{"id":4755,"date":"2011-03-14T10:16:34","date_gmt":"2011-03-14T10:16:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?page_id=4755"},"modified":"2011-03-14T10:16:34","modified_gmt":"2011-03-14T10:16:34","slug":"nadbiskupova-homilija-na-blagoslovu-ucenickog-doma-paola-di-rosa-dubrovnik-12-03-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=4755","title":{"rendered":"Nadbiskupova homilija na blagoslovu u\u010deni\u010dkog doma ‘Paola di Rosa’ , Dubrovnik, 12. 03. 2011."},"content":{"rendered":"

Nadbiskupova homilija na blagoslovu u\u010deni\u010dkog doma ‘Paola di Rosa’\u00a0
\n<\/strong>\u00a0(Dubrovnik, 12. o\u017eujka 2011. godine)<\/p>\n

1.<\/strong> Prije osam godina (u prosincu 2003.) obilje\u017een je veliki jubilej, 150 godina nazo\u010dnosti dru\u017ebe Slu\u017ebenica Milosr\u0111a u Dubrova\u010dkoj biskupiji. Marija Paula di Rosa, koja \u0107e kao \u010dasna uzeti ime sestra Krucifixa, danas se osobito raduje jer je njezino krsno ime utisnuto, ne samo u srcima njezinih sljedbenica i u\u010denica ovoga doma, nego i na pro\u010delju zidova ovoga odgojnog zavoda, kao i u gruntovnicu ovoga Grada. Tu \u0107e mo\u0107i slobodno dolaziti i osje\u0107ati se kod ku\u0107e. I sje\u0107ati se one davne 1853. kada je poslala svoju zamjenicu Terezu Camplani da napusti Cremonu i svoju zemlju Italiju i po\u0111e u Hrvatsku, u Dubrovnik kamo ih je pozvao biskup Toma Jederlini\u0107. Terezi, koja je sa velikim strahom po\u0161la u nepoznati kraj, majka Krucifksa pi\u0161e: ‘Ne boj se, k\u0107eri moja. S tobom sam. Ne mo\u017ee\u0161 ni zamisliti koliko sam uz tebe. Isusovo Srce dr\u017eat \u0107e nas povezanima usprkos udaljenosti. Ni vrijeme, a ni \u0161utnja ne \u0107e pokidati na\u0161u vezu’.<\/p>\n

Njoj, dakle, koja je nakon ustanovljenja Dru\u017ebe u duhu gledala svoje sestre i \u0161kolu ‘s drugu stranu Jadranske obale’, u Dubrovniku, i to samo godinu dana nakon utemeljenja Dru\u017ebe u Bresci, s pravom su njezine vrijedne i zahvalne ‘dubrova\u010dke k\u0107eri’ posvetile ovaj dom. U \u017eivotopisima ove velike i svete \u017eene nalazimo zanimljiv podataka kako ‘ku\u0107a u Dubrovniku’ zaslu\u017euje ‘osobitu pozornost jer je to bila ‘prva ku\u0107a An\u0107ela u inozemstvu’ (utemeljenja 1853.). Zbog toga \u0107e se sveta Marija Krucifiksa ovdje osje\u0107ati ‘kod ku\u0107e’ gdje \u0107e mo\u0107i pjevati: ‘Tu je moj dom u ku\u0107i kamenoj; tu je u du\u0161i mojoj mir i tu \u0107u ostati..’ (Grdovi\u0107).<\/p>\n

2. <\/strong>Tko je ova \u017eena kojoj je posve\u0107en ovaj dom? Tko je ova redovnica koju slijede stotine i stotine sestara u Hrvatskoj, Italiji i diljem svijeta? \u0160to je Crkva prepoznala u njoj i njezinom djelu pa ju je izdigla na \u010dast oltara? Rodila se 1813. kad je Europom vladao strah osvaja\u010da Napoleona. I ovaj grad je dobro zapamtio \u010dizme toga zloglasnog imperatora, koji je ne samo dokinuo slavnu Dubrova\u010dku Republiku u kojoj je tinjao duh hrvatske nezavisnosti, nego je obe\u0161\u010dastio i dokinuo brojne samostane diljem na\u0161e biskupije i ju\u017ene Hrvatske. Marija je kao dijete pro\u017eivljavala dramu ratnih stradanja koju je prouzro\u010dila Napoleonova vojska. Uz to je u 11. godini \u017eivota ostala bez majke. A kad joj je bilo 25 godina (1836.) u Bresci je vladala stra\u0161na kolera koja je nemilosrdno gutala ljudske \u017eivote. U tom stanju straha i tjeskobe, koja je obuzimala mnoga ljudska srca, vidimo mladu djevojku Krucifiksu kako dvori bolesnike, poma\u017ee stracima, iznemoglima, djevojkama\u2026<\/p>\n

Marija je odabrala \u017eivot posve\u0107en Bogu i bratu \u010dovjeku. Zbog toga se i veli za takvo \u017eivotno opredjeljenje kako je to ‘Bogu posve\u0107eni \u017eivot’. Mi smo navikli ljude, koji se opredijele za takav stil \u017eivota, nazivati ‘redovnicima’. Pitao je neki kateheta svoje \u0111ake ‘za\u0161to se zovu redovnici’? I dobio simpati\u010dan odgovor: ‘Valjda zato \u0161to se reda dr\u017ee!’ Da, i to je va\u017eno u njihovom \u017eivotu. ‘Serva ordinem et ordo servabit te’= dr\u017ei se reda i red \u0107ete spasiti. Posebice dr\u017ei se onoga Bo\u017ejega reda, upisanog u srca i savjesti ljudi. I bit \u0107e\u0161 posve\u0107en. I mo\u0107i \u0107e\u0161 biti \u010dlanom zajednice posve\u0107enog \u017eivota.\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n

3. <\/strong>Posve\u0107eni \u017eivot u tijeku crkvene povijesti bio je znak prisutnosti djelovanja Duha Bo\u017ejega. Bio je to povla\u0161teni prostor ljubavi prema Bogu i bli\u017enjemu. A zajednice posve\u0107enog \u017eivota bile su \u010desto smjerokaz u nova stolje\u0107a. Pojava, napr. sv. Benedikta, \u010dije je samostane diljem Dalmacije dokinuo i opusto\u0161io zloglasni Napoleon, sa svojim\u00a0 klasi\u010dnim ‘ora et labora’ bila je poput socijalnog stabilizatora u doba velike seobe narod\u00e2. Oni su vi\u0161estoljetnim djelovanjem, posebice u vrijeme hrvatskih vladara, ostavili vidnog traga u na\u0161oj povijesti. Zbornik radova ‘Dubrova\u010dki Benediktinci’, koji sam vi\u0161e godina pripremao sa suradnicima, a koji je predstavljen u sije\u010dnju u sklopu tribina ‘u susret sv. Vlahu’, samo je mali znak na\u0161e zahvalnosti\u00a0 za silna djela koja je Gospodin izveo u na\u0161oj biskupiji po njegovim skromnim sinovima. Posve\u0107eni \u017eivot u prosja\u010dkom pokretu sv. Franje i sv. Dominika poprimilo je svoj unutarnji i vanjski oblik s nastankom gradova i urbanog civilizacijskog \u017eivota u kasnom Srednjem vijeku pri izlasku iz feudalizma. Dru\u017eba sv. Ignacija iz Loyole dobila je svoj povijesni profil po\u010detkom modernog vijeka u duhovnom srazu s izazovom reformacije i misijskih krajeva. Devetnaesto pak stolje\u0107e posebice je bilo obilje\u017eeno osnivanjem \u017eenskih grana apostolskog rada kako bi se ubla\u017eilo vjerske i socijalne probleme koje je donijela urbanizacija i industrijalizacija.<\/p>\n

Dok danas blagoslivljamo ovaj dom posve\u0107en Pauli di Rosa, pitamo se po \u010demu je prepoznatljiva njezina karizma posve\u0107enog \u017eivota? \u010cini mi se kako je duhovnost ove jednostavne i energi\u010dne \u017eene prepoznatljiva u tropletu: Euharistije, duboke pobo\u017enosti i svijesti do kraja slu\u017eiti bli\u017enjima u potrebi. Ona sama, naime, pi\u0161e kako se pred Svetohrani\u0161tem najljep\u0161e osje\u0107ala. A uz liturgijska slavlja, krunicu i klanjanje rado je razmi\u0161ljala o Isusovoj muci i smrti. \u017divjela je u trajnoj Bo\u017ejoj nazo\u010dnosti. Ali, s nogama na zemlji gdje susre\u0107e Isusovu bra\u0107u i sestre s kojima dijeli muke svagdanje.<\/p>\n

\u00a0<\/strong>4. <\/strong>Ovu malu Paulu, iz obitelji di Rosa, Bog je poput Abrahama pozvao, odabrao i odveo u pustinju kako bi njezinom progovorio srcu. Zaru\u010dio ju je dovijeka u pravdi i ljubavi. I budu\u0107i je ona shvatila, prihvatila i do savr\u0161enstva provela dvije najve\u0107e zapovijedi: ljubavi prema Bogu i bli\u017enjemu, s pravom se mogu na nju primijeniti svetopisamski izrazi: “Evo vrijedne i jake \u017eene” koja je zavoljela tajnu kri\u017ea, a sebe prinijela kao \u017ertvu ljubavi za spas du\u0161a, za obra\u0107enje gre\u0161nika i za misije u svijetu. U \u0161koli Raspetog U\u010ditelja nau\u010dila je biti djetinje iskrena i zra\u010diti kr\u0161\u0107anskim povjerenjem, jednostavno\u0161\u0107u, dobrotom i plemenito\u0161\u0107u srca. Suosje\u0107ala je s malim \u010dovjekom. I dok se danas u Dubrovniku spominjemo duha i karizme ove velike svete \u017eene iz Brescie, \u00a0zahvaljujemo Bogu za njih kao i za velika djela \u0161to ih je Duh Bo\u017eji po njima izveo.<\/p>\n

\u010cujem kako i danas odjekuju Krucifiksine rije\u010di koje je pisala svojoj zamjenici Terezi \u00a0Camplani: ‘Ne boj se, k\u0107eri moja. S tobom sam’. Ne bojte se Slu\u017ebenice Milosr\u0111a jer va\u0161a je utemeljiteljica s vama. A ovo djelo, koje je kako znamo nicalo s poro\u0111ajnim bolovima, njezin je dar! To je njezin dar ovoj partikularnoj Crkvi Dubrova\u010dkoj s kojom se sprijateljila one davne 1853. preko njezinog pastira biskupa Jederlini\u0107a. Iz po\u0161tovanja prema mome vrijednom pred\u0161asniku, koji je zaslu\u017ean i za otvaranje sjemeni\u0161ta u ovoj biskupiji, kao i iz zahvalnosti prema velikom djelu pokojnih i \u017eivih sestara ove \u010dasne dru\u017ebe ‘Slu\u017ebenica Milosr\u0111a’, htio sam danas biti ovdje.<\/p>\n

Ovo je zapravo zadnji \u010din blagoslova koji podjeljujem u slu\u017ebi Apostolskog Upravitelja i dugogodi\u0161njeg biskupa ove drage mi Dubrova\u010dke biskupije. Blagoslov pak koji podjeljujem s ovoga bre\u017euljka Gornjega kanala htio bih neka dopre na sve ljude diljem ovog juga Lijepe Na\u0161e: od Grada, Boninova, Lapada, Gru\u017ea i Vi\u0161njica, preko Konavala, \u017dupe, Primorja i Elafita; sve tamo do Mljeta, Pelje\u0161ca, Kor\u010dule i Lastova. Neka sve Gospodin blagoslovi i \u010duva. Neka duhovne k\u0107eri Paole di Rosa ne prestaju na novim areopazima biti ‘kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta’. I neka Duh Bo\u017eji i u ovo na\u0161e vrijeme povede mnoge djevojke da stanu uz program Isusovog ‘Govora na gori’ te slu\u017ee idealima posve\u0107enog \u017eivota. Neka po zagovoru svete Marije Krucifikse u ovom njezinom domu cvjeta duh slu\u017eenja, kontemplacije, radosti i odu\u0161evljenja za Bo\u017eje stvari. Amen.<\/p>\n

\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski i
\nApostolski Upravitelj Dubrova\u010dke biskupije<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nadbiskupova homilija na blagoslovu u\u010deni\u010dkog doma ‘Paola di Rosa’\u00a0 \u00a0(Dubrovnik, 12. o\u017eujka 2011. godine) 1. Prije osam godina (u prosincu …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4755"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4755"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4755\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4756,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4755\/revisions\/4756"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4755"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4755"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4755"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}