{"id":37067,"date":"2019-11-09T20:03:40","date_gmt":"2019-11-09T19:03:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=37067"},"modified":"2019-11-09T20:03:44","modified_gmt":"2019-11-09T19:03:44","slug":"ist-pokopan-mons-janko-segaric-svecenik-koji-je-osobito-povezivao-domovinsku-i-iseljenu-hrvatsku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=37067","title":{"rendered":"IST: Pokopan mons. Janko Segari\u0107 – sve\u0107enik koji je osobito povezivao domovinsku i iseljenu Hrvatsku"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Mons. Janko Segari\u0107, zaslu\u017eni sve\u0107enik iz\nZadarske nadbiskupije koji je duhovno i materijalno povezivao domovinsku i\niseljenu Hrvatsku odnosno Crkvu po svom predanom 40-godi\u0161njem djelovanju u \u017eupi\nsv. Ante Padovanskog u Los Angelesu (1960.-2000.), pokopan je u petak 8.\nstudenoga u svojoj rodnoj \u017eupi na otoku Istu. Misu zadu\u0161nicu u i\u0161\u0107anskoj \u017eupnoj\ncrkvi sv. Nikole i sprovodni obred na i\u0161\u0107anskom groblju predvodio je zadarski\nnadbiskup \u017delimir Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Mons. Segari\u0107 je za\u010dasni kanonik Stolnog Kaptola sv. Sto\u0161ije i veliki podupiratelj Hrvatskog Caritasa\ncijelog svog \u017eivota. Osobno je redovito davao i vjerni\u010dku zajednicu poticao na karitativno\nzalaganje i djelovanje. Imao je sna\u017ean osje\u0107aj za potrebe Crkve u Hrvatskoj koju\nje neprestano pomagao tijekom svoga pastoralnog djelovanja u SAD-u. Don Janko\nje preminuo u 97. godini \u017eivota i 71.\ngodini sve\u0107eni\u0161tva 5. studenoga u Sve\u0107eni\u010dkom domu u Zadru, gdje je \u017eivio od\nsvoga povratka u Hrvatsku i rodnu Zadarsku nadbiskupiju 2001. g. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Janko je \u201eponosni I\u0161\u0107anin koji je pronio diljem svijeta ime\nsvoga \u0161koja Ista, hrvatskog naroda i Crkve kojoj je odano i zahvalno slu\u017eio kao\nsve\u0107enik punu 71 godinu sve\u0107eni\u0161tva.\nKao vjerni u\u010denik svoga U\u010ditelja, zagledan u Kristovo lice, mons. Segari\u0107 bio\nje pro\u017eet \u010dvrstom vjerom u Bo\u017eju istinu o \u010dovjeku koji nakon prolaznog\nzemaljskog \u017eivota vje\u010dno \u017eivi. Stoga je dr\u017eao da je smrt sveti trenutak ra\u0111anja\nza vje\u010dnost. Za taj trenutak pripremao se osobito zadnjih godina. U utorak, 5.\nstudenog pro\u0161ao je iskustvo toga otajstvenoga prijelaza! Ve\u0107 se susreo s\nBo\u017eanskim Sucem gdje mu je nova i vje\u010dna istina potpuno otkrivena. Don Janko se\nne treba vi\u0161e pitati. Mi koji smo na putu, valja nam samima sebi postavljati\npitanje o vje\u010dnom \u017eivotu. Don Janko je s vjerom \u017eivio i s vjerom je oti\u0161ao s\novoga svijeta\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107 u propovijedi, istaknuv\u0161i da se na\nsprovodu i groblju \u201epojavljuju egzistencijalna pitanja o \u017eivotu i smrti.\nBlagoslovljeni su ti trenuci koji nas poti\u010du da razmislimo o egzistencijalnim\npitanjima\u201c. <\/p>\n\n\n\n

\u201eZahvaljujemo mons. Segari\u0107u za uzoran\nsve\u0107eni\u010dki \u017eivot, \u0161to je propovijedao i svete tajne dijelio. Zahvaljujemo mu i\nza posljednju ovozemnu propovijed o Vje\u010dnoj Rije\u010di i vje\u010dnom \u017eivotu o kojem je\ni on toliko puta govorio kad je Kraljevstvo Bo\u017eje navje\u0161\u0107ivao. Svima je poznato\nkoliko je don Janko volio povjerene du\u0161e, svoje sve\u0107eni\u010dko zvanje i sve\u0107eni\u010dko\ndru\u0161tvo. Kao \u0161to je on volio ljude i sve\u0107enike, tako su i oni voljeli njega jer\nsu osje\u0107ali kako ima za njih srca i razumijevanja. Hvala ti, dragi don Janko,\nza tvoje ljudsko i sve\u0107eni\u010dko svjedo\u010danstvo, obilje\u017eeno ljepotom pa\u017enje i\nfino\u0107e\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Naime, to i nadbiskupovo zapa\u017eanje i naglasak\niz don Jankove osobnosti, rekav\u0161i da ga je krasila ‘ljepota pa\u017enje i fino\u0107e’,\npotvr\u0111uje mi\u0161ljenje svih koji su don Janka poznavali i u osobnim susretima do\u017eivljavali\nkoliko je don Janko bio ‘sve\u0107enik gospodin’ u najpozitivnijem smislu te rije\u010di.\nBio je decentnog, ugla\u0111enog, finog nastupa, a prijateljski pristupa\u010dan. Svoje\nsve\u0107eni\u0161tvo pro\u017eimao je istinskom ljudsko\u0161\u0107u, blizinom, pastirskom pa\u017enjom, bude\u0107i\nu \u010dovjeku po\u0161tovanje prema don Janku kao Bogu posve\u0107enoj osobi, a istovremeno\nga je osoba mogla osjetiti bliskim poput vlastitog oca, djeda, brata. Toj\n\u0161irini pogleda, prihvata i toplog zra\u010denja don Jankove du\u0161e doprinijela je i\nformacija kad je kao bogoslov boravio s kandidatima iz cijelog svijeta u\nFrancuskom sjemeni\u0161tu od svoga dolaska u Rim 1942. g. do svoga sve\u0107eni\u010dkog\nre\u0111enja 1948. g. Nadogra\u0111eno je to i kasnijim \u010detiri desetljetnim boravkom u\nAmerici gdje je slu\u017eio me\u0111u Hrvatima, ali i drugim narodima svijeta koji su ga\npo\u0161tovali a gravitirali su \u017eupi sv. Ante jer su \u017eivjeli na njenom teritoriju.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eU svom dugogodi\u0161njem \u017eivotu i 71 – godi\u0161njem\nsve\u0107eni\u010dkom radu, mons. Segari\u0107 susreo je puno dobrih ljudi koji su mu pomagali\nostvariti visoke sve\u0107eni\u010dke ideale. Zahvaljujemo mu za sve dobro \u0161to je \u010dinio\nza vrijeme svoga sve\u0107eni\u010dkog \u017eivota. Iskreni izrazi suosje\u0107anja njegovoj bra\u0107i\ni sestrama s njihovim obiteljima, \u010dasnim sestrama milosrdnicama koje su vodile\nbrigu o njemu, kleru Zadarske i nadbiskupije u Los Angelesu te vjernicima \u017eupe\nsv. Antuna gdje je slu\u017eio punih 40 godina\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107. Na kraju\nmise, \u017eivotopis don Janka izlo\u017eio je don Zdravko Katu\u0161a, \u017eupnik Ista i\nravnatelj Sve\u0107eni\u010dkog doma u Zadru.<\/p>\n\n\n\n

Don Janko je njegovao ljupko domoljublje s jakim suosje\u0107anjem za stradanje u domovini i po\u0161tovanjem za branitelje koji su \u017eivotom platili slobodu. Don Janko je svoj doprinos u obrani \u017eivio na drugi na\u010din, \u0161alju\u0107i materijalnu pomo\u0107, pomo\u0107 u hrani i drugim potrep\u0161tinama narodu u domovini. Pokrenuo je veliku akciju pomo\u0107i za Hrvatski Caritas kojemu je na razne na\u010dine tijekom rata slao novac, preko Njema\u010dke, \u0160vicarske i na druge dovitljive na\u010dine. Don Janko se jako osobno anga\u017eirao i poticao je \u017eupljane u LA-u da daruju donacije za domovinu. U razli\u010ditim fazama tijekom Domovinskog rata don Janko je u Hrvatsku poslao 460 000 dolara pomo\u0107i, to se odnosi samo na donaciju u novcu. Tako\u0111er, kao zastupnik Zagreba\u010dke nadbiskupije potvr\u0111en od kardinala Franje Kuhari\u0107a, ishodio je u pravnom postupku da 150 000 dolara koje je Zagreba\u010dkoj nadbiskupiji oporu\u010dno ostavio jedan \u017eupljanin u LA-u, bude dostavljeno adresatu kojega je oporu\u010ditelj htio. S tim je novcem zapo\u010deta obnova zagreba\u010dke katedrale.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

P. Bo\u017eidar\nNagy dolazio je u LA odr\u017eavati duhovne vje\u017ebe. Iz tog njihovog poznanstva\nproiza\u0161la je \u017eelja don Janka da nov\u010dano pomogne i osnivanje hrvatskog hodo\u010dasni\u010dkog\ndoma u Rimu ‘Domus Croata dr. Ivan Merz’. I za to je odu\u0161evio Hrvate\nu SAD-u te je prikupio 150 000 dolara za podizanje Domus Croate, \u0161to\nje bila desetina sveukupnog ulaganja u osnivanje toga doma. U zahvalno sje\u0107anje\nna taj doprinos, u blagovaonici Domus Croate na zidu se nalazi fotografija\n\u017eupljana sv. Ante iz LA-a, uslikanih zajedno prije mise koja se slu\u017eila uz\ndolazak pape Ivana Pavla II. u Ameriku, a mjesto Papinog pohoda bilo je u\nblizini \u017eupe sv. Ante u LA-u. <\/p>\n\n\n\n

Don Janko je cijelo vrijeme svoga \u017eivota u\nAmerici bio povezan s domovinom i konkretno je pomogao. Sa \u017eupljanima je bio\npogo\u0111en svime \u0161to se doga\u0111alo u Hrvatskoj na politi\u010dkom, domoljubnom i duhovnom\npolju te su nastojali biti obavje\u0161teni o svemu \u0161to se doga\u0111alo u domovini.<\/p>\n\n\n\n

Svoju radost na osobit na\u010din proslavio je na\ndan kad je Hrvatska me\u0111unarodno priznata. I\u0161ao je u crkvu sv. Ante te je sam\nvukao stare konope kako bi zvonila zvona u slavlju zbog priznanja Hrvatske.\nKinezi koji \u017eive na tom podru\u010dju oko crkve \u010dudili su se za\u0161to zvone zvona preko\ndana, \u010demu to ‘uznemiravanje’. Za taj \u010din doznali su i novinari iz LA Times-a, novine\ns vi\u0161e od milijun primjeraka dnevno. Do\u0161li su don Janku u \u017eupu i pitali ga \u0161to\nse doga\u0111a. Odgovorio im je: \u201eLjudi Bo\u017eji, danas je Hrvatska postala neovisna,\nme\u0111unarodno priznata dr\u017eava! Zato se tome radujemo ja i svi moji \u017eupljani\u201c. Tako\nsu don Janko i na\u010din njegove proslave me\u0111unarodnog priznanja Hrvatske do\u0161li i\nna stranice dnevnika LA Times.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Me\u0111u sve\u0107enicima koji su ispratili don Janka\nna sprovodu bili su i mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i\nHKM-a te vl\u010d. Vlatko Polji\u010dak, umirovljeni sve\u0107enik \u0110akova\u010dko – osje\u010dke\nnadbiskupije kojega s don Jankom povezuje dugo prijateljstvo od suradnje u\nLA-u.<\/p>\n\n\n\n

U sje\u0107anju na don Janka, nakon sprovoda mons.\nSvalina je rekao: \u201eDon Janka poznajem vi\u0161e od 30 godina, kada sam jo\u0161 kao\ndje\u010dak bio pozvan kod svog ujaka don Vlatka Polji\u010daka u LA. Don Janko je tada\npreuzimao \u017eupu od don Sre\u0107ka Diomarti\u0107a. Od tada su se ostvarivali na\u0161i\nkontakti. Posebice kroz dane kad sam postao sve\u0107enik, vi\u0161e puta sam boravio u\nLA-u kada je don Janko tamo bio \u017eupnik. I kada se vratio u Zadar, na\u0161i kontakti\nostali su do zadnjih dana njegovog \u017eivota. Zaista je ostavio duboki trag kao\nvrijedni sve\u0107enik koji je do zadnjega pratio \u0161to se doga\u0111a u Crkvi u svijetu,\npratio je i kako mi to kao crkveni medij u Hrvatskoj pratimo. Osobito me\nfascinirala don Jankova zauzetost za pomaganje, za Caritas, posebice za\nHrvatski Caritas. Za vrijeme Domovinskog rata, zajedno sa svojim \u017eupljanima\npriskrbio je veliku pomo\u0107 za potrebite u Hrvatskoj. Zanimljivo kako je taj njegov\nentuzijazam za pomagati ostao u don Janku do zadnjih dana njegovog \u017eivota. On\nje kao sve\u0107enik nastavio i dalje pomagati Hrvatski Caritas i to redovito,\nkoriste\u0107i Internet. I kada bi ne\u0161to za\u0161tekalo, nije mu pro\u0161lo, on bi me nazvao\ni rekao: ‘Fabijane, molim Vas, provjerite je li pro\u0161ao novac. Ovdje mi ni\u0161ta ne\nka\u017ee’. Do zadnjeg trenutka ostao je vjerni prijatelj Hrvatskog Caritasa i\nprijatelj sirotinje\u201c istaknuo je mons. Svalina. To mo\u017ee dodatno svjedo\u010diti ba\u0161\ni zato jer je ravnatelj HC-a. \u201eNe samo iz osobnog razloga jer ga poznajem, nego\ni zbog onoga \u0161to znam da je don Janko \u010dinio za Caritas, ba\u0161 sam htio svojim\nsudjelovanjem i prisutno\u0161\u0107u na sprovodu re\u0107i mu ‘Hvala!’ za sve veliko djelo\nkoje je u\u010dinio. I zaista u ime svih koji su bili korisnici te pomo\u0107i koju je\ndon Janko prikupljao, koju je on sam osobno od sebe darivao – re\u0107i ‘Hvala, don\nJanko!’. Ne samo tijekom Domovinskog rata, nego i poslije je imao veze s Caritasom.\nKad je po\u010deo rat, bio je u kontaktu s onda\u0161njim ravnateljem HC-a mons. Vladimirom\nStankovi\u0107em. \u017dupa sv. Ante u LA-u i vjernici sudjelovali su u prikupljanju\nvelike pomo\u0107i za stradale u domovini. Ali don Janko nije posustao ni nakon toga,\nkada je prestao biti \u017eupnik. I dalje je, kao umirovljenik, osobno iz svojih\nprimanja i imovine koju je imao, gotovo svaki mjesec izdavao odre\u0111ena sredstva na\nra\u010dun Hrvatskog Caritasa\u201c istaknuo je mons. Svalina.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Vl\u010d. Vlatko Polji\u010dak, zadnjih godina prije svoga\numirovljenja bio je \u017eupnik u nadbiskupiji Los Angeles, u \u0161panjolsko – ameri\u010dkoj\n\u017eupi. Zatim je do\u0161ao pomagati u don Jankovu \u017eupu sv. Ante kao tzv. ‘stariji\nsve\u0107enik’ jer je to velika zajednica po broju vjernika koji \u017eive raspr\u0161eni na\nvelikom podru\u010dju. Vl\u010d. Polji\u010dak sve\u0107enik je 54 godine koji sada \u017eivi u Sve\u0107eni\u010dkom\ndomu u \u0110akovu. \u201eApsolutno sam \u017eelio do\u0107i ispratiti don Janka. Bili smo povezani\ndo zadnjih dana njegovog \u017eivota. Nekidan smo se \u010duli, razgovarali smo. On je\nbio posebno drag u maloj zajednici engleskog govornog podru\u010dja koja se\nokupljala u crkvi sv. Ante u LA-u. To su bili uglavnom Kinezi, Filipinci,\nVijetnamci, ali taj svijet jako je volio don Janka. Kad god idem u LA, oni\nuvijek pitaju za njega. Ovih dana dvije gospo\u0111e iz te zajednice bile su na\nkruzeru u Zadru pa su ga do\u0161le pozdraviti. Onda je on mene zvao da podijeli tu\nradost i djelovao je uobi\u010dajeno. Rekao mi je: \u201eNi\u0161ta me ne boli, samo sam\nslab\u201c. I eto, ugasnuo se, usnuo je u Gospodinu. Evan\u0111eoski trebamo re\u0107i: ‘Kad\nu\u010dinite sve \u0161to trebate u\u010diniti, ka\u017eite, sluge smo beskorisni\u201c rekao je vl\u010d. Polji\u010dak.\nDon Janka poznaje od 1982. g. Vl\u010d. Polji\u010dak oti\u0161ao je kao misionar ‘fidei donum’\nu Ju\u017enu Ameriku gdje je bio 12 godina. Odatle je pre\u0161ao u Kaliforniju, gdje je\nradio s useljenicima iz Ju\u017ene Amerike koji prvenstveno govore \u0160panjolski jezik te\nje u LA-u upoznao don Janka. Sveukupno 40 godina boravio je u Ju\u017enoj i\nSjevernoj Americi. \u201eMi smo bili bliski, don Janko je kao sve\u0107enik bio na svom\nmjestu u svakom pogledu: revan, pobo\u017ean, obziran, vrlo susretljiv prema narodu,\nzaista izvanredan sve\u0107enik. Mo\u017eda malo boja\u017eljiv, popustljiv. Nije da on nije\nimao svoj stav, nego nije \u017eelio sukobe. Nastojao je svakim mogu\u0107im na\u010dinom\nizbje\u0107i osobne i sukobe u zajednici, ali nekad treba presje\u0107i. On to nije \u017eelio,\nda ne povrijedi nekoga\u201c rekao je vl\u010d. Polji\u010dak, na\u0161aliv\u0161i se da on tako gleda\n‘mo\u017eda iz svoje kupre\u0161ke perspektive’. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

No, upravo je tu svoju blagu narav u\nme\u0111uljudskim odnosima propitivao don Janko u zadnjim godinama svoga \u017eivota\npripremaju\u0107i se za susret s Gospodinom, \u017eale\u0107i je li zbog toga propustio\nu\u010diniti ne\u0161to \u0161to je trebalo. \u201eBlagost nekada nije ba\u0161 najbolja osobina, kada\ntreba re\u0107i pravu rije\u010d, a zbog blagosti se \u010duvate da ne ka\u017eete \u0161to je potrebno.\nOnda niste postigli ono \u0161to ste trebali posti\u0107i, staviti svaku stvar na pravo\nmjesto, a zbog svoje blage naravi niste to u\u010dinili, pa je ne\u0161to propu\u0161teno. To\nse meni vi\u0161e puta doga\u0111alo. U zadnjim godinama \u017eivota promi\u0161ljam \u0161to nisam\nu\u010dinio zbog svoje blagosti, neovisno o tome kako \u0107e ta odluka djelovati na\ndoti\u010dnu osobu. Zbog svoje naravi to nisam u\u010dinio. Smatram da sam nekad trebao druga\u010dije\npostupiti\u201c rekao je don Janko u razgovoru za emisiju ‘Od Krista pozvani’ HKR-a deset\nmjeseci prije svoje smrti, emitiranoj na don Jankov 96. ro\u0111endan, 12. sije\u010dnja\n2019. g. Sedamdeset godina svoga sve\u0107eni\u0161tva\nproslavio je slu\u017ee\u0107i misu 18. prosinca 2018. g.<\/p>\n\n\n\n

Po blagosti svoje naravi i nauka poznati su i\nsveci koji su bili omiljeni don Janku. To je sv. Franjo Sale\u0161ki, \u010diji je na\u010din\npobo\u017enosti prihvatio u francuskom sjemeni\u0161tu. Svakoga dana, uz osobne molitve,\ndon Janko je dan po\u010dinjao i zavr\u0161avao sa sv. Franjom Sale\u0161kim. Iz njegovog molitvenika\n\u010ditao je jutarnju i ve\u010dernju molitvu \u010diji je autor Sale\u0161ki, koji je imao\nposeban doticaj na don Jankovu duhovnost, potrebu povezanosti s Bogom u svim trenucima,\nosobito u te\u0161kima. Volio je i sv. Leopolda B. Mandi\u0107a \u010diju je ispovjedaonicu\npohodio ubrzo nakon sve\u010deve smrti.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Veliki i duboki trag u \u017eivotu don Janka\nostavio je hrvatski mu\u010denik o. Petar Perica, autor poznatih pjesama ‘Rajska\ndjevo, Kraljice Hrvata’ i ‘Do nebesa nek’ se ori’ \u010diji je lik na sli\u010dici don\nJanko imao pred sobom za radnim stolom u Sve\u0107eni\u010dkom domu. O. Perica je dvije\ngodine bio duhovnik don Janku u sjemeni\u0161tu u \u0160ibeniku. Tu je don Janko \u017eivio od\nsvoje 12. godine i poha\u0111ao klasi\u010dnu gimnaziju te je maturirao 1942. g. \u201eO.\nPetar nam je dr\u017eao svako jutro duhovni nagovor. Dok sam bio te\u0161ko bolestan,\nimao sam 12 godina, o. Petar svaki dan bi dolazio u moju bolni\u010dku sobu u\nsjemeni\u0161tu. Ve\u0107 sam bio izbrisan. Toliko sam bio bolestan da sam trebao po\u0107i\ndragom Bogu ususret. A do\u017eivio sam kasne godine, hvala Bogu. O. Perica me svaki\ndan posje\u0107ivao dok je bio u sjemeni\u0161tu, molio je nada mnom i ja s njime. Rekao\nbih, njegovim zagovorom ja sam ozdravio od te te\u0161ke bolesti. Dao mi je Bog da\nnjegovim zagovorom i Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u pre\u017eivim taj te\u0161ki trenutak i do\u0111em u kasne\ngodine. Hvala, pater Perica! Uvjeren sam da se moje ozdravljenje dogodilo i\nnjegovom zaslugom\u201c rekao je don Janko u spomenutoj emisiji.<\/p>\n\n\n\n

Na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Gregoriana zavr\u0161io je\nfilozofsko – teolo\u0161ki studij i kanonsko pravo. Za \u0111akona je zare\u0111en 28. studenoga 1948.\ng. u kapeli Svete Klare francuskog sjemeni\u0161ta u Rimu. Za sve\u0107enika Zadarske\nnadbiskupije 18. prosinca 1948. g. u Lateranskoj bazilici zaredio ga je pomo\u0107ni\nrimski biskup Luigi Traglia. Mladu misu slavio je 19. prosinca 1948. g. u\nHrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Propovijedao je mons. Kre\u0161imir Zori\u0107, a za\nvrijeme mise pjevao je zbor Francuskog sjemeni\u0161ta. Zaredio se u zajedni\u0161tvu s oko 50\nsve\u0107enika iz razli\u010ditih zavoda u Rimu. Na dan svoga re\u0111enja imao je milost i\nsmatra blagoslovom da je preko Hrvatskog programa Radio Vatikana mogao uputiti\nprigodnu rije\u010d i dati blagoslov svim slu\u0161ateljima u Hrvatskoj, osobito svojoj\nmajci i obitelji. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U Hrvatskom zavodu sv. Jeronima boravio je od\n1949. do 1960. g., kada odlazi u Ameriku. Nije se mogao vratiti u Hrvatsku zbog\nkomunizma te je zadarski nadbiskup Mate Garkovi\u0107 prihvatio njegovu molbu da ode\ndrugdje. Neki koji su se vratili, a studirali su s don Jankom u Rimu, zavr\u0161ili\nsu kao mu\u010denici u Albaniji. Dekretom zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, don\nJanko je ekskardiniran iz Zadarske nadbiskupije 22. svibnja 1971. g. U\nnadbiskupiju Los Angeles inkardiniran je 16. srpnja 1971. g. Don Janka je u LA pozvao\ntamo\u0161nji \u017eupnik mons. Sre\u0107ko Diomarti\u0107, rodom iz Zlarina, da bude pomo\u0107nik u\n\u017eupi sv. Ante Padovanskog. Don Sre\u0107ko je umro u 102. godini \u017eivota 2016. g., a\nna njegovom sprovodu bilo je \u0161est biskupa i jedan kardinal. Sv. Ante je me\u0111u\nnajstarijim ameri\u010dkim \u017eupama, ustanovljena 1910. g. Hrvati koji su \u017eivjeli na\ntom podru\u010dju htjeli su imati crkvu gdje bi se molili na hrvatskom jeziku. <\/p>\n\n\n\n

Don Sre\u0107ko\ni don Janko radili su zajedno na duhovnom i materijalnom planu kao dva brata u\n\u017eupi koju je trebalo obnoviti i podi\u0107i. Prije njih \u017eupu sv. Ante vodio je poljski\n\u017eupnik. Don Janko je bio \u017eupni pomo\u0107nik mons. Diomarti\u0107u od 29. lipnja 1960. do\n2. kolovoza 1986. g., kada je don Janko imenovan \u017eupnikom \u017eupe. \u017dupnik je bio do\n30. lipnja 1998. g. Na \u017eupni\u010dkoj slu\u017ebi naslijedio ga je njegov dotada\u0161nji\n\u017eupni pomo\u0107nik don Petar Vuleti\u0107, sve\u0107enik Mostarsko-duvanjske biskupije. No, don\nPetar je nakon tri mjeseca naglo preminuo, pa je uprava nadbiskupije LA-a\nimenovala don Janka 28. listopada 1998. g. privremenim administratorom \u017eupe. Iako\nje bio slu\u017ebeno umirovljen, u toj slu\u017ebi ostao je do 30. lipnja 1999. g., kada\nje \u017eupnikom imenovan don Mate Bi\u017eaca, dotada\u0161nji \u017eupni pomo\u0107nik u crkvi Mary\nStar of the Sea u San Pedru. Za vrijeme slu\u017ebe u LA-u, don Janko i don Sre\u0107ko pastoralno\nsu brinuli i za hrvatsku zajednicu u San Pedru u crkvi Marije Zvijezde mora, do\ndolaska don Mate Bi\u017eace.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Janko\nje obnovio \u017eupu sv. Ante uklju\u010div\u0161i u rad i suradnike vjernike laike. Na\nteritoriju te \u017eupe zapravo nema Hrvata. Najbli\u017ei Hrvat koji \u017eivi blizu crkve\nsv. Ante udaljen je od nje desetak kilometara. Don Janko je isticao kako svi\nHrvati koji dolaze u tu njima udaljeniju crkvu iskazuju ljubav i trud, jer su\nmogli pohoditi i crkve koje su im bli\u017ee. U njegovo vrijeme na misu bi redovito\ndolazilo 1 000 ljudi, oko 2 000 Hrvata bilo je povezano s tom \u017eupom. Don Janko\nje sustavno tijekom cijele godine pohodio obitelji koje je \u017eelio podrobnije\nupoznati dugo se zadr\u017eav\u0161i u blagoslovu obitelji i doma. <\/p>\n\n\n\n

\u017dupa sv.\nAnte uz crkvu je imala dvoranu koja nije bila dovoljna za potrebe \u017eupe a bila\nje mjesto vjerskih, socijalnih, dru\u0161tvenih i politi\u010dkih okupljanja svih Hrvata\niz Ju\u017ene Kalifornije. Tu su se okupljala kulturna dru\u0161tva, Hrvatska katoli\u010dka\nakcija. Don Janko je inicirao i predvodio izgradnju velike \u017eupne dvorane u vrijednosti\nve\u0107oj od tri milijuna dolara. Prijatelji, dobrostoje\u0107i pojedinci dali su i 50,\n100 ili 150 tisu\u0107a dolara donacije. Arhitekt Frank Politeo izradio je nacrt\ndvorane na tri kata \u010dija je gradnja trajala godinu dana. Pastoralni centar sv.\nAnte, jedan od najljep\u0161ih hrvatskih centara u SAD-u, ima 100 parkirnih mjesta,\nu maloj dvorani kapaciteta 100 ljudi vjernici se sastaju nedjeljom poslije mise\nna razgovor i okrepu. Velika dvorana mo\u017ee primiti 600 ljudi, predvi\u0111ena je i za\nodr\u017eavanje vjen\u010danja, u njoj se nalazi i pozornica za glazbeni sastav. Tu je i\nvi\u0161e prostorija za vjeronauk, sastanke, poha\u0111anje Hrvatske dje\u010dje \u0161kole sv.\nAnte koju je don Janko osnovao i djeluje do danas te Dje\u010dje \u0161kolu za u\u010denje\nHrvatskog jezika, povijesti i obi\u010daja. Tu se okupljaju sva dru\u0161tva iz LA-a,\ncrkvena i druga, a Hrvati se pou\u010davaju folkloru. Sa \u017eupnim tambura\u0161kim zborom u Los\nAngelesu (St. Anthony Tamburica & Kolo ‘Club Croatian’) don Janko je izdao\ndvije plo\u010de: Croatian Melodies i Croatian Sounds – Hrvatski zvuci.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Kod izgradnje\nnove katedrale u Los Angelesu, don Jankovom zaslugom postavljen je motiv\nzavjetnog hrvatskog kri\u017ea iz Nina na portalu katedrale, a u katedrali na velikoj\ntapiseriji izra\u0111en je poput reljefnog mozaika lik bl. Alojzija Stepinca. Na\nkatedralnom trgu na vi\u0161ejezi\u010dnoj fontani postavljen je i hrvatski natpis. Sve\nsu to tragovi don Jankove ljubavi prema domovini matici i hrvatskom narodu \u010dije\nje znakove opstanka \u017eelio u\u010diniti prisutnima i u Americi.<\/p>\n\n\n\n

Don Janko je 1963. g. osnovao Hrvatski radio koji\nje svake subote u 13 h prenosio polusatnu hrvatsku vjersku emisiju da bi Bo\u017eja\nrije\u010d do\u0161la do udaljenijih \u017eupljana. Ta postaja \u010detvrtinu svoga programa\nemitirala je vjerski sadr\u017eaj, a don Janko je vodio i ure\u0111ivao razne emisije. Ure\u0111ivao\nje na hrvatskom i engleskom jeziku nedjeljni \u017eupni list i povremeno glasilo\n‘Vjesnik hrvatske \u017eupe sv. Ante’.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za svog skoro 19-godi\u0161njeg \u017eivota u Zadru, don\nJanko je ostao povezan sa \u017eupljanima u LA-u. Za blagdane su izmjenjivali\n\u010destitke. Ljeti bi ih susretao na zadarskoj Kalelargi te su ga za svog boravka\nu domovini \u017eeljeli pozdraviti i s njim popri\u010dati. Don Janko je do zadnjih\nmjeseci svoga \u017eivota i\u0161ao u \u0161etnju s kolicima ispred sebe zadarskom rivom i\nsredi\u0161tem grada. Svi su se divili njegovoj upornosti, bio je poticaj drugim\numirovljenicima i starima da se ne predaju. Don Janko je volio prirodu,\nkretanje i bio je raspolo\u017eiv za razgovor. Dok je u blizini Sve\u0107eni\u010dkog doma bio\nkino, oti\u0161ao bi i na filmske projekcije. Svojevremeno je sudjelovao i na sve\u010danosti\ndodjele Oscara u LA-u. <\/p>\n\n\n\n

Don Janka je do zadnjeg trenutka krasila o\u0161troumnost,\nlucidan, bistar um, na \u010demu je Bogu bio zahvalan, a najvi\u0161e je bio zahvalan za\ndar sve\u0107eni\u0161tva. Imao je dvije domovine, Hrvatsku i  Ameriku. \u201eAli prva je uvijek ona gdje ste se\nrodili, to je va\u0161a majka. Ljubim Hrvatsku i volim je svim svojim srcem. Amerika\nje moja druga domovina \u010diji sam dr\u017eavljanin. Neka ljudi ljube i po\u0161tuju obje\ndomovine i nastoje biti dobri gra\u0111ani u Hrvatskoj i Americi. Budite vjerni u\nsvemu \u0161to poduzimate kad se pribli\u017eavate Gospodinu\u201c poru\u010dio je don Janko u\nemisiji deset mjeseci prije blagog preminu\u0107a u Gospodinu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don\nJanko je, prema njegovoj oporu\u010dnoj \u017eelji, pokopan u grobnici gdje po\u010divaju\nzemni ostaci don Jankovog strica mons. Tome Segari\u0107a (1889.-1961.), njegovoga\nbarbe. Don Toma je zaslu\u017ean za don Jankovo zvanje sve\u0107enika. On je don Janka potaknuo\nda postane sve\u0107enikom, molio je za njega i materijalno uzdr\u017eavao don Jankovo\n\u0161kolovanje. Don Toma je bio dugogodi\u0161nji \u017eupnik u rodnom Istu koji je pre\u017eivio otmicu\nnjema\u010dkih nacista kad je bio u grupi otetih \u010detrdesetak I\u0161\u0107ana kao taoca, od\nkojih ih se gotovo 30 nije vratilo. Me\u0111u tada otetima bio je i don Jankov otac\nkoji je pre\u017eivio nacisti\u010dki logor u Dachau. Don Toma je bio i kanonik Kaptola\nZborne crkve Svete Marije u Pagu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don\nJanko je ro\u0111en 12. sije\u010dnja 1923. g. u obitelji s devetero djece (\u010detiri brata i pet sestara) na Istu, od oca Mate i\nmajke Romane ro\u0111. Smoljan koji su se bavili pomorstvom i trgovinom. Don Janko\nje bio drugo dijete po redu u obitelji, a s 12 godina oti\u0161ao je u \u0161ibensko\nsjemeni\u0161te, 1934. g. U \u0160ibeniku je 1942. g. maturirao u klasi\u010dnoj gimnaziji. Kad\nsu don Janku umrli roditelji i sestra, jugoslavenske vlasti nisu mu dozvolile\nsudjelovati na sprovodu.<\/p>\n\n\n\n

Don\nJanko je tre\u0107a generacija sve\u0107enika u obitelji Segari\u0107. Prije o\u010devog brata\nmons. Tome Segari\u0107a, sve\u0107enik je bio i don \u0160ime Segari\u0107 koji je 1865. g. dao izgraditi\ncrkvu Gospe od Zdravlja koju I\u0161\u0107ani pohode za blagdan Gospe od Zdravlja. Crkva\nse nalazi na vrhu i\u0161\u0107anskog oto\u010dkog brda Stra\u017ea, paralelno s uvalom \u0160iroka, uz\n\u010diju se obalu nalazi groblje u kojem je pokopan blagi sve\u0107enik glagolja\u0161ke \u017eupe\nIst \u010dije je srce kucalo za cijelu Hrvatsku u domovini i svijetu \u2013 mons. Janko\nSegari\u0107. Za vrijeme don Jankovog ispra\u0107aja puhalo je jako\njugo, simboli\u010dni podsjetnik na nevere \u017eivota koje je don Janko pro\u017eivio od\nsvoje najranije dobi. No, nijedna dru\u0161tvena neda\u0107a koja se tijekom Drugog\nsvjetskog rata i pora\u0107a te\u0161ko odr\u017eavala i na Crkvu i sve\u0107eni\u0161tvo koji su\ndijelili sudbinu svoga naroda, ni mora ni oceani, nisu udaljili don Janka od\nljubavi i privr\u017eenosti za domovinsku Crkvu i rodnu grudu gdje je i po\u017eelio\npo\u010divati do uskrsnu\u0107a tijela.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Po\u010dasnim\nkanonikom Stolnog kaptola sv. Sto\u0161ije u Zadru imenovan je 31. o\u017eujka 1984. g. Po\u010dasnim\nprelatom njegove svetosti (monsinjorom) don Janko je imenovan 30. studenoga\n1999. g. <\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
OLYMPUS DIGITAL CAMERA<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mons. Janko Segari\u0107, zaslu\u017eni sve\u0107enik iz Zadarske nadbiskupije koji je duhovno i materijalno povezivao domovinsku i iseljenu Hrvatsku odnosno Crkvu …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":37068,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/11\/P1017159.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37067"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37067"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37067\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37137,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37067\/revisions\/37137"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/37068"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37067"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37067"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37067"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}