{"id":38218,"date":"2019-12-16T13:23:14","date_gmt":"2019-12-16T12:23:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=38218"},"modified":"2019-12-16T13:23:15","modified_gmt":"2019-12-16T12:23:15","slug":"zadar-znanstveni-kolokvij-mons-marijan-oblak-zadarski-nadbiskup-i-promicatelj-krscanske-europe-izlaganje-mons-dr-z-puljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=38218","title":{"rendered":"ZADAR, Znanstveni kolokvij:  Mons. Marijan Oblak &#8211; zadarski nadbiskup i promicatelj kr\u0161\u0107anske Europe IZLAGANJE, mons. dr. \u017d. Pulji\u0107"},"content":{"rendered":"\n<ol><li><strong>Djetinjstvo i mladost u sjeni Prvog i Drugog svjetskoga rata<\/strong><\/li><\/ol>\n\n\n\n<p>Mons. Oblak se rodio neposredno nakon\nPrvog svjetskoga rata za koji je tada\u0161nji papa Pio IX. rekao kako je taj rat\nbio \u201eveliko i nepotrebno stradanje\u201c (inutile strage<a href=\"#_ftn1\">[1]<\/a>) i\nrastao u razdoblju izme\u0111u dva velika svjetska rata koja su prouzro\u010dila stra\u0161na\nubijanja ljudi i uni\u0161tavanja imovine. U svom djetinjstvu i mladosti pro\u017eivio je\nnekoliko bolnih doga\u0111aja koji \u0107e zasigurno ostaviti vidnoga traga na njegovoj\nosobnosti: <\/p>\n\n\n\n<ul><li>Dok\nje bio dijete nadbiskupija je bila podijeljena, a on \u0107e to u jednom pisanom\nuratku opisati ovako: \u201eNijedna biskupija u Hrvatskoj i Crkvi katoli\u010dkoj u\nsvijetu nije do\u017eivjela \u0161to se je dogodilo Nadbiskupiji zadarskoj. Na\u0161oj je\nNadbiskupiji bila odsje\u010dena \u201cglava\u201d..kad je Rapalskim ugovorom (12. studenoga\n1920. godine) izgubila grad Zadar, svoju glavu. Ta raskomadanost Nadbiskupije\nna dva dijela, talijanski i jugoslavenski, najte\u017ei je i najtragi\u010dniji je doga\u0111aj\nu dvotisu\u0107itoj njezinoj povijesti\u201c, pi\u0161e mons. Oblak u svom povijesnom osvrtu o\nZadarskoj nadbiskupiji 2004.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<ul><li>Kad\nje studirao teologiju njegov je voljeni Zadar bio bombardiran u vi\u0161e navrata,\nod 2. studenoga 1943. do 31. listopada 1944. godine. Ne zna se to\u010dan broj zra\u010dnih\nnapada. No, \u010dini se kako ih je prema usugla\u0161enoj kronologiji bilo oko 47. Ra\u010duna\nse da je tim bombardiranjima bilo poru\u0161eno oko 80% ku\u0107a<em>, <\/em>te da je na Zadar ba\u010deno 649 tona bombi. <\/li><\/ul>\n\n\n\n<ul><li>Kad je nakon Drugog svjetskog rata rekao Mladu Misu pod motom \u201eZavolio sam krasotu doma tvojega\u201c, Hrvatska je pro\u017eivljavala posljedice Bleibur\u0161ke tragedije i brojna stradanja na kri\u017enim putovima. Komunizam je nametnuo svoju bezbo\u017enu ideologiju koja je oduzimala crkvene mati\u010dne knjige, ukidala katoli\u010dke \u0161kole, siroti\u0161ta i odgojne zavode, potirala vjerski tisak, zatvarala bolnice koje su vodile redovni\u010dke zajednice, oduzimala crkvene zgrade, zemlji\u0161ta i drugu imovinu. I sve to \u201e ime partije i naroda\u201c.\u00a0 A po\u010detkom velja\u010de 1952. ukinuto je i zabranjeno pou\u010davanje vjeronauka u dr\u017eavnim \u0161kolama\u2026 Bile su to godine kad je na\u0161 narod skupa s drugim narodima srednje i isto\u010dne Europe \u201estenjao u zagrljaju komunisti\u010dke ideologije\u201c. <\/li><\/ul>\n\n\n\n<p><strong>2.  Nakon II. svjetskoga rata Europa se na\u0161la u\u00a0 \u201ezagrljaju Velikoga brata\u201c<\/strong> <\/p>\n\n\n\n<p>Kad se raspravlja\no tome jesu li \u201eTrojica&nbsp; Velikih\u201c na\nJaltskoj konferenciji, 4. velja\u010de 1945., odlu\u010dili podijeliti kona\u010dno Europu i\nsvijet, zaboravlja se kako je ta \u201edioba bila ve\u0107 gotova stvarnost\u201c i kako se jedinstvo\nEurope ugasilo jo\u0161 puno prije same konferencije. U 16. i 17. stolje\u0107u, naime,\nrazbilo se duhovno jedinstvo Europe podjelom na protestante i katolike. Kao\nposljedica te vjerske i duhovne podjele nastala je u 18. i 19. stolje\u0107u jaka intelektualna\nkriza koja se o\u010ditovala u suprotstavljanju \u201ereligioznog i lai\u010dkog, te svjetovnog\ni svetog\u201c (profano e sacro). A onda je do\u0161lo do podjele u filozofiji na\nracionalizam i pozitivizam.&nbsp; Kao vrhunac\ni posljedica svih tih kriza i podjela na podru\u010dju duha i razuma, do\u0161lo je u 20.\nstolje\u0107u do politi\u010dke podjele koje su se o\u010ditovale u sukobu i divljanju\npoznatih ideologija nacionalsocijalizma i fa\u0161izma, bolj\u0161evizma i komunizma.<\/p>\n\n\n\n<p>Takozvana \u201eJaltska\nlinija\u201c, neovisno o tomu je li je crtao Churchill, Staljin ili Roosvelt, ne\nsamo da je podijelila Europu na dva dijela, ve\u0107 je jednim potezom pera izbrisala\nnjezin centralni dio kao geopoliti\u010dku stvarnost, s njezinim duhovnim i kulturalnim\nobilje\u017ejima. Europa bez toga svog centra nema identiteta. Osje\u0107a se \u201eizgubljenom\nkao kad \u010dovjek izgubi ravnote\u017eu i po\u010dinje teturati\u201c. Nema prave orijentacije. \u201e\u017deljezna\nzavjesa\u201c uspostavljena nakon rata utjelovila se vidljivo i opipljivo u \u201eBerlinskom\nzidu\u201c. I postala je simbolom razdijeljenosti \u201eduha, pameti i srca Europe\u201c. Ali,\ni razdijeljenosti njezinoga cjelovitoga korpusa. Kao rezultat \u201eJaltske nagodbe\u201c\npojavila su se dva nova imperija \u201ena rubovima umiru\u0107e Europe\u201c, a to su Rusija i\nAmerika. Europa je postala razdijeljenom slu\u0161kinjom dvaju mo\u0107nih centara,\nMoskve i Washingtona, pa izgleda kao \u201estarica na bolesni\u010dkoj postelji\u201c<a href=\"#_ftn2\">[2]<\/a>.\nJaltska i Postdamska konferencija proglasile su cini\u010dki i nesmiljeno, u formi obi\u010dnog\nlije\u010dni\u010dkog biltena, konac Europe. Podijelile su je i raspar\u010dale \u201edva Velika\nBrata\u201c, pobjednika Drugog Svjetskog rata. Oni su iz svojih mo\u0107nih centara,\nWashingtona i Moskve, poku\u0161ali politi\u010dkim, idejnim i materijalnim mamcima\n\u201ezavesti Europu i ovladati njezinom svije\u0161\u0107u\u201c: Na Zapadu putem zavodljivog mita\nblagostanja, zarade i konsumizma. A na Istoku putem veleprevrata i \u201eobe\u0107anja\njednakosti, novog poretka i novih ljudi\u201c. Europa se tako podijelila na onaj dio\nzapadnog kapitalizmu i onaj drugi prepoznatljiv u ideologiji \u201erealsocijalizma\u201c.\nBerlinski zid, za koga neki vele &nbsp;da je\nbio \u201ezid srama i bezakonja\u201c, postao je zapravo \u201enadgrobni spomenik pokojne\nEurope\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>U tom poratnom\nvremenu, od 1945., u Europi se ni\u0161ta zna\u010dajno nije dogodilo \u0161to ne bi bilo \u201eope\u010da\u0107eno\nmitom Jalte\u201c. Naime, ni\u0161ta se nije zbilo \u0161to bi najavljivalo povredu spomenute\npodijele Europe kako &nbsp;je bila zacrtana u\nTeheranu, Jalti i Postdamu. Ni ma\u0111arski ustanak (1956.), ni naivno \u201ePra\u0161ko\nprolje\u0107e\u201c (1968.), ni pobuna poljskih radnika (1956. i 1970.), kao ni hrvatsko\nprolje\u0107e (1971.) nisu ni\u0161ta izmijenili na polju politike, kao ni u svijesti\nljudi. O\u010diti dokaz tomu je bilo farizejsko dr\u017eanja zapadnjaka pred pobunama i\nustancima u isto\u010dnoj Europi. Ono se svodilo na obi\u010dne \u201eizraze suosje\u0107anja s\njadnom bra\u0107om iza \u017eeljezne zavjese\u201c. Takvim suosje\u0107anjem oni su umirivali savjesti\nrije\u010dima kako se tu \u201eni\u0161ta ne da izmijeniti\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Prva istinska \u201epovreda Jalte\u201c zbila se u listopadu 1978\nkad su kardinali u Rimu izabrali za Papu sveop\u0107e Crkve, gra\u0111anina Poljske, iz\nisto\u010dnog komunisti\u010dkoga bloka, krakovskog kardinala Karola Wojtylu. To nije\nbila politika, ve\u0107 djelo Duha Svetoga. Taj izbor je pokazao da Crkva nadilazi\nsve podjele i ne da se u\u0161an\u010diti ni u kakve kalupe. Od tog 16. listopada 1978.\ngodine ni Europa, a ni svijet nisu mogli ostati isti. Nikakvo \u010dudo \u0161to se\nveliki i mo\u0107ni centri, koji su nadzirali i dirigirali Europom (&#8220;The Big\nBrother is watchin over you&#8221;), nisu previ\u0161e odu\u0161evili ovim izborom. Toga\ndana, naime, pokopan je \u201eduh Jalte i umro je fantom Velikog Brata\u201c. Jer, s\ngranice isto\u010dnog carstva stigao je u centar kr\u0161\u0107anstva i Europe \u010dovjek koji je\nimao osje\u0107aj za povijest i koji je vratio povjerenje u ljude. Karol Wojtyla je\nprobudio nostalgiju za izgubljenim jedinstvom. To je najbolje verbalizirao u\nsvom glasnom vapaju koji je uputio Europi iz sveti\u0161ta sv. Jakova u Santjago de\nCompostella (9. studenoga 1982.):\n\u201eZbog toga, <\/p>\n\n\n\n<ul><li>ja, Ivan Pavao, sin poljskog naroda, koji se uvijek smatrao europskim, slavenskim me\u0111u Latinima i latinskim me\u0111u Slavenima; <\/li><li>ja, Petrov nasljednik na Rimskoj stolici, koju je Krist \u017eelio smjestiti u Europu; <\/li><li>ja, rimski biskup i pastir op\u0107e Crkve, s ljubavlju vi\u010dem tebi, drevna Europo: PRONA\u0110I SEBE! BUDI SVOJA! OTKRIJ SVOJE PO\u010cETKE! O\u017dIVI SVOJE KORIJENE! POVRATI SE \u017dIVOTU\u201c.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p><strong>3. <\/strong> <strong>Aktivni sudionik i prenositelj duha Drugog vatikanskog sabora<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Treba\nodmah re\u0107i kako je zasjedanje Drugog Vatikanskog sabora bio izvanredan i jedan\nod va\u017enijih doga\u0111aj tijekom XX. stolje\u0107a. Najavio ga je starac Ivan XXIII. u\nbazilici sv. Pavla, 25. sije\u010dnja 1959., samo tri mjeseca nakon izbora. A kad je\n11. listopada 1962. trgom sv. Petra pro\u0161la procesija od 2.500 sudionika:\nkardinala, patrijarha i biskupa svih boja ko\u017ee i naroda, s raznolikim mitrama i\nliturgijskim odijelima bio je to ne samo crkveni, ve\u0107 i svjetski doga\u0111aj. Iako\nje slu\u017ebeno bio otvoren na crkvenom, latinskom jeziku, brzo se prihvatilo\nnarodne jezike u liturgiji. Zbog toga su neki komentirali kako su se tim \u010dinom\niznova dogodili Duhovi: \u201esvi su ih razumjeli na svom materinjem jeziku\u201c kako o\nduhovskom doga\u0111aju pi\u0161e sv. Luka.&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p>Na\nSabor se raspravljao o brojim temama. Uz davanje primata Bo\u017ejoj Rije\u010di, kao i\nsvijesti o Bo\u017ejem narodu, ulozi biskupa i sve\u0107enika, te liturgije i misijskog\nposlanja vjernika, nagla\u0161ena je va\u017enost ekumenizma i dijaloga, te potaknut razgovor\ns drugim religijama i kulturama svijeta. To je prouzro\u010dilo velike promjene u\nsamoj Crkvi pa je neki sudionik Sabora usporedio te promjene s \u201emalim\nzemljotresom\u201c. Ali, ne s onim koji razara i uni\u0161tava, nego s potresom uskrsne\nzore kad je ispod odvaljenog kamena Gospodin ustao (Gradi\u0161\u0107anski Hrvati to slikovito\nvele \u201egoristali\u201c). Gledom pak na recepciju koncilskih dokumenata konstatirana\nje po\u010detna faza odu\u0161evljenja i entuzijazma, ali kasnije i faza kontestacije i\nodre\u0111enog razo\u010daranja.Nije, naime,\nuvijek bilo lako mijenjati ono \u0161to je stolje\u0107ima stvarano i dobro uhodano. Razumljivo\nje onda \u0161to su jedni govorili da \u201ekoncil pomalo nagriza i razara Crkvu\u201c, a\ndrugi kako se prave promjene i \u201eaggiornamento\u201c nije ni dogodio, ve\u0107 samo \u201eizvanjsko\npode\u0161avanje pro\u010delja\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>Mons. Oblak je pro\u017eivio poratno i pokoncilsko vrijeme i bio aktivni sudionik provedbe koncilske reforme. Bio je i \u017eivi svjedok vremena studentskih demonstracija<strong> <\/strong>u Jaltskim dogovorom podijeljenoj Europi: U Parizu, Pragu i Londonu; u Zagrebu, Rimu, Var\u0161avi i Berlinu studenti su se okupljali i pjevali \u201eMi \u0107emo pobijediti\u201c (We shall over come). Hrvatski mladi\u0107i i djevojke koju godinu dana kasnije, izlaze\u0107i na trgove Zagreba, Splita, Osijeka i Zadra i drugih hrvatskih gradova, zatra\u017eit \u0107e vi\u0161e slobode i autonomije, ekonomske i politi\u010dke. Bila je to uvertira u na\u0161e \u201ehrvatsko prolje\u0107e\u201c koje\u00a0 je 1970. \u201euzdrmalo strukture onda\u0161nje unitaristi\u010dke Jugoslavije\u201c. No, ubrzo \u0107e diktator Tito, kao \u0161to znamo, smijeniti hrvatsko partijsko vodstvo, ugu\u0161iti studentski \u0161trajk (1971.), a u javnom prostoru Hrvatske zavladat \u0107e sablasni muk i za\u0161utjeti svaka slobodna rije\u010d. <\/p>\n\n\n\n<p>No, Crkva se u tom te\u0161kom vremenu\nsabrala i po\u010dela govoriti svojim na\u010dinom, hodo\u010da\u0161\u0107ima u Marijina sveti\u0161ta kako\nbi narod bolje upoznao vjerske isitne i prepoznao korijene svoga identiteta.\nBo\u017ejom providno\u0161\u0107u u to vrijeme na \u010delu hrvatskoga episkopata na\u0161ao se sluga\nBo\u017eji kard. Franjo Kuhari\u0107, veliki poklonik bl. Alojzija Stepinca koji je davne\n1941. bio planirao obilje\u017eiti godi\u0161njicu prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom\n(641.-1941.). Zamisao je morala biti otklonjena zbog rata. Ali, nije bila\nzaustavljena. Tada\u0161nji hrvatski\nbiskupi nakon vi\u0161egodi\u0161njeg \u201ezatiranja katoli\u010dkog i hrvatskog imena\u201c u vrijeme\nkomunizma, odlu\u010dili su kroz devet godina zahvali\u00b8ti Bogu za dar kr\u0161tenja, vjere\ni pripadnosti Katoli\u010dkoj Crkvi. Tako su zapo\u010dela narodna okupljanja: Od Solina\n(1975.) gdje se razmi\u0161ljalo o daru kr\u0161tenja na rijeci Jadru kod Gospe od otoka,\npreko Biskupije kod Knina (1978.), pa sve do Nina (1979.) gdje se spominjalo\nveze hrvatskih vladara sa Svetom Stolicom. Vrhunac hodo\u010dasni\u010dke devetnice bio\nje euharistijski kongres u Mariji Bistrici, 1984. godine, gdje se okupilo preko\npola milijuna ljudi. To\n\u201esvehrvatsko hodo\u010da\u0161\u0107e\u201c, koje je zapo\u010delo u Solinu 1975., predvodili su\ntada\u0161nji biskupi i iskusni sve\u0107enici pastoralci. U tom\ndevetgodi\u0161njem hodu zahvalnosti ljudi su u znaku krunice i s krunicom\nprepoznali pravu snagu i osvojili slobodu. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>4. Promicatelj hrvatske\nsuverenosti i kr\u0161\u0107anske Europe<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Kad je bio u svojoj 70. godini \u017eivota do\u017eivio je veliki doga\u0111aj \u201euru\u0161avanje Berlinskoga zida\u201c 1989. godine. Padom toga \u201ezida europske sramote i poni\u017eenja\u201c, uru\u0161ila se i komunisti\u010dka neljudska ideologija koja je vi\u0161e od pola stolje\u0107a progonila i uni\u0161tavala sve \u0161to je mirisalo vjerni\u010dkim i nacionalnim nabojem. A uru\u0161avanjem te bezbo\u017ene i zlo\u010dina\u010dke ideologije probudile su se u ljudima zapretale nade za slobodom, posebice me\u0111u narodima isto\u010dne Europe koji su vi\u0161e desetlje\u0107a stenjali pod diktatorskom \u010dizmom komunizma. Istina, druge zemlje i narodi iz isto\u010dne Europe osvojili su slobodu i neovisnost bez sukoba i prolijevanja krvi. Dovoljno se sjetiti \u201ebar\u0161unaste, nenasilne revolucije\u201c u \u010cehoslova\u010dkoj koja je trajala svega mjesec i po dana (16. XI.-29.XII. 1989.) i omogu\u0107ila mirnu promjenu sustava, prijelaza iz diktature u demokraciju. A \u010detiri godine kasnije ta nenasilna revolucija dovela je do \u201ebar\u0161unastog razvoda\u201c (1. sije\u010dnja 1993.) i stvaranja dviju samostalnih dr\u017eava \u010ce\u0161ke i Slova\u010dke, mirno i bez sukoba. Hrvatska je, na\u017ealost, zbog velikosrpske ideologije i agresije svoju slobodu skupo platila. Ali, Bogu hvala oporavila se, te u demokraciji i slobodi izgra\u0111uje sada svoju budu\u0107nost. <\/p>\n\n\n\n<p>Mons. Oblak je iskoristio vrijeme\nosvojene slobode da slu\u0161ateljima kako pisanim, tako i govornim na\u010dinom prenese\nporuku o doprinosu Crkve u razvitku hrvatske kulture; kako na polju kulture\ngovora i pona\u0161anja, tako i na podru\u010dju kista i dlijeta, znanosti i glazbe, kao i\ndrugih kulturnih grana u \u017eivotu \u010dovjeka, dru\u0161tva i naroda. Posebice mu je bila\nna srcu glagoljica koja je svojevrsna kolijevka na\u0161e vjerske i narodne kulture,\nzatim na\u0161i misali, lekcionari i brevijari<em>.\n<\/em>A onda velika i zaslu\u017ena imena hrvatskih knji\u017eevnika i kulturnih djelatnika,\npoput Zadranina \u0160imuna Ko\u017ei\u0107i\u0107a Benje (1450-1536), Pa\u017eanina Bartola Ka\u0161i\u0107a,\nSpli\u0107anin Marka Maruli\u0107a (1450-\u00ad1524), vrlog Kristova vjernika laika i otca\nhrvatske knji\u017eevnosti, autora brojnih knji\u017eevnih djela i moralno-teolo\u0161kih\nrasprava, predstavnika religioznog nadahnu\u0107a me\u0111u humanistima, te dubrova\u010dkih humanista\nMavra Vetranovi\u0107a, Ivana Gunduli\u0107a i Ignjata \u0110or\u0111evi\u0107a, kao i devetorice\nsve\u0107enika kojih se biste nalaze u \u201ePerivoju od slave\u201c, iza crkve Gospe od\nzdravlja u Zadru. Uz spomenutoga biskupa i pisac \u0160imuna Benju tu je Juraj\nBarakovi\u0107, Ivan Tanzlinger Zanotti, Mihovil Pavlinovi\u0107, Dragutin Par\u010di\u0107, Juraj\nBijankini, Ivo Prodan i Jak\u0161a \u010cedomil \u010cuka. <\/p>\n\n\n\n<p>Tragedija koju je\nEuropa do\u017eivjela tijekom Drugog svjetskog rata (1939.-1945.) zapravo je bio\nnastavak nerije\u0161enih politi\u010dkih i teritorijalnih problema iz Prvog svjetskog\nrata (1914.-1918.) \u0161to se pokazalo u stradanju milijunskog broja \u017ertava,\nvojnika i civila, u razaranju brojnih gradova i sela, te u uni\u0161tenju\ngospodarstva i osiroma\u0161enju \u010ditavih naroda. Sve je to bio plod lo\u0161ih Versailleskih ugovora koji su ostavili\nnerije\u0161ena pitanja i posijali \u201eklicu stare mr\u017enje\u201c koja je dala plodno tlo\nnovim sukobima. Po zavr\u0161etku rata, u svibnja 1945., Europa je bila podru\u010dje\nsilnih ru\u0161evina i velikih ljudskih \u017ertava, a oko tridesetak milijuna ljudi ostalo\nje bez svoje domovine.<\/p>\n\n\n\n<p>No, u tom poratnom\nrazdoblju na\u0161lo se \u201emudrih, plemenitih i dalekovidnih mu\u017eeva\u201c koji su\nzami\u0161ljali Europu druga\u010diju od one kakva je bila izme\u0111u dva svjetskoga rata.\nOni su sanjali i planirali \u201ene posva\u0111enu, ve\u0107 pomirenu\u201c, ne razjedinjenu, nego\nujedinjenu Europu. Planirali su Europu kao kontinent mira i napretka, umjesto\npodru\u010dja u\u010destalih sukoba i ratova. Sanjali su i \u017eeljeli ne Europu nadmo\u0107i\njednih nad drugima, ve\u0107 Europu ravnopravnih naroda i dr\u017eava; ne Europu\ngospodarskoga nadmetanja, ve\u0107 Europu solidarnosti. Bila su to tri vrla, mudra i\ndalekovidna politi\u010dara koje se smatra \u201eutemeljiteljima Ujedinjene Europe\u201c:\nFrancuz Robert Schuman (1886.-1963.), Nijemac Konrad Adenauer (1876.-1967.) i\nTalijan Alcide De Gasperi (1881.-1951.). Sva trojica su bili demokrati,\nprakti\u010dni katolici, odani Kristovi vjernici laici. Za Schumana se vodi postupak\nza progla\u0161enje bla\u017eenim. Kakvim su duhom bili no\u0161eni najbolje pokazuje izvadak\niz Schumanove knjige \u201eZa Europu\u201c\ngdje stoji: \u201eNakon dva svjetska rata\nkona\u010dno smo shvatili kako najbolje jamstvo za svaki narod nije u njegovoj\nizolaciji i u vlastitoj snazi (koliko god mo\u0107na bila), ve\u0107 u uzajamnosti i\nzajedni\u0161tvu narod\u00e2 koji se nadahnjuju istim idealima i koji prihva\u0107aju\nzajedni\u010dke ciljeve i zadatke na obostranu korist\u201c. <\/p>\n\n\n\n<p>Upravo u to vrijeme,\noko 1950. godine, Europom je opet zavladala politi\u010dka nesigurnost puna gospodarskih\nte\u0161ko\u0107a i problema. Hladni rat izme\u0111u Sjedinjenih ameri\u010dkih dr\u017eava i Sovjetskog\nsaveza prijetio je novim oru\u017eanim sukobom s nesagledivim posljedicama. Putovi\nzajedni\u0161tva, suradnje, obnova gospodarstva i ujedinjavanja zapadno-europskih\ndr\u017eava bili su protute\u017ea&nbsp; prijete\u0107oj\nopasnosti pred mogu\u0107im novim ratom. Deklaracija Roberta Schumana, ministra\nvanjskih poslova Francuske, koju je objavio u Parizu, uz Dan Europe, 9. svibnja\n1950., otvorila je novi put ujedinjenju Europe. A sadr\u017eavala &nbsp;je jezgru sporazuma izme\u0111u Francuske i\nNjema\u010dke u objedinjavanju proizvodnje ugljena i \u010delika pod upravom novog,\nnaddr\u017eavnog tijela koje \u0107e se zvati \u201eEuropska\nzajednica za ugljen i \u010delik\u201c, skra\u0107eno CECA (Communaut\u00e9 europ\u00e9enne du charbon\net de l&#8217;acier)<em>.<\/em> To je zapravo po\u010detak onoga \u0161to danas nazivamo \u201eEuropskom\nUnijom\u201c. Mons. Oblak mi je u jednom susretu na duhovnim vje\u017ebama ovdje u Zadru,\ngovorio kako ga privla\u010de ova trojica \u201evelikih Europljana\u201c. Divio sam se kad mi\nje rekao da prikuplja literaturu kako bi pripremio uradak o njima. To je bilo u\nnjegovoj 88. godini \u017eivota, godinu dana prije smrti. Zamolio me ako imam \u0161to knjiga\nili \u010dlanaka o njima da mu to po\u0161aljem, \u0161to sam i u\u010dinio. <\/p>\n\n\n\n<p>Uz ovu trojicu utemeljitelja Europe mons. Oblak je osobito cijenio i\nna\u0161eg prvog Predsjednika dr. Franje Tu\u0111mana, \u010diju smo dvadesetu obljetnicu\nsmrti neki dan obilje\u017eili. Smatrao ga je ne samo velikim i zaslu\u017enim hrvatskim\ndr\u017eavnikom, pametnim politi\u010darom i rodoljubom, ve\u0107 i pravim Europljaninom. Kad\nje uz tre\u0107u obljetnicu njegove smrti, 10. prosinca 2002., slavio misu u crkvi\nSvete Mati Slobode u Zagrebu izme\u0111u ostaloga je rekao: \u201eZahvaljujemo ti,\nGospodine, za \u017eivot na\u0161ega prvoga predsjednika Franje. Zahvaljujemo ti za\nnjegovo \u017eivotno djelo. Ta, on je ujedinio Hrvate, u domovini i svijetu da se\noslobodimo svih povijesnih tutorstava. I budemo svoji u svojoj slobodnoj i samostalnoj\ndr\u017eavi. Zahvaljujemo Bogu \u0161to je ostvario stoljetni san: Slobodnu i samostalnu\ndr\u017eavu Hrvatsku koju je ljubio i za nju neumorno radio, do posljednjih snaga. Na\nnama je sada nastaviti njegovo velebno povijesno djelo\u201c. Svoju je homiliju\nmons. Oblak je zavr\u0161io molitvom neka nam \u201eGospodin pomogne da svoj hrvatski\nnarod i dr\u017eavu volimo, te da je pame\u0107u i radom izgra\u0111ujemo i unaprijedimo.. Neka\nnam razli\u010ditost mi\u0161ljenja bude oboga\u0107enje u me\u0111usobnom po\u0161tivanju i natjecanju\nza op\u0107e dobro naroda i dr\u017eave&#8230;\u201c (Zagreb, Sveta Mati Slobode, 10. prosinca\n2002.). <\/p>\n\n\n\n<p>Uz\nspomen stote obljetnice ro\u0111enja mons. Marijana Oblaka u\u010dinilo mi se korisnim u\novom priop\u0107enja istaknuti ukratko da je on bio ne samo aktivni sudionik i prenositelj duha Drugog Vatikanskog sabora, ve\u0107 i\nprepoznatljivi promicatelj povezanosti vjere i kulture u povijesti na\u0161ega\nnaroda, kao i zagovornik hrvatske suverenosti koja je bila ugro\u017eena posebice\ntijekom Domovinskoga rata. No, on je bio i promicatelj kr\u0161\u0107anskog duha i povijesti\nstaroga kontinenta Europe, koja je svojom povijesnom ulogom evangelizacije zadu\u017eila\n\u010ditavi svijet. Drago mi je, stoga, \u0161to je ova tema uvr\u0161tena u program\n\u201eKr\u0161evanovih dana kr\u0161\u0107anske kulture\u201c. Zahvaljujem sudionicima \u201eokruglog stola\u201c na\nizlo\u017eenim referatima, kao i svima vama na pozornosti. <\/p>\n\n\n\n<p style=\"text-align:right\">\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n\n\n\n<p>Zadar, 14. prosinca 2019.<br><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref1\">[1]<\/a> To\nsu dvije rije\u010di kojima je tada\u0161nji Papa Benedikt XV. u\npismu od 1. kolovoza 1917., koji je poslao \u201epoglavarima naroda koji su u ratu\u201c,\no\u010ditovao \u201ebeskorisnost sukoba i ratovanja\u201c. Pismom ih potaknuo neka \u201eobustave\nratna stradanja i otvore putove pregovora i mira\u201c (vidi: <em>Acta\nApostolicae Sedis<\/em>, t. IX (1917) p. 421-423.<\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref2\">[2]<\/a>&nbsp; Papa Franje je pred europskim parlamentarcima, 25. studenog 2014. opisao Europu kao \u201ekontinent baku\u201c koja je izgubila vitalnost i potrebno ju je ponovno o\u017eivjeti. Sli\u010dno je ponovio i na povratku\niz Rumunjske, 3. lipnja 2019., da \u201eEuropa izgleda kao majka koja postaje baka\u201c i dodao kao smo \u201esvi odgovorni za Europsku uniju..\u201c jer \u201eEuropa mora na\u0107i sebe i nadvladati podjele kolje \u017eive u njoj, a to nije dobro. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Djetinjstvo i mladost u sjeni Prvog i Drugog svjetskoga rata Mons. Oblak se rodio neposredno nakon Prvog svjetskoga rata za <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=38218\" title=\"ZADAR, Znanstveni kolokvij:  Mons. Marijan Oblak &#8211; zadarski nadbiskup i promicatelj kr\u0161\u0107anske Europe IZLAGANJE, mons. dr. \u017d. Pulji\u0107\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":38219,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/F4-2.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38218"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38218"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38218\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38220,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38218\/revisions\/38220"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/38219"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38218"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38218"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38218"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}