{"id":32285,"date":"2019-03-15T17:00:39","date_gmt":"2019-03-15T16:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=32285"},"modified":"2019-03-15T17:04:38","modified_gmt":"2019-03-15T16:04:38","slug":"zadar-svecenicka-rekolekcija-izlaganje-o-joze-milanovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=32285","title":{"rendered":"ZADAR: SVE\u0106ENI\u010cKA REKOLEKCIJA – ‘Sve\u0107enik u liturgijskom slavlju…’, o. Jozo Milanovi\u0107"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u201eSve\u0107enik u liturgijskom slavlju: slu\u017ebenik, ne vlasnik; slavitelj, ne stvaratelj\u201c tema je sve\u0107eni\u010dke rekolekcije zadarskog prezbiterija odr\u017eane u srijedu 13. o\u017eujka u dvorani Nadbiskupskog sjemeni\u0161ta ‘Zmajevi\u0107’ u Zadru. O toj temi izlagao je o. Jozo Milanovi\u0107, monah benediktinskog samostana na \u0106okovcu.<\/p>\n

U izlaganju je o. Jozo, temeljem i crkvenih dokumenata, govorio o slu\u017eenju sve\u0107enika u liturgijskom prostoru, liturgijskom vremenu, liturgiji Rije\u010di, euharistijskoj liturgiji i liturgijskom pjevanju. \u201eBog je glavni, a u liturgiji slavimo glavni doga\u0111aj na\u0161ega spasenja. No, umjesto glavne okrenutosti prema Bogu, postoji opasnost da sve\u0107enik bude okrenut prema sebi i ‘namje\u0161tanja’ da narod bude okrenut prema njemu. U tom slu\u010daju, sve\u0107enik mo\u017ee izokrenuti svoje sve\u0107eni\u010dko slu\u017eenje\u201c upozorio je o. Jozo, dodav\u0161i kako se \u010desto obred podre\u0111uje potrebama tehnike (mikrofoni), estetike (cvije\u0107e), snimanja\u2026<\/p>\n

\"\"<\/a>Prema koncilskoj Konstituciji o svetoj liturgiji (Sacrosanctum concilium 7., 10. i 22.), \u201eliturgija je vr\u0161enje sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe Isusa Krista\u2026 Vrhunac kojemu te\u017ei djelovanje Crkve, ujedno i vrelo iz kojega struji sva njena snaga\u2026 Ambijent u kojem sve\u0107enik treba biti osobito svjestan da je slu\u017eitelj, tj. sluga i da mora vjerno slu\u0161ati Crkvu. Zato sve\u0107enik u liturgiju ne\u0107e ni\u0161ta po svome naho\u0111enju dodavati, oduzimati ili mijenjati\u201c. U tom smislu, o. Jozo je upozorio: \u201eKad sve\u0107enik nije poslu\u0161an odredbama Crkve, onda se opslu\u017euje jedno nepisano pravilo: Obred se vr\u0161i prema propisima Crkve, ako \u017eupnik nije druk\u010dije odredio\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>Predava\u010d je podsjetio na misao umirovljenog pape Benedikta XVI. iz njegove knjige ‘Slavlje vjere’: \u201eLiturgija je jamac prave slobode vjernika: samo tako ostaje zajam\u010deno da oni nisu prepu\u0161teni nikakvim izna\u0161a\u0161\u0107ima nekog pojedinca ili skupine, nego da se susre\u0107u s onim \u0161to obvezuje i \u017eupnika, i biskupa i papu, \u0161to svima njima daje prostor slobode za uvijek osobno usvajanje otajstva koje je namijenjeno svima\u201c.<\/p>\n

Govore\u0107i o liturgijskom prostoru, o. Jozo je rekao da Kongregacija za bogo\u0161tovlje i disciplinu sakramenata, po pitanju okrenutosti sve\u0107enika i mogu\u0107nosti slavljenja euharistije na \u201estarom oltaru\u201c, versus absidem\/orientem, (prema istoku\/apsidi), smatra da \u201ene treba shvatiti kao obvezatnu\u201c uredbu Rimskog misala, 299.: \u201eOltar gdje god je to mogu\u0107e, neka se gradi odvojeno od zida da se mo\u017ee lako obi\u0107i i na njemu slaviti licem prema narodu (versus populum). Mo\u017ee se slaviti i versus orientem\/absidem, ako bi to tra\u017eila topografija mjesta, prostor u prezbiteriju, postoje\u0107i oltar velike umjetni\u010dke vrijednosti, navezanost zajednice na takvu crkvu, itd. No, slavlje je uvijek versus Deum – prema Bogu. Ukrutiti se i ‘apsolutizirati’ jedan polo\u017eaj moglo bi dovesti do odbacivanja nekih vidova istine koji zaslu\u017euju po\u0161tovanje i prihva\u0107anje\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eNajva\u017enije je da sve\u0107enik bude okrenut prema Bogu. U liturgiji Rije\u010di, redovito je okrenut prema narodu. Ali, u euharistijskoj liturgiji, mo\u017ee biti okrenut prema istoku – kako je odgovorila Kongregacija 2000. g. No, najgore je da sve\u0107enik bude okrenut prema sebi. Naime, tada se, umjesto slavljenja Kristovog kri\u017enog puta, slu\u017ebenik vrti oko sebe u svom kru\u017enom putu, jer je stavio sebe u sredi\u0161te\u201c upozorio je o. Jozo. Pritom je podsjetio i na Op\u0107u uredbu Rimskog misala, 303.: \u201eU novim crkvama koje se grade, bolje je da se postavi samo jedan oltar, koji \u0107e u zajednici vjernika biti znak jednoga Krista i jedne euharistije Crkve\u2026 U ve\u0107 izgra\u0111enim crkvama, da se pozornost vjernika ne odvra\u0107a od novog oltara, postoje\u0107i oltar neka se posebno ne ure\u0161ava\u201c. Jer, u tom slu\u010daju, moglo bi se dogoditi da se \u201eneki okre\u0107u prema cvije\u0107u na ‘starom’ oltaru, a ne prema oltaru na kojem se slavi misa\u201c, upozorio je o. Jozo. Istaknuo je i da na oltaru smije stajati samo \u0161to je potrebno za misu. Na oltaru ne bi trebalo biti upisivanja, potpisivanja, ‘skladi\u0161tenja’…<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eKr\u0161\u0107anska liturgija, euharistija, po svojoj biti je slavljenje uskrsnu\u0107a, Mysterium Paschae. Kao takva, ona u sebi nosi tajnu kri\u017ea koja je nutarnja pretpostavka uskrsnu\u0107a\u201c naveo je o. Jozo rije\u010di Benedikta XVI. Podsjetio je da u korizmi \u201eradosno \u010dekamo vazmene blagdane\u201c i naveo misao pape Franje: \u201eIma kr\u0161\u0107ana \u010diji \u017eivot izgleda kao korizma bez Uskrsa\u201c. Sli\u010dno nagla\u0161ava sv. Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Dan Gospodnji: \u201eU tjednom tijeku i ritmu vremena nedjelja priziva dan Kristova uskrsnu\u0107a. Ona je tjedni Vazam, <\/em>dan u kojemu se slavi Kristova pobjeda nad grijehom i smr\u0107u, dovr\u0161enje u Kristu prvog stvaranja i po\u010detak novog stvaranja\u201c.<\/p>\n

\u201eNaravno da je lijepo slaviti svetu misu i na Dan op\u0107ine, Dan grada, uz obilje\u017eavanje domovinskih pobjeda. Me\u0111utim, uvijek treba paziti da u slavlju bude glavna Kristova vazmena pobjeda. Jer, nitko kao Gospodin ne mo\u017ee blagosloviti narod, grad, \u017eupaniju. U bljesku Kristovog Vazma najbolje \u0107e zablistati i ispravno biti vrednovana i svaka na\u0161a pobjeda. Da ne bi ljudska pobjeda, zasjenila Kristovu pobjedu\u201c naglasio je o. Jozo.<\/p>\n

\"\"<\/a>Govore\u0107i o liturgiji Rije\u010di, predava\u010d je citirao uredbu Rimskog misala, 65.: \u201eHomilija je dio liturgije i vrlo se preporu\u010duje; potrebna je kao hrana kr\u0161\u0107anskomu \u017eivotu. Ona treba tuma\u010diti neki vidik \u010ditanja Svetoga pisma ili neki drugi tekst iz ordinarija ili proprija mise dana, vode\u0107i ra\u010duna o otajstvu koje se slavi ili o posebnim potrebama slu\u0161a\u010da\u201c. Podsjetio je na misao pape Franje iz ‘Evangelii gaudium’, 135.: \u201eHomilija je kamen ku\u0161nje na temelju kojega se ocjenjuje blizina i sposobnost susreta pastira sa svojim narodom. Znamo, naime, da joj vjernici pridaju veliku va\u017enost. I oni, kao i sami zare\u0111eni slu\u017ebenici, puno puta trpe zbog propovijedi: prvi zato \u0161to ih moraju slu\u0161ati, a drugi zato \u0161to moraju propovijedati. \u017dalosno je \u0161to je tomu tako\u201c. Papa Franjo nadalje ka\u017ee da propovijed, kada se doga\u0111a u kontekstu liturgije, \u201epostaje dio prinosa koji se predaje Ocu i posredovanje milosti koju Krist izlijeva u slavlju. S\u00e2m taj kontekst zahtijeva da propovijed usmjerava okupljenu zajednicu, kao i samog propovjednika, prema zajedni\u0161tvu s Kristom u euharistiji, koje preobra\u017eava \u017eivot. To pak zahtijeva da propovjednikova rije\u010d ne zauzima prevelik prostor i da bude odmjerena, tako da u sredi\u0161tu pozornosti vi\u0161e bude Gospodin nego slu\u017ebenik\u201c.<\/p>\n

U tom smislu, o. Jozo ukazao je na neke pristupe koje bi u praksi trebalo mijenjati. Naime, neispravan je stav sve\u0107enika: \u201eZa homiliju imam vremena, a za ostalo – ako ostane\u201c. Stoga je o. Jozo ponovio pitanje don Alojzija Bav\u010devi\u0107a: \u201eSlavi li se misa s propovijedi ili propovijed s misom?\u201c.<\/p>\n

Tako\u0111er, o. Jozo je ukazao na opasnost da u homiliji sve\u0107enik lako postaje gospodar, okrenut sebi. Stoga je va\u017eno razlikovati propovijedanje od pripovijedanja. \u201ePripovijedanje je pri\u010danje pri\u010de koju pripovjeda\u010d ne mora osobno pro\u017eivjeti. Propovijedanje je preno\u0161enje onoga \u0161to je pro\u0161lo kroz \u017eivot propovjednika. Jer, prije nego Evan\u0111elje propovijedamo drugima, sami bismo ga trebali \u017eivjeti\u201c poru\u010dio je o. Jozo.<\/p>\n

Na rekolekciji je izlagao i mr. don Dario Ti\u010di\u0107 o temi ‘Sve\u0107enik liturg i djelitelj svetih tajni’.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eSve\u0107enik u liturgijskom slavlju: slu\u017ebenik, ne vlasnik; slavitelj, ne stvaratelj\u201c tema je sve\u0107eni\u010dke rekolekcije zadarskog prezbiterija odr\u017eane u srijedu 13. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":32286,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/03\/P3138357.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32285"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32285"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32285\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32298,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32285\/revisions\/32298"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32286"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32285"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32285"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32285"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}