{"id":36378,"date":"2019-10-13T18:28:05","date_gmt":"2019-10-13T17:28:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=36378"},"modified":"2019-10-14T17:35:55","modified_gmt":"2019-10-14T16:35:55","slug":"don-marko-sikiric-vrijedan-radnik-na-njivi-gospodnjoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=36378","title":{"rendered":"BIBINJE: Misa povodom 100. godi\u0161njice smrti don Marka Sikiri\u0107a – PROPOVIJED mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Don Marko Sikiri\u0107, vrijedan radnik na njivi Gospodnjoj<\/strong><\/p>\n\n\n\n

(Jl 4,12-21; Ps 98,1-4; 2Tim 2,8-13; Lk 17,11-19)<\/p>\n\n\n\n

1.<\/strong>\nSve vas srda\u010dno pozdravljam, okupljene na euharistijskome slavlju u  prigodi obilje\u017eavanja stote obljetnice smrti\nsve\u0107enika, neko\u0107 bibinjskog \u017eupnika don Marka Sikiri\u0107a.  U ve\u010dera\u0161njem prvom \u010ditanju iz knjige proroka Joela (4,\n12-21) \u010duli smo pobudne rije\u010di kojima prorok poziva narod neka se \u201eprobudi i\nneka se hvataju srpa jer ljetina je zrela. Neka ustanu i si\u0111u u polje jer tijesak\nje pun, a kace se prelijevaju\u201c. Joel\nje jedan od dvanaest \u201emalih proroka\u201c koji \u0107e posebice revnovati za slavlje Dana\nGospodnjega. Znamo da je Ezra organizirao zajednicu na temelju Zakona i dao joj\nsigurne temelje. Nehemija \u0107e provesti dru\u0161tvenu i religioznu obnovu i dati\npotrebnu podlogu da se \u017eidovstvo odr\u017ei i ne izgubi u poganstvu. Narod je\nprihvatio Zakon u sve\u010danom zboru pa mala \u017eidovska zajednica \u017eivi miran \u017eivot. Ali,\n\u017eivi bez osobitog \u017eara i odu\u0161evljenja jer se u uvukao nezdravi duh\nmaterijalizma. A uz to nenadano navale skakavci i poharaju ljetinu. Svi onda\npohrli\u0161e u hram da se izjadaju i mole Jahvea za pomo\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Tada\nustaje prorok Joel koji ih poti\u010de na molitvu i pokoru, obra\u0107enje i spasenje.\nZajednica je bespomo\u0107na pa ih Joel poziva neka se okupe u ku\u0107u Jahvinu te mole\ni poste. Jer, Dan Jahvin je stra\u0161an. Nema, naime, hrane ni radosti, nema\nsjemenja ni ploda, nema ni \u017eivotinja, ni berbe. \u201eTrubite u trubu sa Siona\u201c,\nvi\u010de prorok, dok stanovnici zemlje dr\u0161\u0107u jer \u201eDan Jahvin je pun mraka i tmine,\nobla\u010dan i crn kao sinajska teofanija\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Prorok\nse slu\u017ei apokalipti\u010dkim slikama gdje \u201eoganj sve pro\u017edire i guta\u201c, \u201ezemlja se\ntrese, nebo podrhtava, a pomr\u010dina sunca i mjeseca zvijezdama sjaj trne\u201c. Stoga\nJoel ponavlja kako je \u201eJahvin dan velik i vrlo stra\u0161an; tko \u0107e ga podnijeti?\n(2, 10-11). I ne umara se pozivati ljude neka se \u201evrate Gospodinu svim srcem\nsvojim\u201c i neka \u201eposte, pla\u010du i kukaju\u201c. \u201eRazderite srca, a ne halje svoje i\nvratite se Jahvi, Bogu svome\u201c, (2, 12) uporno poziva ovaj Bo\u017eji \u010dovjek svoje\nsunarodnjake na istinsko obra\u0107enje srca. \u201eZatrubite, veli on, sa Sionu i sveti\npost naredite kako bi se Jahve smilovao! Za\u0161to da drugi narodi govore: Gdje im\nje Bog njihov\u201c! <\/p>\n\n\n\n

2.<\/strong> Ve\u010deras ovdje u njegovom rodnom mjestu u Bibinjama, spominjemo jednog takvog Bo\u017ejeg \u010dovjeka, don Marka Sikiri\u0107a, u prigodi stote obljetnice njegove smrti. Poznato nam je kako je povijest ovoga kraja, kao i drugih dijelova Lijepe Na\u0161e, bila vrlo te\u0161ka i puna brojnih izazova. A \u017eitelji su poput Izraelaca do\u017eivljavali brojna isku\u0161enja i sukobe na lokalnoj i me\u0111unarodnoj razini \u0161to je redovito imalo posljedica na njihove \u017eivote. No, ta te\u0161ka vremena iznjedrila su i silan broj mu\u0161karaca i \u017eena, anonimnih i poznatih te\u017eaka, pomoraca, radnika, ratnika, kulturnih i javnih djelatnika koji su ostavili duboki trag u povijesti svoga kraja. Me\u0111u njima posebice isti\u010demo sve\u0107enike rodom iz Bibinja, kao i brojne bibinjske \u017eupnike zauzete pastoralne djelatnike i apostole u Gospodnjem vinogradu. Kao navjestitelji Bo\u017eje Rije\u010di i djelitelji svetih tajna oni su ostali zapam\u0107eni kao dobri duhovni pastiri, odgojitelji i prosvjetitelje svoga puka. A narod sa zahvalno\u0161\u0107u i ponosom \u010duva o njima lijepu uspomenu promicatelja naravnog, crkvenog, katoli\u010dkog i nacionalnog identiteta. <\/p>\n\n\n\n

Bogu\nsmo zahvalni \u0161to je u godinama velikih i slo\u017eenih dru\u0161tvenim previranja, posebice\nu drugoj polovici XIX. i u prva dva desetlje\u0107a XX. stolje\u0107a Zadarska\nnadbiskupija imala sve\u0107enika don Marka Sikiri\u0107a koji se ovdje rodio, 19.\nlistopada 1858. a za sve\u0107enika zare\u0111en je 7. listopada 1883. Preminuo je u\nZagrebu to\u010dno prije stotinu godina, 11. listopada  1919. <\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en,\nre\u0111en i pokopan u Marijinom mjesecu listopadu, don Marko nas je o stotoj\nobljetnici svoje smrti okupio u svom rodnom mjestu oko stola Gospodnjega. U\nobjavljenoj monografiji \u201eIz pro\u0161losti Bibinja\u201c (Zadar, 1999. str. 102)\nravnatelj Dr\u017eavnog arhiva u Zadru, dr. Ante Gveri\u0107 pi\u0161e o don Marku da je bio\n\u201ejedinstvena li\u010dnost, pravi uzor zna\u010dajnika, izniman vjernik i sve\u0107enik, bri\u017eni\npastir i skrbnik, gorljiv rodoljub, te na kraju mu\u010denik. Bibinjski puk i dan\ndanas gaji \u017eivo sje\u0107anje na svog velikog sina i \u017eupnika o kojem se govori s\ndu\u017enim po\u0161tovanjem i dostojanstvom. Kao dugogodi\u0161nji \u017eupnik Bibinja iskazao se\nkao vjeran slu\u017eitelj odgajaju\u0107i narod u duhu bogoljublja i domoljublja. Bog,\nvjera i Hrvatska bili su mu glavno i jedino\u201c. <\/p>\n\n\n\n

3.<\/strong> Kroz punih 36.\ngodina pastoralnog djelovanja u rodnim Bibinjama (1884.-1919.) pro\u017eivio je\nbrojne dru\u0161tvene i politi\u010dke promjene: Nestanak Otomanskoga carstva, Prvi\nsvjetski rat i propast Austro-ugarske monarhije, stvaranje Kraljevine\nJugoslavije, talijansko zauze\u0107e Zadra i Hrvatskog primorja. Bile su to godine iseljavanja\nhrvatskoga \u017eivlja i odnaro\u0111ivanje hrvatskoga puka. Don Marko se nije dao\nzbuniti, niti obeshrabriti. Njegovo \u017eivotno geslo i pastoralno poslanje moglo\nbi se sro\u010diti u \u017eivotnu odrednicu: Ostati na vlastitome ognji\u0161tu i biti ponosan\n\u0161to je katolik i Hrvat. Njegovo pastoralno djelovanje do\u017eivjet \u0107e procvat na brojnim\npodru\u010djima. Uz duhovnu skrb za du\u0161evno spasenje povjerenih du\u0161a, brinuo se i za\nkulturnu i materijalnu skrb svoga  mjesta,\nkako  pri obnovi \u017eupne crkve sv. Roka,\ntako i za gradnju \u017eupne ku\u0107e i otvaranja pu\u010dke \u0161kole. Otvorio je i pu\u010dku kuhinju\nkako bi skrbio za najpotrebitije. A 1904. godine otvorena je ovdje i pu\u010dka\nknji\u017enica. Svojim primjerom uzornog sve\u0107eni\u010dkoga \u017eivota don Marko je bio blizak\nsvome narodu u onim najte\u017eim vremenima. Nije popu\u0161tao ni u jednom trenutku\nnasilnoj talijanizaciji i odnaro\u0111ivanju svoga mjesta, te ostao bedem i\nza\u0161titnik hrvatske kulture i tradicije. Pod prijetnjom smrti don Marko je morao\npo\u0107i u \u201eizgnanstvo\u201c koje je zavr\u0161ilo u Zagreb gdje je preminuo 11. listopada\n1919. u zakladnoj bolnici milosrdne bra\u0107e. <\/p>\n\n\n\n

Ima\ni u tomu neke simbolike \u0161to svoj zemaljski \u017eivot zavr\u0161io u Zagrebu kojeg je\niznimno cijenio kao sredi\u0161te hrvatskog naroda, te \u010desto govorio \u201edr\u017eite se\nZagreba\u201c. Zahvalni smo Providnosti za ovog Bo\u017ejeg \u010dovjeka koga se sje\u0107amo u\nprigodi njegove stote obljetnice smrti. Svoju zahvalnost uklju\u010dujemo u ovu\neuharistijsku \u017ertvu koja je najve\u0107i i najvrjedniji \u010din zahvalnosti.  U ve\u010dera\u0161njem Lukinom evan\u0111elju \u010duli smo kako je Isus\nozdravio desetoricu gubavaca od kojih se samo jedan vratio \u201eslave\u0107i Boga u sav glas\u201d.\nOvaj odlomak trebali\nbismo svako malo \u010ditati i o njemu \u010de\u0161\u0107e razmatrati. Otkrili bismo tada koliko\nsmo nezahvalni, poput one devetorice koji su ozdravili, ali nisu rekli Isus\nhvala. Na\u0161a se kultura mjeri upravo prema tome koliko znamo re\u0107i \u201ehvala\u201c. Bez zahvalnosti svijet bi bio veoma siroma\u0161an.\nManjkalo bi mu ne\u0161to lijepo \u0161to postoji na svijetu. Moj jedan dobra prijatelj i\npoznanik objavio je knji\u017eicu s naslovom \u201eNa\u0161 \u017eivot je hvala i oprosti\u201c. To su\ndvije rije\u010di koje su utkane i u ovo euharistijsko slavlje koje smo zapo\u010deli\niskrenim kajanjem mole\u0107i opro\u0161tenja od Boga i ljudi. A zamalo \u0107emo nastaviti\neuharistijsko slavlje hvale\u0107i Boga za \u010dudesna njegova djela, a posebice za ovu\nnekrvnu \u017ertvu Novoga Saveza kojom nas je spasio i otkupio. Stoga mu pjevamo,\nkli\u010demo i zahvaljujemo onim poznatim usklikom: \u201eTvoju smrt Gospodine\nnavije\u0161tamo, tvoje uskrsnu\u0107e slavimo i tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo. Do\u0111i\ngospodine Isuse! Amen. <\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n\n\n\n

Bibinje, 12. listopada 2019.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Don Marko Sikiri\u0107, vrijedan radnik na njivi Gospodnjoj (Jl 4,12-21; Ps 98,1-4; 2Tim 2,8-13; Lk 17,11-19) 1. Sve vas srda\u010dno …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":36452,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/20191012_185620.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36378"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=36378"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36378\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36454,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/36378\/revisions\/36454"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/36452"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=36378"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=36378"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=36378"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}