![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/04\/grb-vicka-1.png\")
<\/a><\/p>\n<\/p>\n
Prilog 2. Grb ninskog biskupa Tome Neki\u0107a<\/p>\n
<\/a><\/p>\n <\/h5>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Podatci o najranijoj dobi biskupa Tome Neki\u0107a relativno su oskudni. Ro\u0111en je u mjestu Jasenice na podru\u010dju Ninske biskupije 17. sije\u010dnja 1690. godine, kr\u0161ten je 17. studenoga 1690. godine, primio je tonzuru i promoviran u ni\u017ee redove 23. rujna 1713. godine, sub\u0111akonat, \u0111akonat i prezbiterat primio 22., 25. i 29. srpnja 1714. godine, u doktora obaju prava na Sveu\u010dili\u0161tu u Macerati promoviran je 17. sije\u010dnja 1743. godine, imenovan generalnim vikarom ninskom biskupu Balbiju 3. velja\u010de 1719. godine, 1720. godine imenovan arhi\u0111akonom i kanonikom teologom prema uredbama Tridentskog sabora, u vrijeme imenovanja biskupom ninskim bio je arhi\u0111akon i kapitularni vikar Ninske biskupije. Papa Benedikt XIV. imenuje ga biskupom 28. sije\u010dnja 1743. godine. Za biskupa ga je posvetio u \u000b\u000b130\u000b\u000bZ. Dundovi\u0107, Ninski biskup Toma Neki\u0107 (1743. \u2013 1754.)\u000b\u000bRimu 10. velja\u010de 1743. godine Karlo Albert Guidobono Cavalchini, naslovni biskup Filipa, kasniji kardinal i prefekt Kongregacije za biskupe i redovnike.1 Carlo Federico Bianchi pogre\u0161no navodi da ga je za biskupa posvetio sam papa Benedikt XIV.2 Toma Neki\u0107 umro je u Zadru 29. o\u017eujka 1754. godine. Pokopan je u zajedni\u010dkoj grobnici ninskih biskupa koju je, prema Bianchiju, sam obnovio, o \u010demu svjedo\u010danstvo pru\u017ea danas nepostoje\u0107i kameni natpis:\u000b\u000bTHOMAS NECHICH SIBI ET SVCCESSORIBUS RESTAVRAVIT ANNO DOMINI MDCCXLVIII OBIIT VERO ANNO … MENSE … ET DIE … ET HIC EXPECTAT AETERNITATEM.<\/p>\n
Hrvatska historiogra\ufb01ja \u0161turo spominje ninskoga biskupa Tomu Neki\u0107a. Znamo da je studirao knji\u017eevnost, \ufb01lozo\ufb01ju i teologiju u Fermu, \u0161to se navodi kod Bianchija, ali i u kratkom prikazu rada Vittorija Bartocettija o ilirskom kolegiju sv. Petra i Pavla u Fermu,4 \u0161to ga je donio Karmel Zazinovi\u0107.5 Kao najznamenitijeg stanovnika sela Jasenice spominje ga Tomislav \u0160arlija u svom radu Jasenice pod vla\u0161\u0107u Osmanlija i Mle\u010dana od XVI. do konca XVIII. stolje\u0107a,6 preuzimaju\u0107i biografske podatke od Bianchija7 i Zvjezdana Strike.8 Luka Jeli\u0107 spominje ninskoga biskupa Tomu Neki\u0107a u svojim Fontes Historici Liturgiae Glagolito-Romanae, u kojem ninski biskup svjedo\u010di o ustanovljenju ilirskog (hrvatskog) sjemeni\u0161ta Zmajevi\u0107 u Zadru.<\/p>\n
Vrijedan doprinos boljem poznavanju lika ninskoga biskupa Tome Neki\u0107a nalazimo u nedavno tiskanoj knjizi Vinka Kralji\u0107a Izabrana djela nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a.10 Kraljevi\u0107evi vrijedni prijepisi rukopisnih tekstova zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a (1713. \u2013 1745.) na talijanskom jeziku s njihovim pregledom na hrvatskom jeziku za razdoblje od 1695. do 1744. godine pomo\u0107i \u0107e nam rasvijetliti lik Tome Neki\u0107a, njegovo imenovanje ninskim biskupom, ali i ukazati na osobna zapa\u017eanja zadarskog nadbiskupa o njemu. Iz tekstova koje donosi Kraljevi\u0107 razvidno je da se nadbiskup Zmajevi\u0107 zalagao jo\u0161 u vrijeme dok je bio barskim nadbiskupom da se na \u010delo Ninske biskupije postavi biskup hrvatskih korijena. Zmajevi\u0107 pomno prati problematiku \u0161tetnog \u0161irenja pravoslavlja na prostoru biskupija u Dalmaciji i redovito \u0161alje izvje\u0161\u0107a Kongregaciji za \u0161irenje vjere u Rim. Kako je Ninska biskupija u to vrijeme dio prostorno ve\u0107e Dalmatinske biskupije, a broj je pravoslavnih vjernika unutar njenih granica znatan, tim je Zmajevi\u0107 vi\u0161e osje\u0107ao potrebu za mudrim i okretnim hrvatskim pastirom na njenoj biskupskoj stolici. Tako on dana 9. studenoga 1712. godine iz Kotora pi\u0161e kardinalu Giovanniju Abertu Badoeru u Rim te mu za potencijalnog kandidata na stolici ninskih biskupa predstavlja don Bernarda Leonija, pitomca Kongregacije za \u0161irenje vjere, navode\u0107i kako je Leoni primjeran i marljiv sve\u0107enik koji posjeduje spekulativno, polemi\u010dno i kanonsko znanje te ga opisuje kao narodnog (hrvatskog, op. a.) \u010dovjeka.11 Ponovno \u0107e Zmajevi\u0107 Leonija preporu\u010diti Kongregaciji za \u0161irenje vjere u Rimu na mjesto ninskog biskupa, ovaj put u ulozi zadarskog nadbiskupa, u dva navrata 5. lipnja 1720. i 8. lipnja 1720. godine, navode\u0107i da su u Ninskoj biskupiji prisutni pravoslavci koje bi Leoni, kao prikladan radnik, priveo pravoj vjeri.12 Koliko je Zmajevi\u0107a zabrinjavao poguban utjecaj srpskih kalu\u0111era na katoli\u010dke vjernike Ninske biskupije jasno govori opetovana molba datirana 28. kolovoza 1720. godine Kongregaciji za \u0161irenje vjere da posreduju Njegovoj Svetosti papi Klementu XI. potrebu imenovanja Leonija na \u010delo Ninske biskupije jer je on velik teolog i vrstan dogmati\u010dar, \u0161to je nu\u017eno za obranu katoli\u010dke vjere. Zmajevi\u0107 navodi kako ninska Crkva potrebuje prakti\u010dnu osobu koja \u0107e ljude obratiti i neprestano ih suzbijati dogmatikom, a ona je ve\u0107 neko vrijeme sede vacante, \u0161to pogubno djeluje na njen neuki katoli\u010dki puk.13 Zmajevi\u0107eva nastojanja urodila su plodom te saznajemo iz njegova dopisa od 6. listopada 1721. godine da je Leoni imenovan ninskim biskupom. Prvi osvrt nadbiskupa Zmajevi\u0107a o osobi tada\u0161njeg arhi\u0111akona ninske Crkve Tome Neki\u0107a nalazimo u dopisu Kongregaciji za \u0161irenje vjere od 7. studenoga 1721. godine. Naime, re\u010dena Kongregacija uputila je nadbiskupu Zmajevi\u0107u zamolbu da se o\u010dituje o pona\u0161anju arhi\u0111akona Neki\u0107a. Zmajevi\u0107 se s odre\u0111enom zadr\u0161kom i vrlo oprezno izjasnio o Neki\u0107u.14 O\u010dito je, u to vrijeme, Toma Neki\u0107 imao nekih manjkavosti koje nadbiskup Zmajevi\u0107 naziva padovima te je Kongregacija za \u0161irenje vjere nalo\u017eila nadbiskupu Zmajevi\u0107u 15. prosinca 1721. godine da se poduzmu koraci oko pobolj\u0161anja arhi\u0111akona Neki\u0107a. Zmajevi\u0107 6. velja\u010de 1722. godine \u0161alje izvje\u0161\u0107e u Rim iz kojeg saznajemo da se arhi\u0111akon Neki\u0107 planira povu\u0107i u Veneciju, a nadbiskup Zmajevi\u0107 zaklju\u010duje da je manje zlo njegovo udaljavanje iz Ninske biskupije ako se uzme u obzir tamo\u0161nja prisutnost pravoslavaca i \u0161tetan utjecaj na katoli\u010dke vjernike. Kona\u010dno, bez promjene njegovih obi\u010daja bio bi poguban njegov povratak u Nin, a to se mo\u017ee ostvariti samo Bo\u017ejom intervencijom, naklono\u0161\u0107u vremena ili godina, zaklju\u010duje Zmajevi\u0107. Narav Neki\u0107evih padova i razlozi zbog kojih je bilo potrebno popraviti njegovo pona\u0161anje ne navode se u izvje\u0161\u0107ima koje donosi Kraljevi\u0107. Iz dopisa nadbiskupa Zmajevi\u0107a jednom neimenovanom crkvenom du\u017enosniku od 1. srpnja 1733. godine saznaje se o stanju Ninske biskupije toga vremena. Ona je jedna od najbjednijih i najpogibeljnijih biskupija zbog znatne prisutnosti krivovjeraca. U\u010destala upra\u017enjenost stolice ninskog biskupa pogoduje opasnosti za tu Crkvu. Kaptolski dostojanstvenici i kanonici \u010dine sav kler toga grada; nezdrav je zrak, sve\u0107eni\u010dki prihodi bijedni, \u017eupe su bez \u017eupnika. Najve\u0107a je nevolja \u0161to biskup16 ne pozna hrvatski jezik, stoga nadbiskup Zmajevi\u0107 zagovara postavljanje pastira koji govori hrvatski. Iako je u to vrijeme nadbiskup Zmajevi\u0107 na mjesto ninskog biskupa predlagao arhi\u0111akona Kadi\u0107a i kanonika Luki\u0107a iz Makarske, s obzirom na to da je \u010duo kako se biskupa Fondu namjerava premjestiti na drugo mjesto, iz izvje\u0161\u0107a od 6. studenoga 1735. godine, upu\u0107enoga Kongregaciji za \u0161irenje vjere, Zmajevi\u0107 sada zagovara imenovanje arhi\u0111akona Tome Neki\u0107a ninskim biskupom, s obzirom da biskupija potrebuje jednog postojanog prelata u rezidenciji, koji ne bi \u010deznuo za premje\u0161tajem zbog zdravstveno upitna ozra\u010dja, pripisuju\u0107i te odlike upravo arhi\u0111akonu Neki\u0107u. Iz re\u010denoga zaklju\u010dujemo da je arhi\u0111akon Neki\u0107, u me\u0111uvremenu, uklonio prvotne manjkavosti o kojima je Zmajevi\u0107 pisao te ga sada nadbiskup zadarski vidi kao osobu prikladnu za preuzimanje vodstva Ninske biskupije: prakti\u010dnog \u0161to se ti\u010de srpskog krivovjerja a na korist katolika, vrijedna propovjednika, uzorna i marljiva. Zmajevi\u0107 nagla\u0161ava da onaj nezdravi zrak u Ninu tu\u0111incima biva otrovom, a njemu (arhi\u0111akonu Neki\u0107u) slu\u017ei kao hrana.20 Iako je Zmajevi\u0107 promijenio mi\u0161ljenje o Neki\u0107u, Kongregacija se oglu\u0161ila na njegove molbe te je na mjesto ninskog biskupa imenovan Ivan Friderik Orsini Rosa (1738. \u2013 1742.), kojega je nadbiskup zadarski okarakterizirao nesposobnim voditi biskupiju koja je za njegova mandata ve\u0107 \u0161est puta bila sede vacante. Uporan u nastojanju da Ninska \u000b\u000bbiskupija dobije dostojnog pastira koji \u0107e se znati oduprijeti sve ra\u0161irenijem uplivu srpskih kalu\u0111era na vjerni\u010dki \u017eivot katolika, Zmajevi\u0107 u nekoliko navrata predla\u017ee Kongregaciji sve\u0107enika Matu Karamana. Kona\u010dno, nakon smrti biskupa Rose, Zmajevi\u0107 ponovno pi\u0161e Kongregaciji za \u0161irenje vjere 7. rujna 1742. godine ponizno mole\u0107i da se imenuje arhi\u0111akon Toma Neki\u0107. Tu zamolbu donosimo u cijelosti: \u00bbDanas je pre\u0161ao u bolji \u017eivot monsinjor Rosa. Odavde je (iz Zadra) prevezen u Nin da bi bio pokopan u onoj svojoj prvostolnici. Ona siroma\u0161na Crkva zaslu\u017euje biti provi\u0111ana izvrsnim pastirom opskrbljenim milosr\u0111em gorljivosti i iliriskim (hrvatskim) jezikom. Jedini bi bio monsinjor Karaman (sposoban) za suzbijanje brojnih srpskih krivovjeraca i umno\u017eavanje pobjeda vjeri. Oplakujem njegov ostanak u Osoru jer je mogao biti puno korisniji Ninu. Budu\u0107i da se to ne mo\u017ee dogoditi, molim va\u0161e uzoritosti da imaju najdobro\u0107udniji stav prema u\u010deniku don Tomi Neki\u0107u (D. Tomasso Nechich) koji je tijekom trideset godina bio generalni vikar, arhi\u0111akon i misionar cijele biskupije. Mnoge su njegove zasluge, a za vrijeme \u010detvorice biskupa mogao je odva\u017eno i plodonosno podnositi dane i \u017eege bore\u0107i se hrabro protiv srpskog krivovjerja. Ovog dostojnog u\u010denika va\u0161ih uzoritosti podastirem njihovoj svetoj providnosti kako bi se jedanput nanovo o\u017eivjelo od klonulosti do svije\u0107njaka u Crkvi Bo\u017ejoj da svijetli svima. S dubokim po\u0161tovanjem se ponizujem.\u00ab O\u010dito je ta posljednja molba zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a doprinijela imenovanju arhi\u0111akona Tome Neki\u0107a ninskim biskupom, \u0161to je 28. sije\u010dnja 1743. godine obznanio papa Benedikt XIV.23 Kasnije \u0107emo vidjeti da su Zmajevi\u0107 i Neki\u0107 dijelili jednaku zauzetost u nastojanju oko o\u010duvanja katoli\u010dke vjere i zalaganje za jurisdikciju latinskog biskupa nad pravoslavnim parohijama i njihovim upraviteljima na podru\u010dju svojih biskupija. Usporedbom biskupskih grbova pastira zadarske i ninske Crkve u promatranom razdoblju ne mo\u017eemo ne zamijetiti da se na biskupskom grbu Tome Neki\u0107a nalazi gotovo identi\u010dan detalj poput onoga na grbu zadarskoga nadbiskupa Zmajevi\u0107a. Detalj je to uspravnog zmaja, simbola obitelji Zmajevi\u0107, koji svjedo\u010di o povezanosti dvaju pastira i osobitom izrazu po\u0161tovanja koje je biskup Neki\u0107 imao prema nadbiskupu Zmajevi\u0107u.<\/p>\n
Vijest o imenovanju Tome Neki\u0107a ninskim biskupom pro\u0161irila se i prije slu\u017ebenog imenovanja. Razvidno je to iz dokumenta u kojem se zadarski knez Silvestro Dandolo obvezuje podi\u0107i oltar u ninskoj katedralnoj crkvi.25 Izraze dobrodo\u0161lice novom ninskom biskupu uputio je i prefekt Kongregacije za \u0161irenje vjere Silvio Valenti Gonzaga (1690. \u2013 1756.),26 uvjeren da \u0107e Neki\u0107 biti dobar i milosrdan pastir povjerenom mu kleru i narodu. Po\u010detna ohrabrenja upu\u0107ena biskupu Tomi Neki\u0107u nisu imala isklju\u010divo uljudbeni karakter. Neki\u0107 je dobro poznavao stanje ninske Crkve. Stoga se ve\u0107 na po\u010detku biskupske slu\u017ebe nalazi u stalnom procjepu izme\u0111u potreba osiroma\u0161enog naroda, u materijalnom i duhovnom smislu, ali i siroma\u0161noga ninskog kaptola i njegovih kanonika, koji \u010dine sav kler grada Nina. Kanonici i sve\u0107enstvo Ninske biskupije zahtijevaju od svoga biskupa desetinu, a biskup od svoga klera zahtijeva duhovnost i pastoralnu zauzetost. Neki\u0107 je bio svjestan odgovornosti koju je preuzeo. Biskupija poharana ratovima, narod nedovoljno pou\u010den u vjerskim istinama zbog nedostatka zauzetih pastira, \u010desta odsutnost ninskih biskupa i te\u0161ko stanje sve\u0107enstva uzeli su danak. Ninska biskupija potrebovala je materijalnu i duhovnu obnovu. Biskup Toma Neki\u0107 paralelno je skrbio o obje nasu\u0161ne potrebe povjerene mu biskupije. Me\u0111u dokumentima arhivskog gradiva, napose onih s po\u010detka biskupske slu\u017ebe Tome Neki\u0107a, nalazimo mnoge potvrde o obavljenim duhovnim vje\u017ebama sve\u0107enika Ninske biskupije.28 Novi biskup tra\u017ei od svoga sve\u0107enstva duhovnu obnovu i uzornu crkvenu disciplinu9 Informira se redovito o ninskim kanonicima i tra\u017ei obja\u0161njenje i razloge njihova izbivanja.30 Va\u017eno je napomenuti kako je biskup Toma Neki\u0107 redovito rezidirao u Ninu te tako osobnim primjerom pokazivao pastirsku ljubav prema povjerenom mu stadu. \u010cvrst u nakani popravka sve\u0107enstva za duhovnu korist puka i biskupije nije se ustru\u010davao o\u0161trim dopisima i pridr\u017eanim mu crkvenim kaznama odgajati ninski kler. Razvidno je to iz slu\u010daja kanonika Vranjicana. Re\u010deni kanonik bio je tri mjeseca odsutan iz Nina te se uputio u rodni Hvar. Oglu\u0161io se na zahtjeve biskupa Neki\u0107a da se vrati u Nin. Biskup je pisao Kongregaciji u Rim te obrazlo\u017eio spor s doti\u010dnim kanonikom za kojega ka\u017ee da je i bolje \u0161to je oti\u0161ao jer je samo uznemiravao njega (biskupa) i siroma\u0161ni kaptol Ninske biskupije. Kanoniku Vranjicanu oduzima kanonikat i prepu\u0161ta ga sudu Hvarske biskupije. U zaklju\u010dku navodi kako je te\u017eak polo\u017eaj ninske Crkve i njena kaptola te dodaje zar bi i on (biskup) zbog toga trebao napustiti biskupsku stolicu.31 Jasno\u0107a zahtjevnosti biskupa Neki\u0107a u odnosu prema sve\u0107enstvu Ninske biskupije i otvorenost za njihove pote\u0161ko\u0107e rezultirali su po\u0161tovanjem i uva\u017eanjem ninskog klera. Vidljivo je to iz dopisa kojima se sve\u0107enici obra\u0107aju pastiru ninske Crkve.32 Prvotna je, dakle, briga biskupa Tome Neki\u0107a bila duhovna zrelost klera za op\u0107e dobro vjernika. Uza sve re\u010deno, biskup nije mogao nadzirati iskrenost svoga sve\u0107enstva ni poznavati sve okolnosti njihova \u017eivota na \u017eupi. Razvidno je to iz primjera nadinskog \u017eupnika Marka Magazina. On pi\u0161e biskupu Neki\u0107u: \u00bbPrisvit(li) i PriPos(tovani) Gospo(di)ne, Gospo(di)ne i Gospo(di)ne Moij Falla Bogu Nadignanisu pocelli sadisati Carquu vech mole U(a\u0161e) P(ri)S(vitlo) Gospostvo dabisteim dopustali festu i blagoslou otvoriti stari koij grob akobi billo od potribe a da isaijde ravna carqua. i Molim U(a\u0161e) P(ri)S(svitlo) Gospostvo hochiulijih ispoviditi ouih Duhoua, i dabistemi dalli ijednoga pomochnika od ouih Parkianou. i Toliko U(a\u0161e) P(ri) S(vitlo) i P(ri)P(o\u0161tovano)Gospo(dstv)o dami sapouide a moijaije dusnost U(a\u0161e) P(ri) S(vitlo) i P(ri)P(o\u0161tovano) Gospo(dstv)o obslusiti i xellim cuti dobar glas od Uasega Oka. a sad ostaijem glubechi ruke suete i hagline posdrauglaijuchi U(a\u0161e) P(ri)S(vitlo) i P(ri) P(o\u0161tovano) Gosp(odstv)o is dubine zarca moga i ostaijem na sapouid uasega P.S. i P.P. Gosp.a. \u000b\u000bP. S. i P. P. G. M. U Nadinu na ii Maggia 1750. Marco Magazin, nedostijni Paroch od Nadina\u000b\u000bNakon \u010detiri dana opetovano se obra\u0107a biskupu Tomi Neki\u0107u kako nije primio njegova odgovora pa ne zna ho\u0107e li ispovijedati narod koji je po\u010deo negodovati protiv biskupa, a \u017eupniku prigovara da je \u00bbondje da ne bi tko ovu S. Ispovijed primio na osu\u0111enje\u00ab34. Nepunih pet godina nakon tog dopisa mje\u0161tani sela Nadin pi\u0161u biskupu Tripkovi\u0107u u Nin protiv sve\u0107enika Marka Magazina: \u00bbMno(go) pri(po\u0161tovani) po(spodi)ne i gospodaru na\u0161 \/ Daem na znane va\u0161oi milosti poradi na\u0161ega dom Marko Magazina paroviiana da ge ne mo\u017eemo podniti po niedan na\u010din. Viruite mi ne imamo nikada pokarana kako ga imaiu ostali puk i ode, sve selo i du\u0161e bi \u0107e izgubleni. Nemoite re\u0107i da nismo dali na znane va\u0161oi milosti da va\u0161a du\u0161a ne bude patiti. I daemo na znane va\u0161oi milosti i ovima edan glas tama u selu za dom Markom i u istoi ku\u0107i malo toliko puta dogodilo uboistvo i bi \u0107e viruite brzo ako ne promislite s nami i vani je vas puk na me kapitana. Ia sam ga dosta pohriva (pokriva?) da se obrati a ne\u0107e da se obrati i nisam svaku gleda a sada vidim moim o\u010dima da se opako \u010dini dila tamna dila. A sada molimo svi uskup (skupa?) da prominslite s nami i pozdravamo va\u0161u milost i vas kler va\u0161e milosti. Pi\u0161emo kapitan Erko Vrsaiko i Bari\u0161a Batovi\u0107, \u0160ime O\u010dakovi\u0107, Tadia Glavi\u0107, Ivan Mari\u0107 i Marko Kre\u010dag, Iakov Prtena\u010da (dopisano Grgo De\u017emal) po du\u0161i pi\u0161emo \/ U Nadinu miseca enara na 11 na 1755 \/ Mno(go) po\u0161to(vano)me i pris(vitlo)me go(spodi) nu go(spodi)nu i go(spodinu) dostoinome don Anti Tripkovi\u0107u go(spodi)nu biskupu \/ U Nin\u00ab\u000b\u000bUz sve duhovne neda\u0107e, nesavr\u0161enosti i \u0107udoredne nedostatke ninskoga puka i klera biskupa Tomu Neki\u0107a pritiskalo je breme nu\u017enosti za materijalnom obnovom biskupije, osobito njenih crkava. \u0160to se toga ti\u010de biskup Neki\u0107 \u0161alje molbe raznim instancijama svjetovne i crkvene vlasti. Doznaje se tako da je Neki\u0107 pisao papi Benediktu XIV. dana 2. kolovoza 1743. godine, mole\u0107i ga da mu dodijeli koju nadarbinu na podru\u010dju mleta\u010dkog dominija. Papa odgovara biskupu Neki\u0107u da nije u mogu\u0107nosti udovoljiti takvom zahtjevu zbog skore promocije kardinala, ali mu o\u010dituje da je upoznat s njegovom oskudicom i zasluga\u000b\u000bOpetovanu molbu papi biskup Toma Neki\u0107 uputio je 18. listopada 1744. godine. U odgovoru Svetog Oca stoji da mu je poznato siroma\u0161no stanje biskupske menze i ukoliko se uka\u017ee prilika za kakvom nadarbinom na podru\u010dju Mleta\u010dke Republike uvjerava ga da \u0107e mu je dodijeliti te napominje da je va\u017eno da neki Neki\u0107evi prijatelji u Rimu, ukoliko saznaju o takvoj prigodi, obavijeste papu jer je on samo \u010dovjek i sklon je zaboravu. Utje\u010de se u biskupove molitve i \u0161alje mu svoj apostolski blagoslov. Uz one papi, u\u010destale je zamolbe za pomo\u0107 biskup Toma Neki\u0107 slao papinskoj nuncijaturi u Veneciji. U to je vrijeme slu\u017ebu papinskog nuncija obna\u0161ao naslovni nadbiskup Kalcedonije Martino Innico Caracciolo,38 koji je, prema svemu sude\u0107i, bio naklon biskupu Neki\u0107u te se zauzimao za njegove potrebe nerijetko izra\u017eavaju\u0107i \u017ealjenje \u0161to ne mo\u017ee vi\u0161e pomo\u0107i zauzetom pastiru Katoli\u010dke crkve.39 I svjetovne su vlasti bile upoznate s biskupovim potrebama. Ninski knez Marko Loredan pi\u0161e da je upoznat s lo\u0161im stanjem crkvenih objekata u Ninu, spominje crkvu sv. Ivana Krstitelja i daje obe\u0107anje biskupu da \u0107e vlast u\u010diniti sve \u0161to je u njenoj mo\u0107i da se crkvama dodijele neke nadarbine i da se obnove, ukoliko su u stanju za obnovu,40 a iz Zadra se odobrava odre\u0111ena koli\u010dina drva, kamena i vapna iz Novigrada za obnovu biskupske pala\u010de u Ninu, \u0161to je bio obe\u0107ao Petar Zorzi, novigradski podestat.41 Me\u0111utim, nije biskup Neki\u0107 isklju\u010divo tra\u017eio pomo\u0107. \u0160tovi\u0161e, unato\u010d siroma\u0161tvu Ninske biskupije i oskudici biskupske menze nije presmiono zaklju\u010diti da je biskup Toma Neki\u0107 i sam bio mecena, osobito u potrebama naobrazbe hrvatskih sve\u0107enika i ustanova koje su promicale hrvatsku narodnost ili bile od zna\u010daja za hrvatski narod. Svjedo\u010danstvo tomu pru\u017ea zamolba Hrvatske bratov\u0161tine sv. Jeronima u Rimu naslovljena na biskupa Neki\u0107a. Predsjednik bratov\u0161tine Franjo Sigismund uputio je pismo 1. travnja 1744. godine s molbom ninskom biskupu za pomo\u0107 oko vra\u0107anja starog sjaja crkvi sv. Jeronima i kupnju liturgijskog posu\u0111a i ruha. Navodi se da Hrvati u Rimu znaju osobne vrline biskupa Neki\u0107a, izvrsno upravljanje Ninskom biskupijom, ljubav prema domovini i zauzetost u promicanju interesa hrvatskog naroda. Uz navedeno ne smije se zanemariti ni zauzetost biskupa Tome Neki\u0107a oko doli\u010dnog obrazovanja budu\u0107ih klerika Ninske biskupije. \u010cesto je ninski biskup pisao Kongregaciji s molbom da primi na papinski zavod Urbano kojeg njegova klerika. Iz Rima sti\u017eu nepovoljne vijesti jer je, kako javlja Kongregacija za \u0161irenje vjere, Urban VIII. ustanovio Ilirski kolegij u Loretu da bi se odgojili vrsni sve\u0107enici za hrvatske biskupije s obzirom na nedostatak sjemeni\u0161ta. Zbog tog je razloga Kongregacija uputila mnoge hrvatske mladi\u0107e u Ilirski kolegij u Fermu. Biskup Neki\u0107 pravda svoj zahtjev da se primi barem jedan klerik iz Ninske biskupije na papinski zavod Urbano \u010dinjenicom da su, u to vrijeme, sva mjesta u Ilirskom kolegiju u Loretu popunjena, na \u0161to Kongregacija dvama dopisima ponovno odgovara negativno i sugerira ninskom biskupu da sa\u010deka da se oslobodi mjesto u Loretu. Istim dopisom od 18. lipnja 1748. godine Kongregacija javlja biskupu Neki\u0107u da nije u mogu\u0107nosti nov\u010dano pomo\u0107i uzdr\u017eavanje ninske Crkve jer Kongregacija ima pre\u010dih stvari koje mora pomo\u0107i. Iz svega navedenog svjedo\u010dimo neumornom nastojanju ninskoga biskupa Tome Neki\u0107a oko duhovne i materijalne obnove siroma\u0161ne Ninske biskupije kako bi se u njoj \u0161irila katoli\u010dka vjera, ali i sa\u010duvao hrvatski nacionalni identitet.<\/p>\n
Povijesne su okolnosti u Dalmaciji tijekom 17. i 18. stolje\u0107a u mnogo\u010demu odredile Neki\u0107evo upravljanje Ninskom biskupijom. Mleta\u010dki je dominij bio u neprestanoj opasnosti, prije svega zbog ekspanzivisti\u010dkih te\u017enji Turskog Carstva, ali i sve nagla\u0161enijih pretenzija Habsbur\u0161ke Monarhije na teritorijalni prostor Dalmacije. Sve ve\u0107a prisutnost vjernika gr\u010dkog obreda predstavljala je realnu opasnost za dr\u017eavni suverenitet u Dalmaciji te je mleta\u010dka vlast podupirala jurisdikciju katoli\u010dkih biskupa nad pravoslavnim klerom radi o\u010duvanja sigurnosti svojih granica. Petina stanovni\u0161tva Dalmacije u to vrijeme pripadala je bizantskom obredu, a kler bizantskog obreda odbijao se podvrgnuti jurisdikciji latinske hijerarhije, dr\u017ee\u0107i se pripadnicima Pravoslavne crkve. Uz to, kr\u0161\u0107ani bizantskog obreda razlikovali su se po svojoj etni\u010dkoj i crkvenoj pripadnosti. Grci koji nisu ostali vjerni uniji smatrali su se podlo\u017enicima carigradskog patrijarha, a Morlaci bizantskog obreda podlo\u017enicima pe\u0107kog patrijarha.47 Takva su vjerska zbivanja zatekla biskupa Tomu Neki\u0107a i na prostoru Ninske biskupije. Protiv utjecaja pravoslavne hijerarhije na podru\u010dju Dalmacije osobito su se zauzimala dvojica zadarskih nadbiskupa: Vicko Zmajevi\u0107 i Mate Karaman.48 Spomenuli smo ve\u0107 da je Ninska biskupija u to vrijeme prostorno ve\u0107a dalmatinska biskupija i s velikim brojem pravoslavnih vjernika. Zbog toga se Zmajevi\u0107 zauzimao da se na \u010delo Ninske biskupije postavi Toma Neki\u0107. Daljnjom analizom arhivskog gradiva jasnije se ocrtava da se ninski biskup Toma Neki\u0107 mo\u017ee staviti uz bok Zmajevi\u0107u i Karamanu kada je u pitanju zauzetost za crkvenu jurisdikciju latinskih biskupa nad pravoslavnim sve\u0107enstvom u Dalmaciji.\u000b\u000bNa po\u010detku druge godine upravljanja Ninskom biskupijom Toma Neki\u0107 \u0161alje dopis kojim obavje\u0161tava svjetovne vlasti i vjernike gr\u010dkog obreda kako namjerava vizitirati kr\u0161nu Bukovicu.49 Osiguranje biskupa Neki\u0107a povjereno je serdaru Ciriaku Dedi Mitrovi\u0107u,50 koji iz Islama dana 12. svibnja 1744. godine pi\u0161e ninskom biskupu te moli da mu na vrijeme javi plan puta kako bi sve mogao organizirati.51 Devet dana kasnije ponovno javlja serdar Ciriak Dede Mitrovi\u0107 iz \u017degara da je sve spremno za vizitaciju. Ninskog biskupa pratit \u0107e kapetan Vule Zrili\u0107, s jo\u0161 dvojicomm kapetana i dvadeset \u010detiri konjanika. Ciriak \u017eali \u0161to se nije mogao osobno sresti s biskupom zbog svojih obveza u Lici.52 Bogovi\u0107 navodi kako je biskup Toma Neki\u0107 tom prigodom u Benkovcu primljen s po\u010da\u0161\u0107u od paroha Simeona Kon\u010darevi\u0107a, koji je dekret imenovanja za benkova\u010dku parohiju primio od ninskoga biskupa Jerolima Fonde.53 Iz dopisa u arhivu Ninske biskupije saznaje se da su pravoslavni parosi isprva priznavali jurisdikciju ninskoga biskupa Neki\u0107a. Tako paroh iz Jagodnje moli dozvolu za vjen\u010danje jednog Srbina iz Medaka u Lici i jedne katolkinje s prostora Ninske biskupije te se tra\u017ei Neki\u0107evo o\u010ditovanje.54 U dokumentu bez nadnevaka moli se brza i zdrava pomo\u0107 biskupa Neki\u0107a od strane kapetana i sudaca gr\u010dkog obreda iz sela Karin. Naime tamo djeluje paroh Jovo Kongar, ali selo ima 130 doma\u0107instava dosta udaljenih jedno od drugih te mole biskupa Neki\u0107a da bi imenovao jo\u0161 jednog pomo\u0107nika parohu, s obzirom da je tamo dosta ranjenih, kako ne bi ostali bez svetih sakramenata. Serdar Ciriak Dede Mitrovi\u0107 pi\u0161e biskupu Neki\u0107u o popu Vasi Ostoji\u0107u iz sela Biljane Gornje, koji prije\u010di popa Du\u010dovi\u0107a da u\u0111e u slu\u017ebu te moli biskupa za intervenciju.55 Kona\u010dno, biskup Toma Neki\u0107 \u0161alje papi Benediktu XIV. dana 18. listopada 1744. godine izvje\u0161\u0107e o obavljenoj vizitaciji paroha gr\u010dkog obreda. Papa izra\u017eava svoje zadovoljstvo i zahvalnost biskupu Neki\u0107u te iskazuje radost \u0161to je vizitacija pro\u0161la u miru.56 Brojna korespondencija s dalmatinskim biskupima, napose nadbiskupima zadarskim Matom Karamanom i splitskim Paci\ufb01kom Bizzom te biskupima trogirskim Jerolimom Fondom i skradinskim fra Vinkom Bragadinom o\u010dituje trajnu zabrinutost zbog \u0161irenja pravoslavlja i utjecaja pravoslavne hijerarhije na podru\u010dju re\u010denih biskupija. Iz dopisa koje u\u010destalo dalmatinski biskupi \u0161alju jedni drugima osje\u0107a se prisutnost Zmajevi\u0107eva duha nepopustljivosti prema neprijateljima katoli\u010dke vjere. Osobita pozornost usmjerava se na srpske kalu\u0111ere koji siju razdor i pozivaju na neposluh latinskim biskupima te su sve glasniji zahtjevi prema mleta\u010dkom Senatu da se pravoslavnim vjernicima osigura vlastiti episkop. \u0160to su ti zahtjevi srpskih kalu\u0111era bili glasniji, to je i stav latinskih biskupa postajao tvr\u0111i, \u0161to \u0107e dovesti do neposluha ve\u0107ine pravoslavnih paroha u dalmatinskim biskupijama i osporavanja jurisdikcije latinskom biskupu.\u000b\u000bOsobito su nastojanja pravoslavaca da se oslobode vlasti katoli\u010dkih biskupa nagla\u0161ena u razdoblju od 1748. do 1750. godine. U to vrijeme vrhovnu vlast u Dalmaciji preuzimaju sindici i inkvizitori.57 S njihovim dolaskom popu\u0161ta i mleta\u010dka vlast u odnosu na pravoslavlje, s uvijek istim ciljem za\u0161tite vlastitih interesa u Dalmaciji. Biskup skradinski fra Vinko Bragadin pi\u0161e ninskom biskupu Tomi Neki\u0107u te izra\u017eava zabrinutost \u0161to su pravoslavni vjernici uputili zahtjev mleta\u010dkom tribunalu da im se providi vlastiti episkop. Zabrinut je \u0161to mleta\u010dka vlast ne poduzima nikakve korake za obranu vjere te ka\u017ee da on budno prati situaciju i spreman je oduprijeti se pravoslavnim Srbima.58 Neki\u0107 je u to vrijeme krhka zdravlja. Pisao je Kongregaciji u Rim da mu dopusti oti\u0107i u Zadar zbog zaga\u0111enog zraka, \u0161to mu je omogu\u0107eno u kolovozu 1747. godine.59 U tim okolnostima, a s obzirom na Neki\u0107evu tvrdu odluku da rezidira isklju\u010divo u Ninu, pro\u0161irile su se glasine kako biskup napustio Nin jer se nije vi\u0161e mogao nositi s problemima u biskupiji, \u0161to nikako ne odgovara istini. \u0160tovi\u0161e, u tim izrazito te\u0161kim danima za biskupa Tomu Neki\u0107a svjedo\u010dimo jo\u0161 ve\u0107oj njegovoj zauzetosti \u0161to se ti\u010de pravoslavlja i crkvene jurisdikcije latinskih biskupa nad pravoslavnim sve\u0107enstvom. Neki\u0107 pi\u0161e na sve strane o drskosti Srba. Kona\u010dno, koncem velja\u010de 1748. godine, nakon \u0161to mu se zdravlje popravilo, biskup Neki\u0107 vra\u0107a se u Nin. U Zadru 27. svibnja 1749. godine trojica inkvizitora u Dalmaciji, Ivan Krstitelj Loredan, Antun Erizzo i Sebastijan Molino, nare\u0111uju svim vjernicima gr\u010dkog obreda na podru\u010dju Ninske biskupije da s du\u017enom \u010da\u0161\u0107u i poslu\u0161no\u0161\u0107u imaju primiti vizitaciju dijecezanskog biskupa Tome Neki\u0107a.60 Situacija se, me\u0111utim, stubokom promijenila. Pravoslavni se parosi na podru\u010dju Ninske biskupije odbijaju podlo\u017eiti vizitaciji o \u010demu svjedo\u010de dva izvje\u0161\u0107a ninskoga kneza Antonia Pizzamana o uhi\u0107enju dvojice pravoslavnih sve\u0107enika na zahtjev biskupa Neki\u0107a.61 Zadarski nadbiskup Mate Karaman sada tra\u017ei od biskupa Neki\u0107a da poku\u0161a doznati na mudar i u\u010den na\u010din kada su kalu\u0111eri izgradili manastire Krupu, Svetih arhan\u0111ela i Dragovi\u0107.62 Karaman pi\u0161e kako pravoslavci sad otvoreno na sve na\u010dine promi\u010du pravoslavlje. Tvrde da je crkva u Bilinju, u Ninskoj biskupiji, gr\u010dkog obreda. Tra\u017ei Karaman da mu Neki\u0107 dostavi dokumente koji dokazuju da je ta crkva katoli\u010dka i latinskog obreda. U pismu pisanom talijanskim jezikom Karaman dodaje na hrvatskom: \u00bbDogorilo je do kosti.\u00ab Pe\u0107ki patrijarh \u0161alje tiskovine kalu\u0111erima i parosima. Karaman tra\u017ei potvrdu da je manastir u Krupi pripadao franjevcima i da nema vi\u0161e od \u010detrdeset godina kako su ga kalu\u0111eri nastanili. Neka ninski biskup upita don Tomu \u0160alinovi\u0107a, koji je ve\u0107 u poodmakloj dobi i mo\u017ee dati \u017eivo svjedo\u010danstvo po tom pitanju. Tako\u0111er se interesira o manastiru Svetih arhan\u0111ela, kad i koliko ga je kalu\u0111era sagradilo.63 Neki\u0107 je poslao dopis Karamanu 11. o\u017eujka 1750. godine o tim pitanjima, a Karaman odgovara da je ono \u0161to je Neki\u0107 napisao \u010dista i prava istina. Iz svega je razvidno da je ninski biskup Toma Neki\u0107 bio \u010dovjek od velikog povjerenja i nadbiskupu Mati Karamanu. Dobro je poznavao prostor Ninske biskupije, a kako \u0107emo dalje vidjeti, unato\u010d te\u0161kom zdravstvenom stanju, tra\u017eio je od sve\u0107enika na terenu da ga izvje\u0161tavaju o doga\u0111ajima vezanim za benkova\u010dkog popa Simeona Kon\u010darevi\u0107a.65 Biskup Toma Neki\u0107 bio je prisiljen ponovno oti\u0107i u Zadar zbog pote\u0161ko\u0107a s vidom i lo\u0161eg zdravstvenog stanja.66 Skradinski biskup fra Vinko Bragadin \u0161alje mu dopis iz kojega saznajemo da se pop Simo (Simeone Kon\u010darevi\u0107) iz Benkovca, koji je pod jurisdikcijom ninskoga biskupa, nakon du\u017eeg izbivanja vratio u svojstvu pravoslavnog episkopa, a da se za tu slu\u017ebu natjecao s kalu\u0111erom Ikonorom iz manastira Svetih arhan\u0111ela. U\u010dinio je to izvan dr\u017eave, bez znanja vlade, a na radost mnogih Srba toga kraja.67 Biskup Neki\u0107 zatra\u017eio je o\u010ditovanje pravoslavnog sve\u0107enstva o tom slu\u010daju te saznajemo da Simeon Kon\u010darevi\u0107 nije dobio potporu svega pravoslavnog klera. Jedan od onih koji se usprotivio bio je kalu\u0111er Gerasim Ve\u010devi\u0107. On pi\u0161e ninskom biskupu Neki\u0107u da nije htio priznati Simeona iz Benkovca za vladiku pa mu je pop Vaso Ostoji\u0107 zabranio ulazak u crkvu i slavlje liturgije. Kalu\u0111er je o svemu izvijestio i kapitanat u Zadru. Biskup Neki\u0107 zadu\u017eio je \u017eupnika iz Ra\u0161tevi\u0107a, don Ivana Dragi\u0107a, da izvidi u Benkovcu pona\u0161anje Simeona Kon\u010darevi\u0107a. Dragi\u0107 je tri puta odlazio u Benkovac. Pi\u0161e biskupu da se Simeon nastanio u manastiru Arkan\u0111elovac, da je okru\u017een mnogim sve\u0107enicima i kalu\u0111erima. Saznajemo da je na povratku iz Carigrada u Benkovcu odr\u017eao sve\u010danu liturgiju. Iz drugog dopisa don Ivana Dragi\u0107a doznaje se da je pokazivao u Benkovcu povelju o biskupskom posve\u0107enju pisanu zlatnim slovima.69 Iz Venecije je u Nin stiglo pismo u kojem se tra\u017ei o\u010ditovanje biskupa Neki\u0107a o prozvanom Simeonu Kon\u010darevi\u0107u te se umoljava izvje\u0161\u0107e o bilo kakvim novim potezima re\u010denoga srpskog episkopa.70 Izvidi ninskoga biskupa Tome Neki\u0107a o episkopu Simeonu Kon\u010darevi\u0107u zasigurno su pridonijeli tu\u017ebenom pismu svih dalmatinskih biskupa koje je zadarski nadbiskup Mate Karaman osobno odnio u Veneciju, kojim se optu\u017euje Kon\u010darevi\u0107a da je priredio sve\u010dani i javni ulaz u svojstvu episkopa u pravoslavnu crkvu u Benkovcu.71\u000b\u000bZaklju\u010dak Kratak prikaz \u017eivota i djelovanja ninskoga biskupa Tome Neki\u0107a donosi neke relativno nove spoznaje o crkvenom \u017eivotu u Ninu tijekom druge polovine 18. stolje\u0107a. Iznesene povijesne informacije o utjecaju biskupa Tome Neki\u0107a na vjerski \u017eivot \u017eitelja Ninske biskupije i ninskog klera tijekom njegove jedanaestogodi\u0161nje slu\u017ebe na \u010delu ninske Crkve pokazuju odgovornost djelovanja crkvenih pastira u odre\u0111enom povijesnom periodu, ovdje konkretno na prijelazu iz prve u drugu polovicu 18. stolje\u0107a, i njihovu re\ufb02eksiju. (Zdenko Dundovi\u0107)<\/p>\n
Prilog 1. Grb zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a<\/p>\n
<\/p>\n Prilog 2. Grb ninskog biskupa Tome Neki\u0107a<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n <\/h5>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"