{"id":35240,"date":"2019-07-31T20:32:34","date_gmt":"2019-07-31T19:32:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=35240"},"modified":"2019-07-31T20:44:01","modified_gmt":"2019-07-31T19:44:01","slug":"zadar-diklo-don-mihovil-mijo-curkovic-blagoslov-spomen-ploce-i-tribina-o-zasluznom-sveceniku-hrvatskom-skladatelju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=35240","title":{"rendered":"ZADAR \/ DIKLO: Don Mihovil Mijo \u010curkovi\u0107: Blagoslov spomen – plo\u010de i tribina o zaslu\u017enom sve\u0107eniku, hrvatskom skladatelju"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Don Mihovil Mijo \u010curkovi\u0107 (1852.-1936.) zaslu\u017eni je zadarski sve\u0107enik i istaknuti hrvatski skladatelj, autor stihova i glazbe poznate pjesme ‘\u010cuj nas Majko, nada na\u0161o’, koja je me\u0111u najizvo\u0111enijim pu\u010dkim marijanskim pjesmama Crkve u Hrvata. Ujedno je i autor glazbe tako\u0111er u narodu op\u0107e prihva\u0107ene pjesme ‘Oj ti du\u0161o, du\u0161e moje, \u010duvao te dobri Bog’, koja je sastavni dio repertoara brojnih hrvatskih klapa i izvo\u0111a\u010da. Ti podaci mnogima nisu poznati. Mo\u017eda je razlog tom zanemarivanju i nedovoljnom valoriziranju njegove uloge kroz povijest na nacionalnoj razini bilo i njegovo izra\u017eeno hrvatstvo.<\/p>\n

Don Mihovilu u spomen, u \u017eupi Gospe od Ru\u017earija u zadarskom predjelu Diklo gdje je bio \u017eupnik \u010dak 55 godina, u nedjelju 28. srpnja odr\u017eana je tribina o \u017eivotu toga, \u0161iroj javnosti nedovoljno poznatog, a zaslu\u017enog hrvatskog sve\u0107enika, osobito i zbog njegovih crkvenih glazbenih djela. Ujedno je u dikljanskoj \u017eupnoj crkvi Gospe od Ru\u017earija blagoslovljena spomen – plo\u010da na kojoj pi\u0161e: \u201eU spomen don Mihovilu Miji \u010curkovi\u0107u, domoljubu, glagolja\u0161u, \u017eupniku Dikla (1878.-1933.) i svojim vjernim precima. \u017dupljani Dikla\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>Izlaganje \u201eDon Mijo \u010curkovi\u0107 \u2013 55 godina \u017eivota i sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe u \u017eupi Gospe od Ru\u017earija u Diklu (1878.-1933.)\u201c odr\u017eao je dr. don Zdenko Dundovi\u0107, crkveni povjesni\u010dar, ravnatelj Teolo\u0161ko \u2013 katehetskog odjela Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru koji je i blagoslovio spomen – plo\u010du koja \u0107e biti postavljena na prigodno mjesto na dikljanskoj \u017eupnoj crkvi. Izlaganje \u201ePoliti\u010dka i dru\u0161tvena djelatnost don Mije \u010curkovi\u0107a’ odr\u017eao je mr. Roko Sven Sura\u0107, dugogodi\u0161nji \u010dlan dikljanskog \u017eupnog vije\u0107a.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201cZanimljivo je istaknuti da su mnoge svjetovne popijevke, za koje se dr\u017ealo da pripadaju narodnoj tradiciji, iza\u0161le iz pera don Mihovila \u0106urkovi\u0107a. Primjerice, pjesma \u2018Oj ti du\u0161o du\u0161e moje\u2019 njegovo je autorsko djelo\u201c naglasio je dr. Dundovi\u0107<\/strong>. Predstavio je \u017eivotopis don Mihovila, njegovo plodno, a nedovoljno istra\u017eeno glazbeno stvarala\u0161tvo te \u017eupnikovanje u Diklu gdje je slu\u017eio 55 godina, \u0161to je vi\u0161e od polovice ljudskog \u017eivota. Don Mihovil je ro\u0111en 7. velja\u010de 1852. g. od oca Mi\u0161ka i majke Cvite ro\u0111. Vuki\u0107 u Arbanasima. U matici kr\u0161tenih arbana\u0161ke \u017eupe Gospe Loretske kr\u0161tenje don Mije zabilje\u017eeno je pod rednim brojem 5 za 1852. godinu. Krstio ga je 15. velja\u010de 1852. g. don \u0160piro Duka, arbana\u0161ki \u017eupnik. Otac Mi\u0161ko \u0106urkovi\u0107 i majka Cvita vjen\u010dani su 23. o\u017eujka 1832. g. u crkvi Gospe Loretske te su mladi, s 20 godina \u017eivota, dobili dijete Mihovila.<\/p>\n

\"\"<\/a>Gimnaziju i bogosloviju zavr\u0161io je u Zadru. Zare\u0111en je za sve\u0107enika 28. listopada 1874. g. Bio je \u017eupnik u samo dvije \u017eupe: u Preku (1875.-1878.) i Diklu (1878.-1933.). Bio je vrlo vrijedan sve\u0107enik, dobar propovjednik, knji\u017eevnik, skladatelj, vrstan solo pjeva\u010d. Objavio je knjige ‘Dvaest popjevaka uz pratnju glasovira’ (Trst, 1891.) i ‘Povijest Arbanasa kod Zadra’ (\u0160ibenik, 1922.). Skladao je tri staroslavenske mise, dva moteta, vi\u0161e litanija i marijanskih pjesama za jednoglasno i vi\u0161eglasno izvo\u0111enje uz pratnju orgulja te razne svjetovne zborske skladbe. Bio je hrvatski rodoljub, \u010dlan stranke prava, glagolja\u0161 koji je gotovo do smrti slu\u017eio misu na staroslavenskom jeziku iz glagoljskog misala.<\/p>\n

\"\"<\/a>U mirovinu u samostan sv. Mihovila u Zadru povukao se 1933. g., jer je tu mogao slaviti glagolja\u0161ku misu. Kada su u samostan do\u0161li talijanski u\u010denici zadojeni fa\u0161izmom, on odlazi u Arbanase kod svoje ne\u0107akinje Marija Duka ro\u0111. Stip\u010devi\u0107, majke velikog crkvenog dobrotvora mons. \u0160ime Duke, nekad djelatnika Vatikanskih arhiva. Don Mihovil je umro 23. rujna 1936. g. Pokopan je na Gradskom groblju u Zadru u grobnici obitelji Duka.  Don Mijin prane\u0107ak mons. \u0160ime Duka (1915. \u2013 2006.) dao je na grobu urezati: Don Mijo \u0106urkovi\u0107, 7.12.1852. \u2013 23. 9. 1936., Hrvatski knji\u017eevnik i glazbenik.<\/p>\n

\"\"<\/a>Dr. Dundovi\u0107 opisao je dru\u0161tveni kontekst u kojem je \u010curkovi\u0107 djelovao, a potpisivao se \u201e\u017eupnik i hrvatski glazbenik\u201c, neda\u0107e u Zadarskoj nadbiskupiji krajem 19. i po\u010detkom 20. st. \u201eBila je prisutna napetost izme\u0111u sve\u0107enstva hrvatskog i talijanskog nacionalnog opredjeljenja \u0161to se odra\u017eavalo i na vjernike. Kod don Mi\u0107e, kako su ga od dragosti zvali u Arbanasima, nije bilo zabune. Moglo bi ga se opisati ovako: don Mihovil \u0106urkovi\u0107 bio je po vokaciji sve\u0107enik, po sve\u0107eni\u010dkom opredjeljenju \u017eupnik, po nacionalnoj odrednici Hrvat, po du\u0161i i podrijetlu Arbanas, a de facto loci Dikljanin\u201c rekao je dr. Dundovi\u0107, govore\u0107i o duhovnom tragu don Mihovila na stanovni\u0161tvu Dikla.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eDon Mihovil je propovijedao, slavio otajstva, krstio, vjen\u010davao, sprovodio generacije Dikljana, o \u010demu svjedo\u010de upisi u mati\u010dnim knjigama koje su  pohranjene u zadarskim arhivima. Analizom upisa u mati\u010dnim knjigama koje je don Mijo uredno vodio, mogu\u0107e je znanstveno istra\u017eivati demografske prilike u Diklu u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. st. Arhivsko gradivo \u017eupe Gospe od Ru\u017earija iz tog razdoblja otkriva svakodnevicu dikljanskog puka. Djelovao je duhovno, bio je znanstvenik, knji\u017eevnik i glazbenik, vodio je brigu o inventaru \u017eupne ku\u0107e i \u017eupne crkve. Don Mijo je 1893. g. obnovio i pro\u0161irio \u017eupnu ku\u0107u u Diklu, \u0161to svjedo\u010di da je uz duhovnu brigu, kvalitetni i plodonosni pastoralni rad, vodio brigu i o materijalnoj obnovi.<\/p>\n

\"\"<\/a>Kanonska vizitacija Dikla svjedo\u010di da je \u017eupnu crkvu, liturgijsko ruho i posu\u0111e uredno odr\u017eavao. Nije zabilje\u017eena nikakva pritu\u017eba mje\u0161tana na njegov pastoralni rad. Provesti vi\u0161e od polovine \u017eivotnog vijeka i gotovo cjeloviti sve\u0107eni\u010dki rad u jednom mjestu zna\u010di u tan\u010dine upoznati du\u0161u i mentalitet povjerenih du\u0161a\u201c istaknuo je dr. Dundovi\u0107, dodav\u0161i da je don Mijo osobno poznavao svakog \u017eupljanina, \u0161to mu je omogu\u0107avalo neposredan pristup u duhovnom smislu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Predava\u010d je iznio i tada\u0161nju demografsku strukturu Dikla. U vrijeme dolaska don Mihovila Diklo je imalo daleko manji broj stanovnika nego danas, demografski prirast sporo se kretao. God. 1606. u Diklu je bilo 11 obitelji i 76 stanovnika (od toga 23 mu\u0161karca, 26 \u017eena, 18 dje\u010daka i 9 djevoj\u010dica). Skoro 160 godina nakon toga, 1767. g., Diklo je brojilo 16 obitelji i 153 stanovnika (od toga 36 mu\u0161karaca, 7 staraca, 40 mu\u0161ke djece do 16 godina starosti, 37 \u017eena, 33 \u017eenske djece). Bilo je 25 tovarnih konja, 53 mule, 82 vola za oranje i 115 goveda, \u0161to zna\u010di da su zemlje oko Dikla bile plodne, a veliki posjedi bili su uglavnom u rukama samostana Sv. Kr\u0161evana i zemljoposjednika u vrijeme Mleta\u010dke republike. God. 1830. \u017eupa Diklo uvr\u0161tena je s Ko\u017einom na popisu stanovni\u0161tva, a sveukupni broj stanovnika bio je 367 ljudi. God. 1854. Diklo i Ko\u017eino imali su 517 stanovnika, a 1857. g. samo mjesto Diklo ima 298 stanovnika u 55 obitelji, od \u010dega su bila tri stranca.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eS obzirom da su seljani u vrijeme njegovog dolaska u \u017eupu uglavnom bili nepismeni, don Mijo je bio posrednik izme\u0111u crkvenih i svjetovnih vlasti i mje\u0161tana. Sve odluke, zapovijedi i poticaji i\u0161li su preko \u017eupnika, koji je na nedjeljnoj misi narod upoznavao sa sadr\u017eajem dopisa. Osobito su va\u017eni dopisi o moralnim odredbama crkvenih i svjetovnih vlasti, jer svjedo\u010de da se u zadarskom okru\u017eenju 19. st. \u010desto pribjegavalo prile\u017eni\u0161tvu, o \u010demu su o\u0161trim dopisima zadarski nadbiskup i austrijske vlasti poticali \u017eupnike na korigiranje stanovni\u0161tva. Don Mihovilu je bio na srcu ponos i dostojanstvo te\u017eaka. Nije bio poklonik pomodarstva, korio je nedoli\u010dno odijevanje, poticao je mje\u0161tane na po\u0161tovanje vlastitog dostojanstva.<\/p>\n

\"\"<\/a>U vrijeme bolesti, osobito za pojave difterije, arhivski spisi kazuju da su \u017eupnici, tako i don Mijo, poticali narod na cijepljenje djece kako bi se izbjeglo pove\u0107anje smrtnosti i ubla\u017eilo mukotrpan \u017eivot te\u017eaka. Slabi higijenski uvjeti i socijalni status utjecali su na visoku smrtnost djece. U Diklu je 1873. g. bilo 25 sprovoda, od toga 21 dijete, od kojih je najmla\u0111e bilo 5 mjeseci staro, a najstarije je imalo 8 godina, \u0161to pokazuje razmjere bolesti u to doba\u201c rekao je dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Don Mihovil je bio dobrodu\u0161an, posredovao je kod izmirenja me\u0111u mje\u0161tanima kada su se sva\u0111ali oko zemlje, te\u017ea\u010dkih prava i politi\u010dkih stavova. \u201ePoticao je euharistijsku i marijansku pobo\u017enost, i sam ih je njegovao. Skladao je mnoge marijanske pjesme i zbog \u010dinjenice da je pod okriljem Gospe od Ru\u017earija u Diklu proveo sve\u0107eni\u010dki \u017eivot. Mariju je nazivao dikljanskom Pokroviteljicom. U svojoj  empatiji pomagao je siromasima, svagdanji kruh rado je dijelio potrebnima. Osjeti se u pisanju slu\u017ebenih dopisa je li sve\u0107enik tek ispunio zadanu obvezu ili on pro\u017eivljava doga\u0111aje. U slu\u010daju don Mije mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u ustvrditi ovo drugo\u201c istaknuo je dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Odnos don Mije prema ljudima bio je topao, iskren i ljudski, \u0161to je proizlazio iz njegovog karaktera. \u201eBio je skroman i ponizan \u010dovjek, razvidno je to iz njegovih zapisa o crkvenoj glazbi koju je ljubio. Njegova samokriti\u010dnost bila je odraz ozbiljnog pristupa pastoralnom radu, osobito u pripremi homilija i sagledavanju vlastitih ograni\u010denja, \u0161to urodi kvalitetnim plodovima\u201c istaknuo je dr. Dundovi\u0107. Zanimao ga je i znanstveni rad, osobito povijest rodnih Arbanasa. Sastavio je knji\u017eicu 1922. g. ‘Povijest Arbanasa kod Zadra’ koju je potpisao ‘\u0106urkovi\u0107 don Mijo – \u017dupnik u Diklu’. Dakle, Arbanasi su mu bili u srcu, ali prvotno je bio \u017eupnik Dikla.<\/p>\n

\"\"<\/a>Na kraju knji\u017eice nalazimo jo\u0161 jedno svjedo\u010danstvo o skromnosti don Mihovila. Zabilje\u017eio je: ‘Ovu sam bro\u0161uricu napisao za same moje sumje\u0161\u0107ane; jer za \u0161iriju javnost, trebalo je pretresati op\u0161irno isprave i svesti u sklad opreke \u0161to se nalaze u njima’. Dakle, don Mihovil nije imao vremena ‘pretresati op\u0161irno isprave’ jer mu je na prvom mjestu bila \u017eupni\u010dka slu\u017eba i dobro du\u0161a kojima je vjerno slu\u017eio. Don Mihovil se nikada nije potu\u017eio da je gotovo cijeli svoj sve\u0107eni\u010dki \u017eivot proveo u Diklu. Zavolio ga je i tu rado slu\u017ebovao. Ta je ljubav bila obostrana\u201c istaknuo je dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Predava\u010d je potaknuo na potrebu istra\u017eiva\u010dkog rada temeljem kojega se \u201emo\u017ee ustvrditi da je taj marni, zauzeti i interesantan sve\u0107eni\u010dki lik zaslu\u017eio ozbiljnu znanstvenu prosudbu u vidu znanstvenog \u010dlanka, ako ne male monografije, s obzirom na \u0161irinu njegovih ljudskih, sve\u0107eni\u010dkih, glazbenih i politi\u010dkih interesa. To otvara mogu\u0107nost interdisciplinarnom promatranju \u017eivota i djela don Mihovila\u201c poru\u010dio je dr. Dundovi\u0107, istaknuv\u0161i da otkrivanjem spomen – plo\u010de \u017eupljani Dikla \u201eizra\u017eavaju zahvalnost za mnoga dobra koja je pastoralac i dugogodi\u0161nji \u017eupnik don Mijo usadio u du\u0161e i \u017eivote dikljanskih predaka\u201c.<\/p>\n

O glazbenom stvarala\u0161tvu don Mihovila<\/strong><\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eJedna od temeljnih odrednica don Mihovila bila je ljubav prema glazbi koju je gajio od ranih dana. Njegovo glazbeno stvarala\u0161tvo privuklo je pozornost glazbenih kriti\u010dara. Novinar Rudi Beli\u0107, iznose\u0107i podatke o po\u010decima hrvatskog glazbenog djelovanja, u \u010dlanku ‘Glazba u Dalmaciji od apsolutizma naovamo’ u \u010dasopisu ‘Pjeva\u010dki vjesnik’ 1912. g., napisao je: ‘Me\u0111u ovim prvim radnicima spomenut \u0107u Mihovila \u0106urkovi\u0107a koji je napisao mnogo popijevki za jedan glas uz pratnju glasovira. Posjedovao je izvanredan sluh za glazbu. Poznat je bio po zvonkom i ugodnom baritonu, nastupio je kao vrstan pjeva\u010d u Zadru, Dubrovniku i drugim gradovima.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u0106urkovi\u0107 je poticao i djelovao u pravcu bu\u0111enja i razvijanja nacionalne hrvatske svijesti u rodnom mjestu, oko osnutka ‘Hrvatske \u010ditaonice’, ‘Seoske blagajne’ u Arbanasima, poha\u0111anja mje\u0161tana hrvatskih \u0161kola i dr. \u0106urkovi\u0107 je u Trstu 1891. g. objavio svoju zbirku kompozicija ‘Dvaest popijevaka uz pratnju glasovira’ koje su komponirane na rije\u010di Augusta \u0160enoe, Augusta Haramba\u0161i\u0107a, Rikarda Katalini\u0107a Jeretova, vlastite i drugih. Popijevke su za glasove: bariton, tenor, sopran, mezosopran i zbor (\u017eenski)’\u201c rekao je dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Kriti\u010dar \u010dasopisa ‘Gusle’ (1892.) za \u0106urkovi\u0107eve skladbe ka\u017ee: “Melodije su osobito zgodne za pjevanje, jer potje\u010du od vje\u0161ta pjeva\u010da koji poznaje efekte pjeva\u010dke”. Muzikolog dr. Bo\u017eidar \u0160irola u knjizi “Pregled povijesti hrvatske muzike” (1922.) navodi da je \u0106urkovi\u0107 pokazao svje\u017eu melodijsku invenciju i da su njegove melodije jako prikladne za pjeva\u010dko grlo. Glazbeni kolekcionar \u0110uro Nazor iz Bobovi\u0161\u0107a na Bra\u010du, koji je vodio korespondenciju s \u0106urkovi\u0107em, izjavio je: “U po\u010detku \u0106urkovi\u0107evog rada u Dalmaciji nismo imali nacionalnih skladatelja. On je me\u0111u prvima svojim stvaranjem budio narodnu svijest me\u0111u Dalmatincima. To mu se mora priznati i jedan dan pisati o njemu s toplom simpatijom”. \u0106urkovi\u0107 mu je u pismu napisao: “Svoje skladne svjetovne popijevke \u0161irio sam u krugu prijatelja i stjecao op\u0107u simpatiju dramatskom izvedbom. Moje skladbe odlikuju se melodijom i lakom invencijom i od nekog su efekta dok se pjevaju. Najvi\u0161e sam stvari skladao za moj baritonski glas i prigodno pjevao”.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201cNjegova djela rasprostranjena su diljem arhiva raznih crkvenih i svjetovnih ustanova. U novije vrijeme Maja Milo\u0161evi\u0107 Cari\u0107 sastavila je \u2018Katalog muzikalija u arhivu Dominikanskog samostana sv. Petra Mu\u010denika u Starome Gradu na Hvaru\u2019 (Split, 2017.), u kojem je navedeno sedam glazbenih djela don Mihovila, \u0161to zna\u010di da su oni kru\u017eili du\u017e dalmatinske obale. Ennio Stip\u010devi\u0107 u svom poticajnom \u010dlanku ‘Arhiviranje ti\u0161ine (II)’, u \u010dasopisu ‘Kolo’ Matice Hrvatske br. 4\/2005. g., ka\u017ee: ‘Glazbena historiografija sustavno zaobilazi i minorizira glazbeno stvarala\u0161tvo don Mihovila \u010curkovi\u0107a’. \u0106urkovi\u0107ev skladateljski opus nije precizno popisan ni do kraja poznat pa Stip\u010devi\u0107 zaklju\u010duje ‘da taj \u017eupnik i hrvatski glazbenik ima \u0161ansu da iznova do\u0111e na glazbeni repertoar’. To don Mihovil \u0106urkovi\u0107 doista zaslu\u017euje\u201c poru\u010dio je dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Don Mihovil je stjecao temeljna glazbena znanja od svoga u\u010ditelja glazbe, talijanskog skladatelja Antonija Ravasija koji je bio i ravnatelj zbora zadarske katedrale, a bio mu je i u\u010ditelj u bogosloviji. Dr. Dundovi\u0107 je citirao mons. Pavla Keru da je \u201etalentiran i samouk glazbenik i solo pjeva\u010d don Mihovil \u0106urkovi\u0107 iz Zadra dao zamjetan umjetni\u010dki prilog hrvatskom narodu te spada me\u0111u zaslu\u017ene i istaknute ljude svoga kraja. S druge strane, kao rodoljub i veliki poklonik glagoljice svijetli kao uzor svima koji se i danas bore za o\u010duvanje hrvatskog narodnog identiteta\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>Mr. Roko Sven Sura\u0107<\/strong> govorio je o okolnostima talijanskog iredentizma naspram Zadra i Dalmacije u razdoblju formiranja hrvatske nacionalne svijesti u drugoj polovici 19. i prvoj \u010detvrtini 20. st. Pod okriljem stranke prava, \u010curkovi\u0107 je poku\u0161avao suzbiti talijansku hegemoniju. \u201eTalijanski pokreti za neovisnost uspjeli su 60.-ih godina 19. st. stvoriti dr\u017eavu, nakon \u010dega su mitolo\u0161kom iredentisti\u010dkom politikom, pod idejom novonastale Italije kao sljednika Rimskog carstva i Mleta\u010dke republike, polagali pravo na isto\u010dnu obalu Jadrana. Rast nacionalnih svijesti prelamao se preko Zadra kao sjedi\u0161ta austrijske Dalmacije i najva\u017enijeg grada na hrvatskoj obali. Hrvatski narodni preporod je usadio stanovni\u0161tvu ovih prostora ideju hrvatstva \u0161to se o\u010ditovalo u rastu\u0107em broju nacionalnih stranaka. Stranke su preuzele ulogu preporoditelja i poku\u0161ale se izboriti za ravnopravnost, ali ta je borba predstavljala dugotrajan i mukotrpan proces\u201c rekao je mr. Sura\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Govorio je o pojavi stranke prava okupljene oko don Ive Prodana i lista Hrvatska kruna. \u201ePo\u010detak je imala u korijenima Narodne stranke, gdje je don Mihovil Pavlinovi\u0107 zagovarao radikalnije ideje nego Miho Klai\u0107. Kad je ideja jugoslavenstva po\u010dela uzimati zamah, Pavlinovi\u0107 se vratio ideji hrvatstva. Shvatio je prijetnju srpske politike poja\u010dane idejama Ilije Gara\u0161anina i Na\u010dertanija pa je svoju politiku okrenuo protiv Talijana i protiv Srba, ustvrdiv\u0161i da se ne\u0107e dogoditi vi\u0161e da se u Dalmatinskom saboru zataji hrvatsko ime zato \u0161to to odgovara Srbima\u201c rekao je mr. Sura\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Na temeljima ideja Pavlinovi\u0107a osniva se Stranka prava pod don Ivom Prodanom, a zna\u010dajnu ulogu uz njega imao je i don Mihovil \u010curkovi\u0107, pomo\u0107nik Prodanu u stranci te je bio i tajnik Stranke prava u Dalmaciji. Nakon raskola me\u0111u dalmatinskim prava\u0161ima, \u010curkovi\u0107 je izjavio da jedino \u010cista stranka prava nastavlja Star\u010devi\u0107evu tradiciju te da stoji iza Prodana u Dalmaciji i Josipa Franka u Banovini. \u201eOsim Prodana s kojim je bio vr\u0161njak i zajedno odrastao, veliku ulogu za \u010curkovi\u0107a imao je i don Josip Joko Krsti\u0107. On je bio prista\u0161a Narodne stranke, omiljen me\u0111u pukom te je nakon Ervenika i Pristega postao \u017eupnikom Arbanasa, zatim u Diklu, \u0161to je ostavilo trag na \u010curkovi\u0107u koji je pratio njegove stope. Krsti\u0107 se opredijelio za hrvatstvo u borbi protiv autonoma\u0161tva i nekad je zamijenio urednika Narodnog lista. Ostavio je takav pe\u010dat da su vlasti zabranile da se njegov sprovod odr\u017ei po danu, da se ne pretvori u politi\u010dke demonstracije, pa je pokopan po no\u0107i\u201c rekao je mr. Sura\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>Predava\u010d je istaknuo da su na politi\u010dku i dru\u0161tvenu aktivnost \u010curkovi\u0107a utjecale \u010dinjenice \u0161to je ro\u0111en u Arbanasima \u201ekoji su izvan centra grada, pa su kao naselje bili spremniji prihvatiti ideje hrvatstva. Imao je donekle utrt put u vidu Josipa Krsti\u0107a i bio je blizak prijatelj s don Ivom Prodanom\u201c. Mr. Sura\u0107 je naglasio istaknutu politi\u010dku ulogu \u010curkovi\u0107a u sklopu stranke prava u Dalmaciji, u osnivanju prvih hrvatskih \u010ditaonica u Arbanasima i Diklu \u201e\u0161to je u razdoblju kada hrvatski jezik nije bio slu\u017eben i kada nije bio dopu\u0161ten u \u0161kolama i administraciji, bio poprili\u010dno hrabar potez i svjedo\u010di o njegovoj \u017eelji i volji da hrvatski jezik i hrvatsku narodnost postavi na mjesto gdje bi i trebali biti\u201c poru\u010dio je mr. Roko Sura\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201e\u017delimo iz  pro\u0161losti  o\u017eivjeti lik zna\u010dajnog \u017eupnika Dikla don Mihovila \u010curkovi\u0107a. Netko je rekao da \u010dovjek \u017eivi dok ga se sje\u0107amo. Postavljanjem spomen – plo\u010de o\u017eivljavamo sje\u0107anje na don Mihovila, njegovu brigu za spas du\u0161a i njegovo domoljublje. Sje\u0107amo se i svih onih koje je don Mijo kr\u0161tenjem uveo na put spasenja, koje je hranio i krijepio sakramentima euharistije, ispovijedi, \u017eenidbe i bolesni\u010dkog pomazanja. Sje\u0107amo se i njegove sestre Kate koja je \u017ertvovala svoj \u017eivot slu\u017ee\u0107i mu kao doma\u0107ica, koja je uz \u0161aljive stihove, kruhom hranila gladnu dikljansku djecu.<\/p>\n

\"\"<\/a>O\u017eivljavamo i sve koji su potezali konop dikljanskih zvona kad je dolazila nevera ili su zvonili kad je netko umro, kad su zvonjavom pozivali na misu i molitvu Zdravo Marijo\u201c rekao je o. Franjo Kowal<\/strong>, \u017eupnik Dikla. Podsjetio je i na Luku Mate\u0161i\u0107a, djeda dikljanske \u017eupne pjeva\u010dice Pine Mate\u0161i\u0107. On se kao dugogodi\u0161nji sakristan brinuo za sakristiju, i\u0161ao je s magarcem do Puntamike, oko Bo\u017ei\u0107a skupljati trojake: suhe smokve, mendule i jabuke.<\/p>\n

\"\"<\/a>Prije blagoslova, spomen – plo\u010du otkrila je Martina Mate\u0161i\u0107, predsjednica Mjesnog odbora Diklo. \u017dupni zbor i udruga Kve\u0161tura izveli su pjesme koje skladao \u010curkovi\u0107. Kroz program je vodila \u017eupljanka Ana Vidi\u0107. Susret je po\u010deo himnom ‘Lijepa na\u0161a’ u zahvalnosti Bogu \u201e\u0161to \u017eivimo u slobodnoj Hrvatskoj o kojoj je sanjao i za koju se kao prava\u0161 borio don Mijo \u010curkovi\u0107\u201c.<\/p>\n

Me\u0111u prisutnim Dikljanima bili su i don Mladen Ka\u010dan, biv\u0161i dikljanski \u017eupnik i fra Niko Barun, gvardijan zadarskog samostana sv. Mihovila, franjevaca glagolja\u0161a.<\/p>\n

\"\"<\/a>U subotu 27. srpnja, u \u017eupnoj crkvi Gospe od Ru\u017earija knjigu \u201eGlagoljska madrikula Bratov\u0161tine Gospe od Lu\u017earija u Diklu 1768.-1803.\u201c predstavili su prof. dr. Ivica Vigato, recenzent i dr. Grozdana Franov \u017divkovi\u0107, suautorica knjige. Taj su doga\u0111aj organizirali Stalna izlo\u017eba crkvene umjetnosti Zadar, Sveu\u010dili\u0161te u Zadru i \u017eupa Diklo.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

Foto: I. Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Don Mihovil Mijo \u010curkovi\u0107 (1852.-1936.) zaslu\u017eni je zadarski sve\u0107enik i istaknuti hrvatski skladatelj, autor stihova i glazbe poznate pjesme ‘\u010cuj …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":35241,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/P1014252.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35240"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35240"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35240\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35298,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35240\/revisions\/35298"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35241"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35240"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35240"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35240"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}