{"id":43699,"date":"2020-09-03T10:38:30","date_gmt":"2020-09-03T09:38:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=43699"},"modified":"2020-09-03T10:38:31","modified_gmt":"2020-09-03T09:38:31","slug":"zadar-smiljevac-pocetak-djelovanja-druzbe-sestara-presvetog-srca-isusova-u-nadbiskupiji-propovijed-mons-z-puljica-na-misi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=43699","title":{"rendered":"ZADAR, SMILJEVAC: Po\u010detak djelovanja Dru\u017ebe Sestara Presvetog Srca Isusova u Nadbiskupiji &#8211; Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a na misi"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong>Tko ho\u0107e za mnom, neka uzme kri\u017e svoj!<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center\">(\u010citanja: Jr 20, 7-9; Rim 12,1-2; Mt 16, 21-27)<\/p>\n\n\n\n<p><strong>1.<\/strong> Danas \u017eupa sv. Ante na Smiljevcu dobiva pastoralnu pomo\u0107 iz Dru\u017ebe <em>Sestara Presvetog Srca Isusova<\/em> iz Rijeke: \u010d. s. Marijanu i \u010d. s. Velimiru. Dopratila ih je vrhovna predstojnica \u010d. Majka\u00a0 Dobroslava Mlaki\u0107 sa skupinom sestara, pa im i ovom prigodom izri\u010demo iskrenu dobrodo\u0161licu. S njima je stigao i duh njihove utemeljiteljice Marije Krucifikse Kozuli\u0107 koja je preminula na glasu svetosti,\u00a0 29. rujna 1922. godine, a pamte je jo\u0161 kao \u201emajku siroma\u0161nih i napu\u0161tenih koja je pro\u0161la je zemljom blagoslivljaju\u0107i i \u010dine\u0107i dobra djela na slavu Bo\u017eju\u201c. Opisivali su je biblijskim izrazom \u201evrsne \u017eene\u201c (Izr 31,10) koja se cijeloga \u017eivota posvetila djeci i djevojkama u Rijeci, pa tako postala \u201euto\u010di\u0161te siroma\u0161nih i napu\u0161tenih djevoj\u010dica\u201c za koje je osje\u0107ala potrebu voditi brigu ne samo za njihove materijalne potrebe, ve\u0107 i za moralno i duhovno zdravlje, kako njihov \u017eivotni brod ne bi \u201epotonuo\u201c. Zbog toga \u0107e je jedan pisac nazvati \u201epravom Bo\u017ejom moreplovkom\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>Dana\u0161nja liturgija \u010ditanja donosi\ntri zanimljiva odlomka: Iz knjige proroka Jeremije, iz Pavlove poslanice\nRimljanima, te zanimljiv razgovor Isusa i Petra iz Matejevog evan\u0111elja.\nPoku\u0161ajmo ukratko prelistati spomenute tekstove iz kojih mo\u017eemo izvu\u0107i pouku i\nkorist za na\u0161 duhovni \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n<ul><li>Divna je ova Jeremijina jadikovka, koju je, tuguju\u0107i nad\nsvojim pozivom, sricao u te\u0161kim okolnostima, na prijelazu\niz sedmoga u \u0161esto stolje\u0107e, (625. do 580.) prije Krista. Bog\npoziva svakog \u010dovjeka u \u017eivot, a kre\u0161evo \u017eivotnih situacija name\u0107e\nse samo od sebe. U prvom retku: Ti me, Gospodine, zavede, osje\u0107a se sva vedrina Jeremijine mladosti kad ga je Jahve pozvao u\nproro\u010dku slu\u017ebu, a on se spremno odazvao. Uz kre\u0161evo povijesti &nbsp;njegova naroda\nnadvili su se i nad njim crni oblaci gor\u010dine i \u010demera. U mladosti je slu\u0161ao\nJahvine rije\u010di i gutao ih. No, uskoro su se pojavili oblaci najezde Babilonskog\ncarstva, u vrijeme velikog ru\u0161itelja Nabukodonosora. A kad je morao najaviti narodu\npredstoje\u0107e te\u0161ke dane, Jeremiji je dojadilo biti u\nBo\u017ejoj slu\u017ebi. Stoga pi\u0161e da je \u201esvima\nna podsmjeh\u201c, pa &nbsp;jadikuje nad sobom: \u201eJao\nmeni, majko moja. \u0160to si me\nrodila da se sva\u0111am i prepirem; i proklinjem dan svoga ro\u0111enja (Jer 20,14). <\/li><\/ul>\n\n\n\n<p><strong>2.<\/strong> U drugom dana\u0161njem \u010ditanju Pavao poti\u010de svoje\nRimljane i suvremene kr\u0161\u0107ane neka se \u201ene\nsuobli\u010duju s ovim svijetom, nego neka&nbsp; obnavljaju svoje pameti da mognu razabrati\n\u0161to je volja Bo\u017eja, \u0161to je dobro i Bogu milo.\nOvaj\nsvijet samo je most kojim se ide na drugu stranu. Na mostu nitko ne ostaje,\nnego po njemu samo prelazi!<\/p>\n\n\n\n<ul><li>Uz Jeremiju i apostola Pavla slu\u0161ali smo\nrazgovor Isusa i njegova izabranog u\u010denika Petra. Pro\u0161le nedjelje na upit tko\nje Isus Krist, Petar po nadahnu\u0107u Duha veli da je on \u201eSin Bo\u017eji\u201c. Stoga mu je\nIsus najavljuje kako \u0107e upravo \u201ena njemu Crkvu sagraditi, koju ni vrata paklena\nne\u0107e nadvladati\u201c. Danas, Isus tuma\u010di apostolima kako treba po\u0107i u Jeruzalem, da mnogo\npretrpi od starje\u0161ina, glavara sve\u0107eni\u010dkih i pismoznanaca, te da bude ubijen i\ntre\u0107i dan da uskrsne. Petar, vo\u0111en \u201esvojim duhom\u201c i ljudskom pame\u0107u zove Isusa\nna stranu pa mu veli: \u201eBo\u017ee sa\u010duvaj, Gospodine, to se tebi ne smije\ndogoditi\u201d (Mt 16,22). <\/li><\/ul>\n\n\n\n<ul><li>Krist apostolima najavljuje odlu\u010duju\u0107u bitku\ns \u0111avlom koja \u0107e se odigrati na Golgoti. A tu bitku i pobjedu on \u0107e izvojevati\nkada ga razapnu na kri\u017e. Njegovo je jedino i glavno oru\u017eje kri\u017e. S tim se Petar\nne mo\u017ee slo\u017eiti, pa odvra\u0107a Isusa od toga i biva nazvan napasnikom, sotonom.\nIsus je odrije\u0161it i jasan: Samo u znaku kri\u017ea i s kri\u017eem mo\u017ee se pobijediti zlo\ni Zloga. Stoga je prema Petru vrlo odrje\u0161it: \u201eNosi se od mene, sotono! Sablazan\nsi mi jer ti nije na pameti \u0161to je Bo\u017eje, nego \u0161to je ljudsko\u201d (Mt 16,25). Pa je li\nonda \u201eevan\u0111elje radosna ili zastra\u0161uju\u0107a vijest?! Danas ne\u0161to osobito radosno nismo \u010duli. Dapa\u010de, \u010duli\nsmo Isusov o\u0161tar prijekor apostolu Petru, kojega je pro\u0161le nedjelje pohvalio i\nizabrao za prvoga papu. A uz to \u010duli smo neshvatljiv i za mnoge neprihvatljiv poziv\nda uzmemo na sebe svoj kri\u017e ako \u017eelimo biti njegovi u\u010denici. <\/li><\/ul>\n\n\n\n<p><strong>3.<\/strong>&nbsp; Ljudima je op\u0107enito kri\u017e i trpljenje veliki\nproblem i ozbiljna zagonetka i nepoznanica. A smrt pogotovo. Tako je bilo od\ndavnina, i tako je ostalo sve do na\u0161ih dana. Zato donekle razumijemo Petra jer\nje reagirao onako kako bi vjerojatno svatko od nas reagirao. Isus, naime,\nnajavljuje da se sprema ne\u0161to stra\u0161no, \u0161to Petar nikako ne mo\u017ee razumjeti, ni\nprihvatiti: <\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; Jer, kako razumjeti da nedu\u017eni Isus mora trpjeti i \u010dak biti ubijen?! <\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; Kako prihvatiti da pravedni Isus, koji je sama Pravednost, mora trpjeti i\numrijeti?!<\/p>\n\n\n\n<p>&#8211; To nadilazi Petrove i na\u0161e mogu\u0107nosti ljudskog umovanja i shva\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n<p>No, Petar \u0107e to s vremenom\nshvatiti, pa \u0107e svojim \u010ditateljima napisati da je \u201euistinu milost ako tko radi\nBoga podnosi nevolje trpe\u0107i nepravedno\u2026 Ako dobro \u010dine\u0107i trpimo, pa strpljivo\npodnosimo, to je Bogu milo&#8221; (l Pt 2,19-21). Stoga u bolesti se posve\u0107uju samo oni koji\nbolest primaju kao dar iz Bo\u017eje ruke i svoju bolest strpljivo nose. <\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111u takvima bila je sveta Lidvina (1380.-1433.) koja u vlastitom slu\u010daju nau\u010dila tu te\u0161ku lekciju. Imala je tek 15 godina kad je s kolegicama po\u0161la\nklizati na ledu, gdje je nespretno pala i ostala le\u017eati. Donijeli su je ku\u0107i na\nnosilima i otada vi\u0161e nikada nije ustala. Kroz 38 godina strpljivo je i Bogu odano podnosila\nsvoju bolest i bila uvjerena kako na taj na\u010din nadopunjava ono \u0161to nedostaje\nKristovim mukama. Njezin ispovjednik ju je poticao\nneka svoju volju podlo\u017ei Bo\u017ejoj i neka se suobli\u010duje s Kristom Patnikom kojega\n\u201eza na\u0161e grijehe probodo\u0161e i za opa\u010dine na\u0161e satrije\u0161e..\u201d (Iz 53,4-5). Stoga, kri\u017e i razmi\u0161ljanje o\nKristovoj Muci postao je Lidvini svakdanje zanimanje i neiscrpivo vrelo osobne\nutjehe i snage. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>4.<\/strong> Vratimo na \u010das utemeljiteljici Dru\u017ebe <em>Sestara Presvetog Srca Isusova<\/em><strong> <\/strong>iz Rijeke, Mariji Krucifiksi Kozuli\u0107 koja je u dnevnoj patnji, u radu za siroma\u0161ne, otkrivala smisao kri\u017ea i \u017eivota. Poput apostola Pavla i ona je bila sretna ako je mogla dopuniti \u201e\u0161to <em>nedostaje mukama Kristovim<\/em> za <em>Tijelo njegovo<\/em>, za Crkvu\u201c (Kol. 1, 24). Zato je svom imenu, koje je dobila na kr\u0161tenju, dodala nadjevak \u201eKrucifiksa\u201c, raspeta za Krista. Jo\u0161 je jedna Hrvatica, utemeljiteljica dru\u017ebe sestara K\u0107eri Milosr\u0111a, Marija iz Blata, koju je sveti Ivan Pavao proglasio bla\u017eenom 2003. u Dubrovniku, nosila nadjevak &#8216;raspeta za Krista&#8217;, \u201eMarija Propetog Isusa Petkovi\u0107\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 no\u0161ena snagom\nmilosti \u017eeljela je \u201euta\u017eiti \u017ee\u0111\nraspetom Kristu\u201c. Poput svoga U\u010ditelja i ona je pro\u0161la zemljom \u010dine\u0107i dobro, po\nkri\u017eu i s kri\u017eem. Zahvalni Bogu za dar njezinih sestara u ovoj \u017eupi sv. Ante,\nkoje po prvi put stupaju na tlo ove Nadbiskupije, po\u017eelimo s pjesnikom Albinom\nPetrovi\u0107em neka njezino \u201esveto stablo \u0161iri svoje grane i nastavi i ovdje\ncjelivati bolne rane\u201c. A njezina karizma i ljubav sveta, neka i u Zadru,\nna Smiljevcu \u017eivi i cvjeta! Tako neka bude. Amen. <\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u2720\n\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n<p>Smiljevac,\n30. kolovoza 2020.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Tko ho\u0107e za mnom, neka uzme kri\u017e svoj! (\u010citanja: Jr 20, 7-9; Rim 12,1-2; Mt 16, 21-27) 1. Danas \u017eupa <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=43699\" title=\"ZADAR, SMILJEVAC: Po\u010detak djelovanja Dru\u017ebe Sestara Presvetog Srca Isusova u Nadbiskupiji &#8211; Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a na misi\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":43700,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/09\/P1017214.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43699"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43699"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43699\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43701,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43699\/revisions\/43701"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43700"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43699"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43699"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43699"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}