{"id":39324,"date":"2020-01-14T20:54:56","date_gmt":"2020-01-14T19:54:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=39324"},"modified":"2020-01-14T20:55:38","modified_gmt":"2020-01-14T19:55:38","slug":"30-godisnjica-biskupskog-redenja-zelimira-puljica-zadarskog-nadbiskupa-i-predsjednika-hbk-iz-razgovora-za-ika-u-i-hkr","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=39324","title":{"rendered":"30. godi\u0161njica biskupskog re\u0111enja \u017delimira Pulji\u0107a, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK – IZ RAZGOVORA ZA IKA-u i HKR"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, predsjednik HBK,\nu utorak 14. sije\u010dnja spominje se 30. godi\u0161njice svoga biskupskog re\u0111enja. U\nDubrovniku ga je za dubrova\u010dkog biskupa 14. sije\u010dnja 1990. g. zaredio kardinal\nFranjo Kuhari\u0107, zagreba\u010dki nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

U prvih pola godine te 1990. g. imenovana su tri\nnova biskupa u Hrvatskoj: mons. Pulji\u0107 u sije\u010dnju, mons. Marin Sraki\u0107 u o\u017eujku\ni mons. Ivan Pren\u0111a u lipnju, \u201ena pragu novoga prolje\u0107a, nadanja i slobode\u201c. <\/p>\n\n\n\n

U razgovoru za IKU i HKR, nadbiskup Pulji\u0107\nprisjetio se okolnosti svoga imenovanja. \u201eTo je bio doga\u0111aj za Dubrovnik koji\nje bio na prekretnici. Ve\u0107 u sije\u010dnju se osje\u0107alo ozra\u010dje promjena, u narodu se\nosje\u0107ala \u017eelja i nada da se primi\u010demo ne\u010demu \u010demu \u0107emo se radovati. To je\npromjena sustava, komunizam slabi, demokratsko ozra\u010dje se pribli\u017eava. U tom\nozra\u010dju preuzeo sam du\u017enost biskupa i Dubrovnik sam do\u017eivio u pravom\nslobodarskom duhu. Na re\u0111enju je bio lijep, sun\u010dan dan, okupilo se 15 biskupa.\nAli nije dugo trajalo to sun\u010dano razdoblje. Ubrzo je do\u0161la nevolja, agresija,\nrat koji su obilje\u017eili po\u010detak moga biskupskog slu\u017eenja u Dubrovniku. Do\u0161ao sam\nu svoj grad. Tu sam kao gimnazijalac boravio \u010detiri godine. Od zavr\u0161etka mature\ndo mog re\u0111enja nisam puno dolazio u Dubrovnik, bio sam dvaput s prijateljima.\nAli kad sam do\u0161ao, po\u010dele su mi dolaziti uspomene iz srednjo\u0161kolskih dana\u201c\nrekao je mons. Pulji\u0107. Njegov pred\u0161asnik, dubrova\u010dki biskup Severin Pernek, morao\nje podnijeti ostavku zbog bolesti.<\/p>\n\n\n\n

Glavnu ulogu kod imenovanja biskupa uvijek ima\napostolski nuncij. On tu odluku priop\u0107ava kandidatu koji to \u201emora slobodno prihvatiti,\nmakar bila odluka Svetog Oca. Nuncij mora s kandidatom popri\u010dati i uvjeriti ga\nda je dobro da prihvati\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U to vrijeme apostolski nuncij za biv\u0161u Jugoslaviju\nbio je mons. Gabriel Montalvo, stolovao je u Beogradu. Mons. Pulji\u0107a imenovanje\nje zateklo na kraju trogodi\u0161nje slu\u017ebe rektora Bogoslovije u Sarajevu gdje je\ndotad djelovao 12 godina kao prefekt, dekan i profesor. \u201eBio sam iz Sarajeva\npozvan do\u0107i kod nuncija u Beograd. Nisam ni slutio o \u010demu \u0107e biti razgovor.\nPretpostavljao sam da \u0107e biti ne\u0161to iz Sarajeva, jer tamo je u to vrijeme bilo\nnekih pote\u0161ko\u0107a oko Radosne vijesti. Pretpostavio sam da se nuncij mo\u017eda htio\nmalo posavjetovati. Kad sam do\u0161ao, nakon desetak minuta razgovora, nuncij mi je\nrekao: \u201eDubrova\u010dki biskup je u zdravstvenim pote\u0161ko\u0107ama. Tra\u017eili smo\nnasljednika. Ja sam zadu\u017een da Vas upitam ho\u0107ete li to prihvatiti\u201c. Rekao sam da\nse toga trenutka zaista ne osje\u0107am o tome razmi\u0161ljati, molio bih da mi da malo\nvremena. I zaista mi je nuncij iza\u0161ao ususret. Bilo mi je najte\u017ee kad je rekao\nda me pita, a onda je poslao tajnika da donese neki papir. A na tom papiru je\npisalo: \u201eMolimo Vas, Sveti Otac je odlu\u010dio da Dubrova\u010dku biskupiju preuzme\nprof. dr. \u017delimir Pulji\u0107\u201c. Ja sam mu rekao: \u201ePa za\u0161to onda razgovarate sa mnom,\nako tako pi\u0161e? Pa \u0161to ja sad mogu, kad Sveti otac tako \u017eeli? Ali nisam ovoga\ntrenutka spreman odgovoriti, zato me pustite malo da razmi\u0161ljam\u201c. Ljudski\nre\u010deno, to me imenovanje ba\u0161 iznenadilo. Nuncij mi je dao vremena i ostao mi je\nu dragom sje\u0107anju\u201c prisjetio se nadbiskup Pulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Nakon slu\u017ebe nuncija u Jugoslaviji, mons. Montalvo bio\nje nuncij u Washington, a onda je u Rimu postao rektor Akademije gdje se\npripremaju budu\u0107i nunciji. To je studij koji traje nekoliko godina. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Mons. Pulji\u0107 je jako \u017eelio da ga za biskupa zaredi\nkardinal Kuhari\u0107. \u201eSlugu Bo\u017ejega kardinala Kuhari\u0107a svi smo jako voljeli, ostao\nje u sje\u0107anju na\u0161eg naroda ne samo kao zagreba\u010dki nadbiskup, nego kao na\u0161 ‘Mali\nPapa’ kojega smo voljeli i po\u0161tivali. Ja sam ba\u0161 \u017eelio da me on redi. Kad sam\nmu predlo\u017eio da on bude glavni zareditelj, kardinal je u svojoj poniznosti i\nskromnosti rekao: ‘Pa nuncij ima prednost, \u017delimire’. Ja sam malo stao i rekao:\n\u201eUzoriti, ja se redim i Vi kod mene imate prednost\u201c. Jer ja imam pravo birati\nzareditelja. To nije odre\u0111eno prema protokolu, nego svaki biskup bira svoga\nzareditelja. Rekao sam mu, \u201eVi kod mene imate prednost\u201c. Onda je on bio vrlo\nljubazan pa mi je rekao: ‘Samo, molim Vas, Vi to sredite s Nuncijem’. Kardinal\nKuhari\u0107 je mislio da je protokol takav da nuncij mora zarediti biskupa. Ne mora.\nJa biram i ja sam njega izabrao\u201c istaknuo je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Iz propovijedi kardinala Kuhari\u0107a na njegovom\nbiskupskom re\u0111enju, mons. Pulji\u0107u ostalo je u \u017eivom sje\u0107anju kako je \u201eu\npropovijedi teolo\u0161ki obrazlo\u017eio slu\u017ebu biskupa i njegovo slu\u017eenje. Postavio je\npitanje: \u201eOdakle Vi, \u017delimire, dolazite? Je li iz Blagaja gdje ste kr\u0161teni i\nurasli u misti\u010dno tijelo Kristovo? Ili iz Po\u017eege gdje Va\u0161i roditelji, (oni nisu\nmogli do\u0107i na re\u0111enje), gdje ovoga trenutka oni zalijevaju ovo re\u0111enje svojom\nmolitvom, svojim trpljenjem i svojom bole\u0161\u0107u? Ili iz Sarajeva gdje ste radili?\nNe, Vi dolazite iz Jeruzalema. Iz Samarije. Iz Galileje. Iz onoga mjesta kuda\nje Isus sa svojom dvanaestoricom hodao\u201c. Tako je lijepo utemeljio slu\u017ebu\nbiskupa koja nije ne\u0161to privatno, ona je dru\u0161tveno, javno, ali Bo\u017eje jer se\nutjelovljuje u ono poslanje koje je Isus ostavio svojim apostolima. Ali onda je\nu toj svojoj homiliji pogledao prema Sr\u0111u, a na vrhu Sr\u0111a je kri\u017e koji je\npostavljen povodom 1900. obljetnice Isusove smrti. Postavio ga je mu\u010denik Josip\nMarija Carevi\u0107, kojega su partizani ubili u Hrvatskom zagorju 1945. g. Kardinal\nje pogledao taj kri\u017e i apostrofirao je tu mu\u010deni\u010dku smrt moga pred\u0161asnika koji\nje bio dubrova\u010dki biskup (1929.-1940.) i onda je govorio o kri\u017eu. Kri\u017e je\nsastavni dio na\u0161e slu\u017ebe i vjerni\u010dkog \u017eivota. Sasvim je normalno da i biskup\nima jako puno kri\u017eeva\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Biskupstvo mons. Pulji\u0107a odre\u0111uju i promjene\nsredina u kojima je kao pastir djelovao. Iz Sarajeva je oti\u0161ao u Dubrovnik\n1990. g., iz Dubrovnika u Zadar 2010. g. \u201eU Sarajevu sam se vrlo lijepo uklopio\ns kolegama profesorima, vrlo lijepo sam sura\u0111ivao, godine djelovanja u Sarajevu\nostale su mi u vrlo dragoj uspomeni i rado se toga sjetim. Onda sam po odluci Svetog\nOca Ivana Pavla II. oti\u0161ao u Dubrovnik i tamo ostao 20 godina. A 20 godina nije\n20 dana. I odlazak iz Dubrovnika zaista nije bio lagan. Pro\u017eivio sam najte\u017ee\ntrenutke ratnih dana. Kroz tu patnju zajedno s ljudima, strpljenja, kroz tu\nborbu za slobodu, sve \u0161to sam s ljudima pro\u017eivio, to me nekako tamo utjelovilo.\nDolje sam pustio korijene i nakon 20 godina nije bilo lako iskorijeniti se i\npo\u0107i prema Zadru. Ali ovih 10 godina boravka u Zadru me\u0111u dragim ljudima, Bogu\nhvala i za ono iskorijenjenje i za ponovno ukorijenjenje\u201c rekao je mons.\nPulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Istaknuo je da \u201enema \u017eivota bez pote\u0161ko\u0107a, nema\nrada bez kri\u017eeva\u201c, pa tako i \u201esastavni dio \nsve\u0107eni\u010dkog, biskupskog, redovni\u010dkog, vjerni\u010dkog posla i \u017eivota ne ide\nbez kri\u017eeva\u201c. Me\u0111u ljep\u0161im i dra\u017eim sje\u0107anjima iz njegovog biskupstva je\ndolazak sv. Ivana Pavla II. u Dubrovnik 2003. g. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Mons. Pulji\u0107 je tada u razmatranju Papinog boravka\nu Hrvatskoj, njegovim suradnicima u organizaciji rekao: \u201eBio bih jako\nzadovoljan ako bi se Papa na povratku u Vatikan zaustavio samo u Zra\u010dnoj luci\nna 10, 15 minuta, da iza\u0111e na vrata, da se mi okupimo, da nas blagoslovi i\nnastavi dalje\u201c. \u201eI to su mu prenijeli. Ali Ivan Pavao II. je \u017eivo \u017eelio do\u0107i u\nDubrovnik. On je nama kad smo bili u pohodu Ad limina 1999. g., na tom rastanku\nspontano, na hrvatskom, nakon mise u kapeli i osobnih susreta, rekao: \u201eDovi\u0111enja\nu Dubrovniku!\u201c. Dakle, Papa je pri\u017eeljkivao do\u0107i u Dubrovnik. I kad su mu suradnici\npredstavili da su hrvatski biskupi odabrali Trsat i \u0110akova\u010dko – Osje\u010dku\nnadbiskupiju gdje je Vukovar, kao marijansko sveti\u0161te i mjesto najve\u0107eg\nstradanja u Hrvatskoj, napomenuli su Papi i \u201eA dubrova\u010dki biskup je samo pripomenuo\nda biste na povratku mo\u017eda mogli malo stati u Dubrovnik\u201c. Papa je onda na to rekao:\n\u201eAnche Dubrovnik!\u201c. I tada su uvrstili kao tre\u0107e mjesto pohoda Dubrovnik\u201c\nprisjetio se dragih uspomena mons. Pulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Mons. Pulji\u0107 bio je predsjednik i \u010dlan Komisije HBK\nza odnose s dr\u017eavom. I kao predsjednik HBK upu\u0107en je predstavljati Crkvu u\nrazgovorima s dr\u017eavnim vlastima. \u201ePo strukturi i po slu\u017ebi predsjednika HBK, du\u017enost\nje da se kontaktira, odr\u017eava slu\u017ebene protokolarne veze s onima koji su na \u010delu\ndr\u017eave. To je sasvim normalno, korektno i potrebno jer smo u slu\u017ebi istih\nljudi, istoga naroda, istoga dru\u0161tva i mislim da je jako dobro da ti odnosi\nbudu korektni. Da Crkva bude promotor duhovnih vrednota, da bude branitelj\nonoga na \u0161to je pozvana, a to je branitelj ljudskog dostojanstva, ljudske\nslobode, vjerske slobode. Ali i da to stalno poti\u010demo i nagla\u0161avamo u\nrazgovorima s onima koji su zadu\u017eeni, koje je narod izabrao\u201c rekao je mons.\nPulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U tom kontekstu osvrnuo se i na ugovore izme\u0111u\nSvete Stolice i Hrvatske. \u201eMi smo s Ugovorima rije\u0161ili ono \u0161to je bitno u\nodnosu dru\u0161tva i Crkve, a to je da Crkva bude slobodna u slobodnom dru\u0161tvu, da\nne bude ne\u010dija ‘slu\u0161kinja’, nego partner zdravih odnosa u kojem Crkva vr\u0161i\nsvoju funkciju koju joj je Gospodin povjerio. Dru\u0161tvo je pozvano prepoznati da\nCrkva nastavlja \u010diniti djelo koje je Isus \u010dinio. Kad to dru\u0161tvo prepozna,\ndolazi do ugovora. Ugovori nisu privilegija, kako neki govore. Ugovori su instrument\nu kojem dru\u0161tvo prepoznaje va\u017enost i ulogu Crkve i daje okvire u kojima se\nCrkva osje\u0107a slobodno slu\u017eiti ljudima, da odgaja narod Bo\u017eji u slobodi bez ikakvog\nstraha, s odre\u0111enim okvirima u kojem je i dru\u0161tvo priznaje i uva\u017eava\u201c rekao je\nnadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

Mons. Pulji\u0107 je bio i u Komisiji za odnose s\nEuropskom unijom koju je HBK osnovala kad se Hrvatska prijavila kao kandidat za\nprijem u Europsku uniju, 2003. g. \u201eHrvatska je deset godina \u010dekala za prijem u\nEU, dokazivala se, europske institucije provjeravale su ima li Hrvatska ono \u0161to\nse tra\u017ei od zemlje \u010dlanice. Kao HBK smatrali smo potrebnim imati jedno tijelo\nkoje \u0107e to pratiti. Neovisno od dru\u0161tva, mi smo smatrali da se trebamo uklju\u010diti.\nTo smo u\u010dinili tim imenovanjem komisije, u kojoj su bili kardinal Josip\nBozani\u0107, rije\u010dki nadbiskup Ivan Dev\u010di\u0107 i ja. Mi smo uime HBK biskupe\ninformirali a nakon odre\u0111enog rada napisali smo Dokument kojeg smo predstavili\nbiskupima i oni su ga usvojili. To je objavljeno kao na\u0161e Pismo, s kriti\u010dkim i\npozitivnim primjedbama, kao doprinos u razmi\u0161ljanju o ulasku Hrvatske u EU. Jer\ntaj su projekt poslije rata po\u010deli trojica zauzetih katolika politi\u010dara, Adenauer,\nSchuman i De Gasperi. U tom kontekstu i mi smo smatrali, dok se Hrvatska\nplanira priklju\u010diti tom dru\u0161tvu, da i mi kao Crkva \u017eelimo dati svoj obol\u201c rekao\nje mons. Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Biskupsko geslo mons. Pulji\u0107a je \u201eU bitnome\njedinstvo, u dvojbama sloboda, a u svemu ljubav\u201c. \u201eHtio sam geslo povezati s\nDubrovnikom, a Dubrovnik je poznat po Libertas, slobodi. Na\u0161ao sam tu misao\nkoja se pripisuje sv. Augustinu. To je geslo vrlo aktualno, ne samo za pro\u0161lost\ni sada\u0161njost, nego uop\u0107e. To je geslo primjenjivo ne samo za biskupa, nego za\ndru\u0161tvo, za bilo koju zajednicu, poduze\u0107e, politiku i stranke, obitelj i\ndru\u0161tvo. Jer ako u bitnome vlada jedinstvo, onda nema problema za sigurnost i\nzajedni\u0161tvo\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107.  <\/p>\n\n\n\n

Tuma\u010de\u0107i zna\u010denje slu\u017ebe biskupa, nadbiskup je\nrekao: \u201eBiti u slu\u017ebi zajednice nije lako. Ali je slatko i drago kad osjeti\u0161 da\nte ljudi prihva\u0107aju kao biskupa, jer to nije samo sociolo\u0161ka dimenzija, nego i\notajstvena. U kojoj osjeti\u0161 da ljudi u tebi gledaju ne samo osobu s imenom i\nprezimenom, nego jo\u0161 ne\u0161to vi\u0161e, neko Bo\u017eje poslanje, nekoga tko predstavlja\nBoga koji je u svojoj slabosti, trudi se biti brat me\u0111u bra\u0107om. Onda to postaje\nne samo odgovorna, nego i slatka du\u017enost\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Istaknuo je i da je slu\u017eba biskupa \u201edu\u017enost puna\nkri\u017eeva. Osobito me\u0111u Hrvatima, kako je na\u0161 pokojni mons. \u0110uro Kok\u0161a govorio:\n\u201eEm smo Hrvati\u201c. On bi na taj na\u010din ‘za\u010dinio’ tu \u010dinjenicu. Neka dvojica se posva\u0111ala,\nnikako da se pomire, on bi rekao, \u201eEm smo Hrvati\u201c. U nekoj drugoj situaciji,\n\u201eEm smo Hrvati\u201c. Pa nismo valjda takvi mi Hrvati. Ali \u010dinjenica jest da nije\nlako u Hrvatskoj voditi zajedni\u010dke poslove, biti na \u010delu poduze\u0107a, stranke,\nbiskupije. U tom kontekstu, treba nam jako puno duhovnosti, solidarnosti,\nodgoja i plemenitosti, pozitivnog vrednovanja, ne samo negativnog. Kada netko\nnegdje ne\u0161to pogrije\u0161i, onda se baca drvlje i kamenje na tu osobu, a nitko ne\ngleda \u0161to je pozitivno u\u010dinio. Osoba je u\u010dinila i pozitivne stvari. Pa najprije\nto reci, onda iznesi i to negativno, ako treba\u201c potaknuo je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Svjestan je da su o\u010dekivanja vjernika od biskupa \u201ezaista\nvelika\u201c. \u201eU vjernicima mi je snaga. Ali stavljam na srce dragim vjernicima,\nneka po\u0161alju Bogu koju molitvu, koji zaziv, da izdr\u017eim. To je najva\u017enije. Da\nosjetim ne samo da o\u010dekuju, nego i da daju potporu. Svaka misa spominje ime\nbiskupa. Papa i biskup. Zna\u010di da Crkva jako pola\u017ee na molitvu vjernika, na\npodr\u0161ku sve\u0107enika, na iskrenu duhovnu potporu. I tu je snaga jednog biskupa. Tu\nje snaga Crkve. U tom kontekstu, nakon 30 godina biskupske slu\u017ebe, ja se opet toplo\npreporu\u010dam: ‘Ne zaboravite me’. Kako Papa to lijepo govori. Ne imitiram ja u\ntome njega, nego iskreno govorim: ‘Potrebna mi je molitva i podr\u0161ka na\u0161ih\nvjernika’\u201c zaklju\u010dio je nadbiskup Pulji\u0107u u razgovoru na dan svoje 30.\ngodi\u0161njice biskupskog re\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107 ro\u0111en je 7.\no\u017eujka 1947. g. u mjestu Kamena pokraj Mostara, u \u017eupi Blagaj, kao peto dijete\nIvana i Ane ro\u0111. Ragu\u017e. Osnovnu \u0161kolu po\u010deo je poha\u0111ati u Blagaju i Mostaru, a\nzavr\u0161io je u Po\u017eegi gdje su mu se roditelji preselili. Klasi\u010dnu gimnaziju\npoha\u0111ao je u Biskupijskom sjemeni\u0161tu u Dubrovniku (1962.-1966.). Nakon zavr\u0161ene\nmature upisao je teolo\u0161ki studij u Splitu (1966.-1970.) a nastavio u Rimu na\nPapinskom sveu\u010dili\u0161tu Urbaniani. U Rimu je 1978. g. postigao diplomu\nlicencijata iz pastoralne teologije na Lateranskom sveu\u010dili\u0161tu. Zavr\u0161io je i\nFakultet odgojnih znanosti na Salezijanskom sveu\u010dili\u0161tu u Rimu gdje je 1980. doktorirao\niz psihologije. <\/p>\n\n\n\n

Za sve\u0107enika Mostarsko-duvanjske\nbiskupije zare\u0111en je 24. o\u017eujka 1974. g. u Rimu. Po zavr\u0161etku studija i\npovratku iz Rima na Katoli\u010dkoj bogosloviji u Sarajevu bio je prefekt studenata\n(1978.-1980.), prefekt studija (1980.-1986.) i rektor bogoslovije\n(1986.-1989.). Na teologiji je predavao op\u0107u psihologiju, psihologiju religije\ni katehetiku. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrova\u010dkim biskupom 7.\nprosinca 1989. g. Za biskupa je zare\u0111en u Dubrovniku 14. sije\u010dnja 1990. kad je\ni preuzeo slu\u017ebu upravljanja biskupijom. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 15.\no\u017eujka 2010. zadarskim nadbiskupom. U slu\u017ebu je uveden u zadarskoj prvostolnici\nsv. Sto\u0161ije 24. travnja 2010. g.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U Hrvatskoj biskupskoj\nkonferenciji bio je \u010dlan Stalnog vije\u0107a HBK (1996.-2002.), predsjednik Vije\u0107a\nza obitelj (1991.-1998.), \u010dlan Komisije za Hrvatski zavod Sv. Jeronima u Rimu\n(1997.-2002.), predsjednik Komisije za ure\u0111enje odnosa s dr\u017eavom (1999.-2002.)\ni \u010dlan te Komisije (1996.-2002.). Bio je \u010dlan Biskupske komisije HBK za odnose\ns Europskom unijom, predsjednik Vije\u0107a HBK i BKBiH za hrvatsku inozemnu pastvu\nte predsjednik Vije\u0107a HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra. <\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup Pulji\u0107 je \u010dlan Europske\nakademije znanosti i umjetnosti od 29. rujna 1995. Bio je \u010dlan Upravnog vije\u0107a\nSveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu (1993.-1995.) i \u010dlan Savjeta Sveu\u010dili\u0161ta u Dubrovniku (2005.-2009.).<\/p>\n\n\n\n

Autor je mnogih \u010dlanaka i studija\nu hrvatskim \u010dasopisima. Uredio je i objavio knjige: Josip Stadler, Sarajevo\n1989.; Kr\u0161\u0107anstvo srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1991.; Vatikan i Dubrovnik,\nDubrovnik 1994.; \u010castimo te kri\u017eu sveti, Dubrovnik 1997.; Euharistija izgra\u0111uje\nCrkvu, Dubrovnik 2000.; 1000 godina Dubrova\u010dke nadbiskupije, Dubrovnik 2000.;\nJosip M. Carevi\u0107 \u2013 dubrova\u010dki biskup, Dubrovnik 2002.; Obitelj \u2013 snaga Crkve i\nnaroda, Dubrovnik 2004.; Ro\u0111eni iz ljubavi Kristove, Dubrovnik 2010.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, predsjednik HBK, u utorak 14. sije\u010dnja spominje se 30. godi\u0161njice svoga biskupskog re\u0111enja. U Dubrovniku ga …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":39325,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1,29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/214842.jpeg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39324"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39324"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39324\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39335,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39324\/revisions\/39335"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/39325"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39324"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39324"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39324"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}