{"id":35065,"date":"2019-07-24T20:22:03","date_gmt":"2019-07-24T19:22:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=35065"},"modified":"2019-07-24T20:25:22","modified_gmt":"2019-07-24T19:25:22","slug":"pag-cudo-svetoga-kriza-kriz-je-znak-slave-i-pobjede-isusa-krista-nad-grijehom-i-smrcu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=35065","title":{"rendered":"PAG: \u010cudo Svetoga Kri\u017ea: \u201eKri\u017e je znak slave i pobjede Isusa Krista nad grijehom i smr\u0107u!\u201c"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u010cudo Svetoga Kri\u017ea, zna\u010dajna pa\u0161ka crkvena relikvija iz 15. st., proslavljena je u \u017eupi Uznesenja BDM u Pagu u utorak 23. srpnja. Sve\u010dano misno slavlje u pa\u0161koj zbornoj crkvi Marijina uznesenja predvodio je don Dario Ti\u010di\u0107, \u017eupnik zadarske \u017eupe Uznesenja BDM, doma\u0107i pa\u0161ki sin. <\/p>\n

\u010cudo Svetog kri\u017ea spomen je na doga\u0111aj od 23. srpnja 1413. g., kada je u dominikanskoj crkvi Sv. Antuna opata u Starom gradu Pagu pred vjernicom prokrvario korpus kri\u017ea. Pa\u0161ki dominikanci tu su krv tada skupili u pliticu koja se sada kao relikvija nalazi u crkvi sv. Tome od Frara u Veneciji, gdje su je  pa\u0161ki dominikanci ponijeli kada su oti\u0161li iz Paga 1807. g., jer je tada za Napoleonovih osvajanja prestao postojati pa\u0161ki dominikanski samostan.<\/p>\n

\"\"<\/a>Kri\u017e je iz dominikanskog samostana u pa\u0161ku zbornu crkvu prenesen 1811. g. Ina\u010de se nalazi u kapeli Svetog Kri\u017ea u pa\u0161koj \u017eupnoj crkvi i nosi se u procesiji na Veliki petak oko grada Paga. Uz Sveti Trn iz Isusove krune i Majku Bo\u017eju od Staroga Grada koju se osobito \u0161tuje od Velike Gospe do Male Gospe, Sveti Kri\u017e je tre\u0107a velika pa\u0161ka svetinja. O njima su za svojih pohoda Pagu tijekom povijesti govorili svi papinski vizitatori i biskupi. Predvo\u0111eni tim \u010dudotvornim Kri\u017eem, Pa\u017eani su do\u0161li iz Starog grada u novi Pag \u010dija je gradnja po\u010dela 1443. g., a prvi stan u novom gradu Pagu datira od 1478. g. U spomen na taj povijesni doga\u0111aj i \u017eelji da se po\u010dasti nekada\u0161nja prisutnost dominikanaca u Pagu koji su stolje\u0107ima bili \u010duvari toga kri\u017ea, o. Anto Gavranovi\u0107, prvi dominikanac iz \u017eupe Pag nakon 200 godina, u procesiji  prije mise unio je \u010dudotvorni kri\u017e u pa\u0161ku zbornu crkvu. <\/p>\n

\"\"<\/a>Iz dominikanske crkve sv. Antuna opata u pa\u0161ku zbornu crkvu preneseni su \u010dudotvorni kri\u017e, oltar na koji je kri\u017e polo\u017een a nalazi se u pokrajnjoj desnoj kapeli pa\u0161ke zborne crkve i oltar Gospe od Ru\u017earija koji se nalazi na ulazu u zbornu crkvu. \u201eProcesijom s kri\u017eem kojega je nosio pa\u0161ki mladomisnik o. Gavranovi\u0107 \u017eelimo po\u010dastiti sve generacije dominikanaca koje su stolje\u0107ima \u010duvale Sveti Kri\u017e. Kada su dominikanci odlazili iz Paga, predaja ka\u017ee da su sakrili taj kri\u017e u slamnja\u010du \u017eele\u0107i ga ponijeti sa sobom u Italiju. Ali bila je nevera, oni su po\u0161li, a Kri\u017e je ostao u Pagu. Bogu smo zahvalni za toliki dar i tri velike pa\u0161ke relikvije koje su biseri na\u0161e vjere\u201c rekao je don Dario Ti\u010di\u0107, istaknuv\u0161i: \u201eDa je taj kri\u017e bio osobiti znak \u0161tovanja na\u0161ih predaka, govori \u010dinjenica da je do\u0161ao sve do na\u0161ih dana. U spomen na doga\u0111aj kad je kri\u017e prokrvario, na\u0161i su stari stavili malu srebrnu plo\u010dicu ispred Isusove rane na boku\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>U propovijedi je govorio o zna\u010denju kri\u017ea i obezvrje\u0111ivanju koje u svijetu do\u017eivljava. \u201ePrije 606 godina taj Kri\u017e koji je do\u0161ao do na\u0161ih dana bio je obliven krvlju. Kronike pi\u0161u da je krv iz njega tekla kao iz \u017eivog \u010dovjeka. To je bilo \u010dudo. Pi\u0161u da je i tada bilo vru\u0107e kao i danas. Pobo\u017ena \u017eena u\u0161la je u crkvu sv. Antuna opata prije ve\u010dernjeg An\u0111eoskog pozdrava, uzdi\u017eu\u0107i u svojoj boli i nevolji o\u010di prema kri\u017eu. Vidjela je da kri\u017e krvari\u201c rekao je don Dario, istaknuv\u0161i da \u201eto nije pri\u010da iz davnine\u201c. Taj liturgijski \u010din nije izraz nostalgije za ne\u010dim \u0161to je davno bilo. To je slavlje znaka  \u201eludosti Isusovog kri\u017ea kojega ne mogu uni\u0161titi vrijeme ni granice. Jer Isus Krist je u ‘ludosti’ svoje ljubavi prema \u010dovjeku na kri\u017eu za nas dao svoj \u017eivot. Prolio je svoju bo\u017eansku krv\u201c poru\u010dio je propovjednik.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eKao \u0161to je Mojsije uzdigao zmiju ljuticu na mjedeni stup, tako je i Sin \u010covje\u010dji uzdignut na kri\u017e da svaki koji u njega vjeruje, ima \u017eivot vje\u010dni, da ne propadne. Kri\u017e je znak Isusove muke i smrti. Svoje vlastite kri\u017eeve mo\u017eemo utopiti u Kristov kri\u017e. I \u0161to je najva\u017enije, Kristov kri\u017e je znak proslave, znak njegove vje\u010dne slave! Da Isus nije uskrsnuo, njegov kri\u017e ne bi bio slavan i ne bismo ga s pobo\u017eno\u0161\u0107u \u010dastili. Ostao bi samo kruto sredstvo za oduzimanje \u010dovje\u010djeg \u017eivota. Kri\u017e je vi\u0161e od toga. Jer Krist je iz svoga boka prolio svoju krv da od nas udalji sva zla i grijehe koje nosimo u sebi. \u010ca\u0161\u0107enjem kri\u017ea \u010dinimo zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe. Zato se klanjamo Svetom Kri\u017eu. Klanjamo se Kristu koji je radi na\u0161eg spasenja postao \u010dovjek\u201c istaknuo je don Dario.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eI sada se doga\u0111aju \u010duda u nutrinama ljudi koji danas krvare na kri\u017eevima svoga \u017eivota. Isusovo otkupiteljsko \u010dudo njegove spasiteljske smrti dogodilo se na kri\u017eu. \u0160ire\u0107i svoje ruke, Krist je \u017eelio sve nas prihvatiti u svojoj boli, da bi nam iz snage svoga kri\u017ea dao snagu za \u017eivot i za \u017eivot vje\u010dni. Nakon Isusovog uskrsnu\u0107a, nijedna smrt nije ista, nijedan grob nije isti. Nijedna patnja, osobito pravednikova patnja, nije ostala bez nagrade! Povijest hrvatskog naroda obilje\u017eena je kri\u017eem. U najte\u017eim trenucima i najtamnijim stranicama na\u0161e povijesti, kri\u017e je uvijek sjajio kao zlatni znamen za ono za \u0161to smo se borili, za krst \u010dasni i slobodu zlatnu\u201c poru\u010dio je don Dario.<\/p>\n

\"\"<\/a>Podsjetio je da su Hrvati, kada su do\u0161li na otok Pag, tu ve\u0107 zatekli dobro ure\u0111enu kr\u0161\u0107ansku zajednicu koja je imala svoga biskupa u Caskoj. Kasnije u Srednjem vijeku, kada je povijesno bogata lokacija Caska u istoimenoj pa\u0161koj uvali devastirana, sredi\u0161te otoka premjestilo se na mjesto dana\u0161njeg Starog grada Paga. \u201eImali smo svoju autonomnost i sada imamo vrijednost jer ljubimo i \u0161tujemo kri\u017e Kristov. Jer on je na\u0161a snaga. On je snaga i svjetlo na\u0161eg naroda. Kada \u0161tujemo Sveti Kri\u017e i spominjemo se \u010duda u Starom gradu, zapitajmo se: ‘\u0160to sam ja u\u010dinio da Krist danas, u meni i tebi, u\u010dini \u010dudo?’. Po\u010dnimo od svoga srca, od svoga \u017eivotnog kri\u017ea, pa \u0107emo vidjeti kako \u0107e i danas Gospodin u\u010diniti \u010dudo\u201c potaknuo je don Dario.<\/p>\n

\"\"<\/a>Providonosno je da se \u010cudo Svetog Kri\u017ea u Pagu slavi na blagdan kada Crkva \u010dasti sv. Brigitu \u0160vedsku, a ta je svetica na uzvi\u0161eni na\u010din osobito \u0161tovala Isusovu muku. \u201eKr\u0161\u0107anska Europa koja je zasnovana na temelju vjere u Isusa Krista, danas kao da se srami Krista. Srami se Boga. Sjetimo se plamenih jezika u katedrali Notre Dame u Parizu u Velikom Tjednu. Svijet se pitao \u0161to je to. Pari\u017eani i Francuzi, ponosni na Notre Dame, i danas govore o simbolu ponosa svog francuskog naroda. Ali malo tko govori o simbolu vjere, o Domu Bo\u017ejemu, o onome gdje se susre\u0107u Bog i \u010dovjek – a to je crkva. Kri\u017e  stoji kao slavni pobjedni\u010dki znak Isusa Krista, na\u0161eg vo\u0111e i Spasitelja. Ovaj svijet i ova Europa kao da se srame Kristovog kri\u017ea. A kri\u017e je na\u0161a snaga, on je na\u0161a jakost! Zato je papa Ivan Pavao II. proglasio sv. Brigitu \u0160vedsku suza\u0161titnicom Europe. Slava Svetome Kri\u017eu!\u201c poru\u010dio je don Dario.<\/p>\n

\"\"<\/a>Dok se \u0161tuje Sveti Kri\u017e, predvoditelj slavlja potaknuo je vjernike da Gospodinu prinesu svoje molitve, preporu\u010de svoje i potrebe bli\u017enjih; da uklju\u010de u molitvu Pag i cijeli narod, kako bismo u zajedni\u0161tvu vjere u Isusa slavili pobjedu nad grijehom i smr\u0107u. Nose\u0107i \u010dudotvorni kri\u017e, don Dario je na kraju mise u pratnji ministranata u\u010dinio ophod kroz pa\u0161ku crkvu. Za to je vrijeme \u017eupni pa\u0161ki zbor pod vodstvom Anthony Buljanovi\u0107a pjevao Himan Svetom Kri\u017eu ‘Barjaci kre\u0107u kraju’.<\/p>\n

\"\"<\/a>Nakon ophoda don Dario je, dr\u017ee\u0107i \u010dudotvorni kri\u017e pred sobom na glavnom oltaru, pro\u010ditao molitvu sv. Brigite \u0160vedske kojom je ona u svome misti\u010dnom razmatranju \u010dastila Isusovu muku, smrt i kri\u017e. Ta posvetna molitva Kristu govori kako se Isus koji je sudac sviju, predao opakom ljudskom sudu; svojom bo\u017eanskom krvlju otkupio je na\u0161e du\u0161e; na kri\u017eu, vrhuncu svoje patnje za spas \u010dovjeka, pokazao je svoju ljubav prema ljudskom rodu.<\/p>\n

Nakon molitve Kri\u017eu po rije\u010dima sv. Brigite, don Dario je prisutne blagoslovio s \u010dudotvornim kri\u017eem. Nakon mise, puk je ostao \u010dastiti Sveti Kri\u017e koji se nalazio ispred glavnog oltara klanjanjem, dodirom i cjelovom.<\/p>\n

\"\"<\/a>Uz o. Antu Gavranovi\u0107a, u misi su suslavili pa\u0161ki \u017eupni vikar Zbigniew Korz i jo\u0161 \u010detvorica poljskih sve\u0107enika koji se nalaze u ljetnom pohodu pa\u0161koj \u017eupi. U ime poljskih sve\u0107enika, don Kazimir Kuman, pastoralno djelatan u biskupiji Trnovska, u gradu Mielecu, rekao je da su duboko i s po\u0161tovanjem do\u017eivjeli proslavu \u010cuda Svetog Kri\u017ea, a u trenutku kad je Kri\u017e ulazio u pa\u0161ku zbornu crkvu, on osobno je i zaplakao. Don Kazimir potje\u010de iz brojne obitelji, njegova majka rodila je osam sinova. Roditelji su ih u\u010dili ljubavi prema kri\u017eu i Majci Bo\u017ejoj. Njegova majka umrla je ovoga svibnja na blagdan Majke Bo\u017eje u 94. godini \u017eivota, a uvijek je njih djecu blagoslivljala znakom kri\u017ea, ljubila je kri\u017e i krunicu koji su se nalazili na njihovom obiteljskom stolu.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eKri\u017e je znak spasenja i put prema vje\u010dnosti. Kri\u017e poma\u017ee \u010dovjeku u trpljenju i vodi nas do neba\u201c poru\u010dio je don Kazimir, istaknuv\u0161i povezanost hrvatskog i poljskog naroda i po povijesti koja je u oba naroda bila u znaku progona i kri\u017ea, ali i vjernosti Isusu Kristu i njegovom kri\u017eu.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Foto: I. Grbi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cudo Svetoga Kri\u017ea, zna\u010dajna pa\u0161ka crkvena relikvija iz 15. st., proslavljena je u \u017eupi Uznesenja BDM u Pagu u utorak …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":35066,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/P1014020.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35065"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35065"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35065\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35098,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35065\/revisions\/35098"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35066"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35065"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35065"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35065"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}