Sje\u0107aju\u0107i\nse dana kada je slu\u017ebenica Bo\u017eja Majka Marija Krucifiksa Kozuli\u0107, na blagdan\nsvetih arkan\u0111ela Mihaela, Gabriela i Rafaela, 29. rujna 1922. godine svoju du\u0161u\n\u201ejednostavnu, \u010distu i poniznu\u201c predala Gospodinu kojemu je vjerno slu\u017eila,\nvjerni \u0161tovatelji i sestre Dru\u017ebe Presvetog Srca Isusova okupili su se u\nnedjelju 29. rujna u samostanu Presv. Srca Isusova kako bi proslavili Dan\nbla\u017eenog preminu\u0107a Rije\u010dke Majke.<\/p>\n\n\n\n
Sve\u010dano euharistijsko slavlje u koncelebraciji desetak sve\u0107enika predslavio je mons. dr. \u017delimir Pulji\u0107, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije.<\/p>\n\n\n\n
Na po\u010detku okupljene vjernike, obitelji s djecom, sve\u0107enike, a osobito nadbiskupa Pulji\u0107a, pozdravila je s. Dobroslava Mlaki\u0107, vrhovna predstojnica Dru\u017ebe i postulatorica kauze Slu\u017ebenice Bo\u017eje.<\/p>\n\n\n\n
\n\u201eMajka Marija Krucifiksa je u ovoj ku\u0107i, na ovome svetom mjestu, preminula na\nglasu svetosti. Apostolski je djelovala u tri crkvene pokrajine: u\nTr\u0161\u0107ansko-koparskoj i Kr\u010dkoj biskupiji, a najdu\u017ee je \u017eivjela i djelovala u\nRijeci gdje je jo\u0161 kao vrlo aktivna laikinja franjeva\u010dka tre\u0107oredica gradila i\nizgradila zavod za siroma\u0161nu djecu i mlade\u017e te za svoju Dru\u017ebu, koju je ovdje\ntako\u0111er osnovala u ovoj ku\u0107i. Sav svoj \u017eivot posvetila je siroma\u0161noj djeci i\nmlade\u017ei, a temelj njezina apostolskog poslanja bio je Isusov poziv: ‘\u0160to god\nste u\u010dinili jednom od ove najmanje bra\u0107e, meni ste u\u010dinili’ (Mt 25, 40). U ovoj\nku\u0107i je otvorila siroti\u0161te, dje\u010dji vrti\u0107, pu\u010dku \u010detverogodi\u0161nju \u0161kolu,\nknji\u017enicu, radionice ru\u010dnog rada i oratorij. Njezin \u017eivotni program i cilj\nprema kojemu je rasla na putu savr\u0161enosti i svetosti bio je ostvarenje\nBla\u017eenstava. Majka Krucifiksa je odjelotvorila evan\u0111elje u svom \u017eivotu: gladne\nje hranila, gole odijevala, neukima obrazovanje pru\u017eala. Njezino je geslo bilo:\n‘Uta\u017eiti \u017ee\u0111 raspetome Kristu’, to jest svojim \u017eivotom i djelom svjedo\u010diti\nljubav Bo\u017eanskog Srca svakom potrebnom, siroma\u0161nom, napu\u0161tenom i bolesnom. Cilj\nnjezina odgoja djece i mlade\u017ei bio je da odgoji dobre gra\u0111anke i kr\u0161\u0107anke,\ndobre supruge i majke te dobre radnice. Njezino djelo nastavile su do danas\nnjezine duhovne k\u0107eri. Pa preporu\u010damo se u molitve da nasljedujemo Krista idu\u0107i\nnjezinim stopama, ali pozivamo sve na zdu\u0161nu molitvu kako bi je \u0161to prije\nugledali uzdignutu na \u010dast oltara\u201c, zaklju\u010dila je s. Dobroslava.<\/p>\n\n\n\n
Zadarski nadbiskup zapo\u010deo je svoju propovijed rije\u010dima sv. Pavla upu\u0107ene u\u010deniku Timoteju: Bo\u017eji \u010dovje\u010de, Bo\u017eja \u017eeno! Ne zaboravi da si Bo\u017eji! Bo\u017eja je bila i ona koja je sve okupila oko sebe na dana\u0161nji dan.<\/p>\n\n\n\n
\u201eVe\u010deras se spominjemo dana kad je Marija Krucifiksa Kozuli\u0107, ‘majka siroma\u0161nih i napu\u0161tenih koja je za \u017eivota provi\u0111ala krov, hranu, odje\u0107u, odgoj i obrazovanje siroma\u0161noj djeci i mlade\u017ei’, u sedamdesetoj godini \u017eivota blago usnula u Gospodinu (29. rujna 1922.). A pro\u0161la je zemljom blagoslivljaju\u0107i i \u010dine\u0107i dobra djela na slavu Bo\u017eju. Svoju plemenitu, ‘\u010distu, poniznu i hrabru du\u0161u posvetila je dobrobiti Bo\u017ejih siromaha’, kako stoji uklesano na njezinoj plo\u010di, sa \u017eeljom neka ‘Gospodin udijeli mir du\u0161i njezinoj’. Potje\u010de iz bogate i vjerni\u010dke, lo\u0161injske, brodovlasni\u010dke obitelji koja se sredinom 19. stolje\u0107a doselila u Rijeku. Pisci njezina \u017eivota vele da je u krilu svoje obitelji primila dobar ljudski i kr\u0161\u0107anski odgoj, te duhovno rasla i dozorila u ozra\u010dju Marijina sveti\u0161ta na Trsatu.<\/p>\n\n\n\n
Opisivali su je biblijskim izrazom ‘vrsne \u017eene’ (Izr 31, 10) koju nije zanimala prolaznost ovoga svijeta; ni ljepota, ni bogatstvo, nego kako evan\u0111eoske savjete provesti u \u017eivot i kako njegovu Radosnu vijest prenijeti drugima. Kao aktivna laikinja u pobo\u017enoj udruzi K\u0107eri Presvetog Srca Isusova u Trstu odlu\u010dila je po povratku ‘u stari zavi\u010daj’ posvetiti se siroma\u0161noj djeci i djevojkama u Rijeci. Tako je postala ‘uto\u010di\u0161te siroma\u0161nih i napu\u0161tenih djevoj\u010dica, kako zbog njihove materijalne oskudice, tako i zbog brojnih poroka koji su vrebali na ulici. Osjetila je, naime, da treba voditi brigu za njihovo moralno i duhovno zdravlje, kako njihov \u017eivotni brod ne bi ‘potonuo’. Zbog toga \u0107e autor monografije Szentm\u00e1rtoni re\u0107i da je Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 bila ‘prava Bo\u017eja moreplovka’, ali i graditeljica karitativno-socijalnih ustanova u Rijeci, koja \u0107e utemeljiti autohtonu hrvatsku redovni\u010dku zajednicu Dru\u017ebu sestara Presvetog Srca Isusova. Stoga njezine duhovne k\u0107eri sa zahvalno\u0161\u0107u se sje\u0107aju svoje Majke, ‘vrsne \u017eene’, koja je sebe i svoj rad, kao i \u010ditavi \u017eivot gledala pod ‘lupom vje\u010dnosti’\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Osvr\u0107u\u0107i se na misna \u010ditanja nadbiskup Pulji\u0107 je naglasio da nas \u010ditanja upozoravaju na vje\u010dnost te kako tu vje\u010dnost \u201etreba trajno imati pred o\u010dima i s njom ozbiljno ra\u010dunati. Jednoga dana, naime, zavr\u0161it \u0107e na\u0161 ovozemni hod. Prestat \u0107e na\u0161e boli i suze, glad i gozba, radost i tuga. Svi \u0107emo tada ‘prije\u0107i prag nade’ i zakora\u010diti u vje\u010dnost i zapo\u010det \u0107e vje\u010dna pjesma u Bo\u017ejoj ljubavi ili, ne daj Bo\u017ee, vje\u010dni pla\u010d i muke bez Boga i ljubavi. Stoga nas ova \u010ditanja poti\u010du gledati na stvari iz ‘perspektive vje\u010dnosti’ kako bismo na odlasku s ovoga svijeta mogli u\u0107i u ‘vje\u010dnu sre\u0107u bez kraja’, ili u ‘vje\u010dnu nesre\u0107u bez konca’. \u017divot nam je u tom vidu darovan da ga provedemo zauzeto i odgovorno. Tu veliku pouku i istinu Krist obja\u0161njava ve\u010deras potresnom pri\u010dom o be\u0161\u0107utnom i tvrdom bogata\u0161u i patniku-siromahu Lazaru.<\/p>\n\n\n\n
Njihov zemaljski \u017eivot bio je vrlo razli\u010dit: bogata\u0161u je sve bilo pjesma i gozba, a Lazaru glad, bolest i patnja. Isto se dogodilo i na drugom svijetu. Samo ovaj put obratno: bogata\u0161a je do\u010dekala ‘vje\u010dna kazna i patnja bez Boga’, a Lazara ‘vje\u010dna sre\u0107a uz Boga’. Luka dodaje kako se izme\u0111u njih ‘isprije\u010dila provalija golema’, bezdan preko kojega prijelaza nije bilo. Potresna je i vrlo razumljiva ova Lukina prispodoba. To je pri\u010da o svima koji se za \u017eivota samo ‘goste i piju’, bez trunke osje\u0107aja i brige ‘za gologa i gladnoga brata’, kao i bez brige za vje\u010dno spasenje. Stoga prorok Amos grmi u prvom \u010ditanju i veli: ‘Jao bezbri\u017enima na Sionu koji le\u017ee na bjelokosnim posteljama’, pa najavljuje kako \u0107e ‘umuknuti veselje rasko\u0161nika’ (Am 6, 7).<\/p>\n\n\n\n
Luka nam, dakle, vrlo plasti\u010dno i razumljivo opisuje bahatog i be\u0161\u0107utnog bogata\u0161a s jedne strane i jadnog prosjaka Lazar koji je sav u \u010direvima le\u017eao pred bogata\u0161evim vratima. Zanimljivo je da Luka navodi ime siromaha, ali ne i bogata\u0161a. Iz prispodobe naziremo, me\u0111utim, da se radi o dva razli\u010dita tipa i dva razli\u010dita \u017eivota. Opisane su dvije ovozemaljske ljudske sudbine, ali i dvije razli\u010dite vje\u010dnosti. Bogata\u0161u je dano bogatstvo ne samo da u njem u\u017eiva, nego da poma\u017ee potrebnima kako bi zaslu\u017eio vje\u010dno bogatstvo u nebu. Iz prispodobe vidimo da je ‘anonimni bogata\u0161’ vi\u0161e volio pse nego bolesnoga i siroma\u0161noga brata Lazara koji mu je bio na dohvat ruke, pred vratima.<\/p>\n\n\n\n
Evan\u0111elist Luka kao da je htio re\u0107i: ‘Tebe, bezimeni bogata\u0161u, koji si vi\u0161e volio svoje pse, nego siromaha Lazara, o\u010dekuje pasja vje\u010dnost u paklu’. Stra\u0161na kazna koju je s\u00e2m bogata\u0161 stekao. Nije on, me\u0111utim, bio osu\u0111en \u0161to se gospodski hranio. Bog nema ni\u0161ta protiv toga da svatko ima pristojan ru\u010dak. On je bogata\u0161a ‘kaznio’ jer je dopustio da uz njegov bogati stol kao pseto skapava njegov gladni brat. Njega Bog nije odbacio zato \u0161to se odijevao u ‘svilu i kadifu’ kako narod veli, ve\u0107 zato \u0161to je kraj njega njegov brat Lazar bio u prnjama, polugol i zakrpan. Kona\u010dno bogata\u0161 nije bio osu\u0111en \u0161to je imao veliko bogatstvo, nego \u0161to je imao sku\u010deno srce i sebi\u010dnu du\u0161u. A bogatstvo i u\u017eivanje postado\u0161e mu ‘njegovim bo\u017eanstvom’, izvorom ‘la\u017ene sre\u0107e’ koja ga je odvela u vje\u010dnu nesre\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Lazar je nasuprot tomu imao \u017eivot pun jada, siroma\u0161tine i bola. No, on je \u017eivot patnje, siroma\u0161tva i poni\u017eenja primio bez kletve i psovke, bez gor\u010dine i mr\u017enje. Otkrio je, naime, smisao svoje patnje i svoga \u017eivota, pa zaslu\u017eio vje\u010dnu sre\u0107u u Bo\u017ejem zagrljaju, u raju. Pro\u0161log tjedna imao sam jedno predavanje o be\u010dkom psihijatru Viktoru Franklu, koji je utemeljio logoterapiju koja se bavi upravo problemom smisla \u017eivota. On, koji je pro\u0161ao patnje koncentracijskog logora u Auschwitzu otkrio je i smisao patnje, te zaklju\u010dio da \u010dovjek nije samo ‘kadar znati i stvarati, nego i patiti’. U \u017eivotu nije va\u017eno \u0161to mi od \u017eivota o\u010dekujemo, ve\u0107 je va\u017enije \u0161to od nas \u017eivot o\u010dekuje. Onomu pak ‘koji ima jedan za\u0161to u \u017eivotu, nema problem kako’, veli ovaj zaslu\u017eni be\u010dki lije\u010dnik i psihijatar Frankl.<\/p>\n\n\n\n
Uz pou\u010dnu i potresnu prispodobu o bogata\u0161u i siromahu Lazaru, vratimo se nakratko na\u0161oj ‘moreplovki’, Mariji Kozuli\u0107 s kojom smo i zapo\u010deli ve\u010dera\u0161nje razmi\u0161ljanje. U prigodi dana njezina preminu\u0107a zahvaljujemo Bo\u017ejoj Providnosti za ovu ‘vrsnu \u017eenu’ koja je svoj rad i zauzimanje za siroma\u0161nu djecu i mlade gledala ‘pod lupom vje\u010dnosti’, te i u dnevnoj patnji i kri\u017eevima otkrivala smisao \u017eivota. Dapa\u010de, poput apostola Pavla bila je sretna kad je mogla dopuniti ono ‘\u0161to nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu’ (Kol. 1, 24). I zato je svom imenu Marija, koje je dobila na kr\u0161tenju, dodala nadjevak ‘Krucifiksa \u2013 Raspeta’ kako bi osmislila svoju patnju i brojna trpljenja. Jer, svako dobro djelo prate kri\u017eevi i pote\u0161ko\u0107e. A one nisu mimoi\u0161le ni Mariju Krucifiksu koja je no\u0161ena snagom milosti \u017eeljela ‘uta\u017eiti \u017ee\u0111 raspetom Kristu’, pa kro\u010dila hrabro ususret svome Zaru\u010dniku Isusu, jedinom Otkupitelju \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n
Svoju plemenitu du\u0161u predala je Bogu i preselila se u vje\u010dnu luku mira na dana\u0161nji dan 1922., u zoru sv. Mihovila Arkan\u0111ela, u 70 godini \u017eivota, ovdje u ovom samostanu. Umrla je Majka brojne djece, pisalo se po novinama. ‘\u00c8 morta una santa’, \u010dulo se na talijanskom jeziku; umrla je svetica govorili su mnogi i na sprovodu i poslije. Na spomen sli\u010dicama upisalo se rije\u010di apostola Pavla: ‘Dobar sam boj bio, trku dovr\u0161io, vjeru sa\u010duvao’ (2 Tim, 4,7). A na spomen-plo\u010du sa\u017eeto je uklesan program njezina \u017eivota i djela. Tamo izme\u0111u ostalog stoji da je Marija Krucifiksa (1852. \u2013 1922.) bila prava ‘majka siro\u010dadi, siroma\u0161nih i napu\u0161tenih, jer je za njih provi\u0111ala krov i zaklon, prehranu i odje\u0107u, odgoj i obrazovanje’.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u017eivjela\nje, dakle, 70 godina blagoslivljaju\u0107i sve s kojima se susretala i \u017eivjela. Bila\nje revna u djelima ljubavi prema bli\u017enjima, a sve \u010dinila na ve\u0107u slavu Bo\u017eju.\nPoput njezina U\u010ditelja Isusa Krista i ona je pro\u0161la zemljom \u010dine\u0107i dobro. S\npravom onda pjesnik Albin Petrovi\u0107, odu\u0161evljen njezinom karizmom i dobrim\ndjelima, moli neka to njezino ‘sveto stablo \u0161iri svijetom grane i cjeliva\notvorene, bolne rane’; te zaklju\u010duje usklikom: ‘An\u0111ele dragi, Krucifikso sveta!\nNeka tvoja ljubav i dalje \u017eivi i cvjeta’! Tako neka bude, amen.\u201c
\n <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/DAN_6300-2048x1363.jpg\")
<\/figure><\/li>![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/DAN_6309-2048x1363.jpg\")
<\/figure><\/li>![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/DAN_6351-2048x1362.jpg\")
<\/figure><\/li>![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/DAN_6363a-1362x2048.jpg\")
<\/figure><\/li><\/ul>\n\n\n\nPrije svete mise nadbiskup Pulji\u0107 posjetio je\ni spomen-sobu u kojoj je preminula Slu\u017ebenica Bo\u017eja.<\/p>\n\n\n\n
Tekst\npreuzet sa stranice http:\/\/www.sestre-scj.hr\/<\/a><\/p>\n\n\n\n Dru\u017eba Sestara Presvetog Srca Isusova<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"