Mons. \u017delimir Pulji\u0107, kao pastir Zadarske nadbiskupije u kojoj se u \u010detvrtak 28. velja\u010de u Pagu dogodio u\u017easan zlo\u010din oca prema svojih \u010detvero djece, zgro\u017een tom tragedijom koja je pogodila cijelu Hrvatsku, u izjavi za HKR je rekao: \u201eStra\u0161no me potresla vijest iz Paga, da je \u010dovjek bacio svoju vlastitu djecu. Nevjerojatno! To ne mo\u017ee nikako u\u010diniti ljudsko bi\u0107e, nego mora da ga je zaista, u datim mra\u010dnim trenucima, zgrabio Sotona i to mu sugerirao. Ma stra\u0161no je to! Dijete koje je ro\u0111eno iz ljubavi, za koje oni kao otac i majka \u017eive, da tako zavr\u0161i. Moramo biti svjesni te opakosti, tih lo\u0161ih doga\u0111aja. Potresla me najprije \u010dinjenica da su ta djeca do\u017eivjela to \u0161to su do\u017eivjela. Ne\u0161to \u0161to \u010dovjek ne mo\u017ee pojmiti. Dijelim tjeskobu svih koji su pogo\u0111eni tim \u010dinom. Molim se Bogu za njihovo ozdravljenje i uklju\u010dujem u te molitve i sve na\u0161e obitelji. Poti\u010dem neka vrednote koje su naslijedili primaju\u0107i odgovornost oca i majke odgovorno obavljaju, budu vjerni jedni drugima, kako bi se o\u010ditovala Bo\u017eja ljubav koju je Bog zagarantirao ocu i majci kad ih je pozvao da budu njegovi suradnici. Zazivam Bo\u017eji blagoslov, ali i poticaj da jedni drugima poma\u017eemo i da takvih doga\u0111aja vi\u0161e ne bude\u201c.<\/p>\n
U vremenu porasta nasilja koje se o\u010dituje me\u0111u svim generacijama, u raznim sredinama, a na osobit na\u010din poga\u0111a i same obitelji u odnosima njenih \u010dlanova, postavlja se pitanje i u\u010dinka odgojne uloge Crkve. Odgovornost za formaciju prihvatljivog, moralnog pona\u0161anja ljudi doti\u010de sve dijelove dru\u0161tva. U tom kontekstu nadbiskup Pulji\u0107 je rekao: \u201eTo je kompleksan i kompliciran proces. Nalazimo se u vremenu prebacivanja vlastite odgovornosti. Crkva je du\u017ena \u010diniti \u0161to joj je Gospodin povjerio, ali ne mo\u017ee sve. Zato su nam potrebni pomo\u0107nici. A prvi pomo\u0107nici u Crkvi su roditelji. Mi se nalazimo u jednom te\u0161kom vremenu, kad s jedne strane, brojni roditelji nisu svjesni koju su odgovornost preuzeli pred Bogom, pred dru\u0161tvom, pred Crkvom, pred narodom, kada su odlu\u010dili \u017eivjeti zajedno. Nisu svjesni tako\u0111er ni sakramentalnosti \u010dina i veli\u010dine kojom ih je Bog pozvao da budu njegovi suradnici. Nisu svjesni odgovornosti u tom pogledu. Zato smo potrebni jedni drugih. Crkva zapravo nije prezbiterij, kler, biskupi. Crkva je narod Bo\u017eji u kojem svatko ima svoju odgovornost, svoju funkciju. Tako smo i mi pozvani biti voditelji, djelitelji svetih tajna, biti odgojitelji naroda Bo\u017ejega. Ali nadasve su tu pozvani roditelji i svi odgovorni u dru\u0161tvu. Dakle, ne mo\u017eemo prati ruke ako se takve stvari doga\u0111aju u na\u0161oj sredini. Ne mo\u017eemo ne vidjeti ako ima kriminala. Ne mo\u017eemo ne viknuti, tako se ne radi! Ne mo\u017eemo ne u\u010diniti sa svoje strane ono dobro \u0161to treba u\u010diniti. Zaista smo na vrlo odgovornoj slu\u017ebi, ali smo pozvani zajedni\u010dkim snagama \u0161iriti dobro, \u010diniti dobro i braniti vje\u010dne istine o \u010dovjeku i njegovoj budu\u0107nosti\u201c.<\/p>\n
Ines Grbi\u0107<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"