Predsjednik HBK, zadarski nadbiskup\n\u017delimir Pulji\u0107, gostovao je u emisiji ‘Aktualno’ Hrvatskoga katoli\u010dkog radija u\nutorak 4. kolovoza povodom proslave 25. obljetnice hrvatske oslobodila\u010dke akcije,\nvojno – redarstvene operacije ‘Oluja’. Razgovor u kojem nadbiskup Pulji\u0107 iznosi\nstavove o zna\u010denju proslave Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana\nhrvatskih branitelja, prenosimo u cijelosti: <\/p>\n\n\n\n
Na dana\u0161nji dan, 4. kolovoza 1995. godine, zapo\u010dela je oslobodila\u010dka\nakcija Oluja. Toga je dana bombardirano ba\u0161 podru\u010dje Dubrova\u010dke biskupije \u010diji\nste pastir tada Vi bili, O\u010de nadbiskupe. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Nije to bilo iznena\u0111enje za\nDubrovnik, jer bili smo bombardirani cijele godine, dok smo bili u okru\u017eenju.\nAli onda je jednom politi\u010dkom akcijom, vi\u0161e nego vojnom, dubrova\u010dko podru\u010dje\nbilo oslobo\u0111eno. I \u017eivjeli smo godinu i pol, dvije, u odre\u0111enom miru i radosti da\nvi\u0161e nema bombardiranja. Ali tada, kad je zapo\u010dela vojno – redarstvena akcija\nOluja, ponovno smo osjetili bombe blizu. Kao \u0161to je i Zagreb bio bombardiran,\ntako je i podru\u010dje Dubrova\u010dke biskupije tako\u0111er bilo bombardirano, u znak ‘male’\nodmazde zbog ove veli\u010danstvene akcije osloba\u0111anja koje se dogodilo Olujom 1995.\ng., na dana\u0161nji i sutra\u0161nji dan, 4. i 5. kolovoza. <\/p>\n\n\n\n \u010cetvrt je stolje\u0107a otkako su na\u0161i hrvatski branitelji akcijom Oluja ishodili\nslobodu Hrvatske. Preostalo je bilo jo\u0161 osloboditi isto\u010dnu Slavoniju, ali\nakcijom Oluja oslobo\u0111ena je petina na\u0161e zemlje u svega dva dana.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Uistinu je to bila nevjerojatna\nakcija! Sje\u0107am se da smo taj dan, 5. kolovoza, cijelo prijepodne samo buljili u\nteleviziju. I dobro se sje\u0107am, nevjerojatno je djelovalo kako je na\u0161a vojska\nosloba\u0111ala teren, nekoliko desetaka tisu\u0107a \u010detvornih kilometara. Samo\nnajedanput pokazuje strelicu: do\u0161li su dovde, do\u0161li su dovde, do\u0161li su dovde\u2026\ndo\u0161li na Knin! Za vojsku koja je bila s one strane, Jugoslavensku vojsku plus\nvojska SAO Krajine koja je bila potpomognuta Jugoslavenskom vojskom, Oluja je\nbila zaista iznena\u0111enje, izgleda. Nitko nije o\u010dekivao takav entuzijazam, takvu\nspremnost na\u0161ih vojnika, takvu strate\u0161ku stvar, da su bili izgubljeni. I na\nkraju, hvala Bogu da je ipak zavr\u0161ilo bez velikih katastrofa kao \u0161to je moglo\nbiti, gubitaka s na\u0161e i s druge strane. Bilo je \u017ertava, jer rat to uvijek sa\nsobom donosi, ali je na kraju bilo i pregovora, predaja. <\/p>\n\n\n\n Sje\u0107am se dobro kad je na\u0161\ngeneral Petar Stipeti\u0107 na jednom mjestu dogovorio s generalom JNA predaju. Onda\nsu u\u010dinili ne\u0161to lijepo, rekli bismo, kao dvojica koji su se prethodno\n\u0161amarali, \u0161aketali, tukli, kao u boksa\u010dkom ringu kad sve \u010dine da pobijede. A onda\nkad pobijede, pru\u017ee jedan drugome ruku i zagrle se. Tako su i njih dvojica generala\ntada ljudskim gestom dali do znanja – rat je zavr\u0161io. Onda su pozvali okupljene\nSrbe koji su se pripremili da idu na poziv Milo\u0161evi\u0107a, koji je sve pozvao da svi\nbje\u017ee iz Knina, a generali su zamolili: \u201eOstanite ovdje. Nemojte bje\u017eati. Ovo\nje va\u0161a domovina\u201c. Me\u0111utim, nisu, na\u017ealost, poslu\u0161ali. Oti\u0161li su. Kad\nspominjete te dane, tako smo mi napeto pratili cijeli taj dan i Bogu\nzahvaljivali za tu akciju koja je uistinu bila oslobodila\u010dka. Oluja je vratila\nponovno nadu hrvatskoj dr\u017eavnosti. Vojnici su zaista bili ponosni, radosni, ali\nne ponosni poni\u017eavaju\u0107i druge. Nego, u smislu: Natjerali ste nas da se moramo\nbraniti oru\u017ejem, a mogli smo se i dogovoriti, mogli smo se razi\u0107i kao \u0161to se dogodilo\nu \u010ce\u0161koj, Slova\u010dkoj i drugim sovjetskim zemljama gdje su se ljudi razi\u0161li bez\nrata. Ovdje je, na\u017ealost, velikosrpska politika bila uzela maha i ljudi su bili\nopijeni. I na\u017ealost, zavr\u0161ilo je kako je zavr\u0161ilo. <\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je lijepo, to mi se\nosobito svi\u0111a, da \u0107e na 25. obljetnici Oluje govoriti na\u0161 general Ante Gotovina\nkoji je kao strateg bio du\u0161a te oslobodila\u010dke akcije. Ali je po zavr\u0161etku\nodslu\u017eene kazne suda u Haagu, kada je oslobo\u0111en, do\u0161ao najprije u Zagreb na\nStepin\u010dev grob, onda u Zadar. Onda je rekao ne\u0161to \u010dega, \u010dini mi se, jo\u0161 nismo\nsvjesni. General je tada rekao: ‘Okrenimo se budu\u0107nosti!’. Rat ostavimo\npovjesni\u010darima i politi\u010darima, ali mi se okrenimo budu\u0107nosti i \u017eivimo dalje kao\nljudi koji ne smiju biti optere\u0107eni onim \u0161to je bilo ju\u010der. To mi se svi\u0111a da\n\u0107e na dan proslave 25. obljetnice Oluja govoriti on – general Ante Gotovina! <\/p>\n\n\n\n Na proslavi 25. obljetnice Oluje \u010dije je sredi\u0161nje obilje\u017eavanje u\nKninu, Vojni ordinarijat RH slavi svetkovinu svoje nebeske za\u0161titnice, Gospe\nvelikog hrvatskog krsnog zavjeta. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Jest, i to je jedna od to\u010daka\nkoje se obilje\u017eavaju 5. kolovoza. Najprije, to je Dan pobjede i Dan domovinske\nzahvalnosti, onda je to i Dan hrvatskih branitelja. Ovih dana gledao sam film ‘Operacija\nOluja’ koji je njima ba\u0161 posve\u0107en i cijeloj akciji Oluja. Veli\u010danstveni film,\nali volio bih da je napravljen u Zagrebu, u Hrvatskoj, nego u Americi. Taj film\nje vrijedan, dokumentiran, ima jako puno svjedoka iz rata, dokumentirano u\nrazgovoru i akciji. Pa mi je i to drago. Osim toga, 5. kolovoza je i dan Vojne\nbiskupije, Vojnog ordinarijata koja je pod za\u0161titom Gospe velikog hrvatskog\nkrsnog zavjeta. <\/p>\n\n\n\n Tim povodom je biskup Jure Bogdan\nkoji je na \u010delu Vojnog ordinarijata, uputio prekrasnu poslanicu koja na neki\nna\u010din simbolizira i poti\u010de sve \u010dlanove Vojnog ordinarijata, vojsku, policiju,\nnjihove obitelji i sve \u010dlanove hrvatske dr\u017eave, s poticajem: \u201eBudimo narod\nnade, budimo narod koji moli, budimo \nnarod koji vjeruje u Krista Gospodina. Jer Rije\u010d je Bo\u017eja Tijelom\npostala. Ne mirimo se s umorom i predajom pred tijekom zbivanja koji su i sada neki\nput optere\u0107uju\u0107i i za\u010du\u0111uju\u0107i, kako nismo dovoljno zahvalni jer to je, uvjereni\nsmo, lijek i za na\u0161u i podijeljenost i rascjepkanost koja nas neki put previ\u0161e\numara\u201c. <\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 tamo, u Zvonimirovoj bazilici\nblizu Knina, na\u0111en je pralik Gospe koji smo nazvali Pralik Gospe velikog\nhrvatskog krsnog zavjeta. Taj je pralik bio simbol koji se nosio u onoj na\u0161oj\nvelikoj Devetnici od Solina, preko Knina, Nina do Marije Bistrice, na te velike\n\u010detiri postaje. Ali nosio se i u Rim 1979. g. kad smo hodo\u010dastili u Rim i prvi\nput se susreli s tada\u0161njim papom, dragim Ivanom Pavlom II. Taj Gospin lik je\nbio na toj proslavi u Rimu, a Papa je misu slavio na hrvatskom jeziku i\npropovijedao na hrvatskom. I ne zaboravljamo njegove rije\u010di koje je tada rekao:\n\u201eDragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas\nblagoslivlja!\u201c. Onda jo\u0161 nije bilo vrijeme zrelo, kako su onda govorili\nkomunisti, da Papa do\u0111e u Hrvatsku i da nas posjeti. Tek \u0107e to biti 1994.\ngodine. A ovo je bilo 1979., prije nego je do\u0161ao, dakle, Papa je tada izrazio\n\u017eelju i \u017eivo je \u017eelio do\u0107i u Hrvatsku, posjetiti tu dragu zemlju i susresti se\ns Hrvatima, \u0161to je bilo prvi put 1994. g. I to \u0107e ponoviti 1998. kad \u0107e\nproglasiti bla\u017eenim Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici i po\u0107i u Solin na grob\nna\u0161e kraljice Jelene. I tamo \u0107e biti onaj prekrasni susret s mlade\u017ei kad je\nzajedno s njima pjevao Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata. Nije znao rije\u010di, ali je\nprepoznao melodiju, to je neka melodija poljske Gospine pjesme. Ali Papa je sa\nsrcem do\u0161ao i pozdravio i utje\u0161io nas, da bi na kraju do\u0161ao zadnji put za stoto\nputovanje 2003. g. Evo, to je, dakle – Gospa je vezana uz na\u0161u pro\u0161lost, Gospa\nje vezana i uz na\u0161e doga\u0111aje, uz na\u0161e muke, uz na\u0161e radosti. Zato joj se\nmolimo, rado joj hodo\u010dastimo, jer znamo da je ona Majka na\u0161a, Kraljica Hrvata!.<\/p>\n\n\n\n Gospin molitveni znak, krunicu, nosili su i na\u0161i hrvatski branitelji.\nO\u010de nadbiskupe, spomenuli ste dokumentarni film ‘Operacija Oluja’ \u010diji je\nredatelj Nikola Knez, a scenaristi dr. Miroslav Me\u0111imorec i dr. Dorothy\nMcClellan. Gledali ste taj film, \u0161to Vas je osobito dojmilo u tom filmu? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Dojmila me dokumentiranost. Bio\nsam svjedok svega toga pa ti vra\u0107a u sje\u0107anje sve te doga\u0111aje. Scenarist je izvrsno\nuspio intervjuirati najva\u017enije \u010dimbenike svega toga doga\u0111anja. Drago mi je da\nje taj film snimljen, drago mi je da je tako sa\u017eeto, dokumentirano, rekao bih,\ni za one koji ne znaju ni\u0161ta, vrlo pou\u010dljivo, jednostavno, da razumiju cijelu\nsituaciju. I osobito mi je drago da je uspio prikazati te me\u0111unarodne va\u017ene\nfaktore iz toga vremena, npr. intervjuirati prvog ameri\u010dkog veleposlanika u\nHrvatskoj, Petera Galbraitha koji je u tom razgovoru ba\u0161 ljudski otvorio svoju\ndu\u0161u. I rekao je otvoreno, jasno: ‘Prepoznali smo, Amerika je prepoznala\nagresiju koju je velikosrpska politika na \u010delu sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em\nu\u010dinila. Onda nismo mogli \u0161utjeti, nismo mogli ne priznati, nismo mogli ne\npodr\u017eati tu akciju koja je zaista bila na visini’. Kao vojna akcija,\njedinstvena, kako su rekli neki stru\u010dnjaci za vojne akcije: da je Oluja\n\u201ejedinstvena kopnena akcija koja je nakon Drugog svjetskog rata bila najve\u0107a i\nnajsvestranija\u201c. Drago mi je bilo \u010duti tako\u0111er u filmu izjavu predsjednika Tu\u0111mana\nkoji je u Kninu rekao: \u201ePobjeda ne zna\u010di samo osloba\u0111anje domovine, ve\u0107\nstvaranje temelja za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku kroz stolje\u0107a, u budu\u0107nosti\nkoja je pred nama\u201c. On je shvatio da se moralo to u\u010diniti. Jer bili su\npregovori, bili su dogovori, bio je nu\u0111en \u010dak i Plan Z \u2013 4. To je bilo ba\u0161\nnuditi Srbima autonomiju u vlastitoj dr\u017eavi. \u010cak je Tu\u0111man i na to bio spreman.\nAli ovi su zaneseni svojom velikosrpskom idejom odustali od toga i propali su\nsvi pregovori. Jedina je bila mogu\u0107nost da se upravo tako, vojno – redarstvenom\nakcijom vrati okupirani teritorij i vrati sloboda u Hrvatsku. <\/p>\n\n\n\n Redatelj filma Nikola Knez je\nisto zahvalan da je to mogao u\u010diniti. Rekao je da je to u vje\u010dni spomen na\nhrvatske branitelje, velika hvala. I on kao redatelj osje\u0107a potrebu zahvaliti.\nZahvaliti braniteljima, vojnicima za njihovu hrabrost i \u017ertvu koju su podnijeli\nza domovinu i omogu\u0107ili ro\u0111enje Hrvatske, slobodne, samostalne i neovisne\ndr\u017eave. Dok sam gledao taj film i osje\u0107ao zahvalnost, prema redatelju i svima\nkoje su uspjeli intervjuirati da prika\u017eu taj doga\u0111aj, \u017eao mi je da nakon 25\ngodina nemamo tu kod nas, u Hrvatskoj, takvu sekciju, takav anga\u017eman ljudi koji\nse bave filmom, da ne\u0161to tako stvore. Realnu stvaranost prikazati kakva je\nbila, na filmski na\u010din. Kao da sve ide u zaborav. Drago mi je da se taj film\nnapravio, ali volio bih da je to u\u010dinjeno kod nas. Film je dobio i dvije\nnagrade na me\u0111unarodnom filmskom festivalu u Houstonu za re\u017eiju i za sve \u0161to je\nkao takav prikazao. Ali to je u Americi. Ja bih volio da se ovdje, u Hrvatskoj\nstvara takvo ozra\u010dje, da se ljudi natje\u010du tko \u0107e dokumentiranije, ljep\u0161e,\npozitivnije, prikazati ono \u0161to smo ovdje propatili i pro\u017eivjeli. Nadam se da \u0107e\nto biti poticaj, nakon 25 godina.<\/p>\n\n\n\n Sigurno jako kasnimo u tome, ali to je i doprinos izgradnji kulture\nsje\u0107anja na \u0161to nas pozivaju i crkveni poglavari, pa i sami pape, do pape\nFranje. Sv. Ivan Pavao II. poticao je njegovati kulturu sje\u0107anja. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Tako je. On je to osobito govorio\nu kontekstu tolikih mu\u010denika koje je iznjedrilo 20. st. <\/p>\n\n\n\n I na\u0161 Domovinski rat je iznjedrio mu\u010denike.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tako je. Kroz vrijeme, osobito\nvrijeme fa\u0161izma, nacizma i komunizma, milijuni ljudi su pretrpjeli, ne samo\nradi toga \u0161to su bili druge nacije, druge kulture, nego jer su bili vjernici.\nJer su vjerovali u Crkvu i prakticirali svoju vjeru, osobito u vrijeme\nkomunizma koji je na\u010delno bio protiv Boga, Crkve i svega \u0161to je Bo\u017eje. Tako da\nje u tom kontekstu Papa rekao: ‘Europa je premre\u017eena silnim brojem mu\u010denika’. I\nPapa je pozvao biskupe, pozvao je Crkvu neka ne zaboravlja. Neka prikuplja podatke,\nneka ostanu ljudi kao svjedoci. Zahvaljuju\u0107i njima, njihovoj patnji, njihovom\nsvjedo\u010danstvu, Crkva je danas jo\u0161 uvijek \u017eiva u Europi.<\/p>\n\n\n\n Film ‘Operacija Oluja’ je ameri\u010dko djelo. U tom kontekstu, treba re\u0107i\nkako smo, na\u017ealost, svjedoci da se na oslobodila\u010dku akciju Oluja nastoji baciti\nsjena u doma\u0107im krugovima. No upravo se akcija Oluja uzima kao relevantan\nprimjer, kao paradigma uspje\u0161no ustrojenog sustava obrane i ostvarenja pobjede\nkoja se studira na ameri\u010dkim vojnim u\u010dili\u0161tima. I to je pokazatelj kako smo na\ntemelju realnog stanja na terenu prepoznati u svijetu u stru\u010dnim krugovima kao\nne\u0161to \u0161to je vrijedno, u smislu akcije Oluja. Mo\u017eete li se osvrnuti na to da\nnas opet tu\u0111inac vidi vrjednijima, ja\u010dima, ispravnima, korektnima, nego \u0161to to\nnastoje u\u010diniti neki unutar na\u0161e domovine? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Dobro ste to verbalizirali. Ja\nbih se u tom kontekstu sjetio, bilo je to za vrijeme, ka\u017eu gra\u0111anskog rata u\nTurskoj, kada su ratovali. \u010covjek koji je bio na \u010delu opozicije morao je do\u0107i u\n\u0161ator potpisati predaju. Do\u0161ao je sav u strahu, pokunjen, a pobjednik ga je\ndo\u010dekao sa smijehom, d\u017eentlmenski i rekao mu: ‘Gospodine, ne trebate se\npla\u0161iti. Ne trebate tako pokunjeno gledati. Ne zna\u010di da ste vi sad izgubili,\nradi toga \u0161to ste pobije\u0111eni’. I vratio mu je time moral. ‘Mi moramo sada\npotpisati kraj toj nevolji, idemo u budu\u0107nost druga\u010dije’. Volio bih i bio\nsretan da iz ovoga rata izvu\u010demo pouku i mi Hrvati, ali volio bih tako\u0111er kad\nbi se i kod Srba rodila odre\u0111ena takva, ne\u0107u re\u0107i simpatija, ali jedno\nrazumijevanje za pobjedu, koja je pobjeda, ali nije poni\u017eenje. U tom kontekstu\n\u010dini mi se da su pozvani politi\u010dari, osobito u ovom vremenu, ono \u0161to je\nGotovina rekao kao strateg i vojni \u010dasnik – Gledajmo budu\u0107nost. <\/p>\n\n\n\n Nadam se da je Hrvatska sada\nslobodna u svojim granicama, u tim uvjetima sada kakvi jesu, svaka dr\u017eava i\nsvaki narod imaju svoju neovisnost. Hajdemo gledati zajedni\u010dki prema\nbudu\u0107nosti, zajedni\u010dke Europe, njegovati dobrosusjedske odnose. Ne\u0107u re\u0107i,\nzaboraviti. Ali nema nam koristi na ne\u010demu ideolo\u0161kom graditi. Mi moramo\nmisliti na djecu, budu\u0107nost na\u0161u, na zemlju, mir, na slobodu. Po\u0161tivanje. Volio\nbih da u tome na\u0161i politi\u010dari tako\u0111er uspiju i sa susjedima razvijati takav\ndijalog i takvo razumijevanje. Rat je iza nas, ne treba nijekati sve lo\u0161e \u0161to\nse dogodilo, ne treba nijekati patnje koje smo pre\u017eivjeli i pretrpjeli. Ali\nmoramo graditi na boljoj budu\u0107nosti, boljim planovima, boljoj strategiji,\nzajedni\u010dkim akcijama, u \u010demu \u0107e se na\u0161a djeca osje\u0107ati sigurnije i slobodnije.<\/p>\n\n\n\n Na po\u010detku na\u0161eg razgovora spomenuli ste, O\u010de nadbiskupe, poziv, apel\ndr\u017eavnog vodstva i samog predsjednika dr. Franje Tu\u0111mana srpskim stanovnicima\nda ostanu u svojim domovima, u hrvatskoj zemlji koju su nastanjivali. To je\njako va\u017eno i treba to re\u0107i jer ovih dana je prisutan i spomen te neke druge\nkolone o kojoj govore pripadnici srpske nacionalne manjine. Ali velika je razlika\ntoga u odnosu na, primjerice, vukovarsku kolonu, jer je iz Knina rije\u010d o\nsvojevoljnom odlasku ljudi. Molim Va\u0161 komentar aktualne situacije u poku\u0161aju da\nse odlasku Srba iz Knina i s tog podru\u010dja predbaci da je taj njihov odlazak bio\nprisilan, da su to morali u\u010dinit. Srbi su to u\u010dinili svojevoljno, \u0161tovi\u0161e, na\npoziv njihovog vodstva.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prepustimo te doga\u0111aje\npovjesni\u010darima i objektivnoj procjeni. Film ‘Operacija Oluja’ koji se mo\u017ee\npogledati na portalu IKA govori i o tome. Govori jasno i nedvojbeno da je,\nna\u017ealost, do akcije Oluja trebalo do\u0107i. Druk\u010dije se sloboda nije mogla obraniti\nni ste\u0107i. Ali isto tako treba re\u0107i da je predsjednik Tu\u0111man, general Stipeti\u0107 i\ndrugi, oni su pozvali zaista da ljudi ostanu. Ali ja\u010da je bila ideologija,\nna\u017ealost. Ja\u010di je bio strah koji im se i desetlje\u0107ima usa\u0111ivao: ‘Ako budete s\nHrvatima, to su vam usta\u0161e. Ti kolju\u2026’. \u017divjeli su od la\u017ene ideologije, krive\nideologije, zadojeni. Kad spominjem Galbraitha, i on je bio u toj koloni,\npoku\u0161ao je s njima po\u0107i na traktoru\u2026 <\/p>\n\n\n\n Povjesni\u010dari su pozvani stvarno\nda sve elemente iznesu na vidjelo, da vide gdje se pogrije\u0161ilo, \u0161to je bilo\nkrivo i \u0161to se moglo prevenirati. Mo\u017eda je nekada va\u017eno isto, \u0161to psiholozi \u010desto\ngovore, da se shvati drugoga, ne mora\u0161 samo \u010duti njegovu rije\u010d, njegova\nrazmi\u0161ljanja i njegove stavove. Nego mora\u0161 poku\u0161ati u\u017eivjeti se u njegovu\nsituaciju. Onda kada si obuo njegove cipele, onda tek mo\u017ee\u0161 osjetiti i te\u017einu\ntakvih stavova, takvih zabluda i takvih krivih zaklju\u010daka. Mi smo ovdje vi\u0161e da\nrazgovaramo o zahvalnosti Bogu za dar slobode, za dar neovisnosti, za dar onoga\n\u0161to bismo mi trebali kao narod slaviti, veli\u010dati. Ne poni\u017eavaju\u0107i druge koji su\nbili zavedeni, koji su se na\u0161li na drugom frontu jer su bili zavedeni, a ina\u010de\nsu \u010dlanovi ove dr\u017eave. Stolje\u0107ima su \u017eivjeli ovdje s ovim narodom, ali su bili\nzavedeni. I to treba otvoreno re\u0107i. Zavedeni su krivom ideologijom. Nama je\njako \u017eao. Prava koja svaki \u010dovjek ima, imaju i oni pravo. Ali strah ih je\nuhvatio, zaveli su ih i to treba uzeti kao \u010dinjenicu. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da\nje zavr\u0161ila povijest s time.<\/p>\n\n\n\n Kao sina hrvatskog naroda rodom iz BiH, moram Vas pitati i za jo\u0161 jedan\nkomentar. Naime, akcija Oluja pomogla je tako\u0111er da se ne dogodi Srebrenica u Biha\u0107koj\nenklavi. Svojevremeno ste u razgovoru za HKR opservirali temu opravdanosti\npostojanja Herceg – Bosne. Uz ovogodi\u0161nju proslavu Oluje povezujemo se s\nhrvatskim narodom u BiH i jedinstvom toga obrambenog korpusa u Hrvatskoj i BiH\ni po dodjeli odlikovanja od strane predsjednika RH Zorana Milanovi\u0107a\npripadnicima HVO-a. I na taj na\u010din se u\u010dvr\u0161\u0107ujemo u pogledu na na\u0161 obrambeni\nsistem spojenih posuda, jer i to je bio na\u010din kako su se branili teritorij i sloboda\ni BiH i Hrvatske. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ako se treba govoriti o slomu\nvelikosrpske ideologije kroz akciju Oluja, onda se ne mo\u017ee govoriti jednostrano\nda je to samo Hrvatska vojska, nego i Hrvatsko vije\u0107e obrane koje je\nsura\u0111ivalo, zajedni\u010dki branilo svoja ognji\u0161ta, svoja naselja. U tom pogledu,\nHerceg – Bosna nije neka paradr\u017eava, kako su \u010desto govorili. Ona je bila, prema\nonda\u0161njim zakonima SR BiH, rekli bismo, samoupravna ili samoobrambena\ntvorevina, zahvaljuju\u0107i takvoj organizaciji i pomo\u0107i koju je mogla ne\u0161to dobiti\nod Hrvatske. Dakle, ostala je i ustrajala. Usudio bih se re\u0107i – da nije bilo\nHerceg – Bosne, ne bi bilo ni slobodne Hrvatske i ne bi bilo dr\u017eave BiH. Mislim\nda svaki objektivni analiti\u010dar mo\u017ee tome dati svoj placet. <\/p>\n\n\n\n Meni je \u017eao da su u danom\ntrenutku agresivnom akcijom me\u0111unarodne zajednice najprije uni\u0161tili banku, koja\nje bila ekonomska podloga za odr\u017eavanje Herceg – Bosne, a onda, pretpostavljam\nprisilili, zahtijevali su od Tu\u0111mana da je dokine, i dokinuta je Herceg – Bosna.\n\u0160to je \u0161teta, jer ona nije bila dr\u017eava. Ona je bila samo jedan strukturalni\nokvir koji je pomogao i da do\u0111e do ugovora, sporazuma u Daytonu, da do\u0111e do\nkona\u010dnog prestanka rata i da se onda, uz organizaciju nezavisne dr\u017eave Hrvatske,\ni BiH strukturira na \u010dvrstim temeljima, a to je jednakopravnost triju naroda:\nHrvata, Srba i Muslimana. Na\u017ealost, me\u0111unarodna zajednica je napravila dva\nentiteta, koja su dala ve\u0107e pravo Republici Srpskoj kao da je ona dr\u017eava u\ndr\u017eavi. Federacija je na\u017ealost na klimavim temeljima dogovora Hrvata i\nMuslimana, tako da ne znam kako \u0107e se tamo razvijati. <\/p>\n\n\n\n Ali svakako, kad spominjete\nakciju Oluja i vezu s Hrvatskim vije\u0107em obrane, drago mi je da je predsjednik\nMilanovi\u0107 odlikovao te brigade koje su doprinijele obrani. I one su mogle\ndjelovati zajedno jer je dogovoren tzv. Splitski sporazum izme\u0111u Tu\u0111mana i Izetbegovi\u0107a,\nu kojem je zapravo Izetbegovi\u0107 zamolio Hrvatsku vojsku: ‘Do\u0111ite, pomozite!’. I\nta je pomo\u0107 bila efikasna. <\/p>\n\n\n\n Galbraith u spomenutom filmu ka\u017ee\nne\u0161to \u0161to je interesantno. Kad je Hrvatska vojska u\u010dinila veli\u010danstvenu akciju\nosloba\u0111anja hrvatskog teritorija, do\u0161la pred Banja Luku, Galbraith ka\u017ee da su\npod pritiskom, \u010dini mi se da ka\u017ee Francuza i Engleza, zaustavili Tu\u0111mana. Rekli\nsu, ‘Nemojte i\u0107i na Banja Luku’. Galbraith ka\u017ee, ‘Nisam danas siguran da smo\ndobro u\u010dinili’. Jer osloba\u0111anjem Banja Luke zapravo bi se sru\u0161ila do kraja\nmitologija Velike Srbije, a ovako je ostalo\u2026 Galbraith ka\u017ee, ‘Ne znam jesmo li\ndobro u\u010dinili’. Jer kad je akcija, onda akcija ide do pobjede. Ovdje je ostalo\nnerije\u0161eno pitanje. Makar, nadam se da \u0107e ljudi BiH shvatiti da je budu\u0107nost u\nnjihovim rukama, da \u0107e Srbi shvatiti da je BiH njihova dr\u017eava, a ne neka\nparadr\u017eava ili neka dodatna dr\u017eava, da \u0107e Muslimani shvatiti da samo suradnjom\ns Hrvatima i sa Srbima mogu zajedno dr\u017eati i spasiti tu jedinstvenu dr\u017eavu. <\/p>\n\n\n\n \u017delite, O\u010de nadbiskupe, i na\u0161 hrvatski narod i sve stanovnike na\u0161e prekrasne\ndomovine potaknuti da i izvanjski obilje\u017ee veliki dan proslave 25. obljetnice\nOluje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svakako. Obilje\u017eavanje Oluje\nuklju\u010duje doga\u0111aje iz kulturne, znanstvene i religiozne sfere. Dobro je biti\nsudionik toga slavlja. Vjerojatno mnogi ne\u0107e mo\u0107i i\u0107i u Knin. Ali mo\u017eemo u\nsvojim domovima, mo\u017eemo u svojim crkvama, u svojim obiteljima, dati neki\ndoprinos i sudjelovati u tome. <\/p>\n\n\n\n Bilo bi lijepo kad bi se zastave\nizvjesile po na\u0161im ku\u0107ama, na\u0161im \u017eupnim stanovima i uredima, da se osjeti da\ndomovina zahvaljuje. Nakon 25 godina zahvaljuje za taj veliki dar koji je bio\nnajprije zasluga na\u0161ih branitelja i onda\u0161nje strategije onda\u0161njega vodstva koji\nsu uspjeli bez velikih \u017ertava, ali uz velike \u017ertve branitelja, u\u010diniti ono \u0161to\ndanas u\u017eivamo \u2013 a to su sloboda i nezavisnost! <\/p>\n\n\n\n Bilo bi lijepo kad bi ljudi ne\u0161to\npro\u010ditali o tome, spomenuo sam film ‘Operacija Oluja’. Film se mo\u017ee pogledati jednim\nklikom na IKI, traje 50-ak minuta. Da se malo prisjetimo onoga \u0161to zapravo danas\nposjedujemo, imamo, a vrlo smo zaboravili. Mnoge stvari smo zaboravili. Ne\nsmijemo zaboravljati! Mi smo ljudi koji pamte, koji se sje\u0107aju, a nadasve,\npozvani smo i da zahvaljujemo. Da budemo zahvalni. I da, rekao bih, supatimo\nili suosje\u0107amo, poka\u017eemo neku empatiju prema obiteljima, onim mu\u017eevima i \u017eenama\nkoji su stradali, prema djeci koja su ostala bez svojih roditelja. Dakle,\nbranitelji nam zaista moraju biti u srcu, osobito oni koji su u ovom ratu\nranjeni – da osjete da ih grlimo, da ih svojim osje\u0107ajima, svojom molitvom, u\nsvojim srcima nosimo.<\/p>\n\n\n\n Od 1992. godine me\u0111unarodno smo priznata dr\u017eava, od 1995. g.\noslobo\u0111eni; 25 godina je zapravo vrlo mlada dr\u017eava.<\/strong><\/p>\n\n\n\n To nije puno godina, ali jest\nodre\u0111eni broj godina pro\u0161ao. I drago mi je da u ovim proslavama imamo\nmogu\u0107nosti da ne zaboravimo. Da se radujemo, da zahvaljujemo, ali da ne\nzaboravimo dar koji smo primili! Da zahvalimo najprije Gospi na\u0161oj \u010diju su\nkrunicu na\u0161i branitelji nosili oko vrata. Zapravo, plod te molitve, te \u017ertve je\ni sloboda koju u\u017eivamo. Zato, zahvalimo Bogu, zahvalimo Gospi, ali zahvalimo i\nsvima onima koji su bili na \u010delnim polo\u017eajima kao dr\u017eavnici, politi\u010dari ili\nvojskovo\u0111e. U tom trenutku dali su sve od sebe da se sloboda vrati. <\/p>\n\n\n\n Vi tako\u0111er sudjelujete u koncelebraciji misnoga slavlja u Kninu, 5.\nkolovoza. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Ho\u0107u, po\u0107i \u0107u, jer to je ipak\nprigoda, 25 godina, podijeliti s mjesnim \u0161ibenskim biskupom Tomislavom Rogi\u0107em,\ns vojnim ordinarijem Jurom Bogdanom i sa splitskim metropolitom Marinom\nBari\u0161i\u0107em koji \u0107e predvoditi misno slavlje. Drago mi je da \u0107u mo\u0107i sudjelovati\nna tom velikom slavlju u sklopu 25. obljetnice Oluje, zna\u010di, srebrnog jubileja.\n<\/p>\n\n\n\n Kad ste spomenuli subra\u0107u biskupe… Vi kao predstavnik Crkve\nzahvaljujete na\u0161im hrvatskim braniteljima, a ja u ime lai\u010dkog svijeta ka\u017eem\nHvala i na\u0161oj Crkvi; na\u0161im biskupima i vo\u0111ama na\u0161e Crkve u Hrvatskoj koji su\ntako\u0111er ugradili sebe i dali doprinos u ostvarenju slobode i nezavisnosti koje\ndanas imamo. I vama netko treba re\u0107i Hvala, narod je i Crkvi zahvalan.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Hvala lijepo. Lijepo je \u010duti\ntakverije\u010di zahvale. Ali isto tako,\nmogu re\u0107i, ne znam kako bi druga\u010dije, nego onako kako smo i u\u010dinili. Dakle, mi\nsmo dali sve od sebe, bili smo s narodom i mislim da je to najljep\u0161i \u010din koji\nsmo mogli dati u ono vrijeme rata, zaista. Bili smo jedno srce i jedna du\u0161a.\nMolilo se, poticali smo, hrabrili, nadali se. U tom kontekstu, ja sam ponosan\nda pripadam toj Crkvi koja je bila s narodom i nudila mu i pru\u017eala nadu u\nnajte\u017eim trenucima. Hvala lijepo za razgovor. Pozdrav svima. <\/p>\n\n\n\n Razgovarala: Ines Grbi\u0107 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"