Kad je bilo re\u0111enje, nije jo\u0161 bilo demokracije. No,\nosje\u0107alo se u zraku kako promjene dolaze. I doista, za \u010detiri mjeseca dogodili su\nse demokratski izbori koji su pokazali \u0161to narod ho\u0107e i \u017eeli. <\/p>\n\n\n\n
Dolaskom demokracije uputio sam na po\u010detku nove\n\u0161kolske godine (1990\/1991) pismo sve\u0107enicima, redovnicima i redovnicama:\n“Pi\u0161em vam ovo pismo na po\u010detku nove \u0161kolske godine i u novim dru\u0161tvenim\nprilikama u na\u0161oj domovini. Prvim poslijeratnim vi\u0161estrana\u010dkim izborima\nnadvladali smo odre\u0111enu prisutnost straha i osjetili novo pouzdanje, novu nadu\ni hrabrost za \u017eivot u slobodi, i demokraciji. No, hodo\u010da\u0161\u0107e u slobodu treba\nnastaviti odgovornim radom, zauzetim zalaganjem i predanijom molitvom\nSvevi\u0161njemu kako bi se uspostava demokracije odvijala, u miru, dostojanstvu,\nslozi i suradnji svih stanovnika lijepe na\u0161e domovine”. <\/p>\n\n\n\n
Ujedno objasnio sam koja je zada\u0107a Crkve u dana\u0161njem\nsvijetu. Naime, kad se govori o odnosu Crkve i svijeta i o zadacima Crkve u\nsuvremenom svijetu, \u010desto \u0107emo nai\u0107i na razli\u010dita poimanja tog odnosa. Ima\nljudi koji smatraju da se Crkva ne smije mije\u0161ati sa svijetom u pitanjima\n“socijalne, politi\u010dke i ekonomske naravi”. Jer Crkva i svijet su\ndvije nepomirljive stvarnosti. Drugi se opet boje da bi “uvla\u010denje\nEvan\u0111elja u ovu ljudsku povijest zla i grijeha” okaljalo samo Evan\u0111elje i\nli\u0161ilo ga njegove proro\u010dke snage. No, Crkva ne mo\u017ee ostati indiferentna kad je\nu pitanju \u010dovjek i njegovo spasenje. Dapa\u010de, kao produ\u017eeno utjelovljenje Isusa\nKrista ona poku\u0161ava po “povijesnim kr\u0161\u0107anima” biti kvasac, sol zemlje\ni svjetlo svijeta. Svojim proro\u010dkim glasom Crkva “prokazuje”\nnepravde, nasilja, zloupotrebe i druga povijesna zla ljudi. A svojim evan\u0111eoskim\nnavje\u0161tajem ona “ukazuje” na izvori\u0161te dostojanstva ljudske osobe i\nna korijene solidarnosti ljudskog roda. <\/p>\n\n\n\n
\u010cini mi se da i dru\u0161tvo sada s pravom o\u010dekuje od Crkve\nda dadne svoj konstruktivni obol u stvaranju nove Hrvatske i nove Europe. U\ntome po Bo\u017ejem promislu i mi, bra\u0107o sve\u0107enici, imamo svoju odgovornu i\nnezaobilaznu ulogu. Kao odgojitelji naroda Bo\u017ejega, djelitelji svetih tajna i\nnavjestitelji Bo\u017ejeg milosr\u0111a poslani smo sabirati i predvoditi vjerni\u010dke\nzajednice. “Narod treba uzeti tamo gdje jest i povesti ga tamo gdje mora\nbiti!” <\/p>\n\n\n\n
Imaju\u0107i to sve to u vidu zaklju\u010dio sam kako Crkva s\npravom danas o\u010dekuje i od svojih sve\u0107enika da budu dobro potkovani u znanju i\nsposobnosti rasu\u0111ivanja te da budu strpljivi i jasni u odgovaranju na te\u0161ko\u0107e,\nobjekcije, probleme i optu\u017ebe koje suvremeni \u010dovjek upu\u0107uje na ra\u010dun Crkve,\nKrista, vjere i kr\u0161\u0107anstva. <\/p>\n\n\n\n
Crkva, dakle, o\u010dekuje od “svojih, sinova” da budu \u017eivi svjedoci i “spremni uvijek odgovoriti svakome” tko ih zapita za razloge nade koja je u njima. A njihovi odgovori moraju biti vjerodostojni, razumski, znanstveni i nadasve autenti\u010dni. Izrazio sam na koncu \u017eivu nadu da \u0107e uzeti k srcu ovih par misli i u\u010diniti sve kako bi dubrova\u010dka “Crkva u hodu” pru\u017eila i ovom vremenu svjedo\u010danstva \u017ertve, molitve i zauzetosti u izgradnji Bo\u017ejeg kraljevstva i civilizacije ljubavi\u201c \u2013 kazao je u svome izlaganju mons. Pulji\u0107 osvr\u0107u\u0107i se na znakove vremena koji su obilje\u017eili vrijeme njegova biskupskog re\u0111enja u sije\u010dnju 1990. godine, vrijeme kada je jesen komunizma prepu\u0161tala budu\u0107nost prolje\u0107u novih sloboda, a time i novim izazovima i odgovornosti Crkve za ta novo vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
\u0160enol Selimovi\u0107 \/ Zadarski list, utorak, 14. sije\u010dnja 2020. g.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/IMG-20200113-WA0000.jpg\")