{"id":40250,"date":"2020-02-15T19:40:47","date_gmt":"2020-02-15T18:40:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=40250"},"modified":"2020-02-15T19:40:48","modified_gmt":"2020-02-15T18:40:48","slug":"49-svecenicka-skupstina-crkva-nije-usput-ili-na-putu-vec-je-pozvana-biti-subjektom-povijesnih-zbivanja-izlaganje-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=40250","title":{"rendered":"49. SVE\u0106ENI\u010cKA SKUP\u0160TINA: “Crkva nije ‘usput’ ili ‘na putu’, ve\u0107 je pozvana biti subjektom povijesnih zbivanja” – IZLAGANJE mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

1. Kako je Crkva nazo\u010dna u svijetu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kad se govori o Crkvi, njezinoj nazo\u010dnosti i zadacima u\nsuvremenom svijetu, nai\u0107i \u0107emo na razli\u010dite stavove. Ima ljudi koji misle kako\nse Crkva ne treba mije\u0161ati u pitanjima ‘socijalne, politi\u010dke i ekonomske\nnaravi’, jer, Crkva i svijet dvije su ‘nepomirljive stvarnosti’. Drugi se opet\nboje kako bi ‘uvla\u010denje Evan\u0111elja u ovu ljudsku povijest zla i grijeha’\nokaljalo samo Evan\u0111elje i li\u0161ilo ga njegove proro\u010dke snage. Crkva ne prihva\u0107a\nnijedan od navedenih stavova i ne mo\u017ee ostati po strani kad je u pitanju \u010dovjek\ni njegovo spasenje. Dapa\u010de, ona poku\u0161ava po ‘povijesnim kr\u0161\u0107anima’ biti kvasac\nsol zemlje i svjetlo svijeta ukazuju\u0107i na nepravde, nasilja, zloupotrebe i\ndruga povijesna zla ljudi, kao i na izvore dostojanstva ljudske osobe i na\nkorijene solidarnosti ljudskog roda. U tome je uo\u010dljivo njezino dvostruko\nobilje\u017eje: postojanost i trajnost u misaonim na\u010delima i prosudbenim kriterijima\n(nepro\u00admjenljivost) kao i prilagodljivost u povijesnim prilikama\n(promjenljivost). Prvo obilje\u017eje je teo\u00adlo\u0161ke naravi i oslanja se prvenstveno\nna ono ‘\u0161to je Bog govorio i odredio’. A drugo je sociolo\u0161ke i ti\u010de se stvari\nkoje su vezane uz \u010dovjeka i uz njegovu narav. Crkva kao bo\u017eansko-ljud\u00adsko djelo\nobuhva\u0107a u sebi oba navedena obilje\u017eja, bo\u017eanski i ljudski.<\/p>\n\n\n\n

Najprije zbog toga jer nije zami\u0161ljena da \u201epostoji radi same\nsebe\u201c. Ona je u slu\u017ebi bo\u017eanskog na\u00adcrta o kraljevstvu Bo\u017ejem. A to je\nveli\u010danstveni Bo\u017eji plan s \u010do\u00advjekom i svijetom koji se u Kristu i po Duhu\nSvetom ostvaru\u00adje u povijesti. Ostvarenje i dolazak tog kraljevstva predstavlja\nnajvi\u0161u \u010de\u017enju i ‘utopiju ljudskog srca’. Iako se Crkva kao sakrament tog\nkraljevstva ne poistovje\u0107uje s njime, ona ‘postavlja sjeme (Mk 4, 14), klicu\nnjegova po\u010detka na zemlji’ i te\u017ei za njegovim savr\u0161enstvom kako to slikovito\nobja\u0161njava Dogmatska konstitucija o Crkvi (LG 5). Svjesna da je \u010duvarica tog\notajstva kojeg je Bog objavio u Kristu, ona postaje ‘znakom i oru\u0111em\nnajtje\u0161njeg sjedinjenja s Bogom i jedin\u00adstva cijelog ljudskog roda’ (LG 1).<\/p>\n\n\n\n

2. Po \u010demu ljudi prepoznaju da je ona ‘znak i<\/strong> oru\u0111e sjedinjenja s Bogom i ljudskim rodom’?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako Crkva ostvaruje taj bo\u017eanski plan me\u0111u ljudima? Po \u010demu\n\u0107e ljudi prepoznati da je ona ‘znak i oru\u0111e sjedinjenja s Bogom i ljudskim\nrodom’? Po njezinoj vi\u0161estrukoj nazo\u010dnosti koja se o\u010dituje u ljubavi i\nslu\u017eenju  (diakonia<\/strong>) i ostvaruje u bratstvu i zajedni\u0161tvu (koinonia<\/strong>). A navije\u0161ta se evan\u0111eljem\nslobode (kerigma<\/strong>) i slavi sve\u010danim\nobredom zahvale (liturgia<\/strong>). Svojim\nslu\u017eenjem, \u201ediakonijom\u201c. kr\u0161\u0107anska zajednica svjedo\u010di o novom prepoznatljivom\nna\u010dinu ljubavi: ‘bijah gladan i dadoste mi jesti; bi\u00adjah \u017eedan i napojiste me;\nbijah putnik i primiste me; bijah go i obukoste me; bijah bolestan i pohodiste\nme; bijah u tamnici i do\u0111oste k meni’ (Mt 25, 35-36). <\/p>\n\n\n\n

No, ako bismo izme\u0111u njih morali odrediti neke prioritete,\nonda bismo slu\u017eenju i zajedni\u0161tvu (diakonia i koinonia) dali prednost u\ncrkvenoj praksi. A to zna\u010di da se Crkva, kao navje\u0161taj Bo\u017ejeg kraljevstva,\nodre\u0111uje vi\u0161e po onome sto \u010dini i sto jest, nego li po onome \u0161to nau\u010dava,\ngovori i slavi. A to onda nije ni muzej, ni poduze\u0107e, a ni zaklon du\u0161e, nego\notajstveni dar Bo\u017eje Providnosti.<\/p>\n\n\n\n

Kad ka\u017eemo da je Crkva dar, onda imamo na umu \u010dinjenicu kako\nje ona bo\u017eansko-ljudska stvarnost koja je ro\u0111ena u krvi na kri\u017eu, a po\u010dela je\nna Duhove rasti i \u0161iriti se diljem svijeta. Crkva zato nije puka skupina ljudi,\ndru\u0161tvo ili sindikalna udruga \u0161to se bori za svoje ciljeve. Ona je \u017eivi organizam\nkomu je glava Krist, a Duh Sveti \u017eivot i du\u0161a. <\/p>\n\n\n\n

Istina, ima ih, a i bilo ih je, koji su ‘nudili Crkvi vi\u0161e nego \u0161to je po sebi smjela, tj. izri\u010dito politi\u010dki anga\u017eman, a to je obi\u010dno vodilo u klerikalizam. No, ima ih i bilo ih je koji bi joj najradije oduzeli i ono \u0161to smije i mora \u010diniti. Ili pak obustavili bi njezinu ‘aktivnu prisutnost’ i po\u017eeljeli joj,\u00a0 najbla\u017ee re\u010deno, ‘dru\u0161tvenu eutanaziju’. ‘Ne bi bilo mudro, pi\u0161e Marasovi\u0107, da se crkveni ljudi daju od jednih nagovoriti, a od drugih prestra\u0161iti, pa da isko\u010de iz onih okvira djelovanja koje im kao Crkvi odre\u0111uje njihovo vrhunaravno poslanje’. <\/p>\n\n\n\n

3. Crkva i dru\u0161tveno-politi\u010dka zajednica: neovisne i autonomne<\/strong><\/p>\n\n\n\n

‘Crkva, koja se zbog svoje slu\u017ebe i nadle\u017enosti nikako ne\npodudara s politi\u010dkom zajednicom, niti se ve\u017ee uz bilo koji politi\u010dki sustav,\nznak je i ujedno \u010duvar transcendentnosti ljudske osobe. Politi\u010dka zajednica i\nCrkva su, svaka na svom podru\u010dju, neovisne jedna o drugoj i autonomne’.  Obje su u slu\u017ebi ljudi i dru\u0161tvenog napretka.\nStoga je potrebna zdrava obostrana suradnja, kako bi se izbjegle nepotrebne\nnapetosti kojih je tijekom stolje\u0107a, na\u017ealost, bilo i previ\u0161e, posebice u\nrazdoblju \u0161irenja ideologije sekularizma i ateizma. Op\u0107enito se veli kako je s\nhumanizmom i renesansom po\u010dela sekularizacija i laicizacija uljudbe, a s\nKopernikom (1473\u20131543) i Galilejem (1564\u20131642) neovisnost znanosti, pa su\nmatematika i fizika trebale zamijeniti teologiju i metafiziku. S Machiavellijem\n(1469-1527) politika se otrgla moralu, a Hobbes (1588-1679), Spinoza\n(1632-1677) i Rousseau (1712-1778) u\u010dinili su od dr\u017eave ‘zemaljsko bo\u017eanstvo’.\nVrhunac procesa sekularizacije zbio se najprije u francuskom, a onda u ruskom\nlistopadskom veleprevratu. Jer, oba veleprevrata htjeli su ‘dokraj\u010diti’ Bo\u017eju\nopstojnost. <\/p>\n\n\n\n

Vjernici\nse sla\u017eu kako su dr\u017eava, politika i znanost, gospodarstvo i umjetnost\nsvjetovne, lai\u010dke  stvarnosti. Razlikuju\nse od vjerskih kojima je cilj vrhunaravno dobro i vje\u010dno spasenje. Budu\u0107i da je\n\u010dovjek subjekt i jedne i druge stvarnosti, svjetovnosti i religioznosti,\npotrebno je njihovo uzajamno uva\u017eavanje i suradnja kako ne bi do\u0161lo do\nnepotrebnog unutarnjeg rascijepa i podjele (shizofrenija). Potrebna je\nsvjetovnost dr\u017eave koja je otvorena religiji i vjeri. <\/p>\n\n\n\n

Crkva, kao navjestiteljica istine o \u010dovjeku, ima pravo\nuvijek i svagda propovijedati vjerske istine, nau\u010davati socijalni nauk i vr\u0161iti\nobrednu slu\u017ebu me\u0111u ljudima. Ona se uz vjerni\u010dko svjedo\u010danstvo osje\u0107a pozvanom izricati\ni moralni sud i o stvarima koje se odnose na politi\u010dki poredak kad to tra\u017ee\ntemeljna prava ljudske osobe ili spas du\u0161a. Takve prosudbe ne treba tuma\u010diti\n‘mije\u0161anjem’ u svjetovne stvari dr\u017eave. Dapa\u010de, kad Crkva to ne bi \u010dinila,\nizdala bi svoje poslanje. To ne zna\u010di kako Crkva ‘name\u0107e’ svoje stavove i\nuvjerenja onima koji druk\u010dije misle i druk\u010dije vjeruju. Ne, ona samo vr\u0161i\nproro\u010dku ulogu i poziva svoje vjernike neka temeljem prirodnog, zdravog razuma\ni \u0107udorednih zasada razlu\u010duju ‘prave od krivih vrjednota’, istinu od zablude. <\/p>\n\n\n\n

U apostolskom\nvjerovanju opisana je kao ‘jedna, sveta, katoli\u010dka i apostolska Crkva’ koja se\nprepoznaje po ‘zajedni\u0161tvu apostolskog nauka, molitve, lomljenja kruha i\ndobara’ kako pi\u0161e Luka u Djelima Apostolskim (Dj 4, 33). Takvom obliku\nzajedni\u0161tva najbli\u017ei je onaj koji nalazimo u obitelji. Obiteljski stol je\nmjesto gdje sustolnici jedni s drugima razgovaraju. Isus nije htio Crkvu kao\nmasu, organizaciju. \u017delio je neka njegovi budu ‘zajednica bra\u0107e i sestara’ (Mt\n23, 8). Stoga Luka izvje\u0161\u0107uje kako je ‘u mno\u0161tvu onih, koji su prigrlili vjeru,\nbilo jedno srce i jedna du\u0161a’, te kako ‘nitko od njih nije zvao svojim ni\u0161ta od\nonoga \u0161to je imao, nego im sve bija\u0161e zajedni\u010dko’ (Dj 4, 32). <\/p>\n\n\n\n

Bogatstvo raznolikosti i pojavnosti Crkve u svijetu\noblikovalo je vi\u0161e ‘ekleziologija’ koje valja umre\u017eiti i promatrati kao jednu\njedincatu cjelinu. Pojedini njezini vidici, naime, bili su ponekad isticani i\nna\u00adgla\u0161avani, pa je izgledalo kao da se misterij Crkve iscrpljuje u jednom ili\ndrugom prikazu. A zapravo, radi se o vidicima i pogledima na kojima se Crkva\nizgra\u0111uje i raste. <\/p>\n\n\n\n