{"id":45061,"date":"2020-11-18T14:27:52","date_gmt":"2020-11-18T13:27:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=45061"},"modified":"2020-11-18T14:27:53","modified_gmt":"2020-11-18T13:27:53","slug":"skabrnja-propovijed-zadarskoga-nadbiskupa-zelimira-puljica-na-misi-u-zupnoj-crkvi-uznesenja-bdm-srijeda-18-studenoga-2020","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=45061","title":{"rendered":"\u0160KABRNJA: Propovijed zadarskoga nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a na misi u \u017eupnoj crkvi Uznesenja BDM, Srijeda, 18. studenoga 2020."},"content":{"rendered":"\n

Oprostiti i\nmoliti opro\u0161tenje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

(Tu\u017e 3, 17-26 -Red sprovoda br. 87;\u00a0Ps 23 -br. 118;\u00a0\u00a0 Iv 6, 51-58 \u2013br. 139)<\/p>\n\n\n\n

1. Kontekst sje\u0107anja\nkomemoracije i svjedoci doga\u0111aja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mjesec listopada i studeni 1991. bili su dani te\u0161kih stradanja diljem\nHrvatske. Stra\u0161no je bilo i ovdje kad se nije znalo odakle \u0107e granata grunuti:\niz zraka, s mora, iz vojarne Zemunika ili sa \u0160epurine. <\/p>\n\n\n\n

Toga se, evo,\ndanas sje\u0107amo s pijetetom i zahvalno\u0161\u0107u. Iako su ratne nevolje mnogima \u201eoduzele mir du\u0161i\nnjihovoj\u201c, kako danas napominje Knjiga Tu\u017ealjki, ipak \u201edobrota Gospodnja nije\nnestala, a milosr\u0111e njegovo nije presu\u0161ilo\u201c. Kad nam je prije 29 godina \u201eoduzet mir\ndu\u0161i na\u0161oj\u201c, pro\u017eivjeli smo pravu tamu koja se bila nadvila\nnad trgove, ulice i gradove diljem Lijepe na\u0161e, od Vukovara do \u0160abrnje, koje\ndanas osobito spominjemo kao dr\u017eavni blagdan i neradni dan. Naime, na dana\u0161nji\ndan 1991. oko 7 i 30\n\u201ezapo\u010deo je napad JNA i srpskih para\u00advojnih jedinica (\u010detnika) na \u0160kabrnju.\nPosljedice su bile zastra\u00ad\u0161uju\u0107e: Izmasakrirani civili, zapaljeni domovi\n\u0160kabrnje i Nadina, razorena do temelja \u017eupna crkva, a pre\u017ei\u00advjeli \u017eitelji protjerani.\nMjesec dana kasnije, 19. prosinca 1991.\nu Kninu je za predsjednika SAO Kra\u00adjine izabran Mi\u00adlan Babi\u0107. O stravi\u010dnim zlo\u010dinima nad Hrvatima \u0160kabrnje\nskupljalo se svjedo\u010danstva, te na \u017dupanijskom sudu 11. studenog 1995. zapo\u010delo\nsu\u0111enje 26-orici po\u010dinitelja zlo\u010dina (na 43 stranice, Predmet K-25\/94). Presuda\nna\u017ealost nije izre\u010dena, ali zanimljivi su iskazi svjedoka koji su govorili o\ntim apokalipti\u010dkim danima. Dva kratka iskaza\ndo\u010daravaju strahote stradanja ljudi i njihove imovine. <\/p>\n\n\n\n

Jedna svjedokinja pri\u010da da se tog jutra sa\nsusjedima Ljubanom i Josom Pericom, \u017deljkom \u0106urkovi\u0107em i jo\u0161 desetak \u017eena i\ndjece sklonila u podrum i gledala na stotine vojnika unaokolo koji su imali\nzvijezde na \u010delu, a neki su bili i maskirani. Kad su po\u010deli vikati, \u201epredajte\nse, usta\u0161e\u201c, izi\u0161li smo iz podruma. Mu\u0161karce su odmah odvojili u stranu i\npo\u010deli tu\u0107i, a onda ih uveli u podrum i strijeljali. Dok su nas koji smo ostali\nna \u017eivotu vodili prema Ambaru prepoznali smo ljude i \u017eene pobijene pored puta: Ivi\u0161u\nRa\u017eova, Soka Rogi\u0107a, Radu \u0160egari\u0107a. Djeca su vri\u0161tala, a mi smo bili u \u0161oku\nzbog mrtvih mje\u0161tana, popaljenih i poru\u0161enih ku\u0107a. Druga svjedokinja se sje\u0107a\nda je s mu\u017eem i sinom po\u0161la kod susjeda Petra Pavi\u010di\u0107a u podrum gdje ih se\nna\u0161lo \u010detrdesetak staraca, \u017eena i sedamnaestero djece ispod deset godina. Kad\nsu do\u0161li tenkovi blizu ku\u0107e, doma\u0107in Petar Pavi\u010di\u0107 nije mogao izdr\u017eati. Izi\u0161ao\nje s bijelom mara\u00admom i rekao da su u podrumu \u017eene i djeca. U tom trenutku su u\npodrum u\u0161li maskirani \u010detnici i naredili neka najprije izlaze stariji. Kako je\ntko izlazio, strijeljali su ih: Josu Brki\u0107 (70 godina), Ivana Ra\u017eova (64), Vicu\n\u0160egari\u0107a (60), Radu \u0160egari\u0107a (61) Katu Rogi\u0107 (59). Potom su ubili gazdu ku\u0107e\nPetra Pavi\u010di\u0107a (49) i sina mu Milu (25), te Ivicu \u0160egari\u0107a (25). Dok smo te\nve\u010deri bili u Benkovcu, pri\u010da svjedokinja, pustili su dnevnik \u201eSAO Krajina\u201c i\nprikazali prizore iz \u0160kabrnje s komentarom da su \u201eusta\u0161e poubijali srpske \u017eene,\ndjecu i starce\u201c. Na to je jedan vojnik repetirao pu\u0161ku govore\u0107i da \u0107e nas sve\npobiti\u201c (iskaz svjedokinje pred sudom u Zadru). <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

2. Odva\u017ean \u010din priznanja zlo\u010dina i kajanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da je sve\novako i jo\u0161 gore bilo posvjedo\u010dio je u Haagu Milan Babi\u0107, predsjednik SAO Krajine, koji je sudjelovao u\nprogonu nesrpskog stanovni\u0161tva. Tijekom su\u0111enja on je \u201es dubokim\nosje\u0107ajem sramote i kajanja\u201c\nizjasnio se krivim. U toj prigodi priznao je: \u201eDopustio sam progone\nnajgore vrste protiv Hrvata. Nevini ljudi su bili nasilno istjerani iz svojih\nku\u0107a i ubijani. \u010cak i nakon \u0161to sam saznao \u0161to se sve doga\u0111alo, \u0161utio sam\u2026 Mogu\nse samo nadati da priznanjem krivice i izra\u017eavanjem kajanja mogu dati\nprimjer i \u0161ansu srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote, te bar malo\nolak\u0161ati patnju onima koji su patili. Na koncu je Babi\u0107 zahvalio Bogu \u0161to mu je\n\u201epru\u017eio mogu\u0107nost da izrazi svoje kajanje\u201c, te zamolio \u201ebra\u0107u Hrvate neka\noproste bra\u0107i Srbima\u201c, koje on preklinje neka \u201eostave pro\u0161lost i okrenu se\nbudu\u0107nosti gdje \u0107e suosje\u0107anje i pravda olak\u0161ati rezultate zla u kojem je i s\u00e2m\nsudjelovao\u201c. U sudnici mu je Milo\u0161evi\u0107 predbacio da\ntim \u010dinom \u201eide Hrvatima na ruku\u201c i postaje \u201ed\u017eoker u Tu\u0111manovim rukama\u201c. Babi\u0107\nmu je uzvratio da je on stravi\u010dnim ratom 1991. \u201eokaljao obraz srpskog naroda, a\nnapravio nesre\u0107u hrvatskom i muslimanskom, a na kraju i svome srpskom narodu\u201c. Babi\u0107 je kako znamo u sije\u010dnju 2004. osu\u0111en na 13 godina\nzatvora za ratne zlo\u010dine nad Hrvatima. Na\u017ealost, dvije godine kasnije, 5.\no\u017eujka 2006., prona\u0111en je mrtav u \u0107eliji Haa\u0161koga suda. <\/p>\n\n\n\n

Uputno je ovdje spomenuti kako je s\nnjime u zatvoru bio i Vojislav \u0160e\u0161elj koji je zbog progona i deportacije\nvojvo\u0111anskih Hrvata progla\u0161en ratnim zlo\u010dincem i osu\u0111en na deset godina\nzatvora. On se jako \u201etrudio na sve mogu\u0107e na\u010dine\nzagor\u010dati \u017eivot Milanu Babi\u0107u u zatvoru\u201c zbog toga \u0161to je priznao zlo\u010dine nad\nHrvatima. \u201eNema \u0161to mu nisam govorio, pa\nra\u010dunam da sam pridonio puno da izvr\u0161i samoubojstvo\u201c, pohvalio se ratni\nzlo\u010dinac \u0160e\u0161elj na \u0161aba\u010dkoj televiziji AS prije \u0161est godina (Jutarnji list, 30.\nstudenog 2014). Velika je \u0161teta \u0161to je Milan Babi\u0107 tako zavr\u0161io (5. o\u017eujka 2006.). Iako je\nnjegov \u010din kajanja i priznavanja krivnje pomalo oti\u0161ao u zaborav pred\nratobornom retorikom hu\u0161ka\u010da i ratnih zlo\u010dinaca, poput \u0160e\u0161elja i Milo\u0161evi\u0107a,\nBabi\u0107ev \u010din kajanja vrijedan je spomena. Neka mu Gospodin bude milostiv i\nnagradi njegovo kajanje i hrabrost da to u\u010dini usprkos okru\u017eenju u kakvom se\nnalazio. Nadati se da \u0107e nekima od njegovih sunarodnjaka diljem Hrvatske, BiH,\nSrbije, Vojvodine, Kosova i Crne Gore duh suosje\u0107anja s poni\u017eenim i nastradalim\nHrvatima pomo\u0107i da \u201eostave pro\u0161lost i okrenu se budu\u0107nosti\u201c, kako im je Babi\u0107\npo\u017eelio i savjetovao. Jer, iako su ratne\nnevolje mnogima \u201eoduzele mir du\u0161i njihovoj\u201c, kako veli Knjiga Tu\u017ealjki,\n\u201edobrota Gospodnja nije nestala, a milosr\u0111e njegovo nije presu\u0161ilo\u201c. <\/p>\n\n\n\n

3. Poticajno Pismo\nhrvatskih biskupa o milosr\u0111u i priznanju tu\u0111ih \u017ertava<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Oslonjeni upravo na Bo\u017eje milosr\u0111e hrvatski su biskupi u svibnju\n1995., uz spomen na 50. obljetnicu zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata u svojoj\nposlanici naglasili dvije stvari: <\/p>\n\n\n\n

Prvo,\nkonstatirali su kako su \u201eoru\u017eani sukobi i zlo\u010dini tijekom Drugog svjetskog rata\nostavili veliki broj poginulih i ubijenih kod svih, a broj se penje na vi\u0161e\nstotina tisu\u0107a\u201c.. A nakon pada komunizma, kad je trebalo po\u0161tovati izra\u017eenu\nvolju naroda, pribjeglo se, na\u017ealost, sili oru\u017eja pa je opet krvoproli\u0107e\nbuknulo i ono nas prati svojim te\u0161kim posljedicama…\u201c \u2013 U to vrijeme\nodjekivao je diljem Hrvatske proro\u010dki glas kard. Franje Kuhari\u0107a iz Petrinje: \u201eAko je moj\nprotivnik spalio moju ku\u0107u, ja ne\u0107u zapaliti njegovu! Ako je razorio moju\ncrkvu, ja ne\u0107u ni dirnuti njegovu, dapa\u010de, \u010duvat \u0107u je. Ako je napustio svoj\ndom, ja ne\u0107u ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja\nne\u0107u vratiti istom mjerom nego \u0107u po\u0161tivati \u017eivot njegova oca, brata, sina,\nsestre! To je Evan\u0111elje mo\u017eda te\u0161ko razumljivo poga\u017eenom i poni\u017eenom \u010dovjeku,\npoga\u017eenom i poni\u017eenom narodu, ali to je Evan\u0111elje zalog pobjede. To moraju biti\nna\u0161a na\u010dela. To moraju biti na\u0161i postupci, jer u protivnom i mi bismo bili\n\u017ertve Zmaja\u2026\u201c (N<\/em>a ru\u0161evinama crkve Sv. Lovre u\nPetrinji 10. kolovoza 1991.) Kardinal Kuhari\u0107 to \u0107e ponovio pet dana jasnije u\nMarijinom sveti\u0161tu u Mariji Bistrici, 15. kolovoza 1991.). <\/p>\n\n\n\n

Drugo, biskupi su odlu\u010dili uz obljetnicu zavr\u0161etka II. svjetskog i Domovinskog rata \u201eponizno pred Bogom i iskreno pred ljudima odati kr\u0161\u0107ansku po\u010dast svim \u017ertvama koje su na ovim prostorima ispunile krvlju i suzama \u010ditavo dvadeseto stolje\u0107e\u201c. Uz du\u017enu molitvu za vje\u010dni pokoj svim nastradalima, biskupi su naglasili kako \u201esvakoj nevinoj \u017ertvi dugujemo jednako po\u0161tovanje, bez obzira na nacionalnu, rasnu, konfesionalnu ili strana\u010dku pripadnost\u201c. Odlu\u010dili su stoga \u201espomenuti se hrvatskog i srpskog naroda.. \u017didova i Roma, te svih koji su stradali jer su bili druge nacije, konfesije ili drugog politi\u010dkog uvjerenja\u201c. U Pismu je dotaknuto va\u017eno i te\u0161ko pitanje: \u201eKako \u017ealiti \u017ertve druge zajednice, te priznati krivnju u vlastitoj zajednici\u201c. I \u201ekako okajavati vlastitu krivnju i zadobiti Bo\u017eje i ljudsko opro\u0161tenje, kao i pomirenje me\u0111u ljudima i narodima\u201c.. Ova misao hrvatskih biskupa od prije \u010detvrt stolje\u0107a u\u0161la je kao poticaj na svjetskoj ravni u najnovijoj enciklici pape Franje \u201eFratelli tutti\u201c (br, 253.). Spomenuta pitanja zapravo odjek su onoga \u0161to nam je Sveti Ivan Pavao II. poru\u010dio u Zagrebu, 11. rujna 1994. godine, kad nas je pozvao da budemo hrabri \u201eoprostiti i tra\u017eiti opro\u0161tenje\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

4.<\/strong> Smirene, mudre i evan\u0111eoske rije\u010di kard.\nKuhari\u0107a u nemirnom vremenu rata i pora\u0107a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

A to nas je u\u010dio i poticao na\u0161 nezaboravni u\u010ditelj, sluga\nBo\u017eji kard. Franjo Kuhari\u0107. Odmah nakon osloba\u0111aju\u0107e akcije \u201eOluje\u201c smatrao je\npotrebnim ponoviti ono \u0161to je prije \u010detiri godine rekao u Petrinji i Mariji\nBistrici: \u201eOslobo\u0111enje okupiranih podru\u010dja svi suci svijeta (ako su pravedni i\npo\u0161teni), smatrat \u0107e pravom hrvatskog naroda i pravom hrvatske dr\u017eave. Jer,\nobrana i oslobo\u0111enje je djelo pravednosti. Ali ponovno nagla\u0161avam: to se djelo\npravednosti ne smije okaljati nepravdom. .. Sino\u0107 smo \u010duli na televiziji\nministra Radi\u0107a kako je otvoreno kazao, da nakon \u0161to su branitelji oslobodili\nokupirana podru\u010dja, dolazili su pojedinci i skupine paliti i plja\u010dkati\nnapu\u0161tene ku\u0107e gra\u0111ana srpske nacionalnosti. Svi koji su to radili, u\u010dinili su\ndjela nepravde… <\/p>\n\n\n\n

Nismo\nodgajani da otimamo tu\u0111e; nismo odgajani da tla\u010dimo drugoga; nismo odgajani da\nbudemo nepravedni. Za pravdu u pravnoj dr\u017eavi postoje pravedni sudovi koji\nmoraju svakom pojedincu dokazati da je kriv i da je zlo u\u010dinio. Ali nitko, ba\u0161\nnitko nema prava sam uzimati pravdu u ruke i suditi jer bi to bilo vr\u0161enje\nnepravde, vr\u0161enje nasilja\u2026 Zato pozdravljamo poziv hrvatskoga Predsjednika,\nPredsjednika hrvatske Vlade i ministara, koji su na po\u010detku osloba\u0111anja\npozivali na po\u0161tovanje gra\u0111ana srpske nacionalnosti, jam\u010dili sigurnost i\nza\u0161titu, pozivaju\u0107i ih da ostanu u svojim domovima. Oni \u017eive u Hrvatskoj\u2026 Na\u0161i\nprognanici, koji su bili li\u0161eni svih ljudskih prava i pretrpjeli najve\u0107e\nnasilje, ne razmi\u0161ljaju o osveti i ne nose u du\u0161i mr\u017enju. Makar se vra\u0107ali\npla\u010du\u0107i na svoje ru\u0161evine, \u017eele biti sigurni i slobodni na svome i raspolo\u017eeni\nsu pra\u0161tati.\u2026 Mi smo ta Crkva koja na ovom dijelu Europe i na\u0161e domovine \u017eeli i\nmora svjedo\u010diti civilizaciju Evan\u0111elja, civilizaciju ljubavi. Zato apeliram na\nhrvatsku Vladu, na na\u0161e branitelje i osloboditelje da budu za\u0161titnici prava\nsvakoga \u010dovjeka, svakoga gra\u0111anina Hrvatske, bilo koje nacionalne i vjerske\npripadnosti, da se svaki osje\u0107a sigurnim, slobodnim i raspolo\u017eenim da sa svim\ngra\u0111anima po\u0161teno i \u010dasno sura\u0111uje u izgradnji boljega svijeta na tlu Lijepe\nna\u0161e domovine (Katedrala u Zagrebu, 5. kolovoza 1995.).<\/p>\n\n\n\n

5. Zaklju\u010dne misli: s pogledom na budu\u0107nost <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Crkva u Hrvatskoj\nstoga pozdravlja nedavno donesenu politi\u010dku odluku Vlade RH da se iskazuje\npijetet svim nevino stradalima u Domovinskom ratu i poti\u010de neka se tra\u017ei i\nustanovi istina o njihovu stradanju. U vidu ostvarenja pravde i pravnog poretka\no\u010dekuje se da se vode i privode kraju procesi protiv svih koji su po\u010dinili\nzlodjela. Jedino tako postoji nada nastanku i razvoju procesa pokajanja i\npomirenja, \u010demu su nas pou\u010davali i poticali veliki sv. Ivan Pavao II. i na\u0161\ndragi sluga Bo\u017eji kard. Franjo Kuhari\u0107. Posebice pak je hitno potrebno da svi\nrelevantni \u010dimbenici dru\u0161tvenih gibanja promi\u010du duh ljubavi, tolerancije i\nsno\u0161ljivosti, nasuprot svakom nacionalom, politi\u010dkom, socijalnom i vjerskom radikalizmu,\nkoji unose nemir i nestabilnost u dru\u0161tvu.   \n<\/p>\n\n\n\n

Vratimo se na\u010das\ndana\u0161njem \u010ditanju iz Knjige Tu\u017ealjki, gdje nam je prvi dio dobro razumljiv, jer\nsvjedo\u010di o \u017eiteljima \u0160kabrnje i Vukovara, kao i stotine drugih hrvatskih\nsela i gardova kojima je tijekom agresije na R Hrvatsku prije tri desetlje\u0107a\ndoista \u201eoduzet mir du\u0161i njihovoj\u201c. Utje\u0161no je, me\u0111utim, osjetiti \u201eu \u017eivo\u201c da na vjetrometini ratnog be\u00adspu\u0107a \u017eitelji okupiranih i razorenih sela \u201enisu\nse izgubili\u201c. Nosila je ih je sna\u017ena\nvjera koja je kadra pobijediti valove o\u010daja i tuge, okupaciju i razaranje,\nprogone i uni\u0161tenje imovine, kao i napasti Zloga i njegova zavo\u0111enja. O tomu\ngovori dobra i uspje\u0161na obnova ovoga mjesta i svih drugih razorenih sela i\ngradova diljem ove \u017eupanije i dr\u017eave Hrvatske. A najo\u010ditije o tomu svjedo\u010de\nljudi koji su se vratili iz progonstva, pa odlu\u010dili obnoviti svoje domove i\nostati uz svoje ognji\u0161ta i svoja sveti\u0161ta. U duhu one pjesme ro\u0111ene u tom vremenu\nu kojoj otac pjeva: \u201eNemoj sine nikud i\u0107i, tvoj je kamen, maslina i dra\u010da\u201c.. U\ntakvom biranom i blagoslovljenom podneblju oni ku\u0107e grade, zemlju obra\u0111uju i o\nbudu\u0107nosti sanjaju; a djeca se ra\u0111aju. Nije nas, dakle ostavio Bog! <\/p>\n\n\n\n

Istom vjerom i nadom danas se u\nprigodi ove komemoracije obra\u0107amo Ocu nebeskom i molimo neka se sjeti svih koji\nsu u \u0160kabrnji i Vukovaru, kao i u svim drugim mjestima Lijepe na\u0161e u obrani\nslobode nevino stradali. Poznajemo ih po imenu koje su dobili na svom kr\u0161tenju.\nA to ime, ispisano na njihovim grobovima, Bog je upisao i u dlanove svoje ruke.\nSpominju\u0107i se danas posebice \u017ertava Vukovara i \u0160kabrnje, koje predstavljaju sve\n\u017ertve Domovinskoga rata, usrdno i \u017earko molimo neka im Svemogu\u0107i otvori rajska\nvrata, oslobodi ih od spona smrti i pribroji zboru svojih izabranih. Po Kristu\nGospodinu na\u0161emu. Amen.<\/p>\n\n\n\n

\u0160kabrnja 18. studenog 2020.<\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Oprostiti i moliti opro\u0161tenje (Tu\u017e 3, 17-26 -Red sprovoda br. 87;\u00a0Ps 23 -br. 118;\u00a0\u00a0 Iv 6, 51-58 \u2013br. 139) 1. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":45062,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1,29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/f1-1.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45061"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45061"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45061\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45065,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45061\/revisions\/45065"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45062"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}