{"id":37672,"date":"2019-11-28T21:06:52","date_gmt":"2019-11-28T20:06:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=37672"},"modified":"2019-11-28T21:06:54","modified_gmt":"2019-11-28T20:06:54","slug":"zadar-blagdan-gospe-od-cudotvorne-medaljice-fra-josip-blazevic-najbolji-scenarij-dokazan-kroz-povijest-svoj-zivot-predati-mariji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=37672","title":{"rendered":"ZADAR: Blagdan Gospe od \u010cudotvorne medaljice \/ Fra Josip Bla\u017eevi\u0107: \u201eNajbolji scenarij dokazan kroz povijest – svoj \u017eivot predati Mariji\u201c"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na blagdan Gospe od \u010cudotvorne medaljice u srijedu\n27. studenog sve\u010dano misno slavlje u katedrali sv. Sto\u0161ije u Zadru predvodio je\nzadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107. Propovijedao je fra Josip Bla\u017eevi\u0107, jer je\nto ujedno bio i zadnji, tre\u0107i dan velike duhovne obnove ususret Adventu koju je\nBla\u017eevi\u0107 predvodio u zadarskoj prvostolnici. <\/p>\n\n\n\n

Fra Josip je u propovijedi pojasnio \u0161to jo\u0161 vi\u0161e\nuzdi\u017ee veli\u010dinu Marijinih \u017eivotnih odluka. \u201ePostoji opasnost da se naviknemo na\nistine na\u0161e vjere i previdimo njihovu ljepotu, novost koja proizlazi iz otajstva\nvjere koja nam je navje\u0161tena. Marija je sva u slu\u017ebi svoga Sina. Bila je to od\npo\u010detka od Bo\u017ejeg promisla, otkad se rodila, sve do svoje smrti i danas. Je li\nJosip morao voditi Mariju na popis pu\u010danstva, trudnu \u017eenu, a bilo je dovoljno\nda se popi\u0161e samo mu\u0161karac? Ali situacija je bila tako usijana, da je to o\u010dito bilo\nbolje rje\u0161enje, nego da je ostala u svom rodnom kraju. U onom patrijarhalnom\ndru\u0161tvu, pa ni danas, nije popularno imati izvanbra\u010dno dijete. Ali u onome\ndru\u0161tvu imati dijete bez mu\u017ea!? Marija pita, ‘Kako \u0107e to biti kad ja mu\u017ea ne\npoznajem?’. Kad Marija to prihva\u0107a, ona daruje svoj \u017eivot Bogu. Marija ka\u017ee, ‘Neka\nmi bude’\u201c rekao je fra Josip, istaknuv\u0161i da je Marija spremna prihvatiti ne samo\nsramotu, nego i smrt za Isusa, da se ostvari Bo\u017eji plan. \u201eTu susre\u0107emo Marijinu\nveli\u010dinu, njenu veli\u010dinu kao \u017eidovske djevojke koja je imala toliko povjerenje\nu Boga da mu se potpuno predala. Za razliku od sv. Elizabete \u010diju se trudno\u0107u\nveli\u010da, Ivanovo kr\u0161tenje se hvali i prepri\u010dava, Marija ra\u0111a u osami, ti\u0161ini,\nsiroma\u0161tvu, bijedi i skriva svoju sramotu. Sve zbog Gospodina. Dolazi do\nizra\u017eaja njena postojanost, o \u010demu govori i evan\u0111elje: ‘Postojano\u0161\u0107u \u0107ete se\nsvojom spasiti’\u201c naglasio je propovjednik. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eMarija je ljudsko bi\u0107e koja je prihvatila da se na\nnjoj vr\u0161i volja Bo\u017eja. Ona nas impresionira kad promatramo njene intervente za\nnas ljude u povijesti svijeta. Od Francuske revolucije kada u katedrali Notre Dame\nu Parizu ustoli\u010duju bo\u017eicu razuma, skrnave sve \u0161to je sveto, do danas kada se\nsekularizam name\u0107e kao ideologija i potiskuje sve \u0161to ima veze s Bogom, mi\nsusre\u0107emo Mariju, nebesku majku koja ne miruje. Marija se objavljuje u srcu Francuske\nu Parizu gdje je nastala Francuska revolucija i objavljuje se sv. Katarini Laboure,\ndav\u0161i joj \u010dudotvornu medaljicu. Gospa je darovala svijetu da je iskuje, da je nosimo\nkao sredstvo posve\u0107enja i pripadnosti Mariji\u201c rekao je fra Josip. Nedugo nakon\ntoga, Gospa se javlja 1846. g., opet u Francuskoj, u La Salettu, u Alpama\nFrancuske, opominje i poziva na obra\u0107enje. Ne dugo nakon toga, 1858. g., opet u\nFrancuskoj, Gospa se javlja u Lurdu i objavljuje se kao Bezgre\u0161no za\u010de\u0107e. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eProsvjetiteljima je bilo da svisnu od muke. Kad su\nustoli\u010dili bo\u017eicu razuma, kada su religiju \u017eeljeli potisnuti do krajnjih\ngranica, iskorijeniti, nikada nije bilo toliko Gospinih ukazanja kao tada. Ne\u0161to\nkasnije u Portugalu, 1917. g. Gospa se javlja djeci u Fatimi i daje svoja\nproro\u010danstva, poziva na obra\u0107enje. Te iste, 1917. g. sv. Maksimilijan Kolbe\nosniva Vojsku Bezgre\u0161ne. Uzima \u010dudotvornu medaljicu kao sredstvo posve\u0107enja i\nkao svoj projektil u borbi protiv sila tame. Uz Fatimu je vezano i proro\u0161tvo u\natentatu na papu. Ispunilo se na blagdan Gospe Fatimske. Kada je papa Ivan\nPavao II. pre\u017eivio, metak koji je bio usmjeren na njega nosi u Fatimu i daje ga\nza okruniti kip Gospe Fatimske, u znak zahvale \u0161to mu je spasila \u017eivot\u201c rekao\nje fra Josip, poru\u010div\u0161i: \u201eKoliko god se mi gr\u010devito borili za svoj \u017eivot,\ngr\u010devito poku\u0161ali biti gospodari svoga \u017eivota, ne mo\u017eemo bolje upravljati\nsvojim \u017eivotom nego ako ga predamo Bla\u017eenoj Djevici Mariji. Takav scenarij kroz\npovijest, ako promatramo, nema mu premca. Evan\u0111elje ka\u017ee: ‘Ne budite tjeskobno\nzabrinuti, ne budite zabrinuti kad vas budu izvodili na sudove, kad vas budu\nprogonili i zlostavljali, Bog \u0107e vam dati mudrost. Dobit \u0107ete Duha Svetoga, dat\n\u0107e vam pravu rije\u010d. Pouzdajte se u mene. Ako se na mene ne oslonite, ne\u0107ete se\nodr\u017eati\u201c potaknuo je propovjednik, upozoriv\u0161i: \u201eU isto\u010dnja\u010dkim i svim alternativnim\npraksama, svugdje postoji strah od kri\u017ea Isusovog. Strah prihvatiti patnju.\nStrah predati svoj \u017eivot Bogu, da on upravlja mojim \u017eivotom. Bo\u017ee, ti si moj\nGospodar. Tebi darujem svoj \u017eivot. Ti raspola\u017ei sa mnom. \u010cini kako je tvoja\nsveta volja. Ako treba umrijeti, prihva\u0107am i svoju smrt, poput Marije. Ona mi\nje u tome uzor. Predala je svoj \u017eivot Bogu. Ne bojim se ni bolesti. Nema straha\nkoji bi me mogao sprije\u010diti da pripadam Bogu\u201c rekao je fra Josip.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U prilog tome, naveo je primjer iz njegovog rodnog\nmjesta. Djevojka je dobila pogre\u0161no cjepivo i zbog toga je po\u010delo odumiranje\nnjenih organa. Vi\u0161e od 30 godina bila je nepokretna u krevetu.  \u201eAli uvijek je slavila Gospodina \u0161to je ba\u0161\nona dobila to pogre\u0161no cjepivo. Rekla je: ‘Da je netko drugi, on bi te Bo\u017ee\nproklinjao. Njemu bi to mo\u017eda bilo na propast du\u0161e. A ja te \u017eelim slaviti sa\nsvoga kreveta, kroz svoju bolest’. I rekla je: ‘Nikad mi nije dosadno na krevetu.\nZa svakoga tko me do\u0161ao posjetiti, tko se do\u0161ao za mene zanimati, pitati kako\nsam, za svaki put kad me Hitna vozila, za svakog lije\u010dnika koji me pregledao,\nsestru koja mi je pomogla, za svakoga sam se pomolila. I nikad mi nije dosadno.\nUvijek imam nakana za koje \u0107u moliti. Za obra\u0107enje gre\u0161nika, za nova duhovna\nzvanja, za nakane Svetoga Oca’. I tako joj je \u017eivot protekao u molitvi i zahvaljivanju.\nNepokretna, ali nikad se nije potu\u017eila na svoju patnju. Umrla je nedavno\u201c\nispri\u010dao je fra Josip, istaknuv\u0161i da je to primjer kako \u201ekrevet postaje oltar.\nMoje tijelo postaje \u017ertva koje prikazujem Bogu. Ali je va\u017eno i u svojoj\nsvakodnevnici, svojim neda\u0107ama i \u017eivotnim situacijama, imati snage predati svoj\n\u017eivot Bogu. \u0160to god se dogodilo, ne\u0107u dopustiti da o\u010daj vlada mojim \u017eivotom. U\nnajte\u017eim trenucima ne idem iscjeliteljima, alternativcima, ne\u0107u se tu\u017eiti, jer\nsamo Bog mo\u017ee rije\u0161iti moj problem. A \u017eivi Bog je u Crkvi, me\u0111u nama, gdje god\nga zazovem, on je tu s nama. Treba nam vjere, vi\u0161e \u010ditati Sveto Pismo, Bo\u017eju\nrije\u010d, da nam postane upori\u0161te u na\u0161im \u017eivotnim situacijama. Na to nas pozivaju\nBo\u017eja rije\u010d, Isus. To zna\u010di \u0161tovati Bla\u017eenu Djevicu Mariju\u201c poru\u010dio je\nBla\u017eevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Podsjetio je da je papa Pio XI., kada je bla\u017eenom proglasio\nKatarinu Laboure, rekao: \u201eU ovim danima sjaji \u010dudotvorna medaljica kako bi nas\nna dirljiv i opipljiv na\u010din podsjetila da je u molitvi sve mogu\u0107e. Pa i \u010dudesa,\nnadasve \u010dudesa. U tome se sastoji veli\u010danstvena posebnost \u010dudotvorne medaljice,\na nama su \u010dudesa potrebna. Veliko je \u010dudo ve\u0107 i to \u0161to slijepi progledaju. Ali\ndrugo je \u010dudo za koje trebamo moliti Mariju, kraljicu \u010dudotvorne medaljice, da\nprogledaju oni koji ne \u017eele vidjeti\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eTu je medaljicu na osobiti na\u010din popularizirao sv.\nMaksimilijan Kolbe koji je kao misnu nakanu na dan svoje mlade mise molio da mu\nGospodin udijeli da postane mu\u010denik. Njegove su rije\u010di da je najve\u0107i stupanj\nljubavi prema Bezgre\u0161noj kojega mo\u017eemo pokazati da umremo negdje iza plota, od\nsvih napu\u0161teni  i da vjetar raznese pepeo\nna\u0161eg tijela. I to se njemu dogodilo u Auschwitzu 14. kolovoza 1941. g. Njegovo\ntijelo bilo je spaljeno u krematoriju dan poslije, na blagdan Velike Gospe. I\nvjetar je u punom smislu rije\u010di raznio pepeo njegovog tijela. Opet je Bog u\u010dinio\nscenarij i te veli\u010danstvene pri\u010de, a umro je da bi spasio oca jedne obitelji.\nZa dostojanstvo jedne obitelji\u201c poru\u010dio je fra Josip.    <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Na misi je nadbiskup Pulji\u0107 blagoslovio \u010dudotvorne\nmedaljice koje je donio fra Josip te ih je Bla\u017eevi\u0107 nakon mise podijelio\nsudionicim u katedrali \u201eda bude podsjetnik i na tu duhovnu obnovu, da na po\u010detku\nAdventa uistinu uzmemo Mariju za svoju majku da nas prati u svim \u017eivotnim\nsituacijama, da budemo njena djeca\u201c potaknuo je Bla\u017eevi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Fra Josip je uz medaljicu podijelio i sli\u010dice sv.\nJacinte, vidjelice iz Fatime i Slu\u017ebenice Bo\u017eje Antoniette Meo (1930.-1937.).\nMeo je najmla\u0111a kandidatica u procesu progla\u0161enja svetom u povijesti Katoli\u010dke Crkve.\nImala je svega 6 godina i 7 mjeseci kad je umrla na glasu svetosti. \u201eJe li\nmogu\u0107e da je Bog u tako ranoj dobi nekoga toliko dotaknuo, da je osoba u tako\nranoj dobi stekla herojske kreposti? Dominik Savio postao je svet s 15 godina,\nMarija Goretti sa 14 godina, djeca u Fatimi spu\u0161taju dob. Kad je uveo pri\u010dest\ndjece, papa Pio X. rekao je da \u0107e zahvaljuju\u0107i toj pri\u010desti puno djece biti\nspa\u0161eno\u201c rekao je fra Josip i ispri\u010dao obiteljsku pozadinu Antoniette. Ona je imala\nnekoliko vi\u0111enja Isusa. Njeni roditelji Talijani za svoje bra\u010dno putovanje\nhodo\u010dastili su u sveti\u0161te Gospe Pompejske. Tamo ih je primio bl. Bartolo Longo\nkoji je \u017eivio u tom sveti\u0161tu i bio je apostol svete krunice. On je primio\nobjavu, tko moli svetu krunicu, bit \u0107e spa\u0161en. Roditelji Antoniette prvo dijete\nnazvali su Ivan. Sanjali su da postane sve\u0107enik i zavjetovali se od prve bra\u010dne\nno\u0107i svaki dan moliti krunicu. Majka je u jednom trenutku molila: ‘Gospodine,\nako prijeti opasnost da ovo moje dijete zavr\u0161i u paklu, ma koliko ga ja\nvoljela, uzmi ga sebi’. Rekla je: ‘Bila sam prenera\u017eena svojom molitvom, a jo\u0161\nvi\u0161e kada je nakon nekoliko mjeseci moje dijete oboljelo i umrlo’. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Njihovo zadnje dijete Antonietta te\u0161ko je oboljela\nod tumora, amputirali su joj nogu. Nosila je protezu, ali uvijek je bila zaljubljena\nu Isusa. Rekla je: ‘Isuse, ne molim te da mi vrati\u0161 nogu. Molim te da \u017ertva\nkoju prinesem bude za obra\u0107enje gre\u0161nika’. Svaki put kad bi stala na tu\nprotezu, boljelo bi je, i svaki put je tu \u017ertvu prinosila Bogu. Njeno tijelo nalazi\nse u crkvi sv. Kri\u017ea jeruzalemskog jer je \u017eivjela u toj \u017eupi, ispri\u010dao je fra\nJosip. \u201eTo je predivno svjedo\u010danstvo kako je mogu\u0107e da ve\u0107 od najranije dobi\ndjecu odgajamo za svetost. Puno mogu u\u010diniti roditelji na promociji svetosti\nsvoje djece. Antonietta je ohrabruju\u0107i poticajan primjer. Zdrava istinska\nduhovnost krasi njen \u017eivot\u201c rekao je fra Josip, poru\u010div\u0161i roditeljima: \u201eNemojte\npodcijeniti roditeljski blagoslov. Roditelji, smijete polo\u017eiti ruku na svoje\ndijete. Smijete ga blagosloviti. Vi ste sve\u0107enik svoga djeteta. Vama je kao\nroditeljima podarena ta vlast. Premalo blagoslivljamo i govorimo obeshrabruju\u0107e\nrije\u010di kada su djeca nesta\u0161na. Treba zazivati Bo\u017eji blagoslov. Blagoslov zna\u010di\ndati \u017eivot. Ne mo\u017eemo i ne smijemo \u017eivjeti u strahu zbog pogre\u0161aka koje smo\nu\u010dinili, nego kad postanemo svjesni, odmah se vratiti Gospodinu, predati mu se,\nblagoslivljati i moliti za Bo\u017eji blagoslov\u201c potaknuo je fra Josip Bla\u017eevi\u0107.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nadbiskup Pulji\u0107 je poru\u010dio: \u201eIsus nas je ozdravio i\niscijelio, on je na\u0161 osloboditelj. \u017divimo u svijetu u kojem ima jako puno\nzavo\u0111enja, ljudi koji se slu\u017ee takvim metodama i mediji, sve u nekom vidu\npomo\u0107i drugima. A sve zapravo na propast drugoga. Hvala ti, Isuse, da si nas\noslobodio. Hvala ti \u0161to si do\u0161ao da nas spasi\u0161 i otkupi\u0161. Hvala za svaku tvoju\nkap krvi kojom si nas spasio i otkupio. Isus nas poziva na gozbu rije\u010di i\neuharistije. \u017deli nas nahraniti svojom rije\u010dju ali i svojim tijelom. \u017deli nam\ndati \u017eivot\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto. I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na blagdan Gospe od \u010cudotvorne medaljice u srijedu 27. studenog sve\u010dano misno slavlje u katedrali sv. Sto\u0161ije u Zadru predvodio …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":37673,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/P1018635-1.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37672"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37672"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37672\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37700,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37672\/revisions\/37700"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37673"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37672"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37672"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37672"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}