{"id":44166,"date":"2020-09-22T23:33:00","date_gmt":"2020-09-22T22:33:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=44166"},"modified":"2021-01-20T14:44:14","modified_gmt":"2021-01-20T13:44:14","slug":"zadar-c-m-anastazija-cizmin-milenij-za-nama-osobe-i-zbivanja-u-proslosti-samostana-i-crkve-benediktinki-svete-marije-u-zadru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=44166","title":{"rendered":"ZADAR: \u010c. m. Anastazija \u010cizmin: Milenij za nama – osobe i zbivanja u pro\u0161losti Samostana i crkve benediktinki Svete Marije u Zadru"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eMilenij\nza nama – osobe i zbivanja u pro\u0161losti Samostana i crkve benediktinki\nSvete Marije u Zadru\u201c tema je izlaganja kojega su \u010c. M. Anastazija \u010cizmin, opatica\nzadarskog samostana sv. Marije i zadarska koludrica s. Klara Begi\u0107 predstavile\nna simpoziju \u201eVrijeme, prostor i duhovnost: Benediktinsko mona\u0161tvo i njegovo\nnaslje\u0111e\u201c 17. rujna na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru.<\/p>\n\n\n\n

Skup je odr\u017ean povodom 11 stolje\u0107a prisutnosti benediktinki sv. Marije u Zadru koji su po svom tisu\u0107ljetnom trajanju najstarija redovni\u010dka zajednica u Hrvatskoj (920.-2020.)<\/strong> i druga su najstarija \u017eenska benediktinska zajednica u svijetu (nakon jedne zajednice u Francuskoj). <\/p>\n\n\n\n

Opatica \u010cizmin <\/strong>predstavila je pregled 11 stolje\u0107a samostana sv. Marije kroz djelovanje jedanaest opatica. \u201eTo su vjerne, hrabre i Bogu odane mudre, samozatajne \u017eene, koje su tijekom milenijske svetomarijanske povijesti, snagu i dostojanstvo svog \u017eivota nalazile u Bo\u017ejoj Rije\u010di. Pro\u0161lost samostana sv. Marije od samih po\u010detaka obilje\u017eena je jakim, samozatajnim \u017eenama koje su snagu crpile iz Bo\u017eje rije\u010di, mudro razlu\u010duju\u0107i u te\u0161kim situacijama i \u0161tite\u0107i samostan i benediktinski na\u010din \u017eivota\u201c rekla je opatica \u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Jedanaest stolje\u0107a povijesti samostana s tisu\u0107ama koludrica kroz povijest podizalo je ovih jedanaest opatica: Lampredia, \u010cika, Vekenega, Nikolota, Marija Begna, Laura Nassi, Donata Nassi, Glorija Calcina, Lucija Fanfogna, Antonia Seismit i Benedikta Braun<\/strong>. \u201eTe vjerne, hrabre i Bogu odane \u017eene tijekom tisu\u0107ljetne povijesti bile su graditeljice na svetomarijanskom prostoru u radosti, iz dana u dan. Kao \u0161to je zapisano za \u010ciku, tako se mo\u017ee re\u0107i i za svaku pojedinu, da je bila ‘abbatissa ingenuitate precipu\u00e6 nomen’ -opatica neizmjerne plemenitosti imenom. Zajedni\u010dko im je da su nakon odre\u0111enih te\u0161kih politi\u010dkih i ekonomskih situacija u stabilnijem razdoblju \u017eivota samostana, pristupale zna\u010dajnijim gra\u0111evinskim zahvatima\u201c rekla je opatica \u010cizmin, istaknuv\u0161i da se upravo ove, 2020. godine, pa i tim simpozijem, obilje\u017eava 1100. obljetnica spomena opatice Lampredije (920. <\/strong>god.).<\/p>\n\n\n\n

\u201e<\/strong>Opatica Lampredija <\/strong>spominje se \u010dak 146 godina prije \u010cike koja je 1066. g. obnovila samostan te on od tada kontinuirano postoji. Opatica Vekenega u 12. st. donacijom kralja Kolomana gradi kapitularnu dvoranu i zvonik. U 15. st. opatice Marija Begna ilaura nassi ure\u0111uju obnovu zvonika, a nakon po\u017eara krajem stolje\u0107a gradi se goti\u010dko \u2013 renesansni trijem. U 16. st. opatica Donata Nassi pristupa obnovi crkve koja je produ\u017eena i povi\u0161ena te dobiva renesansna obilje\u017eja. U 18. st., za vrijeme opatice Glorije Calcina, temeljito je obnovljena unutra\u0161njost crkve. Nepunih sto godina kasnije, opatica Antonija Seismit pristupa klasicisti\u010dkom ure\u0111enju crkve i kapitula. Posljednju obnovu samostana sru\u0161enog i spaljenoga u Drugom svjetskom ratu vodi Benedikta Braun\u201c to je sa\u017eeti pregled arhitektonske povijesti samostana sv. Marije, koje je promjene do\u017eivljavao u vremenu pojedinih opatica koje su njime upravljale u te\u0161kim vremenima kroz stolje\u0107a.\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Po\u010detak samostana sv. Marije ve\u017ee se uzpretpostavku da je postojala \u017eenska\ncela uz samostan sv. Kr\u0161evana oko Eclesiole\n<\/em>koju \u010cika dobiva kako bi uredila samostanski \u017eivot u duhu tada\u0161njih\ncrkvenih reformi. Ime opatice Lampredije spominje se i u samostanskim\nkronikama. Na ju\u017enom zidu starog samostana nalazila se duguljasta plo\u010da koju je\notkrio i prepisao 1652. g. \u0160ime Ljubavac. Natpis u hrvatskom prijevodu glasi: Opatica Lampredija, Majka, u\u010diteljica djevica, udovica\ni lo\u0161e udatih, Draginim novcem pove\u0107ala je sveti dom na \u010dast Boga Oca, Sina i\nDuha Svetoga i Svete Djevice Marije i svetog Oca Benedikta po \u010dijem pravilu\n\u017eive, prve godine priora Nicefora\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\u201eU oporuci priora Andrije iz 918. g. spominju se poznati samostani Sv. Kr\u0161evana i Sv. Marije. Prior Madije 986. g. spominje samostan sv. Kr\u0161evana koji je iz nemara zapu\u0161ten. Na\u0161a je pretpostavka da je i prvotni, Lampredijin samostan Sv. Marije\u00a0 do\u017eivio istu sudbinu\u201c rekla je opatica \u010cizmin, napomenuv\u0161i da ostaje otvoreno pitanje je li \u010cika (1066.-1095.) <\/strong>utemeljiteljica ili obnoviteljica i reformatorica postoje\u0107e \u017eenske cele pod upravom samostana sv. Kr\u0161evana. \u201eObje su teze podjednako zastupljene me\u0111u povjesni\u010darima. \u010cika pristupa ure\u0111enju samostana. Obnavlja kupljene ku\u0107e i one koje donose kao miraz prve koludrice, kupuje i zemlju. Nabavlja sve potrebno za liturgiju. Za sigurnost materijalnih dobara na podru\u010dju hrvatskog kraljevstva dobiva kraljevsku slobodu i za\u0161titu od hrvatskog kralja Petra Kre\u0161imira IV. Nakon ure\u0111enja \u017eivota u samostanu, pristupa izgradnji samostanske crkve sv. Marije. Crkva je\u00a0 jednostavna trobrodna bazilika s\u00a0 tri polukru\u017ene apside. Prilikom posvete crkve 28. listopada 1091. g., gradske vlasti daju \u010ciki gradske slobode. Te slobode potvr\u0111uje splitski nadbiskup Lovro i\u00a0 Crkveni sabor odr\u017ean u Zadru 1095.\u00a0 S tim \u010cika zaokru\u017euje svoje \u017eivotno djelo, bri\u017eno vode\u0107i zajednicu tijekom tri desetlje\u0107a\u201c rekla je opatica \u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Govore\u0107i o \u010cikinoj k\u0107eri, opatici Vekenegi (1095.-1111.)<\/strong>, \u010cizmin je rekla kako je \u010cika po ulasku u samostan udala svoju mla\u0111u k\u0107er Vekenegu. No ubrzo i Vekenega ostaje udovica pa kre\u0107e stopama majke i starije sestre Domnane. \u201eNakon maj\u010dine smrt preuzima vodstvo Zajednice u nestabilnom politi\u010dkom vremenu. Budu\u0107i da je u srodstvu s hrvatskom kraljevskom obitelji, prilikom krunjenja kralja Kolomana 1102. g. tra\u017ei i dobiva potvrdu dotada\u0161njih privilegija. Nakon ulaska u Zadar 1105. g., kralj Koloman i nov\u010dano poma\u017ee samostanu. Tim novcem izgra\u0111en je zvonik i kapitularna dvorana koji vremenski, stilski i prostorno \u010dine cjelinu, a prigra\u0111eni su uz sjeveroisto\u010dni zid crkve\u201c rekla je \u010d.m. \u010cizmin, istaknuv\u0161i da je Vekenegina mramorna grobnica jedinstvena na na\u0161em podru\u010dju. \u201eSarkofag je polo\u017een u zid. Cijela je grobnica oblo\u017eena mramornim plo\u010dama od kojih su neke plo\u010de fragmenti predromani\u010dkog ciborija. Epitaf veli\u010da \u017eivot i zasluge Vekenege, donosi datum njene smrti, spominje i neke va\u017ene povijesne osobe tog doba. Kapitularna dvorana, kao i prvi kat zvonika bili su ukra\u0161eni fresko slikama. Ostaci oslikanog prizora Navje\u0161tenja nad grobnicom vidljivi su i danas\u201c rekla je \u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

Kod osnivanja samostana \u010cika navodi i sve liturgijske knjige koje je\nnabavila. \u201eDo danas je sa\u010duvan samo osobni molitvenik kojim se ona slu\u017eila jo\u0161\nprije ulaska u samostan. Sadr\u017ei liturgijske dijelove \u010dasoslova i mnogo pu\u010dkih\nprivatnih pobo\u017enosti. Zanimljive su molitve pisane u jednini \u017eenskog roda.\nPosebne pobo\u017enosti \u0161tovanja Presvetog Trojstva, Bogorodice i klanjanja Svetom\nKri\u017eu odraz su liturgije tog doba. \u010casoslov je nastao u svetokr\u0161evanskom\nskriptoriju sredinom 11. st. U tom skriptoriju kasnije je nastao i Vekenegin\n\u010dasoslov i Vekenegin Evan\u0111elistar koji se datira devedesetih godina 11. st. Ostaci\nnotnog zapisa u \u010cikinom \u010dasoslovu pretpostavljaju zajedni\u010dku kornu molitvu,\ngdje se himni i psalmi pjevaju. Kasnije su se u \u010dasoslov upisivale i note te\npratimo razvoj zadarskog pisanja nota od 11. do 13. st. i \u010dinjenicu da je\n\u010dasoslov i nakon \u010cikine smrti bio u upotrebi\u201c opisala je opatica \u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eSlavna obitelj Madijevaca, iz koje potje\u010du \u010cika i Vekenega i koja je obilje\u017eila povijest Zadra 11. st., nestaje s politi\u010dke pozornice. Ra\u0111a se novo plemstvo \u010dije bogate k\u0107eri ulaze u samostan. U to vrijeme samostan pro\u0161iruje svoje posjede mirazom novih sestara, kupnjom i\u00a0 donacijama. Opatica Nikolota (1277.-1300.)<\/strong> te posjede daje u zakup. Time osigurava prihode i materijalnu sigurnost samostana, kao i bolnice za siroma\u0161ne \u017eene o kojoj koludrice brinu. Oporukom magistar Filip svoj skriptorij ostavlja samostanu sv. Marije. U samostanskom Kartularu, koji je ina\u010de bogat povijesnom gra\u0111om, nalazi se i vi\u0161eglasni napjev Sanctus iz 13.\/14. st.\u201c navela je \u010d.n. \u010cizmin.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU vrijeme opatica Marije Begna (1440.-1472.)<\/strong> i Laure Nassi (1447.-1459.) <\/strong>sklopljen je ugovor o obnovi zvonika, kojeg je prona\u0161ao i objavio Cvito Fiskovi\u0107 1959. g. Zadivljuje pijetet koludrica prema njihovim \u010dasnim pred\u0161asnicima koje do u tan\u010dine odre\u0111uju na\u010din obnove kako bi se sa\u010duvao izvorni izgled. Nisu te opatice zaslu\u017ene samo za gradnje i obnove. Bdjele su i nad \u017eivotom i duhovnim napretkom Zajednice\u201c istaknula je \u010cizmin, podsjetiv\u0161i da se u samostanskoj kronici Memorije<\/em> spominje po\u017ear oko 1480. g. U prili\u010dno osiroma\u0161enom Zadru ima jo\u0161 donatora koji poma\u017eu obnovi. Od samostanskih zgrada, jedino se isto\u010dni dio samostana mo\u017ee povezati s gradnjom iz 15. st. U to vrijeme sagra\u0111en je i trijem kasnogoti\u010dkih osobina. Stilski trijem se povezuje s utjecajem Jurja Dalmatinca i njegovih u\u010denika. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Opatica Donata Nassi (1520.-1557.) <\/strong>potje\u010de iz obitelji Nassi \u010diji je prvi spomen u Zadru 1240. g. \u201eDjevojke iz te obitelji dolaze u samostan Sv. Marije, a neke od njih su zna\u010dajne i uspje\u0161ne opatice. Laura Nassi odva\u017eno se bori za o\u010duvanje samostanske samostalnosti. Hrabra i odlu\u010dna \u017eena, nazvana \u201emeritissima abatissa\u201c je Donata Nassi. Ona uspje\u0161no zavr\u0161ava renesansnu dogradnju samostanske crkve koja se odu\u017eila gotovo 30 godina. Izgra\u0111en je ju\u017eni renesansni zid s portalom renesansnih osobina. Nad portalom u luneti se nalazi natpis s imenom opatice Donate Nassi. Natpis govori o opatici Donati koja je popravila tro\u0161nu Marijinu crkvu\u201c rekla je \u010cizmin.<\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ke prilike koje su zadesile Zadar u 16. i 17. st. pogodile su i samostan. Ipak, i u tom razdoblju koludrice \u0161koluju mlade plemkinje koje borave u samostanu. U donekle smirenijoj situaciji tijekom 18. st., opatica Glorija Calcina (1734.-1758.)<\/strong> kre\u0107e s opse\u017enom obnovom crkve i samostana. Preure\u0111uje se parlatorij. Kod obnove crkve ru\u0161e se stare polukru\u017ene apside, gradi se prostrano barokno sveti\u0161te s kupolom, zrcalni strop s rokoko \u0161tuko ukrasom, izgra\u0111ena je sakristija, a iznad bo\u010dnih la\u0111a galerija. Podignut je oltar od kararskog mramora s dva mramorna an\u0111ela. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Lucija Fanfonja (1795.-1817.) <\/strong>je opatica \u010dija se vlastoru\u010dno pisana formula zavjeta \u010duva u samostanskom arhivu. Potje\u010de iz utjecajne obitelji Fanfonja koja je u Zadru od druge polovice 12. st. U drugoj polovici 18. st. u samostan Sv. Marije ulaze\u00a0 sestre Carolina i Lucia Fanfogna. Nakon smrti opatice Caroline 1795. g.<\/strong>, Lucija ostaje jedina koludrica i upraviteljica samostana. <\/p>\n\n\n\n

\u201eZa vrijeme prve Austrijske uprave dolazi papina ovlast zadarskom\nnadbiskupu o zatvaranju samostana. Samostan sv. Marije ne do\u017eivljava tu sudbinu\njer se uz jedinu redovnicu nalaze i mnoge djevojke za \u0161kolu. Ukidanjem\npreostalih samostana u gradu, broj koludrica se pove\u0107ava. Naime, nakon\nzatvaranja samostana klarisa sv. Nikole, osim njih u samostan sv. Marije dolaze\ni benediktinke iz Sv. Katarine pa ih je 1804. g. bilo devet s Lucijom Fanfogna\nkao opaticom. Samostan sv. Marije primio je pod svoj krov i klarise Samostana\nsv. Marcele te benediktinke iz Samostana sv. Rajnerija iz Splita\u201c rekla je \u010d.m.\n\u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

Antonia Seismit (1822.-1858.)<\/strong> u samostanu Sv. Marije obna\u0161a odgovornu slu\u017ebu u\u010diteljice novakinja. Marija Antonija (Laura) pola\u017ee zavjete u samostanu Sv. Benedikta i Arnira u Splitu koji je bio zatvoren, pa M. Antonija dolazi u samostan Sv. Marije u Zadar izme\u0111u 1811. i 1816. g. \u201eSa sobom donosi vrlo vrijedne dokumente, relikvijar sv. Eufemije, crkveni tekstil i dio materijalnih dobara. Nedugo po dolasku u Zadar birana je za opaticu. Birana je jo\u0161 \u0161est puta, a u me\u0111uvremenu je bila priora i ravnateljica djevoja\u010dke \u0161kole. Prozor izme\u0111u crkve i kapitularne dvorane klasicisti\u010dkih osobina ima pet natpisa koji spominju \u010ciku, kralja Kre\u0161imira, Vekenegu, austrijskog cara Franju I., njegova namjesnika u Zadru te opaticu Antoniju Seismit\u201c rekla je \u010cizmin, istaknuv\u0161i da je Antonija Seismit opatica energi\u010dne aktivnosti. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Seismit zapo\u010dinje radikalne promjene na crkvi, kapitularnoj dvorani.\nOtu\u010deni su stupovi, prozori su dobili \u010detvrtasti izgled, otvorena su nova vrata\na romani\u010dka su zazidana, zidovi su oblo\u017eeni \u0161tuko ukrasom. <\/p>\n\n\n\n

\u201eU te\u0161kim prilikama Drugog svjetskog rata, koludrice su se jo\u0161 jednom odlu\u010dno oduprle odlukama da se sakralno blago iz riznice samostana, zadarske katedrale, Nina i crkve sv. \u0160ime, koje je bilo pohranjeno u podno\u017eje zvonika, preda talijanskim vlastima i odnese u Italiju. Dana 16. prosinca 1943. padaju bombe na samostan te su koludrice prisiljene napustiti samostan. Kraj rata do\u010dekale su u benediktinskim samostanima na Pagu, Rabu i Cresu. U kolovozu 1945. g. prve koludrice se vra\u0107aju te privremeno boravi\u0161te nalaze u prostoru nadbiskupskog sjemeni\u0161ta Zmajevi\u0107. Me\u0111u njima je i M. Benedikta Braun (1947.-1972.)<\/strong>\u201c rekla je \u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

\u201eOpatica Braun je obilje\u017eila 20. st. kao duhovna i materijalna\nobnoviteljica Samostana svete Marije. Braun je ro\u0111ena u \u0160ibeniku 27. rujna\n1895. g. Nakon mona\u0161kog posve\u0107enja u Samostanu sv. Marije u Zadru, radi kao\nu\u010diteljica u samostanskoj \u0161koli. Rat ju je zatekao i kao odgojiteljicu\ndjevojaka koje su poha\u0111ale licej Sv. Dimitrija, a boravile su u samostanu\u201c\nnavela je \u010cizmin, upitav\u0161i, koliko se puta samostan sv. Marije ‘umiru\u0107i ra\u0111ao’,\nkoliko se puta iz pepela dizao. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eIz \u010cikinog starog panja nicale su nove mladice. Koludrice su provele\ngotovo 27 godina u nastojanjima da se samostan obnovi i njima omogu\u0107i povratak.\nZapo\u010dinje dramati\u010dna borba s novim civilnim vlastima za obnovu samostana i\npovratak koludrica. U restauratorskim planovima i urbanisti\u010dkoj poslijeratnoj\nobnovi Zadra vlast nije \u017eeljela obnovu kompleksa Samostana sv. Marije u svrhu\nnastavka samostanskog \u017eivota. Mnoga pisma i dokumenti govore o borbi koju je\nBenedikta Braun imala da bi vratila koludrice u njihov dom. Zalaganjem\nistaknutih hrvatskih intelektualaca, naro\u010dito Miroslava Krle\u017ee, 1967. g. potpisuje\nse ugovor koji omogu\u0107uje obnovu samostana i crkve sv. Marije te osnivanje\nStalne izlo\u017ebe crkvene umjetnosti u kojoj \u0107e biti izlo\u017eeno sakralno blago\u201c\npodsjetila je opatica \u010cizmin. <\/p>\n\n\n\n

Sve\u010dani povratak u obnovljeni samostan bio je 27. rujna 1970. g., prije\n50 godina. \u201eBilo je to na 75. ro\u0111endan M. Benedikte i na dan preminu\u0107a opatice\nVekenege. Procesija kakvu Zadar nije vidio svih tih godina! Svi biskupi\ntada\u0161nje dr\u017eave, brojni sve\u0107enici, redovnici i vjerni puk dopratili su\nkoludrice u njihov Samostan.<\/em> Sve\u010dani\ndan ulaska u obnovljeni samostan Majka Benedikta do\u010dekala je u bolnici. Tu\n\u017ertvu prinosnicu kao mirisni k\u00e2d prinijela je i na dan posvete obnovljene samostanske\ncrkve 11. srpnja 1980. g.. kada je sve\u010danu liturgiju pratila iz svoje samostanske\n\u0107elije\u201c rekla je opatica \u010cizmin, poru\u010div\u0161i: <\/p>\n\n\n\n

\u201eMilenijsko postojanje na\u0161eg samostana odraz je neizmjerne ljubavi\nna\u0161ih pred\u0161asnica koje su svakodnevno izlijevale ulje vjernosti u svjetiljku\n\u017eivota. \u017divjele su u svom vremenu, prate\u0107i zbivanja u Crkvi, oblikuju\u0107i\nsamostanski \u017eivot.  Ono \u0161to pi\u0161e na\nVekeneginu epitafu, moglo bi se primijeniti i za sve opatice: \u017divotom su pazile\nna \u010destito vladanje sestara, \u010duvale ov\u010dinjak od neprijateljskih zasjeda i za\nnjihovog upravljanja napredovao je samostan i ovo mjesto\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eMilenij za nama – osobe i zbivanja u pro\u0161losti Samostana i crkve benediktinki Svete Marije u Zadru\u201c tema je izlaganja kojega su …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":44167,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/P1017664.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44166"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44166"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44166\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44221,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44166\/revisions\/44221"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44167"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44166"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44166"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44166"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}