{"id":46524,"date":"2021-02-10T00:00:00","date_gmt":"2021-02-09T23:00:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=46524"},"modified":"2021-02-15T14:45:44","modified_gmt":"2021-02-15T13:45:44","slug":"in-memoriam-vid-tudorov-angazirani-vjernik-laik-vratar-svecenickog-doma-u-zadru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=46524","title":{"rendered":"In memoriam: Vid Tudorov – anga\u017eirani vjernik laik, vratar Sve\u0107eni\u010dkog doma u Zadru"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Postoje ljudi koji postanu znakom, simbolom odre\u0111enog\nprostora, mjesta u gradu. Tu ‘povlasticu’ nemaju mnogi. Kad bi \u010dovjek znao \u010dime\nse taj ‘status’ zaslu\u017euje, vjerojatno bi mnogi posezali za tim – \u0161to u\u010diniti da\nnetko postane, i ostane, znakom, prepoznatljivo\u0161\u0107u odre\u0111enoga prostora i dragih\nme\u0111uljudskih odnosa. <\/p>\n\n\n\n

Takva ljudska ‘uzvi\u0161enost’ posti\u017ee se stavom, dr\u017eanjem sasvim suprotnoga od toga: maleno\u0161\u0107u, neuznosito\u0161\u0107u, obi\u010dno\u0161\u0107u, jednostavno\u0161\u0107u i onim \u0161to je te\u017ee: slu\u017eenjem (drugome). Takav \u010dovjek, koji je svojim skromnim, a kreposno bogatim \u017eivotom i dragocjenim pona\u0161anjem, djelovanjem, ljudima oko sebe i u zajednici Crkve bio vrijedan je Vid Tudorov. Skoro trideset godina bio je vratar Sve\u0107eni\u010dkog doma u Zadru. Dopratio je i ispratio mnoge sve\u0107enike, od formacije u Sjemeni\u0161tu ‘Zmajevi\u0107’ do njihovog sve\u0107eni\u010dkog re\u0111enja u katedrali sv. Sto\u0161ije.<\/p>\n\n\n\n

Taj \u010dovjek blage naravi, smirenoga dr\u017eanja i vedroga,\nspokojnoga izraza lica, preminuo je u petak 5. velja\u010de u 77. godini \u017eivota. Pokopan\nje u utorak, 9. velja\u010de na Gradskom groblju u Zadru. Predstavnici svih\ngeneracija ljudi koji su ga ispratili najbolje pokazuju kakav je \u010dovjek bio.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Vid je odjelotvorio krepost slu\u017eenja, Isusovu rije\u010d da je\ndo\u0161ao slu\u017eiti. Primjer je \u0161to zna\u010di davati sebe u svakodnevnom, redovitom\n\u017eivotu Crkve, i to u onomu \u0161to je naizgled maleno, a sastavni je i potrebni, pa\ni zakulisni dio odr\u017eavanja, funkcioniranja crkvenog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Vid je \u017eivio na Bilom brigu u Zadru, ali \u0161to je njemu bilo prebaciti se vi\u0161e puta tijekom dana autobusom do poluotoka, i u starijoj dobi. Pa i u danima kad je imao \u0161taku za pomo\u0107 u hodanju nakon jednog zahvata, katedralu nije ostavljao u svom pohodu. Svaku nedjelju dolazio je u katedralu sv. Sto\u0161ije kupiti milostinju na misi u 11 i 18 h, ljeti u 19 sati. Vid je sebi sam nametnuo tu dvokratnost, vi\u0161ekratnost dolazaka u jednom danu, od svoga doma do radnog mjesta i katedrale. On to nije bio du\u017ean \u010diniti niti je to od njega tra\u017eeno. Ali Vid se toliko identificirao s katedralom sv. Sto\u0161ije, kao majkom svih \u017eupnih crkava, da je prvostolnicu uvijek, a osobito nedjeljom, blagdanima, htio darovati svojom prisutno\u0161\u0107u, pogledom, dodati ruku za potrebno, pomaknuti zastor, otvoriti vrata… U svojoj raspolo\u017eivosti u\u010dinio bi ve\u0107ini nevidljive tehni\u010dke ‘sitnice’, a neminovne su u urednom funkcioniranju odre\u0111enog prostora, u Vidovom slu\u010daju, crkvenoga, katedralnoga. Katedrala sv. Sto\u0161ije nije bila njegova \u017eupa po mjestu pripadanja, ali on je nju do\u017eivljavao kao svoj dom kojega \u017eeli poslu\u017eiti, pomo\u0107i. Nikad mu nije bilo te\u0161ko u\u010diniti \u0161to ga se zamoli, i sam se ponudiv\u0161i. A u svaku crkvu grada , znaju\u0107i kad se gdje \u0161to sve\u010danije slavi i koji je blagdan, hitao je kao da je njegova \u017eupa.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Bo\u017ei\u0107, katedrala sv. Sto\u0161ije, 25. 12.2020.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Nema crkve u Zadru u kojoj Vid nije bio. Gdje god je bio\n\u017eupni blagdan, on je skoknuo pomo\u0107i u \u017eupi, kao da je svaka crkva njegova \u017eupa.\nU crkvi sv. Mihovila, sv. Ivana na Relji, Srce Isusovo na Vo\u0161tarnici. To mu\nnije bila du\u017enost, obveza ni zapovijed od ikoga, nego Vidova dobra volja i\nsvojevoljno darivanje. Uvijek se davao. Taj osje\u0107aj da \u0107e preuzeti na sebe\nnaizgled sitnice, koje doma\u0107inu daju osje\u0107aj oslonca i olak\u0161anje da ne treba\njo\u0161 i na to misliti. Koliko pomogne kad ka\u017eemo, ‘Ne moram jo\u0161 i na to misliti’.\nDa on to nije u\u010dinio, netko drugi bi morao. <\/p>\n\n\n\n

Ne primijeti se \u0161to sve \u010dovjek radi, dok ne prestane to\nraditi. Dok je \u010dovjek marljivo u pogonu, mislimo da se podrazumijevaju stvari\nna na\u010din kako se pouzdano \u010dine. Ali, ni\u0161ta se ne podrazumijeva, da tako mora\nbiti. A lijepo je kada netko primijeti \u0161to sve u nekoj osobi ima i koliko se taj\nnetko daruje.<\/p>\n\n\n\n

Svijest o vrijednosti Vidovog slu\u017eenja u ime zadarskih\nsve\u0107enika izrazio je don Dario Ti\u010di\u0107, \u017eupnik \u017eupe Uznesenja BDM na zadarskoj\nBelafu\u017ei. Ti\u010di\u0107 je na Gradskom groblju predvodio sprovodni obred i pokop Vida,\npreporu\u010div\u0161i Gospodinu njegovu plemenitu i skromnu du\u0161u. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eKako je Vida Bog u zadnjem stadiju njegovog \u017eivota pridru\u017eio\nIsusovoj muci, tako neka ga kroz smrt i patnju pridru\u017ei i Kristovom uskrsnu\u0107u.\nVjera tje\u0161i ondje gdje ljubav pla\u010de. Vid je vjerovao da u O\u010devom domu ima puno\nstanova. Bio je u slu\u017ebi vratara u Sve\u0107eni\u010dkom domu, a \u010desto je bio i \u010duvar\nvrata katedrale sv. Sto\u0161ije. Gospodin mu je dao milost da je bio posrednik u mnogim\nsusretima izme\u0111u sve\u0107enika, kao i izme\u0111u sve\u0107enika i vjernika. \u010cuvao je vrata,\nali ne samo vrata. Bio je od velike pomo\u0107i mnogim sve\u0107enicima, \u017eivima i\npokojnima. Tolikima je bio na usluzi, na pomo\u0107i. \u010cinio je sve \u0161to je trebalo,\nod svake pomo\u0107i. Kao \u0161to je bio kao pojava stasit, i du\u0161a mu je takva. I srce\nmu je bilo takvo, stasito. Radi te njegove dobrote, po kojoj ga sve\u0107enici\npamte, neka mu Gospodin bude nagrada\u201c izrazio je don Dario zahvalno po\u0161tovanje\nVidu koji je i sam i\u0161ao na sprovode sve\u0107enika kao dragih pratitelja za \u017eivota i\npo\u0161tovanih pastira.<\/p>\n\n\n\n

Vid je mnogima bio na usluzi, ali on nije imao osje\u0107aj da se\nrazdaje i tro\u0161i. To je bila njegova osobnost. Pa i kad je nekoliko puta na dan\ni\u0161ao u ljekarnu po lijekove za starije sve\u0107enike u Sve\u0107eni\u010dkom domu, da njih\npo\u0161tedi izlaganja i tramaka. Kad nije bilo digitalnih recepata,  i\u0161ao bi doktorima da prepi\u0161u potrebne recepte\nza nekog sve\u0107enika. I\u0161ao bi po spizu u du\u0107an, na pijacu, ako ne\u0161to pofali u\nSve\u0107eni\u010dkom domu, po novine. Nikad ga nitko nije \u010duo da se jada, iako je\nzadnjih godina imao zdravstvenih te\u0161ko\u0107a. Pratio je sve\u0107enike i \u010dasne sestre iz\nSve\u0107eni\u010dkog doma u potrebama njihove svakodnevice, a i on kao osoba radovao se\nsvakodnevnim, malim stvarima. Nije Vid pri\u010dao o tome \u0161to radi niti je mislio da\nse ima i\u010dim pohvaliti. No, drugi su to mogli vidjeti, primijetiti. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Svjedokinja Vidove dobrote je Vjeka \u0160vorini\u0107, katedralna\nsakristanka i prva susjeda po njihovim radnim mjestima. \u201eNikad ga nisam \u010dula da\nje ne\u0161to zagrintao. Bio je posebna du\u0161a, jednostavan, skroman, vedar, nasmijan,\nprisutan. Nije se uznosio. Sve \u0161to je \u010dinio, osim da je bio na vratima\nSve\u0107eni\u010dkog doma, nije mu bila obaveza i du\u017enost, on je to radio iz svoga srca.\nOn je uvijek dolazio u katedralu, neovisno o tome gdje je bila njegova \u017eupa po\nstanovanju. Bio je dobri duh mnogih \u017eupa u gradu Zadru. Njega svi znaju, on je\ni\u0161ao u svaku crkvu, i u crkvi sv. \u0160ime je nekad skupljao milostinju. Nekad\nbismo bili zajedno na Trgu ispred katedrale. Tko god bi tu do\u0161ao, tuda prolazio,\nzaustavili bi se na Trgu, dobili trenutak opu\u0161tenosti, vedrine, razgovora. Bio\nje du\u0161a toga prostora ispred katedrale. Kako je i rekao don Dario, Vid je \u010duvao\ni katedralu sv. Sto\u0161ije. Ba\u0161 je bio \u010duvar. On je bio srce cijeloga Trga sv.\nSto\u0161ije\u201c kazuje Vjeka u sje\u0107anju na dragog suputnika.  <\/p>\n\n\n\n

\u201eNekad bih ja bila na vratima od katedrale, on na vratima od\nSve\u0107eni\u010dkog doma, onda bismo mahali jedno drugome, svatko na svom radnom\nmjestu. Kad bih ja morala negdje oti\u0107i tijekom dana, a katedrala je otvorena,\nsamo bih mu rekla: ‘Vide, molim te pogledaj, baci oko na katedralu, dok se\nvratim’. Kad su bili blagdani, nisam trebala misliti da ja trebam otvoriti\nsve\u010dani crveni \u0161palirni konop pred stepenicama sveti\u0161ta u katedrali. Vid je tu,\non bi to u\u010dinio. I puno tih sitnica za sve\u0107enike i redovnice u Sve\u0107eni\u010dkom\ndomu. \u0160to god je trebalo, Vid bi pro\u0161etao da u\u010dini potrebno. Po\u0161tar bi svu\npo\u0161tu ostavio kod njega u Sve\u0107eni\u010dkom domu na porti, onda bi Vid raznosio po\u0161tu\nu \u017eupni ured sv. Sto\u0161ije, u Sjemeni\u0161te ‘Zmajevi\u0107’, ne\u0161to bi bilo i za\nOrdinarijat. Kad bi do\u0161ao ‘Glas Koncila’ u tjednu i drugi \u010dasopisi, Vid bi to\nodnio u katedralu i stavio na policu za crkveni tisak. Bio je dobri i vedri\nduh. Uvijek je bio nasmijan, \u010desto smo se \u0161alili oko ne\u010dega, sve bi okrenuo na\n\u0161alu. Mnoge bi zvao na kavu koje bi susreo ili bi do\u0161li na Trg, bio je dobar\nduh Trga Sv. Sto\u0161ije i svega \u0161to se doga\u0111alo oko katedrale. Imao je brigu za\ndruge. Uvijek bi \u010dovjeku do\u0161ao u susret i rado bi pomogao. Vid \u0107e ba\u0161 faliti\u201c\nka\u017ee Vjeka. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Koliko je njegova dobrota nezaboravna, potvr\u0111uje poruka na\ndru\u0161tvenoj mre\u017ei koju je napisao don Stanislav Wielinski, nekada\u0161nji duhovnik\nsjemeni\u0161ta Zmajevi\u0107, koji se vratio u rodnu Poljsku. I on je do\u017eivio Vidovu\nruku: \u201eHvala mu na pomaganju koje je meni uvijek pru\u017eio\u201c. U toj pa\u017eljivoj i\npristojnoj rije\u010di zahvale don Stanislava, minimalno \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti za\n\u010dovjeka koji nije govorio o sebi, nego su njegova djela govorila o njemu i\npokazivala kakva je osoba, mo\u017ee se sabrati zahvala svih sve\u0107enika koji su\ndo\u017eivjeli Vidova prila\u017eenja.  <\/p>\n\n\n\n

Na sprovodu su ga molitvom ispratili i bilobri\u0161ki \u017eupnik\nMario Sikiri\u0107, \u017eupni vikar iz Srca Isusova na Vo\u0161tarnici fra Nikica Dev\u010di\u0107,\nmons. Josip Lenki\u0107, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, don Sre\u0107ko Petrov,\nekonom Zadarske nadbiskupije i nekada\u0161nji ravnatelj Sve\u0107eni\u010dkog doma, don\nMladen Ka\u010dan, don Marin Batur, don Marko Vujasin, a pjesmom ga je ispratila\nklapa Bibinje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nakon sprovoda, misu zadu\u0161nicu u katedrali sv. Sto\u0161ije\npredvodio je don Josip Radojica Pin\u010di\u0107, katedralni \u017eupnik, u zajedni\u0161tvu s don\nZdravkom Katu\u0161om, ravnateljem Sve\u0107eni\u010dkog doma. Pjevao je Katedralni zbor sv.\nSto\u0161ije pod ravnanjem mo. \u017dana Morovi\u0107a, \u010dime su \u017eeljeli zahvalno ispratiti \u010dovjeka\nkoji ih je volio. Zadnja misa na kojoj je Vid sudjelovao u katedrali sv.\nSto\u0161ije, prije njegove hospitalizacije, bila je na blagdan Svete obitelji, u\nnedjelju, 27. prosinca 2020. g. <\/p>\n\n\n\n

Vid je uvijek sjedio u prvoj klupi na desnoj strani u la\u0111i\nkatedrale. Ispred toga mjesta, za vrijeme mise zadu\u0161nice, sakristanka Vjeka je\nupalila crveni lumin za njegovu du\u0161u. Vid je puno volio svoju slu\u017ebu, \u0161to iz\nprve ruke poznaju Vidova supruga Marija, k\u0107i Nikolina, zet Ivan te unuci Luka,\n\u0160imun i Lovre koje je jako volio. Koliko su unuci voljeli svoga dida Vida, dirljivo\nsu pokazali i dje\u010djim suzama privr\u017eene ljubavi na sprovodu svoga voljenog dida.\nUpravo su ta tri mila dje\u010daka bili me\u0111u zadnjim rije\u010dima spomena koje je Vid\nbri\u017eno i u \u010de\u017enji izrekao, prije nego je u Op\u0107oj bolnici Zadar umro: \u201eJa bih\ni\u0161ao ku\u0107i, moram odvesti moje unuke u \u0161etnju na Kalelargu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Vid je ro\u0111en 16. lipnja 1944. g., dan poslije blagdana sv.\nVida, zbog \u010dega i nosi ime toga ranokr\u0161\u0107anskog sveca. U rodnim Nevi\u0111anima na\nPa\u0161manu \u017eivio je desetak godina, a u Zadru je \u017eivio cijeli \u017eivot. Po zanimanju\nje bio trgovac, ima sestru Mariju. Njegova pokojna majka Danica bila je\npobo\u017ena, i pod granatama je za vrijeme rata i\u0161la u crkvu. Vidov otac zvao se \u0160ime.\nI na zadnji blagdan sv. \u0160ime Vid je bio u crkvi sv. \u0160ime cijeli dan na\nraspolaganju. Imao je te\u0161ko djetinjstvo, no bio je suosje\u0107ajan, dobrohotan, po\u0161ten,\npo\u017ertvovan, milosrdan, o svakome je imao lijepu rije\u010d. Znaju to svi koji su Vida\npoznavali, i \u0161ire od kvadrata nadbiskupskog kompleksa na poluotoku, kojega\nzaokru\u017euju zgrade katedrale, Sve\u0107eni\u010dkog doma, Sjemeni\u0161ta i Ordinarijata. <\/p>\n\n\n\n

Kada se u zgradi sjemeni\u0161ta otvorio zadarski centar Laudato TV-a, njegov voditelj Luka Kotlar ka\u017ee kako je Vid i tada pomogao nositi neke kutije za taj prostor. \u201eBio je kao mladi\u0107, to sam mu uvijek govorio. Neumoran, uvijek taj njegov osmijeh, \u0161irio je radost, mnoge je rado pozvao na kavu. Falit \u0107e svima koji su ga poznavali. I u toj \u017eivotnoj dobi imao je vi\u0161e \u017eivota od nekih mla\u0111ih\u201c ka\u017ee Kotlar. <\/p>\n\n\n\n

Imao je svoje rituale, kafi\u0107, pe\u0161karija, pijaca, bio je poznato\ni drago lice u prolazu zadarskim ulicama u sredi\u0161tu grada. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Vid je bio \u010dlan \u0160en\u0161tatskog pokreta i Euharistijske zajednice\nSrca Isusova i Marijina Omnia Deo. Volio je susrete u zajednici i hodo\u010dastiti. Jedna\nosoba o Vidu ka\u017ee: \u201eVidova vjera bila je \u010dvrsta, dijelio je vjeru sa svojom\nobitelji i prijateljima. Iz te vjere izvirala je i njegova toplina, dobrota i\nsvjetlo. Ljudi koji su bili oko njega primali su i osje\u0107ali tu toplinu i\nsvjetlo. Tako je \u017eivio i radio. Nije ga trebalo zvati da ne\u0161to do\u0111e u\u010diniti, on\nje sam sebe davao. Sve \u0161to je \u010dinio u Crkvi, nije smatrao obavezom. Bio je to\nVidov na\u010din \u017eivota. \u017divio je Crkvu i crkvenost, zajedni\u0161tvo. U katedralu i u\ndruge gradske crkve dolazio je u svoje slobodno vrijeme. Smatrao je to \u010da\u0161\u0107u, u\n\u017eelji da pomogne sve\u0107enicima i vjernicima koji su dolazili. Dr\u017eao je do toga. To\nga je ispunjavalo i dr\u017ealo, to ga je dizalo iz kreveta – ta \u017eelja da ide\nslu\u017eiti Crkvi, \u017eupama, ljudima, sve\u0107enicima. To ga je tjeralo naprijed\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Ime Vid, izvedeno od latinskog vita, zna\u010di \u017eivot, a na\nstarogermanskom zna\u010di – voljan. Vid Tudorov svojim \u017eivotom potvrdio je upravo\nto – bio je voljan biti na usluzi sve\u0107enicima i pomo\u0107i Crkvi, imaju\u0107i oko za\ndrugoga, bli\u017enjega, za zajednicu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Blagdan sv. Kr\u0161evana, Katedrala sv. Sto\u0161ije, 24.11.2020.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Za svoj grad i u Zadru, \u010duvar Vid pokazao je kako u\nsvakodnevici \u010duvati, njegovati geste pa\u017enje i susretljivosti u onome \u0161to ti je slu\u017eba,\na svojom spremno\u0161\u0107u davati i vi\u0161e od onoga \u0161to ti je povjereno – biti \u010dovjek za\ndruge, za dar.<\/p>\n\n\n\n

Potpisnica ovoga teksta zahvaljuje dragom Vidu za sve pozive u ured kada bi me obavijestio da je kod njega na portu po\u0161tom do\u0161ao Glas Koncila: \u201eMo\u017ee\u0161 do\u0107i. Kod mene je. \u010cuvam ja to tebi\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Hvala, dragi Vide, kojemu je Bog dao dar \u010duvanja i krepost slu\u017eenja. Isus, u ime \u010dije ljubavi si marljivo radio, takvo postupanje u nebeskoj stvarnosti bla\u017eenstva, naziva kraljevskim vladanjem – koje drugoga ne pokorava, nego bli\u017enjemu ide ususret i posve\u0107uju\u0107e se nad drugim prigiba.  <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Gospa od Zdravlja, 21.11.2020.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Ve\u010dernja sv. Sto\u0161ije, 14.1.2018. (Vid, prvi s lijeva u klupi)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Ve\u010dernja sv. Sto\u0161ije, 14.1.2018.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Veliki petak, 30.3.2018.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Veliki petak, 30.3.2018.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Uskrs, 1.4.2018.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Uskrs, 1.4.2018. Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Postoje ljudi koji postanu znakom, simbolom odre\u0111enog prostora, mjesta u gradu. Tu ‘povlasticu’ nemaju mnogi. Kad bi \u010dovjek znao \u010dime …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":46525,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/P1011490.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46524"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46524"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46524\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46657,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46524\/revisions\/46657"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/46525"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46524"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46524"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46524"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}