1. Ve\u0107 skoro \u010detvrt stolje\u0107a (1995-2019) obilje\u017eavamo Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti, a uz 5. kolovoza liturgijski je vezan dan posvete prve Gospine bazilike (iz petog stolje\u0107a) koju zovemo \u201eSveta Marija Velika\u201c (Santa Maria Maggiore). Mi smo ponosni \u0161to je na\u0161a kraljica Jelena dala sagraditi prvu crkvu Gospi u \u010dast u Solinu 975. godine. Stoga je Solin na\u0161e prasveti\u0161te, na\u0161a \u201eSveta Marija Velika\u201c. Upravo u toj crkvi zapo\u010deli smo veliku devetnicu \u201eTrinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata\u201c, od 1975. do 1984. Uz najstariju Marijinu crkvu imamo i najstariji Gospin lik koji je kralj Zvonimir dao na\u010diniti u XI. stolje\u0107u u Gospinoj bazilici u Biskupiji (sedam kilometara jugoisto\u010dno od Knina). To je \u201ePralik Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta\u201c koja je postala za\u0161titnicom Vojne biskupije, MORH-a i Glavnog sto\u017eera Oru\u017eanih snaga RH. Stoga iskrene \u010destitke Vama po\u0161tovana Predsjednice RH i Vrhovna zapovjednice oru\u017eanih snaga, gospo\u0111o Kolindo Grabar Kitarovi\u0107, Vama Vojni Ordinariju preuzvi\u0161eni biskupe Bogdane i Vama doma\u0107ine, preuzvi\u0161eni biskupe Rogi\u0107u, kao i svima vama koji ste se okupili na ovo vi\u0161estruko slavlje: Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti, proslavu za\u0161titnice Vojnog ordinarijata, Dan hrvatskih branitelja i 24. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja u ovoj Gospinoj crkvi velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.<\/p>\n
Do\u0161li smo kao hodo\u010dasnici u ovu Gospinu crkvu prinijeti zahvalnost hrvatskoga puka koji je toliko puta osjetio njezinu blizinu i za\u0161titu. Nisu bez razloga na\u0161i branitelji nosili njezinu krunicu oko vrata. A po brojnim skloni\u0161tima i obiteljskim ognji\u0161tima nizala su se zrnca krunice, te vapilo i molilo \u201eZdravo Marijo milosti puna\u201c. I uz Gospinu pomo\u0107 dogodila su se brojna \u010dudesa koja se ljudski ne mogu razumjeti. Kako objasniti \u010dudo \u201eslobodne i neovisne dr\u017eave\u201c koju s po\u010detka zapravo nisu htjeli ni europski, ni svjetski dr\u017eavnici?! Kako razumjeti \u010dudo \u0161to smo, ne samo obranili svoja ognji\u0161ta i pre\u017eivjeli u\u017eas razaranja i strategiju \u201espaljene zemlje\u201c, ve\u0107 nitko nije umro od gladi ili ostao nezbrinut kad mu je dom bio poru\u0161en i opusto\u0161en. Zahvaljuju\u0107i \u010dudu solidarnosti na\u0161ih ljudi iz zemlje i inozemstva, pre\u017eivjelo je ugro\u017eeno pu\u010danstvo. Stoga je ovo ne samo \u201eDan pobjede\u201c, ve\u0107 i \u201eDan zahvalnosti\u201c kada \u017eelimo preporu\u010diti Gospi sve koji su zaslu\u017eni za sve \u0161to jesmo i \u0161to imamo. Sve \u0107emo ih uklju\u010diti u ovu nekrvnu \u017ertvu Novoga Saveza, koju slavimo podno Marijinog lika \u201ehrvatskoga krsnoga zavjeta\u201c.<\/p>\n
2. Ovaj pralik na\u0161e Gospe povezuje nas s brojnim doga\u0111ajima iz pro\u0161losti kad su na\u0161i ljudi osjetili osobitu Marijinu pomo\u0107 i za\u0161titu, posebice tijekom turskih osvajanja u 15. i 16. stolje\u0107u. Tada su se, naime, njezinim zagovorom obranili Boka Kotorska (1539.), Kor\u010dula (1571), Grobni\u010dko polje (1601), Senj (1615), Perast (1634), \u0160ibenik (1647), Petrovaradin (1716). A ju\u010der je sve\u010dano\u0161\u0107u Sinjske alke proslavljena i slavna obrana Sinja od turskih osvajanja (1715). Gospa je, dakle, svojom za\u0161titom ispisala divne stranice na\u0161e narodne povijesti, ne samo u 15. i 16. stolje\u0107u, ve\u0107 i u te\u0161kom razdoblju bezbo\u017enih ideologija fa\u0161izma i komunizma u XX. stolje\u0107u; te osobito tijekom nedavnog Domovinskog rata. Marija, dakle, nije \u0161utjela na vapaje svoje djece i svojih \u0161tovatelja, ve\u0107 je obilno pomagala i u drugim nevoljama, poput kuge i kolere, gladi, potresa, oluja i brodoloma. Njoj, koja je bila i ostala pomo\u0107nica kr\u0161\u0107ana, uto\u010di\u0161te, utjeha, obrana i pomo\u0107 svome narodu, ponavljamo zahvalna srca njezin veli\u010danstveni hvalospjev iz dana\u0161njeg evan\u0111elja: \u201eVeli\u010da du\u0161a moja Gospodina\u201c.<\/p>\n
Kad je 4. listopada 1998., sveti Ivan Pavao II. u\u0161ao \u201eu najstariju katedralu\u201c Sv. Dujma u Splitu, izgovorio je rije\u010di koje pamtimo i ponavljamo: \u201ePovijest ovdje nije \u0161utjela\u201c. I u ovom kraljevskom gradu Kninu, nadomak podru\u010dja koje se zove \u201eBiskupija\u201c, gdje su arheolozi u 19. stolje\u0107u pod vodstvom fra Luje Marune otkrili temelje pet hrvatskih srednjovjekovnih crkava, \u201epovijest nije \u0161utjela\u201c. Na lokalitetu \u201eCrkvine\u201c otkrivena je trobrodna bazilika sv. Marije i trokutni zabat oltarne pregrade s reljefom najstarijega Gospina lika. Drugi lokaliteti gdje su bile crkve jesu Bukurovi\u0107a podvornici, Lopu\u0161ka glavica i Stupovi. Na mjestu pete starohrvatske crkve u \u010dast Presv. Trojstva iz IX. stolje\u0107a u XVIII. stolje\u0107u podignuta je pravoslavna parohijalna crkva Sv. Trojice[1].<\/p>\n
3. Povijest je ovdje progovorila prije 80 godina kad je uz temelje razru\u0161ene bazilike izgra\u0111ena 1938. zavjetna crkva u spomen hrvatskih narodnih vladara prema zamisli kipara Ivana Me\u0161trovi\u0107a. Tu zavjetnu crkvu posvetio je bla\u017eeni Alojzije Stepinac (19. rujna 1938.), te u toj prigodi najavio kako \u0107e se za tri godine (1941.) sve\u010dano proslaviti 1300. godi\u0161njica prvih veza Hrvata sa Sv. Stolicom. Rat je na\u017ealost omeo te Stepin\u010deve planove, pa \u0107e njegov nasljednik kard. Kuhari\u0107 35 godina kasnije to i ostvariti. Jedna od postaja devetgodi\u0161njeg hoda bila je u Biskupiji kod Knina 1978. godine. I dok danas prebiremo uspomene na\u0161e pro\u0161losti uz Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti \u201eu \u017eivo\u201c osje\u0107amo kako ovdje, u kraljevskom gradu Kninu, na\u0161a narodna i crkvena povijest nije \u0161utjela. Nedavni doga\u0111aji ispisali su slavne stranice vremena kad smo ovdje i diljem Domovine pro\u017eivljavali pravu Kalvariju. Ali, vjeruju\u0107i u mo\u0107ni zagovor neba i na\u0161e mo\u0107ne odvjetnice Marije, nismo se predavali, niti gubili nadu. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla i uni\u0161tavanja. U znaku Gospine krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu.<\/p>\n
Istina, ima ih koji su jo\u0161 uvijek \u201czate\u010deni i iznena\u0111eni\u201d tom slobodom, drugi je jo\u0161 nisu prihvatili, a tre\u0107ima je ona i nakon 27 godina \u201cpri\u010din i opsjena, treperava fatamorgana na obzorju\u201c. Nema koristi takve razuvjeravati od njihovih \u201epri\u010dina i fatamorgana\u201c. Pogotovu ako nisu nikada ni \u017eeljeli, a ni sanjali o narodnoj slobodi i dr\u017eavnoj samostalnosti. Ali, ovim euharistijskim slavljem, koje je izraz najve\u0107e zahvalnosti Bogu Ocu po njegovu Sinu Isusu Kristu, uz ovaj sve\u010dani Dan \u017eelimo se spomenuti \u201ena\u0161ih pradje\u00addova, kr\u0161\u0107anskih knezova i kraljeva, biskupa i sve\u0107enika\u201c kako nas je u\u010dio sveti Ivan Pavao II. u prigodi proslave \u201eBranimirove godine\u201c prije 40 godina u bazilici sv. Petra (30. travnja 1979.) Stoga, u ovoj sve\u010danoj prigodi uz Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti \u017eelimo se spomenuti ne samo na\u0161ih pradje\u00addova i kr\u0161\u0107anskih knezova iz davnih vremena, ve\u0107 na osobit na\u010din svih poginulih i \u017eivih branitelja i generala hrvatske vojske i policije na \u010delu s pokojnim predsjednikom Franjom Tu\u0111manom. On je kao uva\u017eeni povjesni\u010dar onim poljupcem hrvatskoga stijega na Kninskoj tvr\u0111avi poru\u010dio svima, diljem svijeta i Domovine, da hrvatska povijest vi\u0161e ne\u0107e \u0161utjeti.<\/p>\n
4. A ona je davno progovorila, prije 944 godine, 8. listopada 1075. Tada je izaslanik Pape Grgura VII., opat Gebizon do\u0161ao u Hrvatsku okruniti kralja Zvonimira i predati mu ma\u010d i \u017eezlo, a on \u0107e u\u010diniti zavjernicu s prisegom da \u0107e \u201es Bo\u017ejom pomo\u0107u biti vjeran sv. Petru, gajiti pravdu i braniti crkvu, \u0161tititi siromahe, udovice i siro\u010dad. Isto tako \u201eprije\u010dit \u0107e nedopu\u0161tene brakove i protiviti se prodaji ljudi, te ostati vjeran Apostolskoj Stolici\u201c[2]. Na po\u010detku drugog milenija povijesti kr\u0161\u0107anstva, dakle, Hrvatska je imala kraljeve koji se zaklinju \u201e\u0161tititi udovice i siro\u010dad\u201c, \u201egajiti pravdu i braniti Crkvu\u201c, te \u201ebdjeti da ne zavlada nered i nemoral u dru\u0161tvu i u obitelji\u201c. Povijest ovdje nije \u0161utjela zahvaljuju\u0107i na\u0161im pradje\u00addovima, kr\u0161\u0107anskim knezovima i kraljevima, biskupima i sve\u0107enicima, i svim zauzetim javnim djelatnicima na\u0161e burne pro\u0161losti. Na ovom povijesnom mjestu i u ovoj sve\u010danoj prigodi prisjetimo se jo\u0161 rije\u010di koje je kard. Stepinac izgovorio kod posvete zavjetne crkve u Biskupiji gdje je prona\u0111en najstariji Gospin lik uklesan u kamenu:<\/p>\n
\u201eMinulo je 860 ljeta otkako je kralj iz na\u0161e hrvatske narodne dinastije Dimitar Zvonimir dao sagraditi katedralu u \u010dast BD Mariji. Mnogo je bura i oluja prohujalo i polomilo toliko njezinih grana da se \u010dinilo kako \u0107e na koncu i\u0161\u010dupati i samo stablo s korijenom, te da \u0107e hrvatskoga imena i naroda nestati s lica zemlje\u201c.<\/p>\n
To se, hvala Bogu, nije dogodilo. Stoga je, sje\u0107aju\u0107i se brojnih Bo\u017ejih dobro\u010dinstava, kard. Stepinac dao ispisati na velikom zvonu slijede\u0107i tekst:<\/p>\n
\u201eSvemogu\u0107em vladaru Kristu, koji je kroz mnoge vjekove bio jedini vo\u0111a hrvatskoga naroda, ovo zvono na vje\u010dnu hvalu i slavu\u201c! I zavr\u0161io je svoju homiliju rije\u010dima: \u201eNeka Te, dragi moj pu\u010de hrvatski, ova posve\u0107ena spomen-crkva, kao i glas njezinih zvona podsje\u0107a na dvije stvari: prvo, da bude\u0161 Bogu zahvalan za pro\u0161lost i za bezbrojna primljena dobro\u010dinstva; i drugo neka Ti je samo u Njemu spas u budu\u0107nosti\u201c.<\/p>\n
Ovim poticajnim i sadr\u017eajnim rije\u010dima na\u0161ega Bla\u017eenika i s divnim Marijinim hvalospjevom iz dana\u0161njega evan\u0111elja \u201eVeli\u010da du\u0161a moja Gospodina\u201c, zavr\u0161avam homiliju s pogledom uperenim prema Kristu vladaru povijesti komu je posve\u0107eno ono veliko zvono zavjetne crkve sv. Marije u Biskupiji. Nema, naime, drugog imena pod kapom nebeskom u kojem se mo\u017eemo spasiti, osim imena Isusa Krista. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n
\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije <\/p>\n
Knin, 5. kolovoza 2019.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
[1] Ljubomir \u0160krinjar, Selo Biskupija kod Knina – zatiranje hrvatskog identiteta, Portal HKV, Detalji<\/p>\n
28. srpnja 2010.
\n[2] Uz ovu zavjernicu kralj Zvonimir je u toj prigodi poklonio Papi samostan sv. Grgura u Vrani (u blizini Zadra) sa svim njegovim prirodnim i kulturnim blagom (srebrna \u0161krinja, dva kri\u017ea, kale\u017e i plitica, dvije zlatne krune ukra\u0161ene dragim kamenjem, evan\u0111elistar pisan srebrom. Te su dragocjenosti izuzetni primjerci umjetni\u010dkoga blaga).<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"