![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/01\/138817209_2945767188977795_4516272390088161380_n.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\nSvake godine na dana\u0161nji dan okuplja nas vjerna \u017eena, uvjerena kr\u0161\u0107anka i mu\u010denica, sveta Sto\u0161ija. \u010cestitam vam blagdan svete Sto\u0161ije sa \u017eeljom da njezin primjer postojanosti u kr\u0161\u0107anskoj vjeri \u201esve do prolijevanja krvi\u201c bude trajni izvor nadahnu\u0107a za krjeposni \u017eivot, svim vjernicima grada Biograda i ove Nadbiskupije. <\/p>\n\n\n\n
U na\u0161oj Nadbiskupiji bo\u017ei\u0107nu proslavu na svoj na\u010din zaklju\u010dujemo na blagdan svete Sto\u0161ije. I to s dobrim razlogom. Mu\u010deni\u0161tvo svete Sto\u0161ije, dogodilo se za vrijeme Dioklecijana, u Sirmiumu, upravo na Bo\u017ei\u0107 304. godine. Doga\u0111aj Isusova zemaljskog ro\u0111enja bio je za Sto\u0161iju dan njezina preporo\u0111enja – uskrsnu\u0107a za nebo. Otajstvo Bo\u017ei\u0107a i Uskrsa najdublje je me\u0111usobno povezano. Povezuje ih stalna nit ljubavi Bo\u017eje koja se prote\u017ee od Betlehemske \u0161tale do kri\u017ea na Kalvariji. I sama sveta Sto\u0161ija, podnijev\u0161i mu\u010deni\u0161tvo na Bo\u017ei\u0107, svjedo\u010di ovu povezanost ne samo \u017eivotom nego i imenom. Naime, njezino ime, Sto\u0161ija-Anastazija, dolazi od rije\u010di anastazis<\/em> – a zna\u010di uskrsnu\u0107e. Svjesna veli\u010dine dara ljubavi Bo\u017eje, koji nas je u svome Sinu posinio – priznao svojom ljubljenom djecom, ona je i u \u010dasovima mu\u010denja i smrtnih prijetnji ostala vjerna Bogu, priznav\u0161i se kr\u0161\u0107ankom. Odgovorila je na priznanje Bo\u017eje ljubavi, priznala je Njega i priznala se Njegovom.<\/p>\n\n\n\n Doista, svetu Sto\u0161iju prepoznajemo u\nrije\u010dima svetoga Pavla: \u201eTko \u0107e nas\nrastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja?\nPogibao? Ma\u010d<\/em>?\u201c (Rim 8,35) Vatra?\n\u201eU svemu tome nadmo\u0107no pobje\u0111ujemo po Onome koji nas uzljubi\u201c<\/em> (Rim 8,37).\nLjubav je najja\u010da! Ja\u010da od vatre! Ja\u010da od smrti! Bo\u017eju ljubav ni\u0161ta i nitko ne\nmo\u017ee rastaviti od nas: ni \u0161tala, ni kri\u017e, ni grijeh, ni grob! Nepobjediva je!\nOd ove ljubavi koja nas priznaje svojima, ni Sto\u0161iju ni\u0161ta nije moglo\nrastaviti. Ni oganj u kojemu je \u017eiva spaljena. Bo\u017eja ljubav je \u010dvrsta, stalna i\ntrajna.<\/p>\n\n\n\n Jedna od glavnih vrlina – krjeposti svete Sto\u0161ije i svih drugih mu\u010denika od staroga Rima do danas, jest postojanost – ustrajnost u vjeri do smrti. \u017divjela je iz vjere. Hrabrila je okupljenu kr\u0161\u0107ansku zajednicu pred mo\u0107nim Dioklecijanom i drugim silnicima da ustraju u vjeri,\u00a0 jer je dobro znala, prosvijetljena Duhom Bo\u017ejim, da neprijatelji Isusove poruke mogu ubiti tijelo ali ne mogu ubiti du\u0161u. Sto\u0161ija je bila kr\u0161\u0107anka usred poganskog svijeta. Kr\u0161\u0107anka kada to nije bilo popularno. Kada je to bilo povezano s te\u0161ko\u0107ama, neprilikama i progonstvima. Kada su bili u pitanju ne samo karijera, ugled, imetak, nego glava i goli \u017eivot. <\/p>\n\n\n\n U takvim prilikama sveta je Sto\u0161ija \u201eispovjedila Kristovo ime i krv svoju prolila i tako o\u010ditovala \u010dudesnu snagu kojom Bog podupire ljudsku nemo\u0107 i slabe ljude krijepi da svjedo\u010de za njega\u201c. <\/em>Tajna svetaca i mu\u010denika je upravo u toj povezanosti s Kristom. Sveci nam svjedo\u010de da se mo\u017ee \u017eivjeti po evan\u0111elju. Oni svjedo\u010de i potvr\u0111uju: mogu\u0107e je biti kr\u0161\u0107aninom ne samo uvjerenjem, nego i \u017eivotom, odnosno: evan\u0111elje se mo\u017ee ostvarivati u svakodnevnom \u017eivotu izvr\u0161avanjem obiteljskih, profesionalnih i dru\u0161tvenih obveza i zada\u0107a. Na taj na\u010din sveci pokazuju kako vjera nije nikakva \u201eprivatna stvar\u201c koja slu\u017ei za osobnu utjehu, nego snaga kojom pojedinci i zajednice vjernika pridonose autenti\u010dnoj preobrazbi ljudske zajednice. <\/p>\n\n\n\n U\napostolskom pismu \u201eUlaskom u novo tisu\u0107lje\u0107e\u201c koje je papa sv. Ivan Pavao II.\nuputio cijeloj Crkvi, papa pi\u0161e: \u201eCrkva je u svojim mu\u010denicima uvijek otkrivala\nsjeme \u017eivota\u2026U njima je Bo\u017eja rije\u010d, posijana na\ndobru tlu, donijela stostruki rod. Svojim su nam primjerom pokazali i gotovo\nporavnali put budu\u0107nosti. Nama ne ostaje drugo doli, s milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom, krenuti\nnjihovim stopama\u201c (br. 41). Sveti Ivan\nPavao II. veli da kr\u0161\u0107anima ne ostaje drugo nego \u201ekrenuti stopama\nmu\u010denika\u201c. Poruka je vrlo jasna: nema pravog kr\u0161\u0107anstva bez mu\u010deni\u0161tva. Ne\nmisli se samo na mu\u010deni\u0161tvo krvlju, nego na mu\u010deni\u0161tvo ljubavlju i slu\u017eenjem. To je Isusov uvjet za svakog u\u010denika: \u201eHo\u0107e li tko za\nmnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima kri\u017e svoj i neka ide za\nmnom. Tko ho\u0107e \u017eivot svoj spasiti, izgubit \u0107e ga; a tko izgubi \u017eivot svoj\nporadi mene, taj \u0107e ga spasiti\u201c. <\/em>(Lk 9, 23-24)Je li Isus s ovim prezahtjevan? Je li ovo zbilja mogu\u0107e svima ili\nje ostvarivo samo\nnekim izvanrednim osobama? \u0160to Isus s ovim tra\u017ei? \u201eOdre\u0107i se sebe\u201c zna\u010di odre\u0107i se egoizma, odre\u0107i se \u017eelje\nbiti ‘centar svijeta’. Ili u pozitivnom smislu to zna\u010di: biti velikodu\u0161an, biti\n\u010dovjek za druge, sa iskrenom \u017eeljom da i drugi pored mene budu sretni. Jednom rije\u010dju to zna\u010di: \u017eivjeti ljubav! Vidimo kako je ovaj Isusov zahtjev ne\u0161to posve normalno jer\nse bez ovoga ne mo\u017ee ostvariti ni jedna osoba, ni jedna obitelj, ni jedno\ndru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Okupljeni danas na proslavu svete Sto\u0161ije (na ovom misnom slavlju) mi ne predstavljamo skup koji bi se tek sje\u0107ao svete Sto\u0161ije i povijesnih doga\u0111aja u memoriji Crkve, nego da nam njezin primjer postojanosti u kr\u0161\u0107anskoj vjeri \u201esve do prolijevanja krvi\u201c bude trajni izvor nadahnu\u0107a za krjeposni \u017eivot, svima nama. Da, svece \u0161tujemo i \u010dastimo, ali ih do kraja ne mo\u017eemo razumjeti bez nasljedovanja. <\/p>\n\n\n\n Sveci nam moraju biti primjer kako treba hrabro \u017eivjeti i svjedo\u010diti kr\u0161\u0107ansku vjeru, kako se ne smijemo pokolebati, kako moramo vjerovati, da onda i kada nam se \u010dini da gubimo, mi zapravo dobivamo. Ljudi duboke vjere znaju da Bogu nije ni\u0161ta nemogu\u0107e, i da je s Bogom sve mogu\u0107e. Vjera mora biti na\u0161e \u017eivotno opredjeljenje, na\u0161 \u017eivot, stvarnost, na\u0161a svakodnevica. Kada gledamo \u010dvrsto\u0107u vjere kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika, pitamo se kakvi smo mi danas? Kako vjera \u017eivi u nama, u obitelji, na radnom mjestu, u \u0161koli, politici? Je li na\u0161a vjera \u017eiva ili je samo tradicionalna, folklorna, kulturolo\u0161ka…? \u017delimo da na\u0161a vjera bude \u017eivotna, da ne bude samo tradicija, sje\u0107anje, nego da bude prisutna i djelotvorna vjera, utjelovljena u nama, vjera koju \u017eivimo u osobnom, obiteljskom i dru\u0161tvenom \u017eivotu. Upravo to nam svjedo\u010de \u017eivoti svetaca.<\/p>\n\n\n\n Danas\nsmo puni po\u0161tovanja prema svetoj Sto\u0161iji i postojanosti njezine vjere. Susret s\nnjom, njenim \u017eivotom i svjedo\u010danstvom vjere, nadahnu\u0107e je i za na\u0161 kr\u0161\u0107anski\n\u017eivot i ustrajnost u vjeri, u zgo\u00addno i nezgodno vrijeme. Ona nas poti\u010de i obve\u00adzuje\nkr\u0161\u0107anski \u017eivjeti. Neka\nsv. Sto\u0161ija svojim zagovorom podupire vjeru u na\u0161em narodu. Vjera se onda ovdje ne\u0107e nikada ugasiti, niti Bo\u017eja\nprisutnost nestati. Stoga\nmolimo zajedno: Sveta Sto\u0161ijo, od Onoga za koga si prolila svoju mu\u010deni\u010dku krv\nisprosi bo\u017eansku milost svima nama da imamo hrabrosti i danas svjedo\u010diti\nKristovu ljubav i vjernost do kraja \u017eivota. Tako\nneka bude. Amen.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"