{"id":31739,"date":"2019-02-13T20:18:10","date_gmt":"2019-02-13T19:18:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=31739"},"modified":"2019-02-13T20:18:10","modified_gmt":"2019-02-13T19:18:10","slug":"zadar-48-svecenicka-skupstina-misno-slavlje-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=31739","title":{"rendered":"ZADAR, 48. SVE\u0106ENI\u010cKA SKUP\u0160TINA, MISNO SLAVLJE – PROPOVIJED mons. \u017d. PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"

 <\/strong>Otajstvo vjere, milosti i grijeha<\/strong><\/p>\n

(\u010citanja: Post 2, 4-24; Mk 14-23)<\/strong><\/p>\n

1.<\/strong> Dana\u0161nja liturgija \u010ditanja donosi tekst iz knjige Postanka (Post 2, 4-24) i Markovog evan\u0111elja o srcu kao sredi\u0161tu tjelesne i du\u0161evne ne\u010disto\u0107e, ali i \u010disto\u0107e. Dio knjige Postanka koje smo danas \u010duli ubraja se me\u0111u \u201ebise\u00adre knji\u017eevnosti Staroga Zavjeta\u201c. U tom opisu nalazimo najdublje misli o Bogu i \u010do\u00advjeku izre\u010dene lijepim i slikovitim jezikom vje\u0161ta pisca. U slikama i simbolima izre\u010dena je i prikazana povijest odnosa izme\u0111u Boga i \u010dovjeka, u tomu je opisano otajstvo milosti i grijeha.<\/p>\n

Zbunjen pred tom stvarno\u0161\u0107u pisac se pita za\u0161to je \u010dovjek kao djelo Bo\u017eje tako jadan i grje\u0161an, ba\u010den na ovu zemlju ratova, logora i ubijanja; zemlju punu bolesti, smrti i u dolinu suza?! I propituje mo\u017ee li ovakav svijet zaista biti djelo dobrog i mudrog Boga? Je li tako uvijek bilo i ho\u0107e li tako biti i ostati? To su pitanja koja ga uznemiruju i mu\u010de. Po njemu se otvara povijest grijeha i milosti koji su izvor ljudske povijesti. Tako \u010dovjek nosi u sebi i raj i pakao. Bez te spoznaje \u010dovjeku bi njegova povijest ostala neshvatljivom i nerije\u0161enom zagonetkom. Tek u svjetlu Bo\u017eje objave razabire se sudbina ljudi i naslu\u0107uje odgovor odakle zlo u \u010dovjeku, bolest i smrt kada on \u010ditavim svojim bi\u0107em te\u017ei za besmrtnim \u017eivotom i bla\u017eenstvom.<\/p>\n

U prvom \u010ditanju \u010duli smo kako je Bog \u201esazdao \u010dovjeka od praha zemaljskog\u201c i u\u010dinio da upravo on bude \u201e\u017eiva du\u0161a svemira\u201c. On, dakle, vodi brigu o \u010dovjeku. \u201eZasa\u0111uje vrt Edenski i u nj ga smje\u0161ta\u201c. I \u010dini da iz zemlje niknu svakovrsna stabla, zamamljiva i dobra za hranu, pa zemaljski Eden biva bogat florom i faunom. Bog, dakle, brine o \u010dovjeku i radi njega \u201esadi vrt u koji ga smje\u0161ta.\u201c Taj zemaljski Eden (2, 8. 10; 4, 16) nije neki geografski pojam, ve\u0107 \u201edobro ogra\u0111ena i natopljena zemlja na kojoj raste bujno raslinstvo i \u017eivi bogat \u017eivotinjski svijet\u201c, a to podsje\u0107a na \u201evise\u0107e vrtove\u201c pune egzoti\u010dnih stabala i \u017eivotinja. Perzijanci su takve vrtove nazivali \u201eparadeisos\u201c, odakle je i rije\u010d paradisum, raj u kojem vlada \u201esre\u0107a, radost i besmrtnost\u201c (Job 14, 7) i gdje rastu stabla, a \u201enjihovo li\u0161\u0107e ne vene i plodovi ne prestaju\u201c. Raj je, dakle, \u201emjesto bla\u017eenstva i zajedni\u0161tva s Bogom\u201c. Raj zemaljski je dakle religiozna i nadnaravna stvarnost. A budu\u0107i da je \u010dovjek odre\u0111en za vje\u010dno bla\u017eenstvo, Bog s njime sklapa savez ljubavi i prijateljstva.<\/p>\n

U Edenu se nalazi \u201eStablo spoznaje dobra i zla<\/u>\u201c<\/p>\n

2.<\/strong> No, u Edenu se nalazi i \u201eStablo spoznaje dobra i zla\u201c za koje mu je Gospodin zapovjedio neka s \u201edrugih stabala slobodno jede, ali sa stabla spoznaje dobra i zla neka to ne \u010dini, jer kad bude jeo zacijelo \u0107e umrijeti\u201c. Nije Bog uskratio \u010dovjeku dar besmrtnosti, kako pri\u010daju poganski mitovi, ve\u0107 obrtano. Bog ga je uveo u svoj raj da tu u\u017eiva i bude dionikom bo\u017eanskoga \u017eivota. No, njegova besmrtnost zavisi od poslu\u0161nosti. Grijeh neposluha kida povezanost s Bogom i \u010dovjeka vra\u0107a u smrtnost. U tom vidu Isusov u\u010denik s Patmosa vidi \u201enovo nebo i novu zemlju, nebeski Jeruzalem\u201c u kojem \u0107e \u201e\u010dovjek obnovljen i spa\u0161en opet u\u017eivati plodove stabla \u017eivota\u201c (Otk 22, 14). \u010cesto se s pravom pitamo kako mogao \u201ezalogaj zabranjene jabuke odlu\u010divati o Adamu i njegovu potomstvu?! Razmjer izme\u0111u grijeha i njegovih posljedica \u010dini nam se nerazumljivim. Pisac nam ne otkriva narav toga prvog grijeha. I ostavlja nas u nedoumici gledom na \u201establo spoznaje dobra i zla\u201c koje spominje \u010detiri puta. Istina, on opisuje praroditelje kao ljude zrele primiti zapovijed Bo\u017eju, a to uklju\u010duje moralnu svijest i razumsku zrelost. U tom vidu spoznaja dobra i zla mo\u017ee zna\u010diti \u201erazlu\u010dnu spoznaju onoga \u0161to je korisno i \u0161tetno, istinito i la\u017eno, moralno dobro i zlo. Tuma\u010di ovoga teksta vele kako se radi upravo o toj spoznaji. Praroditelji su, naime, nakon grijeha spoznali koje su dobro izgubili, kao i koje su zlo grijehom zaslu\u017eili. Nije dakle rije\u010d o nekoj apstraktnoj, nego iskustvenoj spoznaji, o \u017eivotnom, grje\u0161nom stanju i iskustvu. Stablo spoznaje dobra i zla jest kamen ku\u0161nje slobodne podlo\u017enosti Bo\u017ejoj volji. Bog dakle stavlja u \u010dovjekove ruke njegovu sudbinu, pa sre\u0107a i nesre\u0107a ovise o njegovoj volji i slobodi.<\/p>\n

3.<\/strong> Budu\u0107i da je Stvoritelj norma dobra i zla, \u010dovjek kao stvorenje mora se tome podlo\u017eiti. On ne mo\u017ee \u010diniti sve \u0161to ho\u0107e, \u0161to mu se svidi i \u0161to mu je drago. A on je upravo to htio: Odlu\u010divati o svom \u017eivotu mimo i protiv Boga, odrediti po svojoj volji \u0161to je dobro a \u0161to zlo. U tomu i jest njegov prvi grijeh: Htio je biti svoj gospodar, neovisan u odlu\u010divanju i procjeni onoga \u0161to je dobro a \u0161to je zlo. Bog je od njega tra\u017eio predanje u posluhu vjere i prihva\u0107anje bo\u017eanske volje prema Bo\u017ejim propisima, a ne prema ljudskom promjenljivom mi\u0161ljenju. Spasenje i bla\u017eenstvo mo\u017ee se posti\u0107i samo Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u. A znamo da je \u010dovjek na samom po\u010detku tom Bo\u017ejem propisu rekao \u201ene\u201c. Otklonio je Bo\u017eja uputstva, a povjerovao zavodniku da \u0107e posti\u0107i \u017eivot i besmrtnost svojim vlastitim silama i sredstvima. I do\u0161ao je do stra\u0161ne spoznaje vlastitoga jada, zla i nemo\u0107i. I tek tada spoznao koje je \u201edobro izgubio\u201c. A to je Bo\u017eje posina\u0161tvo, bla\u017eeni \u017eivot i zajedni\u0161tvo s Bogom.<\/p>\n

Ljudsko srce je vrelo tjelesne i du\u0161evne ne\u010disto\u0107e, ali i \u010disto\u0107e<\/u><\/p>\n

Uz ovu pouku iz Staroga Zavjeta \u010duli smo odlomak iz Markova evan\u0111elja u kojem nas Isus pou\u010dava kako \u201eni\u0161ta \u0161to izvana ulazi u \u010dovjeka ne mo\u017ee ga one\u010distiti, nego \u0161to izlazi iz njega, to ga one\u010di\u0161\u0107uje\u201c (Mk 7,14-16). \u017didovi su, naime, imali \u010ditav katalog ne\u010distih \u017eivotinja (Lev 11) kao napr. deva, svinja, orao, jastreb, noj, galeb, \u0161i\u0161mi\u0161, gu\u0161ter i zelemba\u0107. Njih se nije smjelo jesti kako god oprali ruke ili ih skuhali i popr\u017eili. Isus u raspravi s farizejima stavlja u pitanje tisu\u0107ljetnu praksu, predaju i obi\u010daje starih. I tuma\u010di kako ono \u0161to izlazi iz \u010dovjekova srca, to ga one\u010di\u0161\u0107uje pred Bogom i pred ljudima. Jer, iz srca \u010dovje\u010djega izlaze zle namisli, bludni\u0161tva, kra\u0111e, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje (Mk 7,20-23). Trinaest zala koja one\u010di\u0161\u0107uju \u010dovjeka i od kojih se vjernik mora osloboditi.<\/p>\n

4.<\/strong> Pogledajmo barem neka od njih. Marko zapo\u010dinje sa \u201ezlim namislima\u201c jer nikakvo se djelo ne doga\u0111a, ako nije prethodno smi\u0161ljeno i u slobodi odlu\u010deno. U suprotnom imamo dobre i plemenite misli koje \u201eugodno miri\u0161u, neodoljivo privla\u010de i simpati\u010dno osvajaju\u201c. Marko navodi i \u201euznositost\u201c koja je prva rodica oholosti. A nasuprot tomu imamo poniznost, skromnost, smjernost i skru\u0161enost. Kako nam zvu\u010de ove rije\u010di i pojmovi?! Poznajemo li ili su nam postale strane i tu\u0111e?! Shva\u0107amo li zapravo kr\u0161\u0107ansku terminologiju koju nam Marko izla\u017ee?! Uz bezumlje, koje ne poznaje ni mudrost, ni razumnost, Isus navodi bludni\u0161tvo i preljub koji su protiv \u0161este i devete Bo\u017eje zapovijedi. A odnose se ma sve vrste nevaljal\u0161tina i seksualnoga nereda u mislima, ma\u0161ti, gestama i rije\u010dima; inospolnim i istospolnim osje\u0107ajima, \u010dinima i djelima. Isus nas kao svoje sljedbenike pita jesmo li gospodari tih devijacija o kojima zadnjih godina \u010ditavi svijet trubi. I s pravom, jer od nas Kristovih u\u010denika o\u010dekuje se da stavimo sjekiru na korijenje tim bludorijama kako je govorio sv. Ivan Krstitelj. Nasuprot ovim bolesnim i moralnim izopa\u010denostima imamo \u010disto\u0107u; onu mladena\u010dku prije braka i u braku, kao i onu zavjetovanu i celibatarnu \u010disto\u0107u.<\/p>\n

Me\u0111u lo\u0161im navikama koje izlaze iz srca Marko navodi \u201elakomstva i kra\u0111e\u201c koje su protiv sedme i desete Bo\u017eje zapovijedi. A rije\u010d \u201elakom\u201c zna\u010di gladan. Lakomac dakle \u201egladuje, hlepi, \u010dezne i \u017eudi za onim \u0161to mu ne pripada\u201c; za onim \u0161to drugomu pripada. Marko stoga propituje ima li i toga u na\u0161im srcima? Otkrivamo li glad za onim \u0161to nam ne pripada, pa okom \u017eudimo za tu\u0111im, dru\u0161tvenim ili crkvenim vlasni\u0161tvom koje potkradamo. I neopazice bivamo \u201ekleptomani\u201c, uz onu pu\u010dku \u201edesna ruka lijevi d\u017eep\u201c. Narodna je mudrost to postupno potkradanje ovako opisala: \u201eTko krade jaje, taj \u0107e i koku; tko \u0107e koku, taj \u0107e i voku; tko \u0107e voku, taj \u0107e i vola; tko \u0107e vola taj \u0107e i kola; tko \u0107e kola taj \u0107e sve. I tko jednom zapo\u010dne, taj ne prestaje!\u201c Isus nas danas u ovom kratkom odlomku poziva po\u0161tivati tu\u0111u imovinu; kako malu tako i veliku; kako crkvenu tako i dru\u0161tvenu! I poti\u010de, ne dopustite nikada da vam zle namisli, bludni\u0161tva, preljubi, lakomstva, opakosti, zlo oko, uznositost, razuzdanost i bezumlje okaljaju na\u0161e sve\u0107eni\u010dko srce. Amen.<\/p>\n

\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

48. sve\u0107eni\u010dka skup\u0161tina Zadarske nadbiskupije, 13. velja\u010de 2019.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

 Otajstvo vjere, milosti i grijeha (\u010citanja: Post 2, 4-24; Mk 14-23) 1. Dana\u0161nja liturgija \u010ditanja donosi tekst iz knjige Postanka …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":31740,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/02\/p1.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31739"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31739"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31739\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31741,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31739\/revisions\/31741"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31740"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}