{"id":35656,"date":"2019-09-03T09:27:04","date_gmt":"2019-09-03T08:27:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=35656"},"modified":"2019-09-03T09:31:46","modified_gmt":"2019-09-03T08:31:46","slug":"43-katehetski-dan-zadarske-nadbiskupije-zahvalno-sjecanje-na-branimirovu-godinu-1979-predavanje-nadbiskupa-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=35656","title":{"rendered":"43. katehetski dan Zadarske nadbiskupije: “ZAHVALNO SJE\u0106ANJE NA ‘BRANIMIROVU GODINU’ (1979.)” – PREDAVANJE nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Zahvalno sje\u0107anje na ‘Branimirovu godinu’ (1979.)<\/strong><\/p>\n

Tri su poglavlja u predavanju ‘Zahvalno sje\u0107anje na Branimirovu godinu’ koja je obilje\u017eena prije 40 godina (1979.)<\/p>\n

a.<\/strong> U prvom dijelu re\u0107i \u0107emo nekoliko rije\u010di o dva doga\u0111aja koja su se zbila prije Branimirove godine, a to su
\n\u2022 Drugi Vatikanski sabor i
\n\u2022 Hrvatsko prolje\u0107e<\/p>\n

b.<\/strong> U drugom dijelu govori se o slavlje 13 st. kr\u0161\u0107anstva u Hrvata kroz
\n* Program velike devetnice (1975-1984.) s \u010detiri hodo\u010dasni\u010dke postaje: Solin, Biskupija, Nin, Marija Bistrica<\/p>\n

c.<\/strong> U tre\u0107em dijelu govorim o Branimirovoj godini u Rimu i Ninu
\n* A podnaslovi su Ivan Pavao II. slavio misu na hrvatskom jeziku
\n* Na izvorima na\u0161e crkvenosti i dr\u017eavnosti<\/p>\n

1. Uvod: Drugi Vatikanski sabor i Hrvatsko prolje\u0107e<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

a. Drugi Vatikanski sabor (1962.-1965.)<\/strong><\/p>\n

U kontekstu \u201ezahvalnoga sje\u0107anja\u201c napominjem da je deset godina prije zavr\u0161io radom Drugi Vatikanski sabor (1962.-1965.) koji je zapravo bio \u201edoga\u0111aj stolje\u0107a\u201c. A najavio ga je i sazvao starac, papa Ivana XXIII. On je tu svoju odluku objavio u bazilici sv. Pavla, 25. sije\u010dnja 1959. godine, samo tri mjeseca nakon izbora za Petrovoga nasljednika. Ta je njegova odluka bila pravo svjetsko iznena\u0111enje. No, kad je procesija od 2.500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa, svih boja ko\u017ee i naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima pro\u0161la trgom sv. Petra, 11. listopada 1962., komentari su bili: Ovo je prvorazredni crkveni i svjetski doga\u0111aj.
\nBudu\u0107i da su predlo\u017eene i usvojene konstitucije i dekreti prouzro\u010dili velike promjene u samoj Crkvi, neki je od sudionika Sabora usporedio te promjene s \u201emalim zemljotresom\u201c. Ali, ne s onim koji razara i uni\u0161tava, nego s potresom uskrsne zore kad je ispod odvaljenog kamena Gospodin ustao, ili kako na\u0161i Gradi\u0161\u0107anski Hrvati slikovito vele \u201egori-stali\u201c.
\nTreba, me\u0111utim, imati pred o\u010dima realnost koja je i\u0161la od odu\u0161evljenja i entuzijazma do otpora i kontestacije koncilskoga duha. Nije, naime, nikada bilo lako mijenjati ne\u0161to \u0161to je stolje\u0107ima stvarano i bilo dobro uhodano (Bra\u010danin i \u201esursum corda\u201c). Stvarala se umjetna ili stvarna klima napetosti u sporednim stvarima izme\u0111u \u201eprogresista i tradicionalista\u201c. Razumljivo je, stoga, da je sveti Ivan Pavao II., kao sudionik i promicatelj saborskoga duha, u enciklici \u201eRedemptoris Missio\u201c napisao: \u201eOsje\u0107am kako je nastupio \u010das da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne mo\u017ee izmaknuti toj najvi\u0161oj du\u017enosti: navije\u0161tati Krista svim narodima svijeta\u201c (br. 3). Zbog toga je Benedikt XVI., povodom 50. obljetnice otvaranja Drugoga Vatikanskoga sabora, proglasio 2012. \u201eGodinu vjere\u201c.<\/p>\n

b. Hrvatsko prolje\u0107e (1970.)<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Uz ovu kratku intonaciju doprinosa Drugoga Vatikanskoga sabora, ne samo u \u017eivotu Crkve, ve\u0107 i dru\u0161tva u cjelini, \u010dini mi se korisnim re\u0107i dvije rije\u010di i o \u201eHrvatskom prolje\u0107u\u201c prije nego prije\u0111eno na temu \u201eZahvalnoga sje\u0107anja na Branimirovu godinu\u201d (1979.). Hrvatsko prolje\u0107e naziv je za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, dru\u0161tvu i kulturi, obilje\u017eeno legitimnim tra\u017eenjem za\u0161tite nacionalnoga identiteta. Prve naznake toga tra\u017eenja bile su uo\u010dljive ve\u0107 1967. vezano uz jezi\u010dno-kulturni doga\u0111aj objave \u201eDeklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika\u201c (1967.) te odr\u017eavanja Desete sjednice CK SKH (u sije\u010dnju 1970.).
\nTada je, naime, hrvatska partijska organizacija osudila jugoslavenski unitarizam. Isto tako treba se sjetiti kako je to bilo razdoblje najzna\u010dajnijih programskih listova i \u010dasopisa (Hrvatski tjednik, Hrvatsko sveu\u010dili\u0161te, Kritika, Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram, a na svoj na\u010din i filozofski \u010dasopis Praxis). U tada\u0161njim medijima vladala je doza slobode: Vjesnik, Vjesnik u srijedu i drugi listovi, kao i sredi\u0161nje katoli\u010dko glasilo Glas koncila, prenosili su zapa\u017eanja brojnih reformnih novinara, a predvodio ih je Mati\u010din Hrvatski tjednik, posebice pod uredni\u0161tvom Vlade Gotovca.
\nOtvorilo se tada i pitanje slobodnoga tr\u017ei\u0161ta kao i ekonomske kontrole nad dohotkom i profitom. Hrvatsko je prolje\u0107e tako uzdrmalo strukture onda\u0161nje Jugoslavije, kao i monolitnost partijske dr\u017eave. No, mo\u0107ne skupine unutar JNA i srpske zajednice u Hrvatskoj djelovale su protiv prolje\u0107ara. A kada je Tito (4. srpnja 1971.) hrvatskom vodstvu nalo\u017eio mjere protiv \u201enacionalizma\u201c, nastao je studentski \u0161trajk (sredinom studenoga 1971.), koji je dao izliku i povod za intervenciju protiv hrvatskoga reformnog vodstva.<\/p>\n

Represija nad Hrvatskom i podno\u0161enje ostavki hrvatskoga vodstva (12. prosinca 1971), imalo je vi\u0161estruke u\u010dinke. Uhi\u0107enje studentskih lidera i prvaka Matice hrvatske, vi\u0161e stotina osuda za politi\u010dke prekr\u0161aje, \u010distke vi\u0161e tisu\u0107a \u010dlanova SKH, stvorili su traumatizirano stanje u hrvatskom narodu (vrijeme pasivnosti i \u0161utnje) koje \u0107e potrajati skoro jedno desetlje\u0107e.<\/p>\n

2. Slavlja 13 stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Kada je nakon gu\u0161enja \u201ehrvatskog prolje\u0107a\u201c (1971.) za\u0161utjela svaka slobodna rije\u010d, Crkva se sabrala i zapo\u010dela govoriti svojim provjerenim na\u010dinom kako bi se narod vjerski osvijestio i bolje upoznao svoju povijest i prepoznao vjerni\u010dke korijene svoga identiteta. Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u u to vrijeme na \u010delu hrvatskoga episkopata na\u0161ao se sluga Bo\u017eji kard. Franjo Kuhari\u0107, koji je bio veliki poklonik i nasljednik bla\u017eenoga Alojzija Stepinca. Kard. Stepinac je davne 1941. bio planirao obilje\u017eiti godi\u0161njicu trinaeststoljetnih prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641. 1941.) Stepin\u010deva zamisao morala je biti prekinuta zbog rat. Ali, nije bila zaustavljena. Njegov nasljednik kard. Franjo Kuhari\u0107 tridesetak godina kasnije, u vrlo nepovoljnom dru\u0161tveno-politi\u010dkom sustavu komunisti\u010dko-ateisti\u010dke dr\u017eave, razborito i smireno pripremao je narod i Crkvu u Hrvatskoj na velika vjerska okupljanja koja \u0107e imati osobiti doprinos za poznavanje vjerske i nacionalne pro\u0161losti, kao i u prepoznavanju korijena vjerni\u010dkoga i narodnoga identiteta.<\/p>\n

a. Program slavlja velike devetnice (1975.-1984.) i 4 hodo\u010dasni\u010dke postaje<\/strong><\/p>\n

Providencijalna je bila odluka hrvatskih biskupa da se kroz devet godina zahvali Bogu za dar kr\u0161tenja, vjere i pripadnosti Katoli\u010dkoj Crkvi. Jer, nakon vi\u0161egodi\u0161njeg \u201ezatiranja katoli\u010dkog i hrvatskog imena\u201c u vrijeme komunizma, trebalo je u\u010diniti sve da ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kr\u0161\u0107anske ba\u0161tine i narodnoga stabla. Tako su zapo\u010dela narodna okupljanja: Od Solina (1976.) gdje se razmi\u0161ljalo o daru kr\u0161tenja na rijeci Jadru kod Gospe od otoka, preko Biskupije kod Knina (1978.), pa sve do Nina (1979.) gdje se spominjalo veze hrvatskih vladara sa Svetom Stolicom. Posebice s papom Ivanom VIII. koji je na \u201eSpasovdan 879. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod, i svu zemlju njegovu\u201c.<\/p>\n

Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi (kard. Kuhari\u0107 i Zdenko Svete za odnose s vjerskim zajednicama: Svatko je svoje brojao). Bilo je to mirotvorno \u201edoga\u0111anje naroda\u201c koji nije tra\u017eio oru\u017eje, ve\u0107 molio i prebirao zrnca krunice. S vjernom odvjetnicom Marijom u znaku krunice i s krunicom na\u0161i su ljudi prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.<\/p>\n

S datumom po\u010detka devetogodi\u0161njega hoda iz Solina umre\u017eena je, dakle, bli\u017enja i daljnja na\u0161a povijest, protkana vjerno\u0161\u0107u Bogu, Crkvi, Papi i narodnim korijenima. A obilje\u017eila je i na\u0161 stoljetni vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu i na\u0161u posebnost u zajedni\u010dkoj europskoj kr\u0161\u0107anskoj uljudbenoj ba\u0161tini. I kad danas s odre\u0111ene povijesne distance razmi\u0161ljamo o planu i programu spomenute velike obljetnice, osje\u0107amo kako je to bio hrabar \u010din tada\u0161njih hrvatskih biskupa \u010dije plodove jo\u0161 uvijek \u017eanjemo. A zapo\u010deo je prije \u010detrdeset i dvije godine kod Gospe od Otoka u Solinu, te postupno i dosljedno ostvarivao se \u201ehodo\u010dasni\u010dki\u201c po na\u0161im sveti\u0161tima, od Solina preko Biskupije kod Knina, te Branimirove godine u Ninu, a zavr\u0161io euharistijskim kongresom u na\u0161em nacionalnom marijanskom sveti\u0161tu na Mariji Bistrici. A sve se odvijalo u vrlo slo\u017eenim okolnostima onda\u0161nje komunisti\u010dke vladavine.<\/p>\n

3. Branimirova godina u Rimu i u Ninu<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dok danas s povijesne distance od \u010detiri desetlje\u0107a razmi\u0161ljamo o sve\u010danosti Branimirove godine u Rimu i u Ninu, ni izdaleka nije mogu\u0107e iscrpno i cjelovito prikazati \u0161to se tada pred o\u010dima na\u0161ih vjernika dogodilo. I \u0161to su takva na\u0161a slavlja zna\u010dila onom vremenu a i kasnije. Posebice ono \u0161to se dogodilo u Rimu nad grobom Petra apostola 30. travnja 1979. godine. Jo\u0161 nikada Hrvati nisu \u010duli tako sna\u017eno vrjednovanje svoje narodne i crkvene povijesti. Kao davno nekada Ivan VIII. hrvatskome vladaru Branimiru, tako je sveti Ivan Pavao II. blagoslivljao Hrvatima sve \u0161to im je drago i sveto, na ovom i na onom svijetu, za ovaj i za vje\u010dni \u017eivot. Papi Poljaku sve je to bilo kristalno jasno.<\/p>\n

Kad se bazilika svetoga Petra popunila, te uz gromoglasno pjevanje i pljesak hrvatskih hodo\u010dasnika Papa Ivan Pavao II. s nazo\u010dnim koncelebrantima do\u0161ao do oltara, u ime svih nazo\u010dnih biskupa i sve\u0107enika, Bogu posve\u0107enih osoba i puka Bo\u017ejega, obratio se kard. Franjo Kuhari\u0107:<\/p>\n

\u201eSveti O\u010de!
\nPred Vama je hodo\u010da\u0161\u0107e katolika Hrvata prvi put u Va\u0161em pontifikatu. Te\u017eak je bio na\u0161 povijesni put kroz stolje\u0107a. U obrani svoje vjere i svoga postojanja isplakali smo mnoge suze i platili skupu cijenu krvi. I dok sada ovdje pred Va\u0161om Sveto\u0161\u0107u predstavljamo cijelu povijest hrvatskoga naroda, usu\u0111ujemo se u poniznosti srca ponoviti rije\u010di sv. Pavla da smo vjeru sa\u010duvali (usp. 2Tim 4, 7). Sa\u010duvali smo zajedni\u0161tvo s Rimokatoli\u010dkom Crkvom. Odr\u017eali smo vjernost sv. Petru i njegovim nasljednicima. Odmah na po\u010detku ovog radosnog susreta izra\u017eavamo najtopliju zahvalnost \u0161to ste nam pru\u017eili poseban dokaz Va\u0161e o\u010dinske ljubavi slave\u0107i s nama presvetu Euharistiju jezikom Hrvata. Povod je 1100. obljetnica znamenite izmjene pisama pape Ivana VIII. s hrvatskim vladarom Branimirom, biskupom Teodozijem, te Papina pisma narodu i sve\u0107enstvu. Sva tri su pisma datirana 7. lipnja 879. godine.<\/p>\n

Za\u017eeljeli smo ovaj zna\u010dajan jubilej proslaviti s Petrovim nasljednikom upravo na ovom istom mjestu gdje ga je zapo\u010deo papa Ivan VIII, koji je ovdje nad grobom apostola Petra prije tisu\u0107u i sto godina blagoslovio kneza Branimira i njegov narod.<\/p>\n

Sveti O\u010de! Mi prisutni biskupi i sve\u0107enici, redovnici i redovnice, svi nazo\u010dni hodo\u010dasnici, sinovi i k\u0107eri hrvatskog naroda, molimo Vas ponizno i odano da zazovete sve Bo\u017eje blagoslove na sve nas, na na\u0161u Crkvu i na na\u0161 narod, na dragu zemlju na\u0161u. U\u010dvrstite svoju bra\u0107u, Sveti O\u010de, apostolskim blagoslovom da tako bude! Amen\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Uslijedio je govor pape Ivana Pavla II. hrvatskim hodo\u010dasnicima u bazilici sv. Petra na hrvatskom jeziku:<\/strong><\/p>\n

\u201eDragi moji Hrvati!<\/em><\/p>\n

Ra\u0161irenih ruku vas grlimo i o\u010dinskom ljubavlju primamo ovdje na grobu svetoga Petra, prigodom zna\u010dajne obljetnice vjernosti Hrvata Svetoj Stolici, a \u0161to je ujedno spomen i o\u010dinske naklonosti Petrovih nasljednika prema vama. Ovdje je prisutna va\u0161a lijepa i draga zemlja, sav va\u0161 narod u domovini i izvan domovine, va\u0161e davne i sada\u0161nje vjernosti i tjeskobe. Ovo je spomen va\u0161ih pradjedova, va\u0161ih kr\u0161\u0107anskih knezova i kraljeva, va\u0161ih biskupa i sve\u0107enika, va\u0161ega starohrvatskog liturgijskog jezika, va\u0161ih divnih crkava, i na poseban na\u010din va\u0161ih sveti\u0161ta u \u010dast Majke Bo\u017eje. No, danas se na osobit na\u010din sje\u0107amo onih veza Hrvatske sa Svetom Stolicom koje su tako jasno do\u0161le do izra\u017eaja u pismima pape Ivana VIII. knezu Branimiru, hrvatskom kleru i narodu, te biskupu Teodoziju. Bilo je to to\u010dno pred jedanaest stolje\u0107a.<\/em><\/p>\n

I dok danas podi\u017eemo ruke da blagoslovimo vas prisutne, i cio va\u0161 narod i cijelu zemlju va\u0161u, molimo Gospodina da \u010duva va\u0161u vjeru, molimo Bo\u017eju Majku da uvijek i svagdje bude va\u0161a najodli\u010dnija zagovornica. Blagoslov zazivamo na bra\u0107u biskupe, na sve\u0107enike, redovnike i redovnice, da vjerni svom pozivu budu na izgradnju svima, da ne skrenu ni na jednu krivu stranu, nego da navje\u0161taju Evan\u0111elje Kristovo kao radosnu poruku spasenja, poruku istine, ljubavi i sloge.<\/em><\/p>\n

Blagoslov svoj zazivamo na sve vas ovdje nazo\u010dne, na va\u0161e obitelji, na mlade i stare, na radnike i intelektualce, i molimo vas: Budite vjerni Bogu i svetom Petru, gajite dobri obiteljski duh, po\u0161tujte \u017eivot, odgajajte brojnu djecu i sa\u010duvajte dobri obi\u010daj obiteljske molitve. Dragi moji Hrvati! Hvala vam na ovom susretu, na ovom iskazu obnovljene vjernosti. Kao neko\u0107 papa Ivan VIII. tako se i ja danas radujem va\u0161oj vjeri, va\u0161oj ljubavi, va\u0161oj vjernosti Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. Papa vas voli. Papa vas grli i prima. Papa vas blagoslivlja! Amen\u201c.<\/em><\/p>\n

Kad se razmi\u0161lja o toj misi s Papom u bazilici svetoga Petra, prvoj papinskoj misi u povijesti na hrvatskom jeziku, onda nam je zaklju\u010diti kako se radi o doga\u0111aju koji je bio ja\u010di od svakog mogu\u0107eg odu\u0161evljenja. Nakon primljenih pohvala, priznanja i blagoslova, probu\u0111ene su zapretale nade koje bi mogle polu\u010diti u Hrvatskoj uspostaviti narodnog zajedni\u0161tva i crkvene sloge.<\/p>\n

a. Na izvorima na\u0161e crkvenosti i dr\u017eavnosti<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Poslije znakovitoga i va\u017enoga hodo\u010dasni\u010dkoga hoda na grob apostolskoga prvaka svetoga Petra, 30. travnja 1979. godine, za \u010detiri mjeseca, 2. rujna 1979., hodo\u010dasnici su krenuli prema Ninu. I ovo okupljanje je pokazalo kako je Crkva u narodu bila \u017eiva, prisutna i sna\u017ena. A njegovi naj\u0161iri slojevi, kako stariji tako i mlade\u017e, pokazali su da imaju povjerenja u svoju Crkvu i da ne\u0161to va\u017eno tra\u017ee i o\u010dekuju. I pokrenulo se mno\u0161tvo naj\u0161irih slojeva puka. A sve\u0107enici su bili glavni pokreta\u010di toga gibanja jer su u\u017eivali povjerenje puka koji je bio siguran da ih oni vode stazama vjernosti prema Bogu i domovini u duhu Isusova Evan\u0111elja.<\/p>\n

Spomenuta hodo\u010dasni\u010dka okupljanja u sveti\u0161tima uspjela su prebroditi bolne rane na\u0161eg crkvenog \u017eivota, kao i na\u0161u \u010destu podijeljenost i neslogu. A o\u010ditovati crkvenu \u017eivotnost i povjerenje koje se pokazalo u suradnji biskupa, teologa, \u017eupnika, Bogu posve\u0107enih osoba, svih redova i boja, te vjernika laika razli\u010ditih misli, uvjerenja i opredjeljenja. Pokazalo se jo\u0161 jednom da vjerni\u010dki narod ne tra\u017ei od crkvenoga vodstva nekakvo lagodno i razvodnjeno kr\u0161\u0107anstvo, nego ono koje je pro\u017eeto \u017ertvom, molitvom, pokorom i odricanjem; kr\u0161\u0107anstvo koje nas okuplja oko Marije gdje se moli i sakramente tra\u017ei. Jer, hodo\u010dasnici nisu \u017ealili truda da se uz neprospavane no\u0107i zaodjenu u stotine narodnih no\u0161nji, da donesu svoje crkvene barjake i druge proizvode svoga narodnoga stvarala\u0161tva. A sve s ciljem da se na\u0111u zajedno u jedinstvu Crkve i naroda.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Koliko je zapravo bilo hodo\u010dasnika u Ninu? Te\u0161ko je to bilo procijeniti. Neki su nabrojali do tisu\u0107u i dvije stotine autobusa, a osobne automobile nitko nije ni brojio. Pisalo se da ih nije bilo manje od 250 tisu\u0107a. Naime, prostor koji su hodo\u010dasnici pokrili na mjestu \u201eGrguru\u201c obuhva\u0107ao je oko 100 tisu\u0107a \u010detvornih metara. Neovisno od toga je li ih bilo vi\u0161e ili manje od 250 tisu\u0107a, \u010dinjenica je kako do toga susreta u Ninu nikada nije bilo vi\u0161e Hrvata zajedno na nekom crkvenom skupu, kao u Ninu. Svi su odavali priznanje Zadarskoj nadbiskupiji i njezinom Sredi\u0161njem odboru koji je uspio omogu\u0107iti dostojanstvenost slavlja. Brojni su mediji isticali pohvalu Ninjanima, na \u010delu s tada\u0161njim \u017eupnikom don \u010cedom \u0160uprahom, koji su, kako bilje\u017ee kroni\u010dari, svojom \u201espremnom gostoljubivo\u0161\u0107u nadma\u0161ili potrebe i zahtjeve hodo\u010dasnika\u201c.<\/p>\n

Spominju\u0107i sa zahvalno\u0161\u0107u \u201eBranimirovu godinu\u201c u sklopu veleslavlja Trinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata, i nakon \u010detiri desetlje\u0107a osje\u0107amo dug zahvalnosti prema svima koji su planirali, organizirali i vodili taj devetgodi\u0161nji program hodo\u010da\u0161\u0107enja. Posebice onda\u0161njim vrijednim pastirima, biskupima i sve\u0107enicima, koji su pomogli vjernicima sa\u010duvati odanost i vjernost Crkvi i Petrovu nasljedniku u onim te\u0161kim trenutcima isku\u0161enja. Nije nimalo pretjerano re\u0107i kako sada\u0161nja nacionalna suverenost i samostalnost RH duguje mnogo tim doga\u0111ajima i njezinim zauzetim pojedincima. Kao duhovni slijednici ba\u0161tine koju su nam namrli na\u0161i stari, priklju\u010dujemo se onim tisu\u0107ama Marijinih \u0161tovatelja koji su srcem i vjerom klicali, molili, pjevali i zahvalno ponavljali Gospin hvalospjev \u201eVeli\u010da du\u0161a moja, Gospodina\u201c, jer \u201evelika nam djela u\u010dini Svesilni\u201c.<\/p>\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Belafu\u017ea, 31. kolovoza 2019.
\n43. katehetski dan<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zahvalno sje\u0107anje na ‘Branimirovu godinu’ (1979.) Tri su poglavlja u predavanju ‘Zahvalno sje\u0107anje na Branimirovu godinu’ koja je obilje\u017eena prije …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":35657,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/09\/P1014987.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35656"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35656"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35656\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35671,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35656\/revisions\/35671"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35657"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35656"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35656"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35656"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}