{"id":3312,"date":"2011-01-25T09:39:18","date_gmt":"2011-01-25T09:39:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=3312"},"modified":"2011-02-14T13:45:13","modified_gmt":"2011-02-14T13:45:13","slug":"nadbiskupova-propovijed-o-prvoj-obljetnici-smrti-nadbiskupa-ivana-prende-katedrala-24-sijecnja-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=3312","title":{"rendered":"NADBISKUPOVA PROPOVIJED o prvoj obljetnici smrti nadbiskupa Ivana Pren\u0111e, Katedrala, 24. sije\u010dnja 2011."},"content":{"rendered":"

MISA ZA <\/strong>PASTIRA KOJI JE LJUBIO CRKVU<\/p>\n

\u010citanja: 2 Mak. 12, 43\u201446 (br. 89);\u00a0\u00a0 Iv 6, 51-58 (br. 139)<\/p>\n

1.<\/strong> Na sutra\u0161nji dan, prije godinu dana bio sam u Zagrebu na zasjedanju HBK. U jutarnjim satima susreo sam na hodniku vara\u017edinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka koji mi je priop\u0107io tu\u017enu vijest o smrti nadbiskupa Pren\u0111e. Po\u0161li smo odmah na Duhovni stol pomoliti se za njegovu plemenitu du\u0161u. Jo\u0161 mi je pred o\u010dima ta posljednja ovozemna slika o njemu kojoj najbolje odgovara onaj uobi\u010dajeni izri\u010daj da je ‘blago usnuo u Gospodinu’. Upravo tako. Samo dan prije toga ovdje je dogovarao i planirao sa svojim suradnicima. No, \u010dovjek snuje, a Bog odre\u0111uje. U njegovim su rukama vrhunci planina. Njegovo je more i sve \u0161to je u njemu..<\/p>\n

Prije devet mjeseci preuzeo sam kormilo la\u0111e zadarske crkve koju je punih 15 godina vodio mons. Ivan Pren\u0111a. Rodio se u Gornjem Zemuniku 1939., za sve\u0107enika je zare\u0111en 1964. Imenovna je nadbiskup koadjutor i zare\u0111en 1990. kada i ja. Njegovo sve\u0107eni\u010dko geslo ‘do\u0111i kraljevstvo tvoje’, kao i biskupsko ‘ljubiti Crkvu’ jasno govore koji su bili njegovi ideali. Budu\u0107i da je imao u planu biti u Rimu na sve\u010danostima zavr\u0161etka Sve\u0107eni\u010dke godine, na svetkovinu Srca Isusova (11. lipnja 2010), zamijenio sam ga na tom susretu s Petrom na\u0161ih dana. Pomolio sam se na grobu sluge Bo\u017ejega Ivana Pavla II. za pokoj njegove plemenite du\u0161e kao i za sve sve\u0107enike, redovnice i redovnike, bogoslove, sjemeni\u0161tarce i vjernike laike ove Nadbiskupije koju je nadbiskup Ivan vodio i volio. Iako je na\u0161 duhovni poziv, bra\u0107o i sestre, predodre\u0111en ostati vje\u010dnom tajnom koju samo Bog u potpunosti razumije, o\u010dima vjere ipak uspijevamo ponekad ‘de\u0161ifrirati’ tu tajnu koju je Bog polo\u017eio u srce onih koje je pozvao. Tako prepoznajemo da je pastir ove zadarske crkve u Augustinovom duhu uzeo rije\u010di ‘ljubiti crkvu’. S tom ljubavlju je dugi niz godina neumorno i zauzeto pratio sjemeni\u0161tarce i bogoslove na njihovom rastu i hodu. Pa i onda kad je postao nadbiskupom, re\u010de netko, nije ‘prestao biti rektorom’. I nije krio svoju osobitu ljubav prema sjemeni\u0161tu, koje je nazivao “zjenicom nadbiskupije”.\u00a0<\/p>\n

2. <\/strong>Koliko je pak volio ovu krajevnu Crkvu pokazao je pri preuzimanju slu\u017ebe Nadbiskupa kada je veliko podru\u010dje bilo poru\u0161eno, a ljudi raseljeni i osiroma\u0161eni. I dok je zauzeto obavljao pastirske pohode po \u017eupama, veselio se obnovi ku\u0107a i sakralnih objekata i povratku raspr\u0161enih vjernika. S osobitom pak rado\u0161\u0107u i ponosom ugostio je i pozdravio 9. lipnja 2003. papu Ivana Pavla II. \u00a0S kakvom se rado\u0161\u0107u pripremao za susret mladih 8. i 9. svibnja ove godine, to najbolje znaju njegovi najbli\u017ei suradnici. Pamtimo ga kao ugodnog sugovornika i zauzetog pastira koji je bio pun optimizma i ljubavi za sve \u0161to je Bo\u017eje i crkveno. Upravo u duha svoga gesla ‘ljubiti Crkvu’.<\/p>\n

U ve\u010dera\u0161njoj liturgiji slu\u0161ali smo odlomak iz knjige Makabejaca i iz Ivanova evan\u0111elja. Knez Juda naru\u010duje da se u Jeruzalemu prinesu \u017ertva za du\u0161e poginulih vojnika. Vjerovao je on u uskrsnu\u0107e mrtvih i znao kako je dobro i plemenito djelo moliti za pokojne. Na sprovodima \u010desto \u010dujemo kako ljudi jadikuju da se ‘s pokojnikom vi\u0161e se nikada ne\u00ad\u0107e vidjeti’. To nisu rije\u010di nevjere i sumnje kako na prvi mah izgleda, nego odraz \u017ealosti, zbog rastanka od osobe koju se po\u0161tivalo. U trenutku smrti, naime, pucaju rodbinske, prijateljske i druge veze. A ljudi osje\u0107aju bol i samo\u0107u. Smrt je zaista rastanak, ali nije kraj. Vjera nas hrabri i sokoli. Ona nam poma\u017ee shvatiti neshvatljivo: na\u0161i pokojni prijatelji su nevidljivi, ali \u017eivi. S njima \u0107emo se kasnije sastati. No, to po molitvi mo\u017eemo i prije u\u010diniti. I dok nas uspomene na pokojne vode u pro\u0161lost koja vi\u0161e ne postoji, molitva po vjeri vodi nas k Bogu koji nije mrtva uspomena, nego \u017eivo Otajstvo, velika Stvarnost, pravi \u017divot. ‘Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima \u017eivot vje\u010dni, i ja \u0107u ga uskrisiti u posljednji dan’ (Iv 6, 54). Zbog toga kada molimo za pokojnike i blagujemo tijelo Kristovo mi se u Bogu susre\u0107emo. Molitva nam omogu\u0107uje dozvati u pamet sve koje smo ljubili, kako bi im pomogli i iskazali milosr\u0111e. To <\/strong>je vjerovao knez izraelski kad je za svoje suborce pale u borbi s poganima ‘prinio \u017ertvu okajnicu da im se op\u00adroste grijesi’.<\/p>\n

3.<\/strong> Uz divni psalam u kojemu nas Jahve vodi na vrutke tihane i krijepi du\u0161u na\u0161u; jer, on je pastir na\u0161 i nikoga se ne bojimo, \u010duli smo Isusa kako govori da je on ‘kruh \u017eivi koji je s neba si\u0161ao’. Mons. Prendja je punih 46 godina lomio kruh nebeski, hranio ljude rije\u010dju i svetim sakramentima. Posebice euharistijom za koju je Crkva stolje\u0107ima vjerovala i ispovijedala da je sredi\u0161te i vrhunac zajedni\u0161tva Bo\u017ejeg naroda. Zbog toga je ljubomorno \u010duvala i branila ovaj dragocjeni dar vjere u Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji, te ostala vjerna onomu “\u0161to je primila od Gospodina” (1 Kor 11, 23). ‘Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima \u017eivot vje\u010dni, i ja \u0107u ga uskrisiti u posljednji dan’ (Iv 6, 54)<\/p>\n

Euharistija je sredi\u0161te crkvenog i narodnog \u017eivota. Ona je sakrament kr\u0161\u0107anskog jedinstva oko kojeg se okuplja novo mesijansko pokoljenje, koje ispovijeda da je Isus ‘kruh koji je s neba si\u0161ao’ (Iv 6, 50). Velika je to i nedoku\u010diva tajna pred kojom i mi poput sv. Tome mucaju\u0107i izgovaramo: ‘Ne shva\u0107amo, ne gledamo, al’\u00a0 po jakoj vjeri znamo, \u0161to van reda biva tu!’ O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove; du\u0161a se napunja milo\u0161\u0107u i daje nam se zalog budu\u0107e slave.<\/p>\n

Zahvalni smo mons. Prendji \u0161to je Rije\u010d Bo\u017eju navije\u0161tao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Bo\u017ejeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao, te pjevao i molio, slu\u0161ao i razmatrao. I dok po\u010diva u kripti na\u0161e katedrale, on nas pred tajnom smrti, a u kontekstu nekrvne \u017ertve Novoga Saveza, poziva da s vjerom ponovljamo: ‘Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo, tvoje usrksnu\u0107e slavimo i tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo!’ Kruh s neba dao si njima, koji svaku slast u sebi ima. Amen.<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

MISA ZA PASTIRA KOJI JE LJUBIO CRKVU \u010citanja: 2 Mak. 12, 43\u201446 (br. 89);\u00a0\u00a0 Iv 6, 51-58 (br. 139) 1. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3312"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3312"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3312\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3566,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3312\/revisions\/3566"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3312"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3312"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3312"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}