{"id":44089,"date":"2020-09-20T15:03:45","date_gmt":"2020-09-20T14:03:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=44089"},"modified":"2020-09-20T15:07:35","modified_gmt":"2020-09-20T14:07:35","slug":"zadar-dr-don-ivan-bodrozic-krepost-poslusnosti-u-zapadnoj-monaskoj-tradiciji-do-pravila-sv-benedikta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=44089","title":{"rendered":"ZADAR: Dr. don Ivan Bodro\u017ei\u0107: Krepost poslu\u0161nosti u zapadnoj mona\u0161koj tradiciji do Pravila sv. Benedikta"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eKrepost poslu\u0161nosti u zapadnoj mona\u0161koj tradiciji\ndo Pravila sv. Benedikta\u201c tema je izlaganja dr. don Ivana Bodro\u017ei\u0107a na\nsimpoziju \u201eVrijeme, prostor i duhovnost: Benediktinsko mona\u0161tvo i njegovo\nnaslje\u0111e\u201c odr\u017eanom 17. rujna na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru.<\/p>\n\n\n\n

Dr. Bodro\u017ei\u0107 je razlagao kako o kreposti poslu\u0161nosti\ngovore Jeronim, Augustin i sv. Benedikt, na koji na\u010din je poslu\u0161nost u\u0161la u\nPravilo i \u0161to se novoga dogodilo u njenom razvoju izme\u0111u 4. st. i 6. st.<\/p>\n\n\n\n

Naime, mona\u0161ki pokret intenzivno se razvija na\nIstoku od po\u010detka 4. st. Kao tre\u0107a upori\u0161na to\u010dka za askete, uz \u017eivot u\ndjevi\u010danstvu i siroma\u0161tvu razvija se i potreba poslu\u0161nosti poglavaru zajednice\nili duhovnom vo\u0111i. S iskustvom monaha na Istoku bili su upoznati pioniri i oci\nmona\u0161ke duhovnosti na Zapadu u drugoj polovici 4. st., Jeronim, Augustin,\nKasijan, te su to nastojali usaditi i u temelje duhovnosti na Zapadu. Krepost\nposlu\u0161nosti postupno se razvija i postaje sve zna\u010dajnija za mona\u0161ki \u017eivot. \u201eOd\njednostavnog isticanja va\u017enosti zajedni\u010dkog \u017eivota (Jeronim) do oblikovanja\nodredbe o poslu\u0161nosti unutar mona\u0161kog pravila (Augustin). Cijeli taj proces\nzavr\u0161it \u0107e s Benediktovim Pravilom koje \u0107e cijelo biti pro\u017eeto isticanjem\nposlu\u0161nosti kao jedne od najva\u017enijih kreposti za monaha, jer se na njoj temelji\nodnos prema Bogu i prema zajednici\u201c poru\u010duje dr. Bodro\u017ei\u0107.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Isti\u010du\u0107i va\u017enost zajedni\u010dkog \u017eivota, Jeronim<\/strong> ne govori o poslu\u0161nosti na na\u010din koji se kasnije susre\u0107e u Benediktovom pravilu. Imaju\u0107i ve\u0107 iskustvo mona\u0161tva s Istoka, Jeronim u pouci u pismu Eustohiji djevici, odu\u0161evljen za mona\u0161ki \u017eivot, ka\u017ee da u Egiptu postoje tri vrste monaha: cenobiti, anahorete ili pustinjaci i sarabiti. Za tu tre\u0107u vrstu monaha ka\u017ee da je najlo\u0161ija, prezrena, najni\u017ea. Oko 380. godine na prostoru Italije i Rima nema cenobita ni anahoreta, nego sarabita koje smatra najlo\u0161ijom vrstom monaha, jer, ka\u017ee Jeronim, stanuju zajedno po dva i tri i \u017eive po svojoj volji. Samovolja, samovlast. \u201eOd onoga \u0161to skupe daju dio u zajednicu da imaju hranu. Najvi\u0161e \u017eive u gradovima i varo\u0161ima i sve je skuplje \u0161to od svoga rada prodaju svijetu, jer njima je do zarade, a ne da od toga pre\u017eive. Jeronim ka\u017ee da se me\u0111u sobom i inate, nekad znaju postiti, ali u tome se natje\u010du, kako bi stekli slavu me\u0111u ljudima. Tako da ustvari nisu \u017eivjeli pravu duhovnost\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161u\u0107i Eustohiji o cenobitima, Jeronim ka\u017ee da je\nprva pogodba savezu da se slu\u0161aju stariji. Ka\u017ee da  cenobiti imaju svoje desetnike, stotnike,\nstarje\u0161ine. Jeronim hvali zajedni\u010dki \u017eivot, da je va\u017ean, ali zajedni\u010dkom \u017eivotu\nnedostajalo je pravilo. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sa sv. Augustinom poslu\u0161nost ulazi u mona\u0161ko pravilo \u017eivota. Augustin<\/strong> je napisao svoje pravilo za monahe koje naziva servus Dei. Pravilo – Regulu Servus Dei Augustin pi\u0161e deset godina nakon \u0161to je Jeronim pisao pismo Eustohiji. Peti odlomak toga pravila govori o posluhu. \u201eAugustin je shvatio da posluh treba biti dio pravila. Ako nije, mo\u017ee se dogoditi da dvojica, troje ljudi \u017eivi zajedno, ali \u017eive po samovolji. Starje\u0161ini treba biti poslu\u0161an kao ocu, po\u0161tuju\u0107i ga, da se ne uvrijedi Boga u njemu. Jo\u0161 vi\u0161e sve\u0107eniku koji vodi brigu o svima nama. Augustin \u017eivi u mona\u0161koj zajednici sve\u0107enika, vezanoj uz kler, biskupa, mjesnu Crkvu, pa je prepustio nadle\u017enost nad tom zajednicom i sve\u0107eniku\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, istaknuv\u0161i da je za Augustina poslu\u0161nost vrlo va\u017ena. <\/p>\n\n\n\n

\u201ePoti\u010de monahe da \u010duvaju sve \u0161to treba opslu\u017eivati.\nStarje\u0161ina vodi brigu da se ne bi ne\u0161to propu\u0161talo. On vodi brigu da se pro\u010di\u0161\u0107ava,\npopravlja i da tako sve\u0107eniku prenese u zada\u0107u ono \u0161to on sam ne mo\u017ee rije\u0161iti.\nOnaj koji nam je pretpostavljen neka sebe ne smatra da vlada mo\u0107u, ve\u0107 da sve\nposlu\u017ei u ljubavi, ka\u017ee Augustin. O\u010dekuje se da oni koji \u017eive u zajednici, \u017eive\npo posluhu. Ka\u017ee, kad se slu\u0161a starje\u0161inu, slu\u0161a se Boga, ali ne ulazi previ\u0161e\nu detalje. Za starje\u0161inu ka\u017ee da mora biti primjer dobrih djela, strpljiv i\ntreba ga \u0161to vi\u0161e slu\u0161ati. Jer me\u0111u vama, tko je na vi\u0161em mjestu, nalazi se u\nve\u0107oj opasnosti. Augustin ne razra\u0111uje kakav i u \u010demu mora biti posluh. Ne ide\nu teolo\u0161ku dubinu osim \u0161to je rekao, posluh starje\u0161ini posluh je Bogu\u201c istaknuo\nje dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prema Sv. Benediktu, poslu\u0161nost je okosnica duhovnog \u017eivota, istaknuo je dr. Bodro\u017ei\u0107. Poslu\u0161nost prema Benediktu<\/strong> nije samo tehni\u010dka forma, u smislu, hajdemo ne\u0161to slu\u0161ati. \u201eTo se odmah vidi iz po\u010detka prologa, prvi redak Benediktovog Proslova glasi: ‘Poslu\u0161aj, o sinko, pouke u\u010ditelja i prikloni uho svoga srca. Rado primi savjet dobrotvornog oca i uspje\u0161no ga provedi u djelo. Tako \u0107e\u0161 se naporom posluha vratiti onome od koga si se udaljio neposluhom’. Nagla\u0161ava da posluh treba biti srcem, u svetoj poslu\u0161nosti vojevati za Bo\u017eje zapovijedi. Posluh Kristu, dakle, vojuje se za Kristovo kraljevstvo\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, istaknuv\u0161i da taj redak pokazuje veliku antropologiju i duhovnost. <\/p>\n\n\n\n

U tom retku je \u201ealuzija na gre\u0161nost, kad ka\u017ee da se\noni koji su se udaljili u neposluhu, trebaju vratiti u posluhu. Aluzija je na\nisto\u010dni grijeh koji dominira \u010dovjekom. Posluhom se treba suprotstaviti tom\ngrijehu. Benediktova antropologija ra\u010duna s grijehom u \u010dovjeku i treba ga\npobijediti posluhom. Benedikt ne gaji iluzije da ima pravednika kojima ne treba\nposluh. Poznaju\u0107i sebe i svijet oko sebe, Benedikt jasno zna da nema\npravednika, ve\u0107 po isto\u010dnom grijehu svi lutaju od Gospodina i potreban je napor\nda se vrate njemu. Zato je kod njega posluh – posluh Bogu\u201c istaknuo je dr.\nBodro\u017ei\u0107, rekav\u0161i da je poslu\u0161nost kod Benedikta vi\u0161e razra\u0111ena. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eKod Benedikta se isprepli\u0107e i doti\u010de posluh opatu\ns posluhom Bogu. Opat mora preuzeti rizik i breme i biti u\u010ditelj, dobrohotni\notac, vojskovo\u0111a, ali \u0107e biti sudac koji \u0107e nas jednom presuditi i uvesti nas u\nKristovo kraljevstvo. Pravu u\u010diteljsku, o\u010dinsku slu\u017ebu, slu\u017ebu biti vojskovo\u0111a\ni slu\u017ebu biti sudac je Bo\u017eji atribut i Bo\u017eja povlastica. Isprepli\u0107u\u0107i svoju pouku\ns biblijskim tekstovima i zavr\u0161avaju\u0107i pozivom da se vojuje za Krista\nGospodina, sasvim je jasno da je posluh opatu, poglavaru zajednice, posluh\nsamome Bogu koji je jedini pravi u\u010ditelj, otac, vojskovo\u0111a, Gospodin, Gospodar.\nBenedikt stoga ne stavlja posluh u red tehni\u010dkih kreposti, sukladno poimanju\nklasike da postoje ljudi koji sobom mogu gospodariti, pa i drugoga slu\u0161ati. I\nrobovi mogu biti tehni\u010dki poslu\u0161ni. Ali monah ne. To nije tehni\u010dka krepost, ona\nulazi u red skoro teolo\u0161kih kreposti. Ona ima sna\u017enu teolo\u0161ku vrijednost\u201c\nistaknuo je dr. Bodro\u017ei\u0107, naglasiv\u0161i da je posluh o kojem govori sv. Benedikt \u201eprvotno\nposluh glasu Bo\u017ejem koji se za monaha artikulira na vi\u0161e razina: od slu\u0161anja\nRije\u010di Bo\u017eje do slu\u0161anja onih koji su mu pretpostavljeni i vode ga duhovno\nautoritetom povjerenim im od samoga Boga\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Glede u\u010diteljskog posluha, \u201eBenedikt se zala\u017ee za\n\u0161kolu slu\u017ebe Gospodnje, jer se u \u0161koli znanje svladava polaze\u0107i od slu\u0161anja i\nposluha u\u010ditelja. U toj \u0161koli slu\u0161a se pouka u\u010ditelja, to je ‘Poslu\u0161aj, o sinko\u2026’.\nTo je parafraza iz Siraha, biblijska aluzija. U\u010ditelj je Bog koji pou\u010dava ali i\nopat koji pou\u010dava. Monah je dijete, sin, on u\u010di. U\u010denik je u toj \u0161koli, a\nu\u010ditelj je dobrohotni otac\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Predava\u010d je naglasio da je za Benedikta posluh ono\n\u0161to je Gospodin ve\u0107 izvr\u0161io, \u0161to Bog vr\u0161i u povijesti spasenja i priprema u\nkona\u010dnoj povijesti svakog monaha. \u201eBog priprema \u0161ator stanovanja te poziva\nsvakog da se nastani u njemu. Preduvjet je da treba ispunjavati du\u017enosti\nstanara. Monah mora zaslu\u017eiti du\u017enost stanara u samostanu svojim posluhom. U\nprotivnom ne mo\u017ee biti tu. Kao \u0161to kralj priprema za nas kraljevstvo, tako Bog\notac priprema stanove. Treba se potruditi posluhom imati udjela u tome. Zato i\nBenedikt to zahtjeva od svojih monaha, pretpostavlja posluh Bogu, jer tim\nposluhom mi vojujemo za Bo\u017eje zapovijedi\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, citiraju\u0107i\nzaklju\u010dak iz Proslova Benedikta: \u201eTako se nikada ne\u0107emo udaljiti od njegovog\nu\u010diteljstva, nego \u0107emo u samostanu u njegovu nauku do smrti ustrajati, u\nKristovoj muci i trpljenju sudjelovati, da u njegovom kraljevstvu zaslu\u017eimo\nudjela\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\u201eTako je posluh doista teolo\u0161ka kategorija koja je\nvrlo va\u017ena. Zato je prvi korak poniznost koja jest posluh. Benedikt daje upute\nkakav treba biti taj posluh. Bez otezanja i radi Krista ga \u010dine oni koji\nslu\u0161aju. Oni to \u010dine jer ni\u0161ta ne tra\u017ee od Krista. Kod Benedikta upravo posluh\nrazlikuje autenti\u010dne monahe od onih koji se slu\u017ee mona\u0161kim imenom za\nproizvoljne \u017eelje. Oni ne \u017eive po vlastitoj zamisli, ne slijede ono \u0161to po\u017eele\ni \u0161to im godi, nego hode prema odluci i zapovijedi drugoga\u201c istaknuo je dr.\nBodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Za cenobite Benedikt ka\u017ee da \u017eive u samostanu i\n\u017eele imati opata nad sobom. \u201eTako krepost poslu\u0161nosti nije neka mehanika ni\ntehnika, ne smije biti s otporom, nego svjesna, dragovoljna, pro\u017eeta ljubavlju.\nKao \u0161to zahtjeva istinski \u010din bogo\u0161tovlja, jer jedino to mo\u017ee biti ispravan\nstav pred Bogom. Poziv na evan\u0111elje, ‘Tko vas slu\u0161a, mene slu\u0161a’. Dakle, tko\nslu\u0161a opata kojega je Krist postavio, slu\u0161a samoga Krista\u201c rekao je dr.\nBodro\u017ei\u0107.   <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U pogledu na povijesni razvoj mona\u0161tva, uz tri\nkategorije monaha koje spominje Jeronim, cenobite, anahorete i sarabite, Benedikt\nspominje i \u010detvrtu kategoriju monaha, girovage (lutaju\u0107e monahe). \u201eJeronim je\ndetektirao lo\u0161e stanje u svom vremenu, da su prevladali sarabaiti. I Benedikt u\nsvoje vrijeme, 150 godina nakon Jeronima, navodi da postoji kategorija lutaju\u0107i\nmonasi. U 150 godina nije se dogodio veliki pomak, nego se nastavilo istim\nritmom; puno monaha \u017eive po dvojica, trojica u samostanu, sarabiti. Zato je\nveliko i zna\u010dajno to \u0161to Benedikt \u010dini, kada daje svoje Pravilo i kada okuplja\nmonahe koji \u017eive u posluhu. Jer, re\u0107i \u0107e Benedikt za sarabite, da nisu kao\nzlato u vatri proku\u0161ani nijednim pravilom niti iskustvom pou\u010deni. Kao \u0161to \u0107e,\ndruk\u010dije od Jeronima, pohvaliti cenobite koji \u017eive u samostanu i vojuju pod Pravilom\ni opatom\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\u201eBenedikt je shvatio da pravi posluh jest pravi\nposluh Pravilu i opatu, ne samo \u010dovjeku. Nego i Pravilu koje se postavlja kao\nobjektivni kriterij kojega je on dao monasima i time izvr\u0161io revoluciju. Ubudu\u0107e,\nnakon njega, nitko vi\u0161e ne mora proizvoljno tra\u017eiti ni imati svoje vlastito\niskustvo duhovnoga \u017eivota, koliko ono mo\u017ee biti ispravno ili ne. Postoji\nPravilo koje je mjera svega i onaj tko \u017eivi posluh, ne \u017eivi posluh samo opatu,\nnego \u017eivi posluh opatu i Pravilu. To je veliki doprinos Benedikta. Zato se\nkasnije, tek iza Benedikta, dogodio razvoj gdje su se nezdravi poku\u0161aji mona\u0161kog\n\u017eivota i duhovnosti eliminirali, a prevladao je taj konkretni  – Pravilo koje je dao Benedikt i prevladao je\nna\u010din zajedni\u010dkog \u017eivota pod Pravilom i opatom\u201c zaklju\u010dio je dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107 <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eKrepost poslu\u0161nosti u zapadnoj mona\u0161koj tradiciji do Pravila sv. Benedikta\u201c tema je izlaganja dr. don Ivana Bodro\u017ei\u0107a na simpoziju \u201eVrijeme, …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":44090,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/P1017992.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44089"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=44089"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44089\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44102,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/44089\/revisions\/44102"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/44090"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=44089"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=44089"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=44089"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}