(1 Sol 4, 13-18; Iv 11, 17-27)<\/p>\n\n\n\n
1.<\/strong>\u00a0 Uz spomen svih vjernih mrtvih, za koje Crkva danas upu\u0107uje \u017earke vapaje i moli pokoj vje\u010dni, \u010duli smo i odlomke iz Svetoga Pisma koja nam tuma\u010de otajstvo smrti i umiranja. U Betaniji uz mrtvoga Lazara Isus se o\u010dituje kao gospodar \u017eivota i smrti i predstavlja kao \u201euskrsnu\u0107e i \u017eivot\u201c, pa veli \u201etko god bude vjerovao u njega, ne\u0107e umrijeti nikada\u201c. \u010culi smo i odlomak iz najstarije Pavlove poslanice Solunjanima gdje im veli kako \u201ene \u017eeli da budu u neznanju glede onih koji su usnuli\u201c. Pavao hvali njihovu ustrajnost i odgovara na pitanja \u201eu svezi sudbine usnulih\u201c koji budu umrli prije Kristova drugog dolaska? Pou\u010dava ih kako ne znamo to\u010dno vrijeme Kristova dolaska: \u201eSami znate da \u0107e dan Gospodnji do\u0107i kao kradljivac u no\u0107i\u201c (1 Sol 5, 2). Pa dodaje kako zapravo i nije\u00a0 va\u017eno znati vrijeme Kristova dolaska, nego \u201e\u017eivjeti kao djeca svjetla i ne pripadati no\u0107i i tami\u201c. <\/p>\n\n\n\n Bra\u0107o i sestre, euharistija koju\nslavimo nagovje\u0161taj je toga dolaska o kojem Pavao govori: \u201eKad god blagujete\novaj kruh i pijete ovu \u010da\u0161u, smrt Gospodnju navije\u0161\u0107ujete dok on ne do\u0111e (1 Kor\n11,26). Misa je, dakle, spomen Kristove\nsmrti, njegovo stvarno uprisutnjenje. Kruh koji prinosimo pretvara se u\n\u017eivo Kristovo tijelo, a vino u njegovu krv. Na oltaru se odvija Kalvarijska\n\u017ertva Isusove smrti i uskrsnu\u0107a. Zato je oltar sveto mjesto koje se po\u0161tuje i\ncjeliva, i na po\u010detku i na koncu slavlja. U svetoj Misi kao na Kalvariji Sin Bo\u017eji\nprinosi sebe Ocu kao otkupnu \u017ertvu za mnoge, kao sveti kruh \u017eivota i kale\u017e\nvje\u010dnog spasenja. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u\nnjemu (Iv 6,56). <\/p>\n\n\n\n 2.<\/strong> Dok smo\nju\u010der poslijepodne ili danas obilazili groblja i palili svije\u0107e na\u0161im\ndragim pokojnicima, razmi\u0161ljali smo i o na\u0161em budu\u0107em grobu, o kraju i svr\u0161etku\nna\u0161ega \u017eivota. Dan Svih vjernim mrtvih osobiti je dan kad o tome intenzivnije\nmislimo. Na\u017ealost, \u010desto \u017eivimo kao da smrti nema, ili kao da k nama ne\u0107e do\u0107i.\nA ipak, smrt je ne\u0161to najosobnije. Stoga, pjesma veli \u201e\u017eivot kratak, a smrt\nstalna; njoj se ne zna dan ni \u010das..\u201c. Nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako i jasno i pravedno\nkao smrt. Ona nas \u010dini sve jednakima, bez privilegija i nr pravi razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161\u0107u.\nOna nije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo svakoga trenutka. A sve \u0161to radimo smrtno je,\nnestalno, propadljivo i prolazno. Jer, nad svime se \u201enadvija sjena smrtna\u201c\n(vidi, Ps 23, 1). <\/p>\n\n\n\n To nam nije nimalo ugodan slu\u0161ati, pa nam dobro do\u0111u Jobove rije\u010di: \u201eJa znam dobro: moj Izbavitelj \u017eivi\u201c i rije\u010di psalmiste, \u201eGospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim? On je \u0161tit \u017eivota moga, pred kime da strepim?! (Ps 27, 1-4). I posebice rije\u010di koje se pretvaraju u \u017earku molitvu kojom samo jedno tra\u017eim, \u201eda \u017eivim u Domu Gospodnjem sve dane \u017eivota svoga; i da u\u017eiva milinu Gospodnju i Dom njegov gleda dovijeka\u201c. Uz svetkovinu Svih Svetih i spomendan svih Vjernih mrtvih, Isus poziva \u010dlanove putuju\u0107e Crkve neka ne gube nadu. Dapa\u010de, upu\u0107uje rije\u010di ohrabrenja: \u201eBlago svima koji po\u0111u prema kraljevstvu koje je \u201eOtac nebeski pripravio malenima, siroma\u0161nima, umornima i uplakanima\u201c. Posebice blago svima koji ove Isusove rije\u010di shvate i prihvate. <\/p>\n\n\n\n 3.<\/strong> Euharistija koju slavimo predokus je i navje\u0161taj kraljevstva nebeskoga. Ona je anticipacija onoga \u0161to se ima dogoditi na kraju vjekova kad Krist ponovno do\u0111e. Svako euharistijsko slavlje usmjereno je tom dolasku. U prva vremena slavlje se zaklju\u010divalo rije\u010dima: \u201eDo\u0111i, Gospodine Isuse, maranatha\u201c (1 Kor, 16, 22). Iako je sveta Misa spomen Posljednje ve\u010dere, ona je i navje\u0161taj onoga \u0161to se ima zbiti. Stoga se i veli da je ona eshatolo\u0161ka anticipacija novog neba i nove zemlje. Sveti Ignacije Antiohijski je govorio kako je euharistija \u201elijek besmrtnosti i predujam uskrsnu\u0107a\u201c. Jer, Krist je obe\u0107ao kako \u0107e sve \u201ekoji blaguju njegovo tijelo i piju njegovu krv, uskrisiti u posljednji dan\u201c (Iv 6, 54). Zbog toga se po euharistiji se zbiva preobrazba, ne samo ljudskoga tijela, nego i svih drugih stvorenja koja sa svom \u017eudnjom i\u0161\u010dekuju objavljivanje sinova Bo\u017ejih\u201c (Rim 8, 19-21). <\/p>\n\n\n\n Pridru\u017eimo se ve\u010deras u duhu onom mno\u0161tvu koje je apostol Ivan vidio i zapisao u knjizi Otkrivenja: \u201eJa, Ivan vidjeh veliko mno\u0161tvo \u0161to ga nitko ne moga\u0161e prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika\u201c. Ve\u010deras se posebice sje\u0107amo na\u0161ih pokojnih nadbiskupa, sve\u0107enika i svih pokojnih vjernika, pa njihove du\u0161e preporu\u010dujemo Bo\u017ejem milosr\u0111u. Jer, slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem, gdje Krista slave i hvale preobra\u017eeni udovi Crkve, na\u0161a bra\u0107a i sestre. Onamo i mi putujemo u vjeri ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom. Preporu\u010dimo Boga na\u0161e sjemeni\u0161tarce, bogoslove, sve\u0107enike i sve Bogu posve\u0107ene osobe neka ih Gospodin blagoslovi i \u010duva. Blago svima nama ako nas je Ivan vidio u onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih koji se klanjaju pred prijestoljem Jaganjca i govore: \u201eBlagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast i mo\u0107, i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke vjekova. Amen\u201c! <\/p>\n\n\n\n \u2720 \u017delimir, nadbiskup <\/p>\n\n\n\n Katedrala, 2. studenoga 2020.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"