{"id":40109,"date":"2020-02-10T16:09:16","date_gmt":"2020-02-10T15:09:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=40109"},"modified":"2020-02-10T16:09:17","modified_gmt":"2020-02-10T15:09:17","slug":"pag-blagoslov-nove-opatice-benediktinskog-samostana-sv-margarite-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=40109","title":{"rendered":"PAG: Blagoslov nove opatice benediktinskog samostana sv. Margarite – Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

1.<\/strong>  Sutra liturgija slavi svetu\nSkolastiku, sestru svetoga Benedikta, osniva\u010da reda benediktinaca i za\u0161titnika\nEurope.  <\/strong>Iz skromnih\npovijesnih vrela znamo da je ve\u0107 od malena bila Bogu posve\u0107ena. \u017divot joj je\nbio skriven te pred svijetom zaogrnuta koprenom djevi\u010danstva i obilje\u017een tajnom\nponiznosti, skrovitosti, \u0161utnje, molitve i osobite povezanosti s Kristom.\nPredpostavlja se kako je s bratom Benediktom provodila pustinja\u010dki \u017eivot dok je\njo\u0161 bio u Subiacu. Sigurno je me\u0111utim da je bar nekoliko godina pred smrt\nprovela u blizini slavnog samostana u Monte Cassinu koji je bio utemeljio\nnjezin brat. U tom samostanu nalazi se i njihova zajedni\u010dka grobnica na kojoj\nstoji napisano: \u201eBenedikt i Skolastika do\u0161li su na zemlju jednim porodom, bili\nsu odani Bogu jednom pobo\u017eno\u0161\u0107u, a ovaj jedan grob \u010duva njihove zemne ostatke\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Iz povijesti nam je poznato u obiteljskom okru\u017eju bra\u0107a i sestre utje\u010du jedni na druge, bilo da se uspore\u0111uju se me\u0111usobno, bilo da zajedni\u010dki sura\u0111uju i me\u0111usobno se poma\u017eu. No, najbolji oblik utjecaja je kada jedni drugima poma\u017eu i\u0107i putem svetosti. Uz Skolastiku i njezinoga brata Benedikta bilo je u povijesti Crkve bra\u0107e i sestara koji su bili svijetli primjeri duhovnosti i svetosti. Tako imamo me\u0111u apostolima dva para svete bra\u0107e: svetog Petra i Andriju, te svetog \u00a0Ivana i Jakova. U tre\u0107em stolje\u0107u imamo mu\u010denike svetoga Kuzmu i Damjana koji su se bavili lije\u010dni\u0161tvom, a za svoje usluge nisu uzimali naknadu. U osmom stolje\u0107u \u017eivjeli i radili sveti Vilibald i njegova sestra sveta Valpurga. Ro\u0111eni su u engleskoj vjerni\u010dkoj obitelji. Apostol Njema\u010dke, sveti Bonifacije 741. zaredio je Vilibalda za biskupa, a ovaj je 750. po\u010deo graditi opatiju u Heidenheimu u kojem \u0107e njegova sestra Valpurga biti izabrana za opaticu. I kao najnoviji sveti par spominjem dvoje siroma\u0161nih pastira, Franju i Jacintu, koji su bili svjedoci Gospinih ukazanja u Fatimi 1917. Njih oboje je bla\u017eenima proglasio sveti Ivan Pavao II. (13. svibnja 2000.), a svetima ih je proglasio Papa Franjo (13. svibnja 2017.). <\/p>\n\n\n\n

2.<\/strong> I dok\nspominjemo ovu svetu bra\u0107u i sestre koje vjernici \u010daste i mole im se, postavlja\nnam se pitanje:  Mo\u017ee li se \u201eplanirati\nsvetost\u201c? \u0160to ta rije\u010d uop\u0107e zna\u010di? Sveti Ivan Pavao II. je u svom apostolskom\npismu \u201eUlaskom u novo tisu\u0107lje\u0107e\u201c jednostavnim rije\u010dima definirao \u0161to to zna\u010di\n\u201eplanirati i krenuti putem svetosti\u201c. On veli kako to je to \u201estav i izraz\nuvjere\u00adnja da je besmisleno zadovoljiti se \u017eivotnom prosje\u010dno\u0161\u0107u minimalisti\u010dke\netike i povr\u0161ne religioznosti\u201c. Valja, dakle, ozbiljno shvatiti i prihvatiti\nIsusove rije\u010di \u201ebudite savr\u0161eni kao \u0161to je savr\u0161en Otac na\u0161 nebe\u00adski\u201c (Mt <\/em>5,48).\nNo, taj ideal savr\u0161e\u00adnosti ne zna\u010di \u201eneku vrstu izvanrednoga \u017eivota\u201c koji mogu\n\u017eivjeti samo \u201evelikani svetosti\u201c. Stoga Ivan Pavao II. veli da su \u201eoblici svetosti\nmno\u00adgostruki i prikladni pozivu svakoga \u010dovjeka\u201c, pa zaklju\u010duje da je \u201evrijeme ponuditi\nsvima na uv\u00adjerljiv na\u010din to \u201evisoko\nmjerilo redo\u00advitoga kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota\u201c (br. 31). <\/em>Za tu \u201epedagogiju\nsvetosti potrebno je najprije umije\u0107e\nmolitve\u201c. <\/em>Valja nam, dakle, \u201eu\u010diti moliti i tra\u017eiti od Isusa poput\nu\u010denika: Gospo\u00addine, nau\u010di nas moliti\u201c (Lk <\/em>11,1). U procesu sekula\u00adrizacije\nkr\u0161\u0107anske su zajednice, posebice one Bogu posve\u0107enih osoba, \u201epozvane su biti i ostati\nvjerodostojnom \u0161kolom molitve\u201c,gdje\nse u susreta s Kristom izri\u010du ne samo \u201evapaji za pomo\u0107, ve\u0107 i zahvala,\nhvalospjevi, klanjanje, razmatranje i slu\u0161anje sve do istinskoga za\u00adnosa srca\u201c,\nveli sveti Ivan Pavao II. (Ulaskom u novo\ntisu\u0107lje\u0107e<\/em>, br. 32)<\/p>\n\n\n\n

Euharistija je najuzvi\u0161eniji izraz takve\nmolitve. Ona nas upravlja i odgaja za osje\u0107aje ljubavi, razumijevanja i\npra\u0161tanja. Euharistija razgaljuje srca bra\u010dnih drugova, ubla\u017euje i umanjuje\ntugu i probleme napu\u0161tenih i bolesnih, prevladava sukobe zava\u0111enima, povezuje i\nusmjeruje prema zajedni\u010dkim ciljevima i idealima zajedni\u0161tva koje Luka opisuje\nrije\u010dima: \u201eBijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedni\u0161tvu, lomljenju kruha\ni u molitvama\u201c (Dj 2, 42). To nikako ne zna\u010di da \u0161tovatelji euharistije hodaju\ns \u201eglavom u pijesku\u201c, pa ne vide bol i patnju kojima su ljudi izlo\u017eeni.\nNaprotiv, kr\u0161\u0107ansko radosno srce vidi sunce iza oblaka i svjetlo iza \u017eivotne\ntame. Usprkos \u010destom ozra\u010dju Velikoga Petka on je kadar s rado\u0161\u0107u vidjeti i\nuskrsno jutro koje ga ispunja smislom, pa je kadar \u201etje\u0161iti utjehom kojom nas\nsame tje\u0161i Bog\u201c (2 Kor 1, 4). S pravom se ovu bo\u017eansku hranu naziva \u201epoputbinom\u201c\npoput one koju je prorok Ilija dobivao kroz 40 dana i 40 no\u0107i da izdr\u017ei na putu\nprema Horebu, te izvr\u0161i poslanje koje mu je Jahve povjerio (1 Kr 19, 8). <\/p>\n\n\n\n

3.<\/strong> Euharistija je\nuistinu \u010dudo posvema\u0161njeg Bo\u017ejeg prebivanja me\u0111u nama. Kao \u017eivi Sin Bo\u017eji, Isus\nje pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro. On i danas po euharistiji \u017eivi me\u0111u nama;\nlije\u010di bolesne, hrani gladne, tje\u0161i \u017ealosne i obra\u0107a grje\u0161nike. I spreman je\nsvakog trenutka prosvijetli nas, oja\u010dati i blagosloviti, posvetiti, utje\u0161iti i\npomo\u0107i. Njegove su ruke pune nebeskih darova i milosti. Stoga mu dolazi svatko\ntko ga voli i treba. Da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme. Da\ndobije njegov blagoslov. Ali, i da zahvali za udijeljene milosti i darove koje\nnam izobilja \u0161alje po svojim odabranim svecima i miljenicima Bo\u017ejim. I mi \u0107emo doskora\nnakon Pretvorbe s rado\u0161\u0107u moliti i pjevati: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo.\nTvoje uskrsnu\u0107e slavimo. I Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo. Do\u0111i Gospodine\nIsuse!<\/p>\n\n\n\n

Draga bra\u0107o i sestre, \u0161tovatelji svete Euharistije!\nHranimo se Bo\u017ejom rije\u010dju i euharistijom! Dru\u017eimo se s Isusom koji je tu me\u0111u\nnama, pod prilikama kruha i vina. Okupljajmo se oko njegovoga stola eda bi\nrasla na\u0161a svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio po kr\u0161tenju. Hranimo\nse svetim Tijelom njegovim kako bismo mogli svjedo\u010diti da je on jedini\notkupitelj \u010dovjeka, koji ima odgovore i na na\u0161a brojna pitanja. On nosi\nklju\u010deve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova.\nAmen.  <\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n

Pag, 8. velja\u010de 2020.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1.  Sutra liturgija slavi svetu Skolastiku, sestru svetoga Benedikta, osniva\u010da reda benediktinaca i za\u0161titnika Europe.  Iz skromnih povijesnih vrela znamo …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":40110,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/P1012504.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40109"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=40109"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40109\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":40111,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/40109\/revisions\/40111"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/40110"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=40109"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=40109"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=40109"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}