Pitanje ropstva i religijske konverzije na Sredozemlju intenzivno zaokuplja interes stranih historiografa o \u010demu svjedo\u010de mnoga objavljena znanstvena djela.1 Vrlo dobar povijesni prikaz razvoja historiografi je s obiljem literature o pitanju ropstva na Sredozemlju u novome vijeku navodi u svome radu Salvatore Bono.2 Kako navodi Michele Bosco, istra\u017eivanje problematike otkupa robova na Sredozemlju od 16. do 18. stolje\u0107a u novije vrijeme zamjetno raste u historiografskim raspravama u odnosu na pro\u0161la razdoblja.3 U hrvatskoj historiografi ji problematiku ropstva, trgovanja robljem i pitanje religijske konverzije roblja na isto\u010dnoj obali Jadrana obra\u0111uje nekolicina autora.4 Problematiku je mogu\u0107e sagledati s raznih motri\u0161ta s obzirom na \u0161iroki spektar uklju\u010denih subjekata u razvojne procese, uzroke i posljedice ropstva i religijske konverzije na podru\u010dju Sredozemlja, a koji su neizbje\u017eno zahva\u0107ali isto\u010dnu obalu Jadrana kao prostor aktivne trgovine ljudima tijekom srednjega i novoga vijeka.5 Ovdje se u obzir uzima razdoblje nakon Drugoga morejskog rata (1714. \u2013 1718.), s naglaskom na ulozi crkvenih institucija i pojedinaca o pitanju otkupa kr\u0161\u0107anskih robova. Pod tim vidom razmatra se uloga zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a (1713. \u2013 1745.) u otkupu kr\u0161\u0107anskoga roblja na temelju izvorne dokumentacije Arhiva Zadarske nadbiskupije u Zadru.<\/p>\n
Arhivi svjetovnih i crkvenih institucija sadr\u017ee bogato gradivo o razmatranoj problematici. Obilna dokumentacija o otkupu kr\u0161\u0107anskih robova nalazi se u Dr\u017eavnome arhivu u Veneciji u fondu Provveditori sopra ospedali e luoghi pii (1561-1797).6 U spisima generalnih providura, mleta\u010dkoga dragomana i zadarskih bilje\u017enika krije se mno\u0161tvo informacija o procesu otkupa robova, trgovini robljem i pitanju religiozne konverzije mleta\u010dkih i osmanskih robova ne podru\u010dju Mleta\u010dke Dalmacije i Albanije, ali i \u0161iremu prostoru pod jurisdikcijom suprotstavljenih strana.<\/p>\n
Povijest Sredozemlja obilje\u017eio je dinamizam pomorskoga prometa, koji je generirao susrete, trgova\u010dke razmjene, isprepletanje raznih kultura i religija, ali i stalne sukobe, u znatnoj mjeri uvjetovane suprotnostima kr\u0161\u0107anskoga i islamskoga svijeta.7 Bitka za pomorsku i politi\u010dku prevlast na Sredozemlju ima dugu povijest. Paralelno s njom odvijala se i trgovina robljem, koja je na Jadranu ra\u0161irena tijekom 14. i 15. stolje\u0107a. U to doba razvijena su tr\u017ei\u0161ta robljem diljem isto\u010dne obale Jadrana.8 M. Bosco navodi da je jedno desetlje\u0107e nakon Lepantske bitke na prostoru Sredozemlja zavladalo primirje, ali se razvio gusarski sukob merkantilisti\u010dke naravi s mno\u0161tvom porobljenih kr\u0161\u0107ana u islamskim rukama i obrnuto. Arhivski izvori toga vremena nazivaju te zarobljenike robovima (schiavi). Posljedica zato\u010deni\u0161tva, uzrokovana gusarskim prepadima, bila je razvijanje nove vrste trgovine ljudima koji se nisu prodavali isklju\u010divo novim gospodarima (vlasnicima), nego se za njih tra\u017eio otkup (riscatto), a oni su dr\u017eani taocima ili su pod raznim uvjetima bili pu\u0161teni na slobodu radi prikupljanja otkupnine.9 Stoga kod \u010ditanja treba bitno razlikovati termine \u201ctrgovina robljem\u201d i \u201cotkup robova\u201d (riscatto).10 Nakon Kandijskoga rata (1645. \u2013 1669.) poja\u010dao se intenzitet trgovine robljem na Jadranu, \u0161tovi\u0161e, \u201crazvio se ozbiljan i unosan posao\u201d, kako navodi T. Perin\u010di\u0107 Mayhew.<\/p>\n
Jedna od posljedica gusarstva bili su \u010desti prelasci robova s kr\u0161\u0107anstva na islam i obrnuto.12 Novonastala situacija nu\u017eno je zahtijevala diplomatski anga\u017eman u pitanju otkupa robova. Stoga su se u novome vijeku u posao otkupa robova aktivno uklju\u010dili svjetovni konzuli i crkveni apostolski vikari.13 Slu\u017eba apostolskoga vikara naj\u010de\u0161\u0107e je bila pridr\u017eana biskupima, ali se tijekom 17. i 18. stolje\u0107a bilje\u017ei veliki broj redovnika (kapucina, franjevaca, karmeli\u0107ana, augustinaca, lazarista) pod tom titulom. Osim diplomatsko-misijskoga poslanja oni su aktivno sudjelovali u slu\u017ebi otkupa robova na podru\u010dju Magreba, ali i isto\u010dne obale Jadrana.14 Pritom valja naglasiti da je papa Pio V. (1566. \u2013 1572.) 25. prosinca 1570. godine bulom Licet omnibus, pod kaznom izop\u0107enja (excomunicationis latae sententiae), zabranio baciti u ropstvo kr\u0161\u0107ane, osmanske podlo\u017enike.15 Zbog toga su mleta\u010dke vlasti izrijekom branile trgovinu robovima kr\u0161\u0107anima s podru\u010dja osmanskoga teritorija.16 Iako trgovci robljem nisu uvijek po\u0161tivali tu odredbu, zapisi potvr\u0111uju da su im mleta\u010dke vlasti nalagale vratiti kr\u0161\u0107anske robove s osmanskoga teritorija njihovim obiteljima pod prijetnjom kazne.17 Jednako su mleta\u010dke vlasti protestirale na osmanskoj strani zbog otmica svojih podlo\u017enika, naj\u010de\u0161\u0107e djece, na crti razgrani\u010denja po\u010detkom 18. stolje\u0107a.18 U vrijeme Ciparskoga rata (1570. \u2013 1573.) grad Ulcinj opsjela je i uskoro zauzela osmanska vojska nakon \u010dega su tu naselili gusari iz Berberije (Al\u017eir, Tunis, Malta). Ulcinj je tako postao \u201csna\u017eno trgova\u010dko i gusarsko upori\u0161te na ovom dijelu Jadrana,\u201d kako navodi L. \u010corali\u0107.19 Ulcinjski i afri\u010dki gusari predstavljali su problem za slobodnu plovidbu mleta\u010dkoga brodovlja Sredozemlje. Vrhunac svoje ekspanzije i mo\u0107i ulcinjski su gusari dosegli u 17. stolje\u0107u, a nakon zavr\u0161etka Drugoga morejskog rata opada njihova aktivnost.21 Ulcinj se \u010desto spominje kao mjesto zato\u010deni\u0161tva kr\u0161\u0107anskih robova u predmetnim dokumentima, ali i u spisima generalnih providura.22 Osmanlije su, me\u0111utim, \u0161titile ulcinjske gusare i zagovarale njihovu slobodu kada bi ovi do\u017eivjeli poraz na moru od mleta\u010dke mornarice.23 Na kakvome je glasu bio Ulcinj sa svojim gusarima, zorno svjedo\u010di tekst mirovnoga ugovora od 21. srpnja 1718. godine, koji su u Po\u017earevcu sklopile Mleta\u010dka Republika i otomanska Porta. Ulcinj se navodi kao potencijalna opasnost ugroze sporazumnoga mira.24 Zasigurno je padu ulcinjskoga gusarstva pridonijela i \u010dinjenica da je mirovnim ugovorom izme\u0111u Serenissime i Porte donesena odredba o eventualnome susretu na moru mleta\u010dkih i gusarskih brodova. Ako bi iz pomorske bitke Mle\u010dani izi\u0161li kao pobjednici, gusari nisu ka\u017enjavani smr\u0107u, nego su \u017eivi i zdravi transferirani otomanskoj Porti na izvr\u0161enje \u201cozbiljne kazne za primjer ostalima.\u201d25 No, \u201cgusari su djelovali za svoj interes i nisu slu\u0161ali vladare.\u201d26 Unato\u010d dogovoru mleta\u010dke vlasti pratile su pokrete ulcinjskih gusara i njihovu suradnju s Osmanlijama, o \u010demu su izvje\u0161tavali mleta\u010dki dou\u0161nici.27 U mirovnome sporazumu iz Po\u017earevca izri\u010dito je naveden \u010dlanak o sudbini zato\u010denih robova na mleta\u010dkome i osmanskome teritoriju. Navodi se da bi svi civilni robovi (schiavi pubblici), zato\u010deni tijekom rata, trebali biti oslobo\u0111eni 61 dan nakon potpisivanja sporazuma.28 No, to se o\u010dito nije do kraja ispo\u0161tovalo.29 Stoga se po\u010detkom 18. stolje\u0107a bilje\u017ee \u010deste diplomatske prepiske o tome pitanju izme\u0111u generalnoga providura za Dalmaciju i Albaniju te osmanskih pa\u0161a i vezira.30 \u0160tovi\u0161e, tijekom \u010ditavoga 18. stolje\u0107a gusari i Osmanlije diljem Sredozemlja upadali su na kr\u0161\u0107anski teritorij i odvodili u ropstvo znatan broj kr\u0161\u0107ana.31 Nadalje, razvidno je da su mleta\u010dke vlasti, a zasigurno i osmanske, koristile robove, pu\u0161tene na slobodu radi pribavljanja otkupnine, za prikupljanje informacija o polo\u017eaju neprijateljske vojske i mornarice, broju ljudstva i vrsti oru\u017eja kojom ona raspola\u017ee,32 ali i o njihovim sukobima s drugim vojnim silama.33 Iskazi kr\u0161\u0107anskih robova o sukobima na moru i u unutra\u0161njosti obiluju zanimljivim detaljima o ratnim zbivanjima tijekom Drugoga morejskog rata, gledano iz bitno razli\u010dite perspektive.34 Slu\u017ebe robova u zato\u010deni\u0161tvu bile su razli\u010dite. Slu\u017eili su kao lu\u010dki radnici, odr\u017eavali gradsku infrastrukturu, radili u brodogradili\u0161tima, bavili se obrtni\u0161tvom i poljodjelstvom, ali su primarno kori\u0161teni kao vesla\u010di na galijama.35 Najbolje su prolazili robovi-sluge u ku\u0107anstvima jer su s gospodarima mogli sklopiti ugovor o kakvome poslu i tako priskrbiti dio novca za svoj otkup. Robovi nisu bili isklju\u010divo radna snaga nego i dobar izvor prihoda s obzirom da su se mogli u svakom trenutku preprodati na kr\u0161\u0107anski teritorij. Godi\u0161nje bi se pustilo na slobodu oko \u010detvrtinu robova s podru\u010dja Magreba, \u0161to je za sobom povla\u010dilo iznimnu fl uktuaciju ljudstva i novca u korist gospodarstva europskih i sjevernoafri\u010dkih zemalja.36 Tako se razvio sustav otkupa robova (Riscatto degli Schiavi), koji je imao svoje zakonitosti. Prvi pregovori o otkupu vjerojatno su se odr\u017eavali na moru ili uzdu\u017e obala kr\u0161\u0107anskih zemalja.37 Gusari bi istaknuli otkupnu zastavu, simbol prepoznavanja dobro poznat objema stranama, pozivaju\u0107i rodbinu, sumje\u0161tane i prijatelje zato\u010denih na cjenkanje o otkupnini. S obzirom na to da se godinama bilje\u017eio porast robova, bilo je nu\u017eno organizirati prave otkupne misije pod pokroviteljstvom religioznih ili svjetovnih udruga.38 U historiografi ji se prvom takvom ustanovom na Apeninskome poluotoku smatra Bratov\u0161tina Svete Marije od Isusa za otkupljenje zato\u010denika, koju je 1548. godine potvrdio napuljski potkralj, a 1550. godine papa Julije III. (1550. \u2013 1555.). Trostruki je bio cilj bratima: konkrektno tjelesno oslobo\u0111enje kr\u0161\u0107anskih robova, a kroz oslobo\u0111enje tijela i spasenje njihove du\u0161e kao i spasenje vlastite du\u0161e. Bilo je uvrije\u017eeno vjerovanje da se na Sudnjemu danu ne\u0107e posti\u0107i milosr\u0111e bez iskazivanja milosr\u0111a bli\u017enjima. Bratov\u0161tine su organizirale prikupljanje sredstava javnim kolektama i osobnom milostinjom, naoru\u017eavale su brodove radi sigurnosti od gusarskih napada, kontaktirale s islamskim vlastima i provodile sve potrebne korake u \u010desto zamr\u0161enoj otkupnoj mre\u017ei.39 Na podru\u010dju Mleta\u010dke Republike u 16. stolje\u0107u nisu postojale bratov\u0161tine sa svrhom otkupa kr\u0161\u0107anskih robova, zato\u010denih na prostoru Magreba i osmanskoga teritorija, pa je mleta\u010dki Senat taj posao povjerio magistraturi Provveditori sopra ospedali e luoghi pii.40 Magistratura je aktivno djelovala od 1588. godine do pada Republike 1797. godine.41 O razmjerima trgovine robljem, u zlatno doba gusarskih prodora na podru\u010dju Sredozemlja, zorno kazuje \u010dinjenica o broju robova u zemljama Magreba. Navodi se da je u Al\u017eiru tada bilo oko 25.000, u Tunisu 10.000, a u Tripoliju oko 4.000 robova.42 Po\u010detkom 18. stolje\u0107a bilje\u017ei se ponovno ja\u010danje gusarskih prodora s podru\u010dja Magreba i poslovanje s robovima, \u0161to je potaknulo djelovanje crkvenoga reda trinitaraca s poslanjem otkupa robova.43 Red trinitaraca osnovali su Ivan iz Mathe i Feliks iz Valosija u 12. stolje\u0107u. Svrha im je bila otkup i oslobo\u0111enje kr\u0161\u0107anskih su\u017enjeva iz islamskoga ropstva.44 G. Cipollone navodi da su pape tijekom srednjega vijeka redu trinitaraca za otkup kr\u0161\u0107anskih robova u potpunosti ostavile slobodu djelovanja, ali su pojedini biskupi opstruirali njihovo poslanje radi za\u0161tite vlastite milostinje. Papa bi redovito opominjao takve biskupe.45 Osobni stav pojedinoga crkvenoga prelata bitno je utjecao na kona\u010dni ishod otkupa kr\u0161\u0107anskih robova. Trinitarci se u Veneciji pojavljuju 1723. godine te odlukom mleta\u010dkoga Senata preuzimaju brigu o otkupu kr\u0161\u0107anskih robova.46 Koncem 18. stolje\u0107a bilje\u017ei se njihova nazo\u010dnost i u Zadru.<\/p>\n
Arhiv Zadarske nadbiskupije \u010duva vrijedne zapise o izvanrednim odredbama zadarskih nadbiskupa u dvije knjige za razdoblje 1713. \u2013 1733. i 1746. \u2013 1767. godine.48 Nakon pada Peloponeza u osmanske ruke mnogi su mleta\u010dki vojnici i civili odvedeni u ropstvo. U izvorima se naj\u010de\u0161\u0107e navode kao schiavi comuni ili schiavi pubblici.49 Za svoju slobodu trebali su platiti otkupninu. S obzirom na visoke iznose otkupnine bili su prisiljeni utjecati se pomo\u0107i vjerskih i svjetovnih bratov\u0161tina, dr\u017eavnih i crkvenih institucija, rodbine i prijatelja. Od velike pomo\u0107i bila su pisma preporuke crkvenih prelata, osobito apostolskih vikara. Jedan od njih bio je zadarski nadbiskup Vicko Zmajevi\u0107 (1713. \u2013 1745.).50 Na prijedlog Kongregacije za \u0161irenje vjere papa Klement XI. (1700. \u2013 1721.) imenovao je 21. sije\u010dnja 1704. godine zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a apostolskim povjerenikom (commisario apostolico) s naj\u0161irim ovlastima.51 Breveom od 28. o\u017eujka 1704. godine Zmajevi\u0107 je, u svojstvu barskoga nadbiskupa, imenovan apostolskim povjerenikom u Albaniji, Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj, a u svojstvu zadarskoga nadbiskupa isklju\u010divo kao povjerenik u pokrajinama Albaniji i Srbiji.52 U tome smislu nadbiskupu Zmajevi\u0107u povjerena je i briga o otkupu kr\u0161\u0107anskih robova. Razvidno je to iz njegove korespondencije s Kongregacijom za \u0161irenje vjere, koja je nov\u010dano pomagala sve\u0107enike misionare za pomo\u0107 \u201cnesretnim robovima u Ulcinju.\u201d53 Podatak je, nadalje, va\u017ean za bolje razumijevanje zauzetosti Crkve na op\u0107emu planu u otkupu robova s obzirom da se u historiografi ji nerijetko tendeciozno nagla\u0161ava isklju\u010divo negativna uloga crkvenih struktura u pokr\u0161tavanju inovjeraca.54 Recentne studije nala\u017eu reviziju dosada\u0161njih stavova i mi\u0161ljenja te nu\u017enost nove prosudbe i sagledavanja problematike unutar kompleksnih i bitno razli\u010ditih odnosa dr\u017eavnih i crkvenih struktura na odre\u0111enim geografskim podru\u010djima te uz nu\u017eno kontekstualno razumijevanje dru\u0161tvenoga mentaliteta.55 Zmajevi\u0107 je u Zadar do\u0161ao s mjesta barskoga nadbiskupa. Grad Bar bio je posljednja granica Osmanskoga Carstva prema Mleta\u010dkoj Republici. Prostorna jurisdikcija barskoga nadbiskupa obuhva\u0107ala je podru\u010dje tih dviju dr\u017eava.56 Nadbiskup Zmajevi\u0107 bio je dobro upu\u0107en u politi\u010dka i vjerska previranja tijekom 18. stolje\u0107a. \u010cesto je komunicirao s Kongregacijom za nauk vjere, a kao apostolski vikar zauzimao se za porobljene kr\u0161\u0107ane. Na temelju zamolbi za prikupljanje milostinje (questua), unutar predmetnih knjiga, ra\u0161\u010dlanjuje se uloga zadarskoga nadbiskupa Zmajevi\u0107a u otkupu kr\u0161\u0107anskih robova po\u010detkom 18. stolje\u0107a. Istra\u017eivanjem su obuhva\u0107ena sveukupno 53 mu\u0161karca, 7 \u017eena, 2 \u017eenska i 1 mu\u0161ko dijete. Uz to se navodi jedanaest \u010dlanova obitelji za koje nema podataka o spolu te nekolicina \u010dlanova obitelji koji su spomenuti kao robovi, ali se ne navodi njihovo broj\u010dano stanje. Radi se, dakle, o osamdesetak osoba, redom mleta\u010dkih podanika ili vojnika koji su se borili na mleta\u010dkoj strani. Usporedi li se ta brojka s poznatim brojem zato\u010denih mleta\u010dkih podanika na osmanskome i berberskome podru\u010dju izme\u0111u 1725. i 1728. godine, koji je iznosio 604 osobe,57 mo\u017ee se zaklju\u010diti da je relativno visok udio kr\u0161\u0107anskih robova pod mleta\u010dkim podani\u0161tvom uputio molbu zadarskome nadbiskupu Zmajevi\u0107u radi otkupnine.58 Osobni podatci o kr\u0161\u0107anskim robovima variraju u zapisima. Za odre\u0111eni broj osoba navodi se podrijetlo, dob, zanimanje, vrijeme provedeno u ropstvu, mjesto robovanja i iznos otkupnine. Obrazac tra\u017eenja pomo\u0107i za otkup identi\u010dan je u svakome od navedenih slu\u010dajeva i adresiran na zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a. Zamolbu prati uniformiranost na\u010dina nadbiskupove preporuke tra\u017eitelja \u017eupnicima i vjernicima Zadarske nadbiskupije u kojoj ih moli za kr\u0161\u0107ansko milosr\u0111e i pomo\u0107 jadnim robovima. Preporuka je ujedno i dopu\u0161tenje tra\u017eitelju da osobno pohodi \u017eupe u nadle\u017enosti zadarskoga nadbiskupa radi prikupljanja novca za otkup. U iznimno te\u0161kim slu\u010dajevima nadbiskupove preporuke sadr\u017ee konkretnije poduhvate za \u017eurno prikupljanje otkupnine radi spasenja du\u0161e kr\u0161\u0107anskoga roba u neposrednoj smrtnoj pogibelji. Kod \u010ditanja treba uzeti u obzir da je najve\u0107i dio navedenih kr\u0161\u0107anskih robova zato\u010den tijekom i nakon zavr\u0161etka Drugoga morejskoga rata, dio je povezan s prodorima i otmicama ulcinjskih gusara, a neznatan dio zato\u010den je na drugim rati\u0161tima po\u010detkom 18. stolje\u0107a. Kako je naglasio A. Pelizza, do Drugoga morejskog rata najve\u0107i dio kr\u0161\u0107anskih robova s mleta\u010dkoga podru\u010dja \u010dinili su vojnici i mornari, dok se kasnije bilje\u017ei ve\u0107i udio ljudstva s trgova\u010dkih brodova, ribara i putnika.59 Nadalje, zamolbe su naj\u010de\u0161\u0107e usmjerene na prikupljanje milostinje za otkup, ali se bilje\u017ee molbe i za druge potrebe. Dopu\u0161tenje za prikupljanje milostinje na podru\u010dju Zadarske nadbiskupije za sebe i zato\u010dene \u010dlanove obitelji naj\u010de\u0161\u0107e mole sami kr\u0161\u0107anski robovi pu\u0161teni zbog toga na slobodu, a rje\u0111e rodbina zato\u010denika u njihovo ime.60 Zato\u010deni kr\u0161\u0107anski robovi redovito bi bili pu\u0161teni na slobodu radi prikupljanja novca za otkup uz jamstvo povratka (rilasciato a pieggiaria; rilasciato a fede),61 podmirenje du\u017eni\u010dkoga iznosa prema ugovorenoj cijeni (al debito contratto daessi)62 ili uz zadr\u017eavanje taoca (rilasciatio col\u2019ostaggio),63 naj\u010de\u0161\u0107e nekoga \u010dlana obitelji. Radi sigurnosti mleta\u010dke i osmanske vlasti izdavale su putovnice robovima kako bi nesmetano mogli prolaziti dr\u017eavnim teritorijem dok se brinu o vlastitoj otkupnini.64 Jednako su se izdavale putovnice \u010dlanovima njihovih obitelji koji su i\u0161li na osmanski ili mleta\u010dki teritorij radi otkupa.65 Vrijednost tih zapisa o\u010dituje se u \u010dinjenici da su kr\u0161\u0107anski robovi, u \u017eelji za slobodom, za vlastiti otkup podavali ne samo novac, nego i osobnu imovinu.66 Te\u017eak polo\u017eaj u kojemu su se zatekli tjerao je kr\u0161\u0107anske robove u o\u010daj.67 Razvidno je to iz njihovim pisama u kojima mole rodbinu da \u201cprodaju njihovu ku\u0107u, odje\u0107u; da posude novce od poznanika i, ako je potrebno, kupe jednoga osmanskoga roba za razmjenu.\u201d68 Svakako, biti robom te\u0161ko je padalo, bez obzira s koje je strane Sredozemlja \u010dovjek \u010dekao na otkup.69 Razmjena kr\u0161\u0107anskih i islamskih robova tako\u0111er je dolazila u obzir, kako je razvidno iz zapisa generalnih providura.70 Nisu sve razmjene i\u0161le po planu, a u tome slu\u010daju znalo je biti kolateralnih \u017ertava, osobito na pograni\u010dnim podru\u010djima.71 Uz to, pitanje razmjene povla\u010dilo je sa sobom nesporazume oko cijene kr\u0161\u0107anskih i osmanskih robova, odnosno njihove vrijednosti pri razmjeni, \u0161to je popra\u0107eno \u017eustrim diplomatskim protestima. <\/p>\n
Netom nakon mirovnoga sporazuma u Po\u017earevcu generalni providur Alvise Mocenigo i vezir Osman-pa\u0161a od Bosne prionuli su podjeli na crti razgrani\u010denja, \u0161to se navodi kao fondamento della Pace.73 Pritom su dogovorene olak\u0161ice za otkup robova u vidu umanjenja otkupne cijene.74 Pitanje otkupa robova svakako je potrebno sagledati u kontekstu mleta\u010dko-osmanskih politi\u010dkih stremljenja. Analiza dostupnih dokumenata pokazuje da su robovi zato\u010deni in partita da Guerra, osobito na crti razgrani\u010denja, percipirani kao sredstvo pregovora zainteresiranih strana, pri \u010demu su mir i dr\u017eavni interesi na grani\u010dnim podru\u010djima pretpostavljeni njihovoj slobodi.75 Prvenstveno treba uzeti u obzir da se na crti razgrani\u010denja mleta\u010dkoga i osmanskoga teritorija primjenjivao zakon unutar kojega se nalazio i otkup robova. Za to su s obje strane bili zadu\u017eeni povjerenici za granice.76 Prema grani\u010dnome zakoniku otkup za robove morao se svakako isplatiti.77 Naplata je bila pridr\u017eana dr\u017eavnome autoritetu, koji je, na temelju gospodareva otpusnoga pisma, izdavao potvrde o podmirenju otkupnine i slobodi kretanja oslobo\u0111enih robova.78 Unato\u010d tome, nerijetko se na crti razgrani\u010denja bilje\u017ee uznemiravanja oslobo\u0111enih robova pa se oni utje\u010du za\u0161titi svojih vladara.79 Kod razmjene robova presudnu je ulogu imala diplomacija, a jedan od razloga pribjegavanju takvoj praksi bila je izrazito visoka cijena otkupa tijekom 18. stolje\u0107a.80 Treba imati na umu da je visina otkupnine za pojedinoga roba znatno varirala. V. Fronzoni navodi podatke o iznosu otkupnine za kr\u0161\u0107anske robove tijekom 16. stolje\u0107a. Iznos otkupnine varirao je ovisno o raznim \u010dimbenicima: dobi, spolu, tjelesnome stanju, zdravlju, pristupu prema radu, dru\u0161tvenome podrijetlu kr\u0161\u0107anskih robova kao i zahtjevima tr\u017ei\u0161ta (ponuda \u2013 potra\u017enja). Primjerice, za kr\u0161\u0107anske robove iz Venecije otkupnina je bila ve\u0107a negoli za kr\u0161\u0107anske robove s podru\u010dja Mleta\u010dke Dalmacije. Zasigurno su gusari i osmanski podlo\u017enici poznavali ekonomske mogu\u0107nosti na pojedinim podru\u010djima pa su prema tome i odre\u0111ivali visinu otkupnine.81 U tome smislu treba uzeti navod V. Fronzonija da je otkupnina iznosila oko stotinu dukata po osobi. Problemi su znali nastati kada su otkupnici imali to\u010dnu listu s imenima tra\u017eenih robova. Gusari bi tada podizali cijene i pregovori za otkup potrajali bi i mjesecima. U slu\u010daju otkupa ve\u0107ih skupina robova, bez ciljanih osoba, \u010dlanovi bratov\u0161tina slijedili bi red otkupa osoba prema pravilima vlastitoga statuta. Prvenstvo u otkupu imala su malena djeca, pa ona ve\u0107a, \u017eene, starci, zatim mu\u0161karci koji su u domovini ostavili supruge i djecu.82 Korelacijom tih podataka sa zadarskih zapisima mo\u017ee se okvirno zaklju\u010diti da se od 16. do po\u010detka 18. stolje\u0107a cijena otkupa po osobi nije znatnije mijenjala, barem za podru\u010dje Mleta\u010dke Dalmacije. Iako je otkup robova tijekom mleta\u010dko-osmanskih sukoba bio, uvjetno re\u010deno, uhodan posao koji je pratio nekakva na\u010dela, razvidno je i znatno podizanje otkupne cijene u 18. stolje\u0107u za pojedine grupacije kr\u0161\u0107anskih robova s obzirom na njihovo podrijetlo i zanimanje.83 Pridodaju li se tomu obitelji s vi\u0161e \u010dlanova, za \u010diju je slobodu trebalo izdvojiti znatnije nov\u010dane iznose, mo\u017ee se naslutiti s kakvim se pote\u0161ko\u0107ama nosilo ionako siroma\u0161no dru\u0161tvo na podru\u010dju Mleta\u010dke Dalmacije 18. stolje\u0107a. Uop\u0107e, govorilo se o povratu di molto denaro84 i du\u017enicima di grossa summa.85 Primjerice, serdar Ante \u017dakuli\u0107 iz Klisa bio je u mu\u010dnome zato\u010deni\u0161tvu u Livnu, a pu\u0161ten je uz jamstvo kako bi skupio visoku otkupninu od \u010detiristo cekina za svoju slobodu.86 Serdar Ante \u017dakuli\u0107 bio je sin serdara Matije \u017dakuli\u0107a iz Klisa, zaslu\u017enoga branitelja u srazu s Osmanlijama. Od 1704. godine bio je u slu\u017ebi mleta\u010dke vojske kao haramba\u0161a i serdar. Kako bi mogao prikupiti visoku otkupninu od \u010detiristo cekina, ostavio je kao taokinju vlastitu k\u0107er. \u017dakuli\u0107 je uputio molbu za pomo\u0107 mleta\u010dkome du\u017edu koji je 6. kolovoza 1722. godine odredio da mu se, zbog ratnih zasluga, do konca \u017eivota ima ispla\u0107ivati iz javne blagajne pet dukata mjese\u010dno.87 Sudbina se, doista, poigrala sa serdarom \u017dakuli\u0107em jer je i sam 1717. godine imao osmanskoga roba Hasana Kasan\u0111iju Zunka iz Mostara, \u010dijemu je bratu Mehmetu 12. rujna 1717. godine dopu\u0161ten slobodan prolaz mleta\u010dkim teritorijem radi otkupa.88 O serdaru \u017dakuli\u0107u dugo se pregovaralo, a saznaje se da je do 1720. godine uspio isplatiti tristo dukata za otkup.89 Osmanske vlasti vr\u0161ile su pritisak da isplati razliku otkupa ili da se, u zamjenu, puste osmanski robovi. Ivan U\u0161eti\u0107 iz Sinja pu\u0161ten je iz ropstva zajedno s majkom kako bi mogao prikupiti otkupninu za jedanaest zato\u010denih \u010dlanova svoje obitelji!91 Prence Ghega s teritorija Skadarske biskupije do\u0161ao je moliti pomo\u0107 za k\u0107er koja je zato\u010dena nakon otomanskih progona, a za njezinu slobodu tra\u017eila se otkupnina u visini petnaest tisu\u0107a aspri.92 Ponekad bi pobo\u017eni kr\u0161\u0107ani boljega materijalnoga stanja platili puni iznos otkupnine za odre\u0111enoga kr\u0161\u0107anskog roba. No, dolaskom na slobodu on je bio du\u017ean vratiti dobro\u010dinitelju ulo\u017eeni iznos (restitutione del denaro).93 Redovnici fra Filip Milinkovi\u0107 i fra Mihovil \u0160imi\u0107 bili su u zato\u010deni\u0161tvu u Ulcinju. Neki trgovac iz Splita (mercante di Spalato) platio je za njih otkupninu u visini od tristo cekina, a oni su morali prikupiti novac za povrat duga.94 Jednako je i Frane Pineli\u0107 s Hvara, vojnik na galiji, bio oslobo\u0111en milosrdnim \u010dinom jednoga kr\u0161\u0107anina koji je platio za njega otkupninu u visini 120 cekina te je molio pomo\u0107 za povrat duga.95 Stoga su nepovratna sredstva zajedni\u010dkih blagajni bratov\u0161tina, nabo\u017enih mjesta (luoghi pii), crkvenih ustanova, darova \u017eupnih zajednica i ostalih \u010dimbenika, na zamolbu zadarskoga nadbiskupa ili redovnika specijaliziranih redova za otkup kr\u0161\u0107anskih robova, omogu\u0107avala povrat duga i normalizaciju \u017eivota oslobo\u0111enih kr\u0161\u0107ana. Za stare, radom istro\u0161ene robove tra\u017eila se ni\u017ea otkupnina. Primjerice, Ivan Markov Jan\u010devi\u0107 bio je tri godine rob Osman-pa\u0161e \u0110erkoza (Jercoz) u Ulcinju nakon \u010dega je pu\u0161ten na slobodu uz jamstvo da \u0107e u roku od tri mjeseca isplatiti otkupninu u visini 36 cekina.96 Molbe potra\u017eitelja otkrivaju pone\u0161to o sudbinama oslobo\u0111enih kr\u0161\u0107anskih robova u zato\u010deni\u0161tvu. Primjerice, \u0160imun Bo\u0161ki\u0107 iz Perasta navodi da je od Kandijskoga rata slu\u017eio mleta\u010dkome du\u017edu kao mornar. Osmanlije su ga bacile u ropstvo te je petnaest godina bio galijot na osmanskoj galiji. Unato\u010d okovima nije odustao od kr\u0161\u0107anske vjere i svoga vladara (tempo constante nella fede uerso Iddio, et il Suo P(re)n(ci)pe Naturale). Kona\u010dno, oronuo i nemo\u0107an (in et\u00e0 decrepita et impotente) moli pomo\u0107 na izmaku svojih snaga. Primjer \u0160imuna Bo\u0161ki\u0107a navodi se radi razumijevanja pastoralne brige i osje\u0107aja kojima je nadbiskup Zmajevi\u0107 pristupao nesretnim ljudima. On rje\u010dnikom zauzeta duhovnog pastira duboko suosje\u0107a, pristupa i preporu\u010da kr\u0161\u0107anskome milosr\u0111u toga siroma\u0161nog starca (pouero Vecchio).97 Ne za\u010du\u0111uje Zmajevi\u0107evo stajali\u0161te s obzirom na ljubav koju je gajio prema siromasima tijekom biskupske slu\u017ebe u Zadru, ali i uop\u0107e.98 Svakako treba uzeti u obzir pronicljivu i u\u010denu narav nadbiskupa Zmajevi\u0107a osobito u pitanju konvertiranja s kr\u0161\u0107anstva na islam. Kako je naglasio Vinko Kraljevi\u0107, Zmajevi\u0107 je vrlo dobro znao da se na osmanskome teritoriju nastoji iskorijeniti kr\u0161\u0107anstvo nametanjem visokih poreza kr\u0161\u0107anima zbog \u010dega su mnogi prelazili na islam. Stoga je prijelaz s kr\u0161\u0107anstva na islam uvelike ovisio o materijalnome stanju kr\u0161\u0107ana na osmanskome teritoriju.99 Za nadbiskupa Zmajevi\u0107a katoli\u010dka vjera i spasenje du\u0161e stajali su visoko na ljestvici prioriteta. To je odredilo i njegovo stajali\u0161te prema materijalnim dobrima pa on jasno nazna\u010duje u jednoj preporuci za otkup kr\u0161\u0107anskoga roba: \u0161to je 100 cekina za cijenu spasenja du\u0161e otkupljene Kristovom krvlju.100 Nadbiskup Vicko Zmajevi\u0107 novac je smatrao korisnim isklju\u010divo u slu\u017ebi obrane katoli\u010dke vjere.101 O tome svjedo\u010di primjer obitelji Batkovi\u0107. Za zato\u010denu obitelj Batkovi\u0107 (majka, dvije k\u0107eri i sin\u010di\u0107) sa zadarskoga podru\u010dja otkupna je cijena iznosila 110 cekina po osobi.102 Obitelj Batkovi\u0107 oteli su ulcinjski gusari u kolovozu 1717. godine. U njihovu slu\u010daju navodi se dvojaka opasnost zato\u010deni\u0161tva za djevojke: nasilni gubitak djevi\u010danstva i opasnost odreknu\u0107a od kr\u0161\u0107anske vjere.103 Situaciju treba promotriti u kontekstu onodobnoga shva\u0107anja prijelaza kr\u0161\u0107anskih robova na islam. Naime, crkvene vlasti bile su osobito osjetljive u tome pitanju i nalagale su mjerodavnim tijelima \u017eurnu reakciju u procesu otkupa kr\u0161\u0107anskih robova u neposrednoj opasnosti prelaska na islamsku vjeroispovijest.104 Preporuka nadbiskupa Zmajevi\u0107a za prikupljanje otkupnoga novca i pomo\u0107 obitelji Batkovi\u0107 datirana je 4. listopada 1718. godine. Iz dopisa od 2. kolovoza 1719. godine saznaje se da su Jeronima (majka) i Antonija (k\u0107i) Batkovi\u0107 sretno otkupljene od ulcinjskih gusara. Cijena otkupa za majku je iznosila \u0161ezdeset, a za k\u0107i devedeset cekina. No, jedna je k\u0107i u me\u0111uvremenu umrla u ropstvu, a za sinovljevu slobodu nedostajalo je novca.105 Doznaje se da je rije\u010d o \u0160imi Batkovi\u0107u i da se trenutno nalazi u miserabile e infelice stato, a \u017eivot mu je u opasnosti ukoliko se ne prikupi otkupna svota u visini devedeset cekina za njegovu slobodu.106 Zamjetno je iz slu\u010daja obitelji Batkovi\u0107 relativno brza reakcija zadarskoga nadbiskupa, pobo\u017enih mjesta (luoghi pii) i kr\u0161\u0107anske dobrotvornosti. Nadbiskup Zmajevi\u0107 zauzeo se za pomo\u0107 obitelji i na slobodi, \u0161to je bila uobi\u010dajena praksa vis-a-vis otkupljenih robova u kr\u0161\u0107anskome svijetu razmatranoga razdoblja.107 Daljnji tijek \u017eivota \u0160ime Batkovi\u0107a, koji je ostao u rukama ulcinjskih gusara, pokazuje tjeskobu i o\u010daj kr\u0161\u0107anskih robova, ali donosi i nove spoznaje o ropstvu te gotovo nestvarnu isprepletenost ljudskih sudbina. Godine 1723. uputio je vezir Abdulah-pa\u0161a od Bosne protest generalnome providuru Diedu zbog osmanskoga podlo\u017enika Mustafe iz Bara, koji je nakon Po\u017eareva\u010dkoga mira pu\u0161ten na slobodu s mleta\u010dke galije. Vezir je naveo da je \u0160imun Batkovi\u0107 prisilno dr\u017eao Mustafu kao roba godinu dana, a nakon \u0161to je zadarski emin108 Ismail-aga upozorio na taj slu\u010daj, Mustafa je bio oslobo\u0111en. No, \u0160imun je Mustafi oteo novce za otkup pa je vezir tra\u017eio povrat tih sredstava.109 Generalni providur o tome nije znao jer je \u0160imun skrivao Mustafi n identitet i nadjenuo mu ime Nikola Perulina. Saznaje se o mukotrpnome nastojanju \u0160imunove obitelji za njegovim otkupom i o prijevari ulcinjskih gusara. Nije preostalo ni\u0161ta drugo nego posu\u0111ivati novac i preuzeti teret te\u0161koga dugovanja. U toj pri\u010di \u0160imunovoj majci svojevoljno je pritekao u pomo\u0107 upravo Mustafa iz Bara, ali je nedugo zatim i sam pao u ropstvo. U me\u0111uvremenu je umrla \u0160imunova majka, a on se te\u0161ko razbolio. Zbog podmirenja duga \u0160imun je bio prodan osmanskome eminu za 286 reala s obvezom podmirenja duga prema Mustafi u razdoblju od dvije godine, koji je iznosio deset cekina.110 Povezanost \u0160imunove i Mustafi ne sudbine zorno pokazuje psiholo\u0161ki utjecaj ropstva na ljudsko dostojanstvo, s tendencijom generiranja ne\u010dovje\u010dnoga postupanja. Osobito su vrijedni zapisi o preporuci i pomo\u0107i zadarskoga nadbiskupa pripadnicima pravoslavne vjeroispovijesti. O Zmajevi\u0107evu odnosu prema pravoslavlju pisano je u na\u0161oj historiografi ji podosta i s razli\u010ditih motri\u0161ta.111 Osim \u0161to je \u010desto pisao o toj tematici, nadbiskup Zmajevi\u0107 nerijetko je odr\u017eavao i osobne kontakte s pripadnicima pravoslavne vjere na svim razinama.112 Upravo pisana djela nadbiskupa Zmajevi\u0107a izazivaju kontroverzu u znanstvenim raspravama. Tako, primjerice, M. Ja\u010dov navodi da je \u201czapanjuju\u0107a mr\u017enja prema narodu iz koga je i on poticao.\u201d113 Tu o\u0161tru i neutemeljenu primjedbu pobija Zmajevi\u0107evo neposredno i nedvosmisleno zauzimanje oko pomo\u0107i pravoslavnim sve\u0107enicima114 i monasima115 za potrebe slu\u017ebe Bo\u017eje, \u0161to upu\u0107uje na nadbiskupovo djelotvorno i autenti\u010dno kr\u0161\u0107ansko milosr\u0111e kao produkt njegova religioznog uvjerenja bez obzira na nacionalnu i religijsku pripadnost potrebitih. Nadalje, Zmajevi\u0107eva preporuka i pomo\u0107 razvidna je i u slu\u010dajevima tranzicije oslobo\u0111enih kr\u0161\u0107ana na podru\u010dju Zadarske nadbiskupije do vlastitih domovina. Primjerice, Antonija Gemisa i Francesca Mariju Cegnisa, vojnike u carevoj slu\u017ebi za vrijeme rata u Ugarskoj, zato\u010dili su Osmanlije. Godine 1719. oslobo\u0111eni su i vra\u0107aju se u domovinu te mole pomo\u0107.116 Francesco Maria Celti bio je osmanski rob u pro\u0161lome ratu (Drugi morejski rat), a sada je slobodan i vra\u0107a se ku\u0107i, ali nema sredstava za nastavak putovanja.117 Toma Pahovi\u0107, koji je robovao u Ulcinju, a nakon toga bio preba\u010den u Skadar, pobjegao je iz ropstva te je molio pomo\u0107 za povratak u rodnu Goriziu.118 Jednako za pomo\u0107 mole Franjo Petrovi\u0107 iz Ljubljane te Antonio Guaitto i Marco Padella iz Trsta.119 Nikola Kanci\u0107 sa \u017dirja (Zuri), osmanski zato\u010denik, vra\u0107a se ku\u0107i i moli pomo\u0107 zbog siroma\u0161tva.120 Zanimljiva je molba Pietra Montantija iz Livorna. Pietro je kao topnik (Compagnia de Granatieri) sudjelovao u Bitci za Sinj 1715. godine.121 Nakon pobjede mleta\u010dke vojske, potpomognute Oltramarinima, konjani\u010dkim satnijama Benja (Croati a cavallo) i Tranquillinima (dragoni),122 Pietro je pre\u0161ao u konjani\u010dku satniju (Cavalleria). Sudjelovao je u borbama kod Ulcinja protiv \u201cbarbara u obrani katoli\u010dke vjere s punim \u017earom i hrabro\u0161\u0107u,\u201d a sada se \u017eeli vratiti ku\u0107i pa mu nadbiskup uru\u010duje pismo preporuke za biskupe i njihove vikare preko \u010dijega \u0107e teritorija pro\u0107i do kona\u010dnoga odredi\u0161ta.<\/p>\n
Uvidom u preporuke zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a zamjetan je visoki udio zahtjeva za pomo\u0107 od strane pripadnika mleta\u010dke vojske. Od pedeset upisanih zamolbi i preporuka u knjigama Liber Extraordinariorum za njih petnaest izrijekom se navodi pripadnost mleta\u010dkim vojnim postrojbama raznih rodova i jedan upis pripadnosti vojnim postrojbama njema\u010dkoga cara. Od vojnih rodova spominju se: konjani\u0161tvo (cavalleria), pje\u0161a\u0161tvo (infanteria), mornarica (galliota) i topni\u0161tvo (granatieri). Od nazna\u010denih pripadnika vojnih postrojbi bilje\u017ee se sedmorica vojnika, trojica konjanika, dvojica mornara, jedan zastavnik (alfi ere), jedan topnik i jedan serdar. Nekolicinu mu\u0161karaca navedenih u zamolbama i preporukama, s obzirom na njihovo podrijetlo i naznaku mjesta robovanja, mo\u017ee se s velikom sigurno\u0161\u0107u svrstati u pripadnike vojnih postrojbi iako se to izrijekom ne navodi. Primjerice, Pavao Kne\u017eevi\u0107 iz Oto\u010dca ostavio je u osmanskim rukama sina i ne\u0107aka.124 S obzirom na podrijetlo vjerojatno je sudjelovao u ratnim sukobima na mleta\u010dkoj strani iako nije bio podlo\u017enik Mleta\u010dke Republike.125 Na temelju istra\u017eivanja relativno malenoga uzroka nazo\u010dnosti stranaca u postrojbama mleta\u010dke vojske u zamolbama za otkupninu, koje se ovdje razmatraju, mo\u017ee se potvrditi praksa regrutiranja vojnika s nemleta\u010dkoga dr\u017eavnog teritorija, na \u0161to je upozorila Lovorka \u010corali\u0107.126 Dobar prikaz vojnoga poduzetni\u0161tva u Mleta\u010dkoj Dalmaciji po\u010detkom 18. stolje\u0107a dao je Nikola Markulin.127 U njegovu radu navodi se nova\u010denje Jakova Paskvalija za pukovniju Bu\u0107a 1715. godine.128 Isti je vojnik 1720. godine molio pomo\u0107 nadbiskupa Zmajevi\u0107a za odlazak u Rim radi prikupljanja novca za kr\u0161\u0107anske robove, vjerojatno zato\u010dene vojnike svoje pukovnije.129 Mladi\u0107 Giovanni Batttista Mazza bio je rob u Tunisu, a njegov brat Giuseppe Antonio u Konstantinopolu. U ropstvu su zavr\u0161ili nakon \u017ealosnoga gubitka Romanije (lutuosa perdita di Romania).130 Navedeni su kao sinovi del sargente maggiore Federico Mazza, koji su spasili pripadnike svoje postrojbe ukrcav\u0161i ih na civilne mleta\u010dke brodice.131 U doktorskoj disertaciji E. Liosatou donose se zanimljive informacije o padu Naupalije i kr\u0161\u0107anskim robovima na temelju pjesni\u010dkih zapisa Manthosa Ioannoua (? \u2013 1748.) i Petrosa Katsaitisa (1660.\/65. \u2013 1737.\/42.), suvremenika i o\u010devidaca doga\u0111aja tijekom Drugoga morejskog rata. Biografi Petrosa Katsaitisa navode da je nakon pada Nauplije odveden na Kandiju i prodan u ropstvo.132 Nakon pada Moreje mnogi su mleta\u010dki vojnici potra\u017eili spas na trgova\u010dkim brodicama, a neki su uto\u010di\u0161te na\u0161li i na otoku Visu (l\u2019isola cristiana di Lissa).133 Sultan je kategori\u010dki naredio da se s Peloponeza izbri\u0161u mleta\u010dki vojnici, uni\u0161te crkve, sravne sa zemljom samostani i da se povrati glavni grad Peloponeza, Nauplia, prema Prorokovoj volji. Tko se protivio takvome ratnom planu, bio bi odveden u ropstvo, zajedno sa \u017eenama i djecom.134 Redovnici samostana Sv. Marije (di Rito Greco) bili su opat Partenije i osam monaha koji su odvedeni u ropstvo u Konstantinopol. Opat, redovnik \u0160imun i njihov sluga obratili su se za pomo\u0107 nadbiskupu Zmajevi\u0107u, kako je razvidno iz njegove preporuke od 30. studenoga 1718. godine,135 a bilje\u017ei se pomo\u0107 jo\u0161 jednome samostanu na osmanskome teritoriju (Zilindad).136 Osmanski vezir tra\u017eio je od mleta\u010dkoga generala da preda klju\u010deve utvrde bez borbe, a zauzvrat je ovjerenim dopisom dao jamstvo da ne\u0107e biti odvedeni u ropstvo, \u0161to je general odbio. Uslijedilo je stra\u0161no krvoproli\u0107e, bezdu\u0161no odvo\u0111enje u ropstvo, za koje pjesnik ka\u017ee da je \u201cbolje biti mrtav nego osmanski rob.\u201d137 Svjedo\u010di se o okrutnim postupcima prema kr\u0161\u0107anskim robovima. Vezir je nudio trideset turskih lira za kr\u0161\u0107anskoga roba, a pod njegovim \u0161atorom odsijecale su im se glave.<\/p>\n
Poneka informacija zapisana je o zapovjednicima vojnih postrojbi. Razvidno je da je ve\u0107ina vojnika u preporukama zadarskoga nadbiskupa Zmajevi\u0107a pripadala satnijama pukovnije zadarskoga plemi\u0107a i pukovnika \u0160imuna Nassija.139 Tako se navodi da je \u0160imun Kuzmi\u0107 bio pripadnik konjani\u010dke postrojbe kapetana Ivana Domenika Soppe Fortezze te da je sudjelovao u srazu s Osmanlijama kod Cetine.140 Isti se spominje dvaput u zamolbama za otkup. Saznaje se da je bio podrijetlom iz Sutomi\u0161\u0107ice.141 Nadbiskup Zmajevi\u0107 preporu\u010dio ga je prvi puta kr\u0161\u0107anskome milosr\u0111u 9. listopada 1718. godine, a iz druge zamolbe od 13. lipnja 1719. godine razvidno je da je pu\u0161ten na slobodu uz jamstvo. Tada mu je nadbiskup dodijelio asistenciju jednoga klerika iz Sutomi\u0161\u0107ice radi br\u017eega prikupljanja milostinje za otkup.142 Podatak otkriva neke nove pojedinosti na\u010dina prikupljanja otkupnine i poma\u017ee boljemu razumijevanju intenziteta aktivnosti kr\u0161\u0107anskih robova oko prikupljanja pomo\u0107i. S obzirom da je \u0160imun dva puta bio pu\u0161ten na slobodu radi prikupljanja otkupnine, mo\u017ee se ustvrditi da su osmanski robovlasnici poticali takvu praksu radi brze zarade. Nadalje, zbog visokih iznosa otkupnine taj je proces tekao sporo, a relativno visok udio tra\u017eitelja pomo\u0107i u kratkome vremenskom razdoblju brzo je crpio raspolo\u017eive resurse. \u010cinjenica da je nadbiskup dodijelio \u0160imunu pomo\u0107 jednoga klerika navodi na zaklju\u010dak da je pu\u0161tanje kr\u0161\u0107anskih robova na slobodu radi prikupljanja otkupnine bilo uvjetovano kra\u0107im vremenskim rokovima, \u0161to je dodatno predstavljalo odre\u0111enu pote\u0161ko\u0107u i pritisak na subjekte uklju\u010dene u taj proces. Pavao Bla\u017eevi\u0107 bio je vojnik u postrojbi Pellegrini.143 Spominje se u izvje\u0161\u0107u generalnoga providura Alvisea Moceniga od 19. studenoga 1718. godine kao \u010dlan postrojbe Croati a Cavallo, pod zapovjedni\u0161tvom kapetana kneza Lovre Rado\u0161a.144 Saznaje se da je, zajedno sa skupinom sudrugova, pao u barbarske ruke nakon bitke s Osmanlijama na Cetini u lipnju 1718. godine. Uz njega su spomenuti zato\u010deni vojnici: Pavao Ud\u017eani\u0107 (Ugianich), \u0160ime Kuzmi\u0107, Mihovil Stoljevac, Nadal (Bo\u017eo) Calegari, Kuzman Matija, Ilija Macura (Mazzurevich)145 i Jure Jureti\u0107, od kojih su \u010detvorica zatra\u017eila pomo\u0107 nadbiskupa Zmajevi\u0107a (Tablica 1.). L. \u010corali\u0107 navodi da je Bo\u017eo (Nadal) Calegari iz Kotora \u201cnaknadno prekri\u017een iz nepoznatih razloga\u201d s popisa ljudstva u \u010deti \u0160imuna Nassija.146 Naime, kako je razvidno iz knjige generalnoga providura Alvisea Moceniga, razlog njihova brisanja s popisa bio je prakti\u010dne ekonomske naravi.147 Generalni providur A. Mocenigo izdao je 19. studenoga 1718. godine terminaciju (Per il riscatto d\u2019alcuni Soldati di Cavalleria Croata caduti Schiavi de\u2019 Turchi) kojom je odre\u0111eno da se u slu\u010daju vojnikova ropstva njegova pla\u0107a treba dozna\u010diti u dr\u017eavni fond za potrebe otkupa. Tome su mleta\u010dke vlasti pridavale osobitu pozornost.148 Ilija Macura, rodom iz Kistanja, bio je rob Mahmud-bega, sina Ibrahim-pa\u0161e iz Biha\u0107a. Na slobodu je pu\u0161ten uz jamstvo Vukana Kneza, osmanskoga podlo\u017enika.149 Do 1722. godine uplatio je 35.736 aspri od 92.800 aspri ukupnoga iznosa za otkup.150 Razvila se o tome pitanju diplomatska prepiska. Generalni providur tra\u017eio je umanjenje otkupnine, kao u vrijeme rata,151 ali osmanski vjerovnici zahtijevali su punu isplatu i naknadu jam\u010devine Vukanu Knezu.152 U to vrijeme prikupljanje milostinje za otkup i\u0161lo je sve te\u017ee. Kako bi odobrovoljio osmansku stranu, generalni providur dao je uhititi Ilijna brata.153 Kona\u010dno, radi mira i dobrih odnosa osmanski vjerovnici pristali su na smanjenje otkupne cijene.154 Naravno, zauzvrat su tra\u017eili od mleta\u010dkih vlasti isto postupanje u vezi s otkupom osmanskih robova.155 Dogovoreno je da se, zbog pote\u0161ko\u0107a oko prikupljanja novca, za rje\u0161enje problema otkupa zauzmu dr\u017eavni predstavnici jer Sovrani sono in fi gura di Padri de poveretti.156 U promatranome su razdoblju, kako navodi N. Markulin, \u201cprofesionalne postrojbe mleta\u010dke vojske uvelike smatrane privatnim vlasni\u0161tvom vojnih poduzetnika koji su ih unova\u010dili i organizirali, a sve su mleta\u010dke profesionalne postrojbe nosile nazive svojih zapovjednika, koji su u pravilu bili njihovi vlasnici.\u201d157 Jednoj takvoj satniji (Compagnia Begna), pod zapovjedni\u0161tvom kneza Luje Benje (Luigi Begna),158 pripadao je i vojnik Michiel Olivar.159 Toma Pahovi\u0107 bio je mornar (marinaro nella peota) providura Marcochija.160 Martin Bla\u0161i\u0107 bio je pripadnik Oltramarina pod zapovjedni\u0161tvom kapetana Nikole Maine.161 Nikola Maina bio je brat kapetana Krste Maine, sin Ivana i An\u0111ele (Angiola), kr\u0161ten u \u017dupi sv. Nikole u Kotoru, a slu\u017ebovao je u pukovniji Salvatorea Damestre. I on je proveo pet godina i devet mjeseci u ropstvu, a za 1500 dukata otkupili su ga Trinitarci 1764. godine.162 Ivan Marija iz Monfalconea slu\u017ebovao je u satniji (Sargente maggiore di Battaglia) Ivana Kumbata.163 Ivan Kumbat stekao je naslov Sargente maggiore di battaglia oko 1720. godine te je na toj funkciji djelovao kao stvarni vojni upravitelj i nadzornik mleta\u010dkih snaga stacioniranih na Krfu, ali i na drugim otocima u gr\u010dkome arhipelagu sve do smrti 1744. godine.164 Nadalje, \u010desto se bilje\u017ee kr\u0161\u0107anski robovi koji su uspjeli pobje\u0107i iz ropstva.165 Mirovnim sporazumom u Po\u017earevcu utvr\u0111ena su pravila o robovima prebjezima s obje strane.166 Bijeg je stvarao dodatne komplikacije u diplomatskome smislu. Primjerice, 1720. godine iz Sarajeva je pobjegao talijanski rob s jo\u0161 dvije djevojke. Pritom je ukrao trinaest torbi zlata pa je osmanski povjerenik za granice, Had\u017ei Mehmed-efendija protestirao kod generalnoga providura da se prona\u0111e zlato jer ga robovi u tome trenutku nisu previ\u0161e zanimali. (Non si curiamo dello schivo, la premura \u00e8 per l\u2019oro.)167 Slu\u010daj pokazuje da su problemi s bje\u017eanjem robova mogli generirati nove sukobe zbog \u010dega je mleta\u010dka diplomacija s najve\u0107im oprezom otpisivala osmanskim predstavnicima, a takvi nesporazumi bitno su utjecali i na trgovinu, va\u017enu granu gospodarstva obiju strana.168 Treba razlikovati prebjege podrijetlom iz Venecije, mleta\u010dke Terraferme, stranih zemalja i Mleta\u010dke Dalmacije. Potonji su bili na dohvatu ruke, a za one na pograni\u010dnim podru\u010djima uvijek je postojala opasnost da budu uhva\u0107eni i ponovno ba\u010deni u ropstvo.169 K tomu, grani\u010dni zakoni nalagali su da se u slu\u010daju odbjeglih robova za koje je pla\u0107eno jamstvo (pieggiaria), odnosno ako su pu\u0161teni na povjerenje (fede), na\u0111u ba\u0161tinici odbjeglih robova i nadoknade ulo\u017eena sredstva.170 Primjerice, kr\u0161\u0107anskoga roba Radojicu Haramba\u0161i\u0107a (zadarsko okru\u017eenje) pustio je na slobodu splitski emin Hasan na povjerenje (lettera di fede) kneza Franje Posedarskoga. Nakon smrti kneza Franje poslao je pismo povjerenja njegov sin, pukovnik Juraj Posedarski. No, kako nitko nije platio iznos od tristo reala za otkup, emin je tra\u017eio od generalnoga providura da mu dug isplati ili Radojica ili pukovnik Juraj.171 Radi mira i prijateljstva, ali zasigurno i straha od nadmo\u0107nije osmanske vojske, generalni providur u\u010destalim je dopisima obe\u0107avao u\u010diniti sve \u0161to je u njegovoj mo\u0107i.172 Mleta\u010dka diplomacija nastojala je u takvim slu\u010dajevima uvjeriti suprotnu stranu da odustane od potra\u017eivanja, ali bez uspjeha.173 Bila je to nemilosrdna diplomatska bitka kojom su se poravnavali ra\u010duni.174 Ta odredba vrijedila je i u slu\u010daju smrti roba s obzirom da je grani\u010dnim konstitucijama utvr\u0111eno da smr\u0107u roba prestaje i obveza otkupa, ali ako je netko dao jamstvo za njega, ono se moralo u cijelosti isplatiti.175 Preduvjet za uspje\u0161an bijeg bio je prelazak na islam jer su kr\u0161\u0107anski robovi bili pod stalnom prismotrom. Ako bi rob prihvatio islam i odrekao se kr\u0161\u0107anstva, redovito bi bio slobodan od ropstva prema Kur\u2019anu iako ne nu\u017eno i ne uvijek.176 Zamjetno je da su neki kr\u0161\u0107anski robovi iskoristili tu mogu\u0107nost, dok su drugi ustrajali u kr\u0161\u0107anskoj vjeri po cijenu smrti u ropstvu, \u0161to se percipiralo kao herojska vrlina.177 Kr\u0161\u0107ani koji su pre\u0161li na islam de iure i de facto pali su u apostazu za \u0161to je bio nadle\u017ean inkvizicijski sud.178 Situacija je bila zamr\u0161ena, u juridi\u010dkome smislu, jer nije bilo jasno kako se odnositi prema hinjenome odricanju od vjere radi postizanja slobode od ropstva.179 Nerijetko su oslobo\u0111eni kr\u0161\u0107anski robovi pravdali svoj \u010din nerazumijevanjem onoga \u0161to su potvrdili formalnim prelaskom na islam.180 U takvim slu\u010dajevima kr\u0161\u0107anski bjegunci nerijetko bi odlazili na hodo\u010da\u0161\u0107a u sveta mjesta. Time su pokazivali ustrajnost u kr\u0161\u0107anskoj vjeri, a ujedno su \u010dinili pokoru za uvjetovani prelazak na islam i iskazivali zahvalnost Bogu za postignutu slobodu. Bilje\u017ee se takvi slu\u010dajevi i u razmatranim dokumentima, a odredi\u0161ta hodo\u010da\u0161\u0107a bila su Rim, Loreto i Padova, uz nov\u010danu pomo\u0107 nabo\u017enih mjesta na zamolbu zadarskoga nadbiskupa.181 Zamolbe kr\u0161\u0107anskih robova nadbiskupu Zmajevi\u0107u mogu se, dakle, podijeliti u pet skupina: – zamolbe za otkupninu – zamolbe za povrat duga dobro\u010diniteljima – zamolbe za nastavak puta prema domovini – zamolbe za fi nanciranje hodo\u010da\u0161\u0107a – zamolbe za svakodnevne potrebe \u017eivota nakon pu\u0161tanja na slobodu. Najve\u0107i postotak zamolbi kr\u0161\u0107anskih robova odnosi se na zamolbe za otkupninu i zamolbe za nastavak puta prema domovini. Zamolbe za svakodnevne \u017eivotne potrebe treba promotriti u kontekstu ropstva, koje je sa sobom \u010desto povla\u010dilo i ekstremno siroma\u0161tvo.182 S obzirom na u\u010destalost potra\u017eivanja novca za otkup kr\u0161\u0107anskih robova, nu\u017eno je sagledati ekonomsko stanje u gradu Zadru po\u010detkom 18. stolje\u0107a. Tabli\u010dno se donose datumi objavljenih preporuka nadbiskupa Zmajevi\u0107a isklju\u010divo za pomo\u0107 u otkupu kr\u0161\u0107anskih robova ili pripomo\u0107 u njihovu povratku ku\u0107ama s nazna\u010denim imenima potra\u017eitelja i mjestom njihova podrijetla, tamo gdje se ona navode, s izuze\u0107em neznatnoga dijela osoba tra\u017eitelja pomo\u0107i druge vrste :<\/p>\n
\u0160imun Dijanovi\u0107 Sinj 27. rujna 1718. Jeronima Batkovi\u0107 Zadar 4. listopada 1718. \u0160imun Kuzmi\u0107 \/ 8. listopada 1718. Ivan Markov Jan\u010devi\u0107 \/ 2. studenoga 1718. opat Partenije, monah Morea (Rito Greco) 30. studenoga 1718. Paolo Zener \/ 2. prosinca 1718. Jure (Zorzi) Jureti\u0107 Po\u017eega 13. prosinca 1718. Cosmo Negli\u0107 Istra 13. prosinca 1718. Vicko Luki\u0107 (Gliuchich) Klis 13. prosinca 1718. Pavao Bla\u017eevi\u0107 \/ 16. prosinca 1718. Mate Radeti\u0107 \/ 16. prosinca 1718. Michiel Olivar \/ 29. prosinca 1718. Ilija Macura \/ 1. sije\u010dnja 1719. Miho Pirija Murter 2. sije\u010dnja 1719. Gianni Cella Sezze (Regno di Napoli) 16. sije\u010dnja 1719. Ivan Rojani\u0107 Lovinac (Lika) 17. sije\u010dnja 1719. Giacomo Rosa \/ 18. sije\u010dnja 1719. Ivan Kola\u010devi\u0107 zadarsko okru\u017eje 29. sije\u010dnja 1719. Antonio Gemis \/ 6. velja\u010de 1719. Francesco Maria Cegnis \/ 6. velja\u010de 1719. Francesco Maria Celti \/ 23. velja\u010de 1719. Toma Pahovi\u0107 Gorizia 27. velja\u010de 1719. Ante \u017dakuli\u0107 (Xaculich) Klis 27. velja\u010de 1719. Martin Bla\u0161i\u0107 natione Oltremarina 6. o\u017eujka 1719. Nikola Boli\u0107 \/ 13. o\u017eujka 1719. Andrija Cicvari\u0107 \/ 13. o\u017eujka 1719.<\/p>\n
Fra Filip Milinkovi\u0107 \/ 31. o\u017eujka 1719. Fra Mihovil \u0160imi\u0107 \/ 31. o\u017eujka 1719. \u0160imun Kuzmi\u0107 Sutomi\u0161\u0107ica 13. lipnja 1719. \u0160ime Batkovi\u0107 Zadar 2. kolovoza 1719. \u0160imun Bo\u0161ki\u0107 Perast 3. sije\u010dnja 1720. Pavao Anti\u0107 Vrlika 10. svibnja 1720. Katarina Jajar\u010devi\u0107 Vrlika 24. lipnja 1720. Frane Pineli\u0107 Hvar 24. lipnja 1720. Franjo Petrovi\u0107 Ljubljana 27. lipnja 1720. Antonio Guaitto Trst 27. lipnja 1720. Marco Padella Trst 27. lipnja 1720. Pietro Montanti Livorno 28. lipnja 1720. \u0160imun Bilono\u017ei\u0107 \/ 12. listopada 1720. Roko Bandilov Prvi\u0107 24. studenoga 1720. Giovanni Battista Mazza \/ 15. studenoga 1721. Nikola Scuttari Hvar 27. studenoga 1721. Ivan U\u0161eti\u0107 Ko\u0161ute (Sinj) 26. prosinca 1723. Giovanni Maria Monfalcone 10. srpnja 1724. Stathi Carafan Calogero \/ 12. srpnja 1724. Nikola Kanci\u0107 \u017dirje (Zuri) 15. o\u017eujka 1728. Toma Mi\u0161kin \/ 20. kolovoza 1728. Prence Ghega Trunssi (Skadar) 5. listopada 1728. Pavao Kne\u017eevi\u0107 Oto\u010dac 17. listopada 1728. Franjo Senkovi\u0107 Supetar (Bra\u010d) 3. srpnja 1760.<\/p>\n
Analizom preporuka zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a za pomo\u0107 u otkupu kr\u0161\u0107anskih robova zamjetno je u\u010destalo, kontinuirano potra\u017eivanje u razdoblju od listopada 1718. do lipnja 1720. godine u odnosu na razdoblje od listopada 1720. do listopada 1728. Uzme li se okvirno cijena otkupa po osobi u iznosu od stotinu cekina mjerodavnom (s odmakom od deset posto), a prema dostupnim parametrima to stoji, ispada da je od 1718. do 1720. godine bilo potrebno oko 3500 cekina za slobodu kr\u0161\u0107anskih robova koji su se utekli za pomo\u0107 zadarskome nadbiskupu. Iznos od 3500 cekina stavit \u0107emo u korelaciju s nekim prihodima zadarske Crkve u to vrijeme. Godi\u0161nja desetina zadarske nadbiskupske menze i kaptola s podru\u010dja oto\u010dnih sela po\u010detkom 18. stolje\u0107a iznosila je oko 195 cekina godi\u0161nje, od \u010dega je, primjerice, jednome kanoniku pripadalao \u0161est cekina.183 Prihodi zadarskoga nadbiskupa iznosili su na godi\u0161njoj razini oko 500-550 cekina, a u cijeloj pokrajini Dalmaciji koncem 17. i po\u010detkom 18. stolje\u0107a crkveni prihodi nisu prema\u0161ivali iznos od pet tisu\u0107a cekina.184 Dakle, ako se htjelo otkupiti svih 35 robova odjednom, bilo je potrebno ulo\u017eiti sedamdeset posto crkvenih prihoda na podru\u010dju Dalmacije. Zadarska Crkva po\u010detkom 18. stolje\u0107a oskudijevala je materijalnim dobrima u odnosu na, primjerice, prvu polovicu 15. stolje\u0107a. Uop\u0107e je gospodarsko stanje u Dalmaciji tijekom 18. stolje\u0107a bilo iznimno te\u0161ko.185 Optere\u0107eno raznim nametima i porezima stanovni\u0161tvo je selilo prema krajevima isto\u010dne Slavonije, Austrije i Osmanskoga Carstva u potrazi za boljim \u017eivotom.186 O tome zorno svjedo\u010di terminacija generalnoga providura Alvisea Moceniga od 1. rujna 1718. godine, kojom je pravnik dr. Demetrije Kalo\u0111era imenovan odvjetnikom siromaha u pokrajini Dalmaciji (Avvocato de\u2019 Poveri) s mjese\u010dnom pla\u0107om od deset dukata.187 Mleta\u010dko odbijanje postliminijskoga prava (Diritto di Postliminio)188 i primjena ratnoga prava (jus belli) svelo je prihode zadarske Crkve na desetinu sela stare ste\u010devine (Vecchio Acquisto) priobalja i otoka, \u0161to je \u010dinilo okosnicu njezinih godi\u0161njih prihoda.189 Ekonomska kriza na zadarskome podru\u010dju rasplamsala su upravo tijekom Drugoga morejskog rata.190 Unato\u010d materijalnoj oskudici crkvene institucije pomagale su siromahe, za \u0161to je bio odre\u0111en i dio crkvene desetine.191 U kontekstu ekonomskoga stanja crkvenih struktura po\u010detkom 18. stolje\u0107a mo\u017ee se razumjeti sporost i pote\u0161ko\u0107e pri skupljanju novca za otkup kr\u0161\u0107anskih robova. Ne \u010dudi, stoga, \u0161to je nadbiskup Zmajevi\u0107 poticao cjelokupnu kr\u0161\u0107ansku zajednicu u Zadru i njegovu okru\u017eenju na milosr\u0111e radi tako plemenite potrebe, a u duhu kr\u0161\u0107anske vjere svaki dopis zavr\u0161ava smjeranjem na vje\u010dnu nagradu na nebesima.192 Nu\u017eno je, dakle, postaviti neka pitanja: kako se prikupljao novac za otkup kr\u0161\u0107anskih robova, koliko se novca prikupljalo i kako se on distribuirao?<\/p>\n
Razvidno je iz dosada\u0161njih istra\u017eivanja problematike da je sustav prikupljanja otkupnine za kr\u0161\u0107anske robove imao odre\u0111ene zakonitosti. Prvenstveno, otkup kr\u0161\u0107anskih robova spadao je na teret dr\u017eave s \u010dijega su teritorija potjecali ili za \u010dije su se interese borili. S obzirom da je ovdje rije\u010d o mleta\u010dkim podanicima, odnosno vojnicima u slu\u017ebi Mleta\u010dke Republike, njoj je bila pridr\u017eana briga za njihov otkup. Spomenuta je, u tome smislu, mleta\u010dka magistratura Provveditori sopra ospedali e luoghi pii. Me\u0111utim, iz dostupnih vrela Mleta\u010dkoga arhiva razvidno je da su dr\u017eavnim sredstvima u ve\u0107emu postotku otkupljivani kr\u0161\u0107anski robovi s bereberskoga podru\u010dja, negoli s pograni\u010dnoga podru\u010dja Mleta\u010dke Dalmacije.193 Za kr\u0161\u0107anske robove vi\u0161ega dru\u0161tvenog statusa mleta\u010dka dr\u017eava nije izdavala pomo\u0107, a o njihovu otkupu pobrinula bi se obitelj. Za one kr\u0161\u0107anske robove iz siroma\u0161nijih slojeva dru\u0161tva Senat je jo\u0161 3. lipnja 1588. godine odredio prikupljanje pomo\u0107i u gradu (Veneciji) i postavljanje \u0161krabica za milodare u gradskim crkvama s natpisom Per la ricuperatione de\u2019 poveri schiavi. Tako prikupljen novac polo\u017eio bi se u javnoj kovnici (pubblica zecca) u posebnu blagajnu (cassa-schiavi), kojom je upravljala magistratura Provveditori sopra ospedali e luoghi pii. U blagajnu (cassa-schiavi) polagao se i novac prikupljen u drugim dr\u017eavnim ustanovama. Mleta\u010dki Senat svake je godine osiguravao dvjesto dukata za otkup robova: stotinu o Bo\u017ei\u0107u i stotinu o Uskrsu. Kasnije je javnim bilje\u017enicima na podru\u010dju Terraferme i Stato da Mar odre\u0111eno da pri sastavljanju oporuka imaju podsjetiti oporu\u010ditelje na mogu\u0107nost usmjeravanja odre\u0111enoga iznosa za otkup robova (riscatto degli schiavi).194 Me\u0111utim, magistratura nije sudjelovala u tvarnome tijeku otkupa kr\u0161\u0107anskih robova, nego je samo dostavljala dio novca za otkup kr\u0161\u0107anskih robova siroma\u0161nijega statusa kao dodatak prikupljenom novcu od strane njihove obitelji ili subjekata koji su sudjelovali u prikupljanju otkupnine. Dakako, kako bi se sprije\u010dile mogu\u0107e prijevare i malverzacije, bilo je nu\u017eno posjedovati ovjereni spis da je kr\u0161\u0107anski rob doista mleta\u010dki podanik i da je stvarno u ropstvu. Pritom je veliku ulogu igrao mleta\u010dki bailo u Konstantinopolu.195 Nakon \u0161to bi se utvrdilo \u010dinjeni\u010dno stanje, izdavala bi se tiskana terminacija s potpisom barem dvojice plemi\u0107a zadu\u017eenih za taj posao.<\/p>\n
Nerijetko su, stoga, tvarni tijek otkupa obilje\u017eile neplanirane inicijative s izrazito visokom tro\u0161kovima izvan otkupnine. Uz to, s obzirom na nedostatak sredstava, ona bi se ispla\u0107ivala a posteriori pa su \u010desto izbijali nesporazumi i razli\u010dita me\u0161etarenja s novcem za otkup kr\u0161\u0107anskih robova. Stoga je 1723. godine Mleta\u010dka Republika izuzela nadle\u017enost za otkup magistraturi Provveditori sopra ospedali e luoghi pii, a taj posao prepustila iskusnome redu trinitaraca nad kojima je ingerenciju imala magistratura Provveditori sopra monasteri. Za razliku od neplaniranih inicijativa rodbine i ostalih posrednika u otkupu \u010dlanova vlastitih obitelji, trinitarci su otkupljivali velike skupine kr\u0161\u0107anskih robova,196 a za svoj trud nisu tra\u017eili nikakve naknade, \u0161to je onda isklju\u010divalo i mogu\u0107nost malverzacije dr\u017eavnim novcem. No, trinitarci su novac za otkup tra\u017eili a priori, \u0161to nije odgovaralo mleta\u010dkoj vladi s obzirom da su otkupljeni kr\u0161\u0107ani nerijetko umirali prije povratka u Veneciju ili na prostor mleta\u010dkoga dominija pa je time dr\u017eava gubila novac. Unato\u010d tomu, mleta\u010dka vlada dodijelila je trinitarcima dvjesto dukata dr\u017eavnoga novca, a odre\u0111eno je da sav novac prikupljen u Veneciji i na podru\u010dju mleta\u010dkoga dominija bude dozna\u010den u posebnu blagajnu reda trinitaraca, isklju\u010divo za potrebe otkupa kr\u0161\u0107anskih robova.197 Aktivnost redovnika trinitaraca u otkupu kr\u0161\u0107anskih robova, podlo\u017enika Mleta\u010dke Republike, poja\u010dana je 1730. godine.198 No, zbog nesuglasja izme\u0111u redovnika trinitaraca i svjetovne bratov\u0161tine (Scuola della Trinit\u00e0), koja je od 1604. godine djelovala u sklopu mleta\u010dke crkve Santa Maria Formosa, a uslijed sumnje mleta\u010dke vlade oko na\u010dina poslovanja trinitaraca, posao otkupa kr\u0161\u0107anskih robova povjeren je 1735. godine toj bratov\u0161tini. Ipak, zbog pove\u0107anja tro\u0161kova otkupa ponovno je mleta\u010dki Senat 13. svibnja 1762. godine povjerio brigu o otkupu redu trinitaraca, a lai\u010dkoj bratov\u0161tini dao je sekundarnu ulogu prikupljanja milostinje na tu nakanu.199 Iz navedenoga proizlazi da devedeset posto razmatranih slu\u010dajeva u preporukama nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a spada u razdoblje prije nadle\u017enosti i ve\u0107ih organiziranih misija reda trinitaraca za otkup kr\u0161\u0107anskih robova. Razvidno je to iz zapisa preporuka zadarskih nadbiskupa jer se nakon 1728. godine bilje\u017ei tek jedna zamolba upu\u0107ena nadbiskupu Mati Karamanu (1745. \u2013 1771.).200 Kako je tekla ta stvar u Zadru?<\/p>\n
Prikupljanje pomo\u0107i za otkup kr\u0161\u0107anskih robova u Zadru po\u010detkom 18. stolje\u0107a mo\u017ee se svrstati u \u010detiri skupine: – prikupljanje pomo\u0107i po \u017eupama Zadarske nadbiskupije – prikupljanje pomo\u0107i u zadarskim crkvama (cassa-schiavi) – prikupljanje pomo\u0107i zadarskih bratov\u0161tina – prikupljanje pomo\u0107i putem oporuka. Na temelju odredbe mleta\u010dkoga Senata u spisima zadarskih javnih bilje\u017enika \u010deste su oporuke kojima pripadnici raznih dru\u0161tvenih stale\u017ea ostavljaju odre\u0111enu svotu novca u korist nabo\u017enih mjesta za otkup kr\u0161\u0107anskih robova (ai soliti luoghi pii per il riscatto degli schiavi).201 Iz oporuka je razvidno da je po\u010detkom 18. stolje\u0107a u Zadru bilo pet nabo\u017enih mjesta koja su zaprimala novac za otkup kr\u0161\u0107anskih robova,202 dok se u drugoj polovici 17. stolje\u0107a navode \u010detiri poznata nabo\u017ena mjesta: javna zalagaonica (Monte di Piet\u00e0), lazaret leproznih bolesnika, crkva Sv. \u0160imuna i oltar Presvetoga oltarskog sakramenta u zadarskoj katedrali.203 Razvidno je da se koncem 17. stolje\u0107a i u prvoj polovici 18. stolje\u0107a uz \u010detiri nabo\u017ena mjesta u spisima javnih bilje\u017enika javlja izraz riscatto de(gli) schiavi kao mogu\u0107nost oporu\u010dnoga darivanja u korist javne blagajne za otkup kr\u0161\u0107anskih robova.204 S obzirom da se u nekim oporukama izra\u017eava nemogu\u0107nost uplate novca u tu svrhu (al riscatto de poueri schiaui disse non poter lassare cosa alcuna), zasigurno je ta praksa bila uvjetovana materijalnim stanjem, ali i dobrohotno\u0161\u0107u oporu\u010ditelja.205 Poznato je da su mnoge zadarske bratov\u0161tine sudjelovale u prikupljanju novca na tu nakanu.206 Jedna od njih bila je bratov\u0161tina vojnika pod za\u0161titom sv. Jeronima, koju su 1675. godine ustanovili pripadnici mleta\u010dkih vojnih postrojbi (Oltramarini, Soldati Albanesi, Croati a cavallo). Sjedi\u0161te im je bilo u crkvi Sv. \u0160imuna Pravednika u Zadru, na oltaru Sv. Jeronima, a brinuli su, izme\u0111u ostaloga, za otkup porobljenih sudrugova.207 Matrikula Bratov\u0161tine sv. Jeronima otkriva neke detalje koncepta prikupljanja otkupnine. U 17. poglavlju matrikule pod naslovom Circa il discomprar Schiavi zapisano je da je bratov\u0161tina bila du\u017ena godi\u0161nje deponirati deset dukata u Monte di Piet\u00e0 za otkup zato\u010denih vojnika. Taj se novac nije smio rabiti za druge potrebe, osim u nu\u017edi i uz suglasnost bratima, ali se svota morala uvijek nadoknaditi.208 Uzme li se u obzir da je u to vrijeme djelovalo oko pedesetak obrtni\u010dkih i vjerskih bratov\u0161tina u Zadru209 i ako se pretpostavi da su one u prosjeku prikupljale deset dukata godi\u0161nje za otkup robova, proizlazi da se tim novcem moglo otkupiti pet do \u0161est zato\u010denih osoba. Ipak, zadarske bratov\u0161tine tijekom 18. stolje\u0107a nisu imale jednake prihode niti su mogle podavati relativno visok iznos od deset dukata godi\u0161nje za otkup kr\u0161\u0107anskih robova (poput Bratov\u0161tine sv. Jeronima). Dostupni podatci u Mleta\u010dkome dr\u017eavnom arhivu idu u prilog tome zaklju\u010dku jer su milostinje prikupljene u crkvama na podru\u010dju Mleta\u010dke Dalmacije i Albanije (cassa-schiavi) za otkup kr\u0161\u0107anskih robova bile doista skromne (Tablica 2). Ipak, zamjetno je da se na podru\u010dju Mleta\u010dke Dalmacije po\u010detkom 18. stolje\u0107a najvi\u0161e milostinje prikupljalo upravo u Zadru, \u0161to se dijelom mo\u017ee pripisati zauzetosti nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a.<\/p>\n
Popis mjesta u Mleta\u010dkoj Dalmaciji, datum izvje\u0161\u0107a i iznos prikupljene milostinje izra\u017een u dalmatinskim lirama i soldima u prvoj polovici 18. stolje\u0107a Mjesto datuma lire\/soldi<\/p>\n
Knin 10. lipnja 1735. 4 18 Budva 8. kolovoza 1735. 2 \/ Cres 19. srpnja 1735. 54 17 Nin 3. listopada 1734. \/ 13 Hvar 3. rujna 1734. 132 8 Krk 23. prosinca 1717. 20 10 Rab 19. lipnja 1717. 14 \/ Cres 19. o\u017eujka 1717. 34 7 Knin 29. sije\u010dnja 1717. \/ \/ Makarska 28. sije\u010dnja 1718. 2 17 Zadar 1. travnja 1717. 181 \/ Makarska 6. velja\u010de 1717. 2 \/ Novigrad 1. sije\u010dnja 1716. 7 10 \u0160ibenik 8. listopada 1718. 22 5 Ka\u0161tel Novi 15. o\u017eujka 1716. 7 15 Ka\u0161tel Novi 14. sije\u010dnja 1718. 8 6 Otok Bra\u010d210 15. rujna 1718. 54 2 Kotor 11. o\u017eujka 1719. 8 \/ Nin 9. prosinca 1719. 1 4 Pag 11. lipnja 1719. 4 18 Novigrad 1. velja\u010de 1720. 8 13 Pag 2. listopada 1720. 2 12 Zadar 24. rujna 1719. 67 17 \u00bd Hvar211 28. svibnja 1720. 80 10 Split 13. velja\u010de 1721. 29 3 Split 6. velja\u010de 1720. 34 8 Zadar 25. studenoga 1721. 198 8 Zadar 24. travnja 1722. 197 \/ Trogir 8. travnja 1722. 66 \/ Novigrad 16. velja\u010de 1722. 9 3 Sveukupni iznos milostinje 1257 9,5<\/p>\n
S obzirom na vrijednost dalmatinske lire u tome razdoblju, prema iskazanim podatcima ispada da je na podru\u010dju Dalmacije i Albanije tada prikupljeno oko 57 mleta\u010dkih cekina milostinje za otkup kr\u0161\u0107anskih robova.212 Usporedbe radi, u razdoblju od 1780. do 1789. na podru\u010dju mleta\u010dke Terraferme prikupljeno je 115.254 mleta\u010dkih lira (oko 14.407 dukata),213 a na podru\u010dju Stato da Mar 12.481 mleta\u010dkih lira (oko 1.560 dukata) milostinje za otkup kr\u0161\u0107anskih robova.214 Zbog relativno slabih prihoda od milostinje za otkup kr\u0161\u0107anskih robova mleta\u010dki providuri poticali su sve\u0107enstvo da se na svakoj misi potra\u017euje (Cerca) novac u tu svrhu.215 Jednako je odre\u0111eno i propovjednicima u vrijeme korizme poticati narod na prikupljanje milostinje.216 Magistratura Provveditori sopra ospedali e luoghi pii raspore\u0111ivala je prikupljeni novac, a kr\u0161\u0107anske robove razlikovali su prema konfesionalnoj i dr\u017eavnoj pripadnosti na latini, greci i forestieri, pri \u010demu su latini imali prednost pri otkupu.217 Suprotno praksi, po zavr\u0161etku Drugoga morejskog rata Mleta\u010dka Republika sredinom 18. stolje\u0107a zabranila je prikupljanje milostinje oslobo\u0111enim kr\u0161\u0107anima.218 Prije nadle\u017enosti reda trinitaraca u otkupu kr\u0161\u0107anskih robova, mleta\u010dkih podanika s osmanskoga i berberskoga teritorija, naj\u010de\u0161\u0107e su o otkupu brinuli sami robovi, \u010dlanovi njihovih obitelji, specijalizirani trgovci, konzuli, ali i pripadnici vojnih postrojbi.219 Pla\u0107anje otkupa uvijek je pratila nesigurnost.220 Uz to, nerijetko su kr\u0161\u0107anski robovi, zbog zaka\u0161njeloga pla\u0107anja, bacani u osmanske tamnice i neljudski tretirani, a bolje stanje nije bilo ni na mleta\u010dkome podru\u010dju.221 Nakon Drugoga morejskog rata mleta\u010dki su predstavnici bezuspje\u0161no poku\u0161ali otkupiti ve\u0107i broj robova s osmanskoga teritorija, a predano im je tek desetak starijih kr\u0161\u0107anskih robova u znak dobre volje.222 Vi\u0161e uspjeha u tome imali su, konkretno, veleposlanici engleske krune. Mleta\u010dke neuspjehe oko otkupa zato\u010denih kr\u0161\u0107ana treba sagledati u kontekstu stalnih prigovaranja Visoke porte o malenome broju oslobo\u0111enih osmanskih robova s mleta\u010dkoga teritorija.223 Prema istra\u017eivanju A. Pelizze u razdoblju od 1713. do 1723. godine oslobo\u0111eno je 165 kr\u0161\u0107anskih robova, mleta\u010dkih podanika, za koje je trebalo izdvojiti 9832 dukata (\u0161ezdeset dukata po osobi).224 Razvidno je da u sredi\u0161njoj blagajni za otkup robova u Veneciji nije bilo dovoljno novca s obzirom da su prihodi milostinja i kolekti na podru\u010dju mleta\u010dkoga dominija bili slabi.225 Naime, za vrijeme rata kr\u0161\u0107anski robovi, oslobo\u0111eni radi prikupljanja otkupnine, mogli su slobodno trgovati i zara\u0111ivati novac za svoj otkup.226 No, nakon Po\u017eareva\u010dkoga mira ponovno je uspostavljena trgova\u010dka mre\u017ea, \u0161to je urodilo velikim brojem trgovaca s obje strane i bitno umanjilo mogu\u0107nosti zarade kr\u0161\u0107anskih robova.227 Iz dopisa mleta\u010dkoga generalnog providura jasno se vidi optere\u0107enost pitanjem otkupa robova i \u017eivom \u017eeljom da se uspostavi novi na\u010din rje\u0161avanja toga problema s osmanskom stranom. Konkretno, generalni providur bio je umoran od svega (solleuendo ancor me da questo disturbo), a kr\u0161\u0107anski robovi, barem na pograni\u010dnome podru\u010dju, mahom prepu\u0161teni sami sebi i kr\u0161\u0107anskome milosr\u0111u.228 Iako je de iure nadle\u017enost u otkupu kr\u0161\u0107anskih robova bila pridr\u017eana dr\u017eavnim vlastima, de facto su nositelji i izvr\u0161itelji toga procesa velikim dijelom bile crkvene strukture i pojedinci.<\/p>\n
Nakon Drugoga morejskog rata mnogi su kr\u0161\u0107ani, podanici Mleta\u010dke Republike, pali u ropstvo. Iako je Po\u017eareva\u010dkim mirom utvr\u0111eno da civilni robovi budu pu\u0161teni na slobodu 61 dan nakon potpisivanja sporazuma, razvidno je da se to nije ispo\u0161tovalo. Osmanski gospodari i ulcinjski gusari i dalje su tra\u017eili otkupninu za njihovu slobodu. Istra\u017eivanje pokazuje da je sustav otkupa kr\u0161\u0107anskih robova (riscatto degli schiavi) bio pod nadle\u017eno\u0161\u0107u dr\u017eavnih vlasti, ali su crkvene ustanove i pojedinci aktivno sudjelovali kod prikupljanja pomo\u0107i i konkrektnoga oslobo\u0111enja kr\u0161\u0107anskih robova. Na temelju istra\u017eenoga arhivskog gradiva o zauzimanju zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a za slobodu kr\u0161\u0107anskih robova jasno se pokazuju te\u0161ke okolnosti ropstva po\u010detkom 18. stolje\u0107a i pote\u0161ko\u0107e oko prikupljanja otkupnine na podru\u010dju Mleta\u010dke Republike. Prvenstveno su na to utjecali relativno visoki iznosi i veliki broj potra\u017eitelja pomo\u0107i za otkup iz ropstva. Razvidan je pritom ve\u0107i broj tra\u017eitelja pomo\u0107i koji su bili pripadnici mleta\u010dke vojske, a manji broj civilnih podanika Mleta\u010dke Republike. Nadbiskup Zmajevi\u0107 nedvosmisleno se zauzimao za njihovo \u0161to skorije oslobo\u0111enje u materijalnome i duhovnome smislu, \u0161to se osobito o\u010dituje kroz redovite okru\u017enice i poticajna pisma \u017eupnicima, vjernicima i dr\u017eavnim magistraturama radi br\u017eega i efi kasnijega prikupljanja novca za otkup. Naime, s obzirom na visoke iznose otkupnine i veliki broj kr\u0161\u0107anskih robova nije bilo mogu\u0107e u kratkome roku prikupiti novac za otkup, \u0161to je u bitnome odre\u0111ivalo daljnju sudbinu kr\u0161\u0107anskih robova. Takva situacija vukla je za sobom i druge probleme, poput konvertiranja na islam, jer su nerijetko kr\u0161\u0107anski robovi \u2013 zbog nemogu\u0107nosti pla\u0107anja otkupnine, a radi lak\u0161ega bijega iz ropstva \u2013 prelazili na islam, \u0161to je za sobom povla\u010dilo odgovornost pred crkvenim sudi\u0161tima. Nejasno\u0107e oko percepcije takve prisilne religijske konverzije u juridi\u010dkome smislu rezultirale su pravnim raspravama, a bijeg iz ropstva, osobito na pograni\u010dnim podru\u010djima, uzrokovao je i diplomatske pote\u0161ko\u0107e mleta\u010dkim i osmanskim predstavnicima vlasti. Nadbiskup Zmajevi\u0107 bio je upoznat s tim problemima te se osobno zauzimao za \u0161to skorije oslobo\u0111enje onih kr\u0161\u0107anskih robova koji su bili u neposrednoj opasnosti prelaska na islam. Iz njegovih pisama \u017eupnicima, vjernicima i ostalim subjektima na prostoru Zadarske nadbiskupije i\u0161\u010ditava se ljudska, kr\u0161\u0107anska i pastoralna briga za robove i njihove obitelji. Unato\u010d lo\u0161emu ekonomskom stanju crkvenih institucija po\u010detkom 18. stolje\u0107a redoviti prilozi vjernika u zadarskim crkvama za potrebe otkupa kr\u0161\u0107anskih robova, prilozi zadarskih bratov\u0161tina i oporu\u010dno ostavljeni legati u tu svrhu tako\u0111er pokazuju razinu osjetljivosti dru\u0161tva prema ropstvu i te\u0161kim okolnostima koje je ono sa sobom povla\u010dilo. Istra\u017eivanje je pokazalo kako je u Zadru teklo prikupljanje otkupnine po\u010detkom 18. stolje\u0107a. Zahvaljuju\u0107i redovitim izvje\u0161\u0107ima o prikupljenim iznosima za otkup kr\u0161\u0107anskih robova magistraturi Provveditori sopra Ospedali e Luoghi Pii, mo\u017ee se usporediti koliko je novca pristizalo u blagajnu magistrature s mleta\u010dke Terraferme i podru\u010dja Stato da Mar. Razvidno je da se u Zadru, u odnosu na ostatak Mleta\u010dke Dalmacije, po\u010detkom 18. stolje\u0107a prikupljalo najvi\u0161e novca, \u0161to se mo\u017ee dijelom pripisati zauzetosti nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a, a ide u prilog i tezi da su mleta\u010dke dr\u017eavne vlasti vodile brigu o svojim zarobljenim podanicima dono\u0161enjem dekreta i odredbi o na\u010dinu prikupljanja i raspodjeli otkupnine, dok su pripadnici crkvenih struktura bili konkretno uklju\u010deni u proces otkupa. Analizom obra\u0111enih podataka primje\u0107uje se razli\u010ditost pristupa otkupu kr\u0161\u0107anskih robova iz Venecije i s podru\u010dja mleta\u010dke Terraferme u odnosu na kr\u0161\u0107anske robove na pograni\u010dnim podru\u010djima uzdu\u017e granice Mleta\u010dke Dalmacije i Albanije s Osmanskim Carstvom. Zaklju\u010dno, neka od budu\u0107ih istra\u017eivanja trebala bi pokazati u kojoj su mjeri mleta\u010dke vlasti po\u010detkom 18. stolje\u0107a usmjeravale sredstva iz javne blagajne za otkup kr\u0161\u0107anskih robova za osloba\u0111anje podanika iz Venecije i s podru\u010dja Terraferme, a koliko za podanike s prekomorskih ste\u010devina, konkretno Mleta\u010dke Dalmacije i Albanije. Eksplicitno se ne mo\u017ee zaklju\u010diti da je ve\u0107i dio novaca za otkup mleta\u010dka vlast usmjeravala za, uvjetno re\u010deno, prioritetne robove, no istra\u017eena dokumentacija, u odre\u0111enoj mjeri, implicitno uklju\u010duje i tu mogu\u0107nost.<\/p>\n