{"id":37266,"date":"2019-11-18T19:59:40","date_gmt":"2019-11-18T18:59:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=37266"},"modified":"2019-11-18T19:59:42","modified_gmt":"2019-11-18T18:59:42","slug":"skabrnja-28-godisnjica-stradanja-skabrnje-u-domovinskom-ratu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=37266","title":{"rendered":"\u0160KABRNJA: 28. godi\u0161njica stradanja \u0160kabrnje u Domovinskom ratu"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dostojanstveno zajedni\u0161tvo vi\u0161e tisu\u0107a ljudi s velikim pijetetom\npohodilo je \u0160kabrnju u ponedjeljak 18. studenoga, na spomen 28. godi\u0161njice\nstradanja toga ravnokotarskog mjesta u Domovinskom ratu. Misno slavlje za sve\npoginule i zahvalu Bogu za dar domovine u \u0161kabrnjskoj \u017eupnoj crkvi Uznesenja\nBDM predvodio je zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107. Koncelebrirali su \u0161ibenski\nbiskupi Tomislav Rogi\u0107 i Ante Ivas i trideset sve\u0107enika. <\/p>\n\n\n\n

\u201eVukovar i \u0160kabrnja simbol su narodnog\nstradanja i bolni podsjetnik na \u017ertve koje su pale za slobodu i samostalnost\nHrvatske\u201c poru\u010dio je mons. Pulji\u0107, dodav\u0161i da smo obvezni sje\u0107ati se tih\ndoga\u0111aja, u molitve preporu\u010divati sve pokojne i stradale te od Boga tra\u017eiti\npomo\u0107 i blagoslov za budu\u0107nost. \u201eUni\u0161tavaju\u0107i kulturu i tisu\u0107e \u017eivota lijepog\nbaroknog grada na Dunavu te pale\u0107i ku\u0107e i ubijaju\u0107i 86 nevinih \u017eivota ponosnog\nhrvatskog mjesta \u0160kabrnje, okupator je mislio zauvijek ugasiti neuta\u017eivu \u010de\u017enju\nljudi za slobodom koju ni\u0161ta nije moglo obustaviti, ni stra\u0161na stradanja Vukovara\ni \u0160kabrnje 1991. godine. Skloni\u0161ta su u to vrijeme postala mjesta molitve gdje\nse vapilo Gospi i pjevalo pobo\u017ene i rodoljubne pjesme. Ljudi su tugovali, molili\ni vapili: \u201eIsuse, smiluj se!\u201c. U\nmolitvi i trpljenju bili smo skupa s Marijom, majkom Isusovom i na\u0161im\nza\u0161titnicima koji su nam ulijevali zraku nade i svjetlosti. <\/p>\n\n\n\n

Toga se sje\u0107amo sa zahvalno\u0161\u0107u, pa sve patnje i boli, radosti i nadanja\ndonosimo na oltar gdje se prinosi najve\u0107i i najsvetiji \u017ertveni dar na\u0161e zahvalnosti\u201c\nrekao je nadbiskup. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Unato\u010d \u201enamjeri zlo\u010dina\u010dke vojske\nkoja je taktikom spaljene zemlje krenula u osvajanje Vukovara i \u0160kabrnje\u201c,\nnadbiskup je rekao da je \u201eHrvatska izdr\u017eala zahvaljuju\u0107i nadljudskim naporima\nnjenih branitelja i molitvenoj potpori njenih gra\u0111ana. Spominjemo i tada\u0161nje \u010delni\u0161tvo\nRH s predsjednikom Franjom Tu\u0111manom koji je u tim te\u0161kim danima znao pregovarati,\nzapovijedati i vojsku stvarati. \u0160kabrnja mu je iz po\u0161tovanja i zahvalnosti s\npravom postavila spomenik jer je kao vrhovni komandant vojnim akcijama Bljesak\ni Oluja kojima su rukovodili na\u0161i generali, oslobodio najve\u0107i dio okupirane domovine\u201c.\n<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Navje\u0161taj Bo\u017eje rije\u010di iz Prve knjige o Makabejcima mons. Pulji\u0107 pojasnio je uspore\u0111uju\u0107i doga\u0111aje koji su zadesili juna\u010dku \u017eidovsku obitelj Makabejaca s okolnostima u kojima su tijekom svoje duge povijesti stradavali Hrvati. Naime, kada je vlast preuzeo egipatski vladar, on je ograni\u010davao \u017eidovsku vjeru, kulturu i tradiciju, zabranjivao je obrezivanje, svetkovanje subote i bogoslu\u017eje. Njegovo je carstvo bilo pred raspadom, a Makabejci su uspjeli, 162. g. pr. Kr., uspostaviti nezavisnu \u017eidovsku dr\u017eavu. \u201eTada su Jeruzalem, hram i hramska liturgija te vjernost Zakonu sa Siona ponovno postali sredi\u0161tem njihovog dru\u0161tvenog i vjerni\u010dkog \u017eivota. Makabejci su u povijesti spasenja postajali borci za slobodu u politi\u010dkom i religioznom podru\u010dju. Borili su se kao i Mojsije protiv faraona, kako bi doveli narod do gore Siona i zemlje obe\u0107anja u kojoj su \u010dekali doba ispunjenja. Ono \u0107e nastupiti ro\u0111enjem Emanuela koji \u0107e do kraja ispuniti dana obe\u0107anja i oplemeniti povijest spasenja. Mi Hrvati otkrivamo na stranicama Knjige o Makabejcima sli\u010dnosti na\u0161eg hoda i prolaza kroz brojne povijesne Scile i Haribde. Nakon gubitka na\u0161a dr\u017eavne samostalnosti po Pacta Coventa 1102. g., po\u010delo je te\u0161ko i tamno doba \u201ehrvanja s na\u0161im Seleukovi\u0107ima\u201c (strani, egipatski vladari) koji su stolovali u Pe\u0161ti, Be\u010du, Carigradu, Mletcima i Beogradu. Trebalo je kroz devet stolje\u0107a podnositi brojne zabrane koje su se krojile u vidu zatomljenja narodnog, kulturnog i vjerni\u010dkog identiteta. Bogu hvala za na\u0161e o\u010deve, jer su poput \u017eidovske obitelji Makabejaca bili svjesni svojih narodnih i vjerskih korijena. Bogu hvala i za crkvene pastire koji su navje\u0161tajem Radosne vijesti na narodnom jeziku i u liturgiji podr\u017eavali plami\u010dak vjere, ponosa i narodne svijesti. Sa zahvalno\u0161\u0107u se sje\u0107amo svih odva\u017enih ‘makabejskih sinova’ koji su poput uskoka i hrabrih branitelja davali do znanja svim okupatorima kako se narod ne miri s gubitkom dr\u017eave, ve\u0107 stremi za slobodom i neovisno\u0161\u0107u. Jer \u017eeli biti svoj na svome\u201c poru\u010dio je mons. Pulji\u0107. Rekav\u0161i da paljenjem svije\u0107a, krunicom i euharistijskom molitvom \u017eelimo re\u0107i Bogu hvala na njihovom daru, nadbiskup je potaknuo puk da uklju\u010di u molitvu \u017ertve \u0160kabrnje, Vukovara i sve koji su tijekom dugih stolje\u0107a hrvatske povijesti stradavali za ciljeve i ideale za koje su i oni polo\u017eili svoje \u017eivote. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prije mise odr\u017ean je komemorativni skup na ulazu u\n\u0160kabrnju, u predjelu Ambar, gdje se 18. studenog 1991. g. dogodio masakr nad 44\ncivila, uglavnom starije dobi. U Domovinskom ratu ubijeno je 86 \u0160kabrnjana, a\n\u0161estero ih je nakon rata poginulo od mina. Glavna poruka Nediljka Bubnjara,\nna\u010delnika Op\u0107ine \u0160kabrnje na komemorativnom skupu bila je odobravanje odluke da\nse 18. studenoga, Dan sje\u0107anja na Vukovar i \u0160kabrnju, proglasi blagdanom. \u201eMi\ntaj dan slavimo najve\u0107u \u017ertvu i vrijednosti koje su posvjedo\u010dili na\u0161i hrvatski\nbranitelji i svi stradali u obrani domovine, koji su polo\u017eili svoje \u017eivote da\nbismo mi sada u\u017eivali slobodu. Slavimo \u017eivot, pobjedu duha, hrabrosti i vjere\nna\u0161eg naroda, koliko god boli smo do\u017eivjeli. Ne slavimo poraz i mi nismo\ngubitnici. Mi smo kr\u0161\u0107ani, a ne pogani. Na\u0161 se pogled ne zaustavlja na ovoj\nzemlji, mi gledamo prema nebu. Bog nas je kao narod i sa\u010duvao tijekom\nDomovinskog rata. Ako su ubijena tijela na\u0161ih sunarodnjaka na ovoj zemlji, nisu\nuni\u0161teni njihovi \u017eivoti. Mi vjerujemo u vje\u010dni \u017eivot i na\u0161i dragi poginuli \u017eive\nvje\u010dno. Polo\u017eili su svoj \u017eivot za drugoga po uzoru na na\u0161eg Spasitelja Isusa\nKrista, koji je rekao da nema ve\u0107e ljubavi od te, nego dati svoj \u017eivot za\ndrugoga. Kada se gleda na taj na\u010din, blagdan 18. studenog staje uz bok najve\u0107ih\nkr\u0161\u0107anskih blagdana, Isusovog ro\u0111enja i uskrsnu\u0107a. Uz Bo\u017eju milost, po \u017ertvi\nubijenih i stradalih kojih se s najve\u0107im po\u0161tovanjem i zahvalno\u0161\u0107u sje\u0107amo,\nobranjeni su na\u0161i \u017eivoti i stvorena je hrvatska dr\u017eava\u201c poru\u010dio je na\u010delnik\nNediljko Bubnjar.   <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Po\u0161tovatelji \u017ertve za domovinu pristigli iz svih dijelova\nHrvatske i inozemstva, predvo\u0111eni kri\u017eem i postrojbama Hrvatske vojske, hodali\nsu u Koloni sje\u0107anja od Ambara do Spomen obilje\u017eja masovne grobnice gdje je\nvijenac i svije\u0107e uime svih izaslanstava polo\u017eila Zajednica udruga civilnih\nstradalnika Domovinskog rata.<\/p>\n\n\n\n

Nakon mise nepregledno mno\u0161tvo hodalo je od \u017eupne crkve koja\nje tako\u0111er bila uni\u0161tena u agresiji do spomen obilje\u017eja na groblju sv. Luke. Tu\nse kod sredi\u0161njeg kri\u017ea molilo Odrje\u0161enje za pokojne a brojna izaslanstva i\nudruge polo\u017eile su svije\u0107e i cvije\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Vidjeti veli\u010danstveno zajedni\u0161tvo vi\u0161e tisu\u0107a ljudi koji u \u017ertvama\n\u0160kabrnje vide sve hrvatske \u017ertve, ohrabruju\u0107i je prizor koji dokida malodu\u0161je\nkada se, uslijed neda\u0107a, ku\u0161nji i napasti, mnogi zapitaju kakva je budu\u0107nost\nna\u0161e domovine. Da po\u0161tovanja \u017ertve za slobodu u Hrvatskoj ima, pokazuje i 18.\nstudenog u \u0160kabrnji koju je ove godine krasilo puno lijepih, mladih \u017eenskih i\nmu\u0161kih lica u Hrvatskoj vojsci koji su hodili u koloni s ministrom obrane\nDamirom Krsti\u010devi\u0107em i generalom Mirkom \u0160undovom, na\u010delnikom Glavnog sto\u017eera\nOru\u017eanih snaga RH. Te generacije 1991. g. nisu bile niti ro\u0111ene, stoga njihovo savjesno\nvojni\u010dko dr\u017eanje, odgojena domoljubna svijest i ljubav prema domovini dodatno\npobu\u0111uju osje\u0107aj sigurnosti, zahvalnosti i ponosa na njihovi \u017eivotni izbor,\nbiti u slu\u017ebi obrane svoga naroda i zemlje. Ganu\u0107e izaziva vidjeti i puno\nnaboranih lica staraca, djedova i baka u crnini, sa \u0161tapovima, koji molitvenog\nstava i skru\u0161eno hode u koloni sje\u0107anja sa svije\u0107om u rukama. Svjetlo budu\u0107nosti\nje i prizor brojne djece u naru\u010dju roditelja, djevojke i mladi\u0107i, \u017eeljni \u010duvati\nspomen na \u017ertvu na\u0161ih predaka. Taj spoj i zajedni\u0161tvo mudrosti starih\ngeneracija i odva\u017enosti koja se ne predaje u vi\u0161ekilometarskom hodu ni u poznim\ngodinama, jer je njima taj spomen plemenit i svet te mladosti koja \u017eeli\npo\u0161tovati kri\u017eni put ljudi koji su njima ro\u0111enje u slobodnoj zemlji omogu\u0107ili,\nnajljep\u0161a je poruka i sna\u017ean poticaj da strahu spram opstanka na\u0161e zemlje nema\nmjesta. Da povijest Hrvatske ne\u0107e lako pasti u zaborav, osjeti se osobito 18. studenog,\nkad \u0160kabrnja bude mjesto gdje se kao narod ujedinimo i sa svih strana okupimo. Pokazatelj\nkako se kultura sje\u0107anja prenosi i \u017eivi. Biti sudionikom kolone sje\u0107anja otvara\nvidik da u Hrvatskoj ima svjetla, dok god je ljudi svih generacija koji sa\nzastavama, stjegovima i svije\u0107ama, 18. studenog kilometrima kora\u010daju kroz\n\u0160kabrnju i Vukovar. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Potvr\u0111uju to i sudionici u \u0160kabrnji koji poru\u010duju: \u201eDo\u0161li smo pokloniti se\nsvim \u017ertvama domovine Hrvatske. Hvala im \u0161to su polo\u017eili \u017eivote za ovu\ndomovinu. Neka ih Gospodin nagradi i privede svjetlu svoga lica. Sretna sam i\nponosna \u0161to imamo domovinu, oni su zaslu\u017eni da imamo slobodu\u201c. Roditelji s\ndjecom u naru\u010dju \u017eele djecu \u201enau\u010diti da se sje\u0107aju na na\u0161e stradale, da to\nsvjedo\u010dimo, da se ne zaboravi\u201c. \u201eDo\u0161li smo iz Samobora, jednu godinu idemo u Vukovar,\ndrugu u \u0160kabrnju, dati po\u010dast tim ljudima jer stvarno je bilo prestra\u0161no. Ni\ndanas ne mogu zaboraviti sliku koju sam vidjela na televiziji kad su odvozili\nte mrtve. To je bilo prestra\u0161no. Jako sam zahvalna tim ljudima na tome \u0161to su\nu\u010dinili za nas, da mi \u017eivimo u slobodnoj Hrvatskoj\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sudionik povijesne postrojbe iz biv\u0161e Polji\u010dke republike koja je bila\nsamostalna u doba Mle\u010dana ka\u017ee: \u201eTreba se pokloniti ljudima koji su dali svoje\n\u017eivote da bi mi danas slobodno razgovarali, hodali i mogli oformiti na\u0161u povijesnu\npostrojbu, slobodno djelovati i predstavljati, jer mi to prije nismo mogli. Ti\nljudi su zaslu\u017eili barem toliko da ih se sjetimo na ovaj dan, da budemo u mislima\ns njima, ako ne i cijelu godinu\u201c. Mlada majka iz Imotskog ka\u017ee: \u201eNe smije se\nnikad zaboraviti. Ne smijemo mi mlade obitelji nikad zaboraviti \u0161to se dogodilo,\nne zaboraviti sve \u017ertve Domovinskog rata. Trebamo u\u010diti djecu i svaku osobu\nkoja nije upoznata sa stradanjem u \u0160kabrnji, Vukovaru i svim gradovima i to odr\u017eavati.\nNisam bila ro\u0111ena 1991. g. Ovo treba do\u017eivjeti, pozivam sve da jednom do\u0111u u\n\u0160kabrnju i odaju po\u010dast \u017ertvama\u201c. Anamarija iz Prkosa ka\u017ee: \u201eHo\u0107u vi\u0161e znati o\ntome jer me zanima \u0161to se doga\u0111alo, kako je bilo, kako su ljudi tada reagirali.\nU \u0161koli smo gledali filmove na satu povijesti, ali u obitelji nitko ne \u017eeli\npri\u010dati o tome, prisje\u0107ati se terora u \u0160kabrnji. Mladima poru\u010dujem da poslu\u0161aju\n\u0161to se doga\u0111alo, da istra\u017euju i vide kako je bilo u Hrvatskoj kad je bio rat\u201c.\nSupru\u017enici s Grobnika ka\u017eu da \u0160kabrnja u njima izaziva potrebu ti\u0161ine. \u201eTu\ntreba ti\u0161ina. Bez rije\u010di. To je odgovor za \u0160kabrnju i Vukovar\u201c. Pedeset i pet\nmu\u0161karaca sudjelovalo je u vi\u0161ekilometarskom mimohodu ‘Da se ne zaboravi’ Tinj\n– Nadin – \u0160kabrnja – Vukovar. Lucija iz Slivnice do\u0161la je s jednogodi\u0161njom\nk\u0107eri Teom. Ubijen joj je tetak 18. studenog 1991. g. \u201ePovezani smo 28 godina,\ncijeli \u017eivot, na ovaj dan. Bebica i ja smo do\u0161li predati svije\u0107u, pokloniti se\n\u017ertvi tetka i svih ostalih. \u017dao mi je \u0161to ga nikad nisam upoznala. Bila sam\nmala dok se o tome pri\u010dalo. Ne mogu ni danas razumjeti \u0161to su to ljudi tada\npro\u017eivjeli. Ponosna sam da smo na kraju slobodni, njihove \u017ertve pomogle su tome.\nAli mi je \u017eao svih obitelji koje su do\u017eivjele gubitak i nose se s tim cijeli\n\u017eivot. Svake godine \u0107emo do\u0107i u \u0160kabrnju\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107 <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dostojanstveno zajedni\u0161tvo vi\u0161e tisu\u0107a ljudi s velikim pijetetom pohodilo je \u0160kabrnju u ponedjeljak 18. studenoga, na spomen 28. godi\u0161njice stradanja …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":37267,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/P1017473.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37266"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37266"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37266\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37303,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37266\/revisions\/37303"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37267"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37266"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37266"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37266"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}