{"id":41172,"date":"2020-04-16T14:32:47","date_gmt":"2020-04-16T13:32:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=41172"},"modified":"2020-04-16T15:10:15","modified_gmt":"2020-04-16T14:10:15","slug":"blazeni-miroslav-bulesic-mucenik-krizme-i-zastitnik-istre","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=41172","title":{"rendered":"ZADAR: BLAGOSLOV KAPELE U SJEMENI\u0160TU &#8216;ZMAJEVI\u0106&#8217; &#8211; Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: center;\"><strong>Bla\u017eeni Miroslav Bule\u0161i\u0107 &#8211; mu\u010denik krizme i za\u0161titnik Istre<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">1. Kad je u prigodi svog drugog pastirskog pohoda Hrvatskoj proglasio Alojzija Stepinca bla\u017eenim (Marija Bistrica, 3. listopada 1998., sveti Ivan Pavao II. je rekao: \u201eVelik je broj mu\u010denika koji su tijekom stolje\u0107a nikli u ovim krajevima, po\u010dev\u0161i od vremena Rimskoga carstva, s likovima kao \u0161to su Venancije, Dujam, Sto\u0161ija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stolje\u0107ima pridru\u017eili Nikola Taveli\u0107 i Marko Kri\u017eev\u010danin, zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz na\u0161ih vremena me\u0111u kojima se isti\u010de svijetla osoba kardinala Stepinca. Osim njih ima i mnogo drugih pastira i obi\u010dnih vjernika, mu\u017eeva i \u017eena koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu\u201c. Jedan od njih je i bla\u017eeni Miroslav Bule\u0161i\u0107. S netom napunjenih 27 godina \u017eivota i 5 godina sve\u0107eni\u0161tva, on je sazrio do punine i postao mu\u010denikom krizme i za\u0161titnikom Istre i sve\u0107enika. Bilo je to doba kad su komunisti pobili 630 sve\u0107enika (oko 17% klera), 73 bogoslova i sjemeni\u0161tarca (jedna \u010ditava bogoslovija), 22 brata laika iz raznih redovni\u010dkih zajednica, te tridesetak \u010dasnih sestara. A tek nekoliko ih je uzdignuto na \u010dast oltara.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Da bi netko mogao bio mu\u010denik mora umrijeti kako se latinski veli, \u201ein odium fidei&#8221;, tj. da je ubijem iz mr\u017enje prema vjeri, a k tomu i da je ubijeni prihvatio nasilnu smrt slobodno, svjesno, dragovoljno i iz ljubavi prema vjeri (\u201ein amorem fidei&#8221;). Zahvalni smo Bo\u017ejoj Providnosti \u0161to je 28. rujna 2013. uzdignut na \u010dast oltara, mladi sve\u0107enik Miroslav Bule\u0161i\u0107. Katoli\u010dka teologija gleda na mu\u010denika kao na dovr\u0161enog \u010dovjeka i kr\u0161\u0107anina. Jer, on je u najte\u017eim okolnostima uz prolijevanje krvi svjedo\u010dio o Bo\u017ejoj ljubavi. Mu\u010denike razlikujemo od drugih upravo po tomu \u0161to su to u\u010dinili isklju\u010divo iz ljubavi i radi ljubavi. Miroslav je bio spreman na to. U njegovom dnevniku od 22. o\u017eujka 1944. pi\u0161e: \u201eMoj \u017eivot darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti u\u010dini\u0161 dostojnim, ne bojim se mu\u010deni\u0161tva, ve\u0107 ga \u017eudim. Neka bude Tvoja volja\u201c.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">2. Miroslav se rodio 13. svibnja 1920. u istarskom selu \u010cabruni\u0107i, \u017eupa Svetvin\u010denat, u obitelji Mihe i Lucije ro\u0111. Butkovi\u0107. Kad je odlu\u010dio po\u0107i u sjemeni\u0161te poslali su ga u Kopar, a malo iza toga u Rim, jer \u201eradi se o odli\u010dnom, otvorenom, pobo\u017enom i dobrom mladi\u0107u\u201c. Nakon zavr\u0161enih studija (1939.-1943.), u \u017eupnoj crkvi u Svetvin\u010dentu primio je sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje (11. travnja 1943.). Bule\u0161i\u0107 je zapisao u dnevniku: \u201eMoja majka, otac i bra\u0107a su plakali: Sin im je umro i prestao biti njihova svojina i po\u010dima biti stvar Bo\u017eja\u201c. U jesen je imenovan \u017eupnikom u Baderni gdje je hrabrio i zauzimao se za ljude, posebice za one koji su u ratnom vihoru bili najugro\u017eeniji. Zbog odva\u017enog, dosljednog i na\u010delnog djelovanja Bule\u0161i\u0107u su stizale prijetnje s raznih strana, pa je u osobnom dnevniku zapisao: \u201eAko me ho\u0107e\u0161 k Sebi, Gospodine, evo me pripravna. Darujem Ti \u017eivot za svoje stado\u201c. Protivnicima pak i progoniteljima on poru\u010duje: \u201eMoja je osveta \u2013 oprost&#8221;.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U jesen 1945. imenovan je \u017eupnikom u Kanfanaru. Komunisti su grubim pritiscima odvra\u0107ali vjernike od mise i crkvenih obreda. Usprkos tomu \u017eupljani su u ve\u0107em broju dolazili u crkvu i pa\u017eljivo slu\u0161ali \u0161to \u017eupnik propovijeda. Zbog toga su neki \u010dlanovi komunisti\u010dke partije 1946. zaklju\u010dili: \u201eDok je ovaj \u017eiv, narod ne\u0107e i\u0107i za nama, niti dolaziti na na\u0161e sastanke\u201c. U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice, mons. dr. Jakoba Ukmara, kod dijeljenja krizme u Buzetu i okolnim \u017eupama. U subotu, 23. kolovoza 1947., kad su razulareni komunisti upali u \u017eupnu crkvu u Buzetu, Bule\u0161i\u0107 branio prilaz svetohrani\u0161tu. &#8216;Ovamo mo\u017eete pro\u0107i samo preko mene mrtva&#8217;. Sutradan 24. kolovoza 1947. u Lani\u0161\u0107e je bilo planirano dijeljenje svete krizme. Nakon zavr\u0161etka obreda krizme pobunjenici su upali u \u017eupnu ku\u0107u i ubodima no\u017eem u grlo ubili don Miroslava Bule\u0161i\u0107a.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">3. Mons. dr. Jakob Ukmar, komu je don Miroslav pomagao kod podijele sakramenta potvrde, u slu\u017ebenom izvje\u0161\u0107u (1947.) napisao je: \u201eNakon zavr\u0161etka krizme u crkvi uputili smo se u \u017eupnu ku\u0107u. \u010cetvrt sata nakon toga, oko jedanaest sati, pobunjenici su u\u0161li u ku\u0107u i ubili no\u017eem vele\u010dasnog Bule\u0161i\u0107a koji je bio kraj vratiju. Ja sam izi\u0161ao iz \u017eupnog ureda u predvorje i vidio kako mrtav le\u017ei na tlu me\u0111u zlikovcima koji su zaposjeli ku\u0107u. Povukao sam se u sobu, gdje sam te\u0161ko izudaran ostao le\u017ee\u0107i u krvi\u201c. Bule\u0161i\u0107 je ubijen ubodima no\u017ea u grlo, a prema rije\u010dima o\u010devidaca, kad je umirao govorio: \u201eIsuse, primi du\u0161u moju\u201c.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Danas blagoslivljamo ovu kapelicu u kojoj \u0107e se na molitvu okupljati na\u0161i sjemeni\u0161tarci, kao i na\u0161i sve\u0107enici na mjese\u010dnim rekolekcijama. Tu \u0107e dolaziti i \u0111aci Katoli\u010dke osnovne \u0161kole koja nosi naslov Ive Ma\u0161ine, koji je poput Bule\u0161i\u0107a stradao zbog javnog ispovijedanja svoje vjere. Neka ovaj duhovni kutak bude mjesto sabranosti i nadahnu\u0107a svima koji ovdje budu navra\u0107ali moliti zagovor sve\u0107enika Miroslava. On, neka u nama trajno \u010duva \u201eBo\u017eanske ljubavi \u017ear\u201c kako veli jedna pjesmu njemu u \u010dast: \u201ePotvrde svete ti darove \u0161titi\u0161, Duha i Istine milosni dar. Bla\u017eeni Miro, podaj nam snage: Bo\u017eanske ljubavi \u010duvaj nam \u017ear\u201c. Amen.<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\">\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Na dan blagoslova kapelice bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a,<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">16. travnja 2020. u 11,30 sati<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Bla\u017eeni Miroslav Bule\u0161i\u0107 &#8211; mu\u010denik krizme i za\u0161titnik Istre 1. Kad je u prigodi svog drugog pastirskog pohoda Hrvatskoj proglasio <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=41172\" title=\"ZADAR: BLAGOSLOV KAPELE U SJEMENI\u0160TU &#8216;ZMAJEVI\u0106&#8217; &#8211; Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":41175,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/P1013925.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41172"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41172"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41172\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41176,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41172\/revisions\/41176"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/41175"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41172"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41172"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41172"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}