{"id":31509,"date":"2019-01-25T21:06:32","date_gmt":"2019-01-25T20:06:32","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=31509"},"modified":"2019-02-11T14:02:45","modified_gmt":"2019-02-11T13:02:45","slug":"privlaka-posljednji-ispracaj-mons-ivana-mustaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=31509","title":{"rendered":"PRIVLAKA: POSLJEDNJI ISPRA\u0106AJ MONS. IVANA MUSTA\u0106A"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Posljednji ispra\u0107aj mons. Ivana Musta\u0107a u \u010detvrtak 24. sije\u010dnja u njegovoj rodnoj Privlaci, mno\u0161tvom ljudi i iskazanim emocijama prisutnih, odraz je i prema zasluzi onoga kako je don Ivan \u017eivio. \u017divio je za narod i narod mu je do\u0161ao. Za gotovo sve to je najve\u0107i sprovod kojem su ikad u \u017eivotu prisustvovali. Vi\u0161e tisu\u0107a i nepregledno mno\u0161tvo vjernika svih generacija iz Grada Zadra, zadarskog zale\u0111a te otoka, kao i ljudi iz drugih hrvatskih gradova kojima je u \u017eivotu pomogao i duhovno ih pratio, u individualnom i organiziranom dolasku autobusima ispratilo je svoga omiljenog \u017eupnika i dragog sve\u0107enika na sprovodu koji je bio proslava vjere u vje\u010dni \u017eivot; slika \u017eive i velike Crkve, skladno zajedni\u0161tvo klera i laika.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Svjedo\u010danstvo ljubavi naroda svih uzrasta za svoga pastira. Izraz zahvale i po\u0161tovanja \u010dovjeku koji se tijekom 39 godina svoga sve\u0107eni\u0161tva dao i zalo\u017eio na razne na\u010dine pomo\u0107i \u017eivote tolikih generacija kojima je dijelio sakramente: vjen\u010dao, krstio, sprovodio, pri\u010destio i krizmao; katehizirao, evangelizirao, hodo\u010dastio. \u017divoga Krista u euharistiji dijelio i Bo\u017eju Rije\u010d, poruku \u201e\u010covje\u010de, Bog te ljubi’, navje\u0161tao. Za tolike je molio i izmolio razne \u017eivotne nakane koje su vodile jo\u0161 ve\u0107em povjerenju u Bo\u017eje zahvate u \u017eivotu ljudi. Pomagao je mnoge siromahe u duhovnoj i materijalnoj potrebi.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Jo\u0161 pola sata nakon sprovoda, iz Privlake je prema Zadru i\u0161la kolona osobnih automobila. Mnogi procjenjuju da se u Privlaku slila rijeka od sedam tisu\u0107a po\u0161tovatelja po\u017ertvovnog don Ivana koji se tro\u0161io u \u017earkoj ljubavi slu\u017eenja za dobro du\u0161a. Mno\u0161tvo ljudi nad njegovim grobom zaklju\u010dno je, prema njegovoj \u017eelji, pjevalo Vjerovanje, Vodi me u nebo i Uskrsnuo je. I vremenske prilike na dan don Ivanovog ispra\u0107aja bile su u znaku njegove osobnosti. Nakon ki\u0161nih dana u Zadru, koji kao da su bili znak suza mnogih koji su za don Ivanom plakali u sje\u0107anju na njegovu plemenitu du\u0161u, na dan sprovoda osvanula je vedrina, kakav je on, vedar bio. Bilo je sun\u010dano, kako je on cijeloga \u017eivota osmijehom i toplinom zra\u010dio te prava mjera bure; znak o\u0161tre brzine, svje\u017eine i bistrine, osobina koje su krasile don Ivana. Njegov grob nalazi se u blizini morske pu\u010dine, kako je on cijeloga \u017eivota na poziv Gospodina bacao mre\u017ee, i u horizontu s mostom, znakom prijelaza s ove obale \u017eivota u vje\u010dnost, staza koju nam svima valja prije\u0107i.      <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dva sata prije po\u010detka mise, puk koji je imao potrebe ispratiti don Ivana i brojnim cvjetnim vijencima, imao je prigodu do\u0107i pred lijes don Ivana i po\u0161kropiti ga. Za to se vrijeme molila krunica. Na lijesu je, ispod kri\u017ea, bila polo\u017eena sli\u010dica Gospe Maslinske, u kojem je sveti\u0161tu na Belafu\u017ei don Ivan bio \u017eupnik devet godina (1992.-2001.) i gdje je izgradio novu \u017eupnu crkvu.  <\/p>\n

Misu zadu\u0161nicu u \u017eupnoj crkvi i sprovodni obred predvodio je zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107. Prigodne rije\u010di prije po\u010detka i na kraju mise uputio je don Marinko Duvnjak, privla\u010dki \u017eupnik i bliski don Ivanov prijatelj. Brojni sve\u0107enici ispratili su svoga subrata prido\u0161li iz svih dijelova Hrvatske.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Nadbiskup Pulji\u0107 <\/strong>uvodno je rekao kako smo se okupili slaviti misu \u201ekoju je pokojni don Ivan redovno slavio i u\u017eivao, kako je napisao u svojoj oporuci, da je mogao biti slu\u017ebenik oltara. Dan prije svoje smrti, u nedjelju 20. sije\u010dnja, posljednji put sudjelovao je na euharistijskom slavlju, a u ponedjeljak, 21. sije\u010dnja, ve\u0107 se pridru\u017eio nebeskom slavlju. Okupili smo se \u010duti jo\u0161 jedanput njegovu posljednju propovijed\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eSve nas je iznenadila i pogodila vijest o brzoj smrti na\u0161eg sve\u0107enika mons. Ivana Musta\u0107a. On je u prosincu po\u0161ao u Zagreb u\u010diniti rutinski pregled zbog odre\u0111enih pote\u0161ko\u0107a. Mislio je nakon par dana vratiti se i nastaviti s blagoslovom obitelji u \u017eupi sv. Sto\u0161ije u Biogradu. Umjesto brzog povratka u \u017eupu, dovezli su ga ovih dana u rodnu \u017eupu na ispra\u0107aj i odlazak u vje\u010dnu domovinu. Brojni izrazi suosje\u0107anja zbog njegove prerane smrti pokazuju ne samo \u017ealost i tugu zbog toga rastanka, nego i ponos zbog \u010dinjenice \u0161to su upoznali tako vrijednoga radnika na njivi Gospodnjoj\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107 u propovijedi koju je naslovio: \u201eZa stanovima Jahvinim trajno je \u010deznula i du\u0161a don Ivana\u201c. Propovijed je bila izraz po\u0161tovanja za don Ivanove zasluge i u znaku tople, pristupa\u010dne rije\u010di, kakva je bila i don Ivanova du\u0161a.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eBilo mi je lijepo i dirljivo \u010ditati oporuku don Ivana koju je napisao 1. svibnja 2015. g. prije odlaska na operaciju srca. Tekst ispisan \u010ditljivim rukopisom o\u010dituje i \u201e\u010ditljivost njegove du\u0161e\u201c. Ta je oporuka ne samo kronologija njegova 63-godi\u0161njeg \u017eivota, nego i ispovijed sve\u0107enika koji je \u201ebio sretan u svom zvanju\u201c. Ta oporuka govori o sve\u0107eniku koji je volio povjerene mu ljude u \u017eupama gdje je pastoralno djelovao. Crkveni pokreti kao razne duhovne stvarnosti pomogli su mu \u201eotkrivati lice Krista Spasitelja\u201c koji je do\u0161ao radi na\u0161eg spasenja\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. Don Ivan je nosio veliku ljubav prema Nadbiskupiji i svim \u017eupama gdje je pastoralno djelovao. Volio je i svoje rodno mjesto Privlaku pa je htio da misa zadu\u0161nica bude u \u017eupnoj crkvi Ro\u0111enja BDM gdje je s mamom dolazio u crkvu i gdje je od najranije dobi u toj crkvi s bratom Marijom gledao djeda Josu i baku Mariju. Usput, jedna od najdra\u017eih pjesama don Ivana bila je ‘Dida moj’ Arsena Dedi\u0107a koju je uvijek s ganu\u0107em pjevao.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u010citanja koja je don Ivan odabrao da se navijeste na misi<\/strong> i \u010diji se sadr\u017eaj ispunio u njegovom \u017eivotu, opisuju evan\u0111eosku radikalnost o kojoj Isus govori pred narodom i apostolima. \u201eTo treba biti glavno obilje\u017eje u \u017eivotu svakog vjernika i sve\u0107enika. ‘Tko me ho\u0107e slijediti, neka uzme kri\u017e svoj i neka ide za mnom. \u0160to koristi \u010dovjeku ako zadobije sav svijet, a du\u0161u svoju izgubi’. Odabir toga evan\u0111eoskog ulomka pokazuje da je don Ivan to imao trajno pred svojim o\u010dima, da mu je Isusova radikalnost bila izazov i poticaj. Ali i nadahnu\u0107e da moli oprost za osobna pomanjkanja na tom putu te da bude kadar i oprostiti svima koji su ga eventualno uvrijedili.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Odabir psalma ‘\u010ce\u017enja za svetim mjestima’ (84) pokazuje kako je ta \u010de\u017enja bila nutarnji motor njegove pastoralne aktivnosti koju nekad nije bilo lako slijediti. ‘Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama! Du\u0161a mi gine i \u010dezne za dvorima tvojim, a srce moje i tijelo kli\u010du Bogu \u017eivomu\u2026 Bla\u017eeni koji prebivaju u Domu tvome, slave\u0107i te bez prestanka’. Kao vjernici, na sprovodima pratimo drage nam ljude s vjerom i pouzdanje da su ‘njihove du\u0161e u ruci Bo\u017ejoj’. Posebice to mo\u017eemo re\u0107i za mons. Musta\u0107a koji je u svojoj Oporuci napisao \u201eda nitko na svijetu nije bio sretniji od njega kad je u katedrali sv. Sto\u0161ije 1980. g. bio zare\u0111en za sve\u0107enika. I kroz punih 39 godina slavio misu i propovijedao da ‘smrt nije kraj, nego po\u010detak novoga \u017eivota’\u201c istaknuo je mons. Pulji\u0107, dodav\u0161i: \u201e’Kad se razori dom ovozemnog boravka, stje\u010de se vje\u010dno prebivali\u0161te u nebesima’; u stanovima Jahvinim za kojima je \u010deznula i du\u0161a na\u0161ega don Ivana\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Zahvalio je don Ivanu za sve dobro \u0161to je u\u010dinio, svjedo\u010dio i propovijedao. \u201eBio je vrlo dobro svjestan da je \u017eivot kora\u010danje prema vje\u010dnosti, prema ku\u0107i O\u010devoj. Ulazim u novu fazu moga \u017eivota, napisao je u oporuci, a to je tjelesno trpljenje i bolest, pa se mogu malo suobli\u010diti Kristu patniku. To pozitivno raspolo\u017eenje moglo se osjetiti i u zadnjim danima njegove borbe s opaskom bole\u0161\u0107u. To sam osjetio kada sam ga posjetio nedavno u bolnici pa mi je povjerio kako se ‘ne pla\u0161i toga putovanja’\u201c rekao je nadbiskup.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Za prvo \u010ditanje na misi zadu\u0161nici (Iz 52, 13-53,12) don Ivan je htio ulomak iz Knjige proroka Izaije, 4. pjesma o Sluzi Jahvinu, koji govori o poni\u017eenom Kristu koji je na sebe uzeo na\u0161e grijehe i boli, a Isusove rane nas su zacijelile. Drugo \u010ditanje je iz Druge poslanice Korin\u0107anima (2Kor 4,7-18), gdje apostol Pavao pi\u0161e o apostolskim tegobama i nadama, kako mo\u017eemo biti progonjeni, ali nismo napu\u0161teni, obarani, ali ne oboreni, jer se Isusov \u017eivot o\u010dituje u nama, te navje\u0161ta da \u0107e Bog koji je uskrisio Isusa i nas s njime uskrisiti. Psalam 84 ka\u017ee ‘Kako su mili stanovi tvoje, Gospodine’, a ulomak iz Evan\u0111elja po Marku (Mk 8,34-38) da \u010dovjek koji ho\u0107e slijediti Isusa treba uzeti svoj kri\u017e na sebe. Providonosni je znak da je i na lijesu don Ivana bio lik Kristove trnjem okrunjene glave, kako na svojim ramenima nosi kri\u017e.  <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Zadarski nadbiskup pro\u010ditao je i su\u0107uti dvojice crkvenih slu\u017ebenika, sla\u017eu\u0107i se s njihovim mislima kako je \u201edon Ivan bio vrijedni pastoralni radnik i uzorni \u017eupnik koji se nije \u0161tedio na Njivi Gospodnjoj. Osje\u0107alo se da trpi \u0161to ne mo\u017ee osvojiti vi\u0161e du\u0161a za Isusa Krista. Ali nije mirovao. Trudio se i preko svojih snaga, ne obaziru\u0107i se na signale koje mu je tijelo oda\u0161iljalo. Njegovom smr\u0107u osje\u0107amo veliku prazninu i \u017ealost. Ljudski gledano, mi u njegovoj smrti vidimo gubitak\u201c. U zahvalnosti mons. Musta\u0107u za prijateljstvo i zajedni\u010dko kora\u010danje, nadbiskup je po\u017eelio da Gospodin bude nagrada don Ivanu za njegov \u017earki trud u Bo\u017ejem djelu.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dijelove iz don Ivanove oporuke puku je na kraju mise pro\u010ditao don Marinko Duvnjak.<\/strong> \u201eOporuka nije, kako obi\u010dno mislimo, samo tekst o onome \u0161to nekome ostavlja\u0161, nego ono \u0161to ima\u0161 najva\u017enije re\u0107i. Ono \u0161to si \u017eivio, \u0161to smatra\u0161 da je \u017eivotna mudrost. Ono \u0161to si sabrao, to je oprouka u kr\u0161\u0107anskom smislu\u201c rekao je don Marinko. Don Ivan je osjetio duhovni poziv jo\u0161 s pet godina. Nikome to nije otkrio, nego je to skrovito nosio u svom srcu, do 7. razreda kada je to rekao svom \u017eupniku, pa je nakon osmogodi\u0161nje \u0161kole oti\u0161ao u zadarsko sjemeni\u0161te \u201egdje je proveo \u010detiri radosne godine\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eCijeli moj \u017eivot obilje\u017eio je sv. Ivan Pavao II.<\/strong> Nadahnjivao sam se njegovom dalekovidno\u0161\u0107u. Pratio ga na brojne svjetske susrete mladih. A veliki doga\u0111aj moga \u017eivota bio je njegov dolazak u na\u0161 Zadar. Sva ona atmosfera podsje\u0107ala me na doga\u0111aj Duhova. Tu su se vidjeli plodovi Nove evangelizacije u Nadbiskupiji i \u0161ire. Bila mi je iznimna \u010dast biti predsjednik Organizacijskog odbora\u201c pi\u0161e don Ivan u oporuci. Za svoju slu\u017ebu u Biogradu ka\u017ee: \u201eTu sam se malo smirio i opet u\u017eivam u slobodi pastorala\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Zaklju\u010dno u oporuci don Ivan<\/strong> poru\u010duje<\/strong>: \u201e\u0160to re\u0107i na kraju? Uza sve moje slabosti, grijehe, propuste, ja nisam proma\u0161io. Moj \u017eivot je imao smisla. Mislim da sam mogao puno, puno vi\u0161e. Uvijek na\u0161 grijeh uni\u0161tava Bo\u017eji plan s na\u0161im \u017eivotom. Grijeh je stvarno iskustvo smrti. Zato je bolje jedan dan u milosti, nego tisu\u0107u u grijehu. Kajem se za sve grijehe nanesene ljubavi Bo\u017ejoj. Ne sudim nikome, jer sam i sam iskusio svoju slabost. Sve\u0107eni\u0161tvo je najdragocjeniji Bo\u017eji dar i bez Boga nije ga mogu\u0107e ispravno \u017eivjeti. Poput sv. Filipa Nerija molim: ‘\u010cuvaj ti, Bo\u017ee, svog Ivana. Kad bi ti skinuo ruku s moje glave, tvoj Ivan je sposoban u\u010diniti sva\u0161ta. Moje sve\u0107eni\u0161tvo je djelo Bo\u017eje. Molim opro\u0161tenje od svih koje sam na bilo koji na\u010din povrijedio. Opra\u0161tam svima. Posebno klevete na moj ra\u010dun. Kad sam bio mlad htio sam se opravdavati. Sada to ne \u010dinim. Radujte se, kli\u010dite \u2013 velika je va\u0161a pla\u0107a na nebu, ka\u017ee Isus\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Na kraju mise, don Marinko je s prisutnima podijelio<\/strong> jo\u0161 jednu veliku i dirljivu \u010dinjenicu.<\/strong> Tijelo don Ivana dovezli su u utorak iz Zagreba u mrtva\u010dnicu u Privlaku u 15,30 sati. \u201eOtvorili su lijes, a kad sam ugledao tijelo don Ivana, bio sam ugodno iznena\u0111en. Njegovo lice je bilo lice \u017eivog \u010dovjeka. Toliko puta sam vidio pokojnike. A lice don Ivana bilo je nasmije\u0161eno i bla\u017eeno. Lice mu je bilo kao da njegova du\u0161a bla\u017eeno promatra Gospodina. To me doista duboko ganulo. Jer kad \u010dovjek umre, pogotovo od mo\u017edanog udara, ostane gr\u010d na licu. Me\u0111utim, njegovo lice se potpuno preobrazilo, s onim njegovim osmijehom. Mogu re\u0107i da ga nikad nisam vidio radosnijeg u \u017eivotu. Bog nama ljudima daje znakove. \u010cudesa su prozor budu\u0107ega svijeta u na\u0161 sada\u0161nji svijet. Don Ivanu je ve\u0107 kao pokojniku toliko lice preobra\u017eeno, vedro, bla\u017eeno. I to me utje\u0161ilo. Vjerujem da doista imamo zagovornika na nebesima\u201c rekao je don Marinko. Istaknuo je kako je providonosno da se od crkve do groblja ide ulicom sv. Ivana Pavla II., kuda je pro\u0161ao lijes s tijelom don Ivana, koji je sv. Ivana Pavla II. osobito ljubio i \u201esada se nalazi s njim u nebu\u201c, rekao je don Marinko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Prije po\u010detka mise, don Marinko<\/strong> je rekao da nas \u201edon Ivan gleda odozgor, gdje nema vi\u0161e patnje, boli i tuge\u201c. Podsjetio je kako je za \u017eivota bio jako anga\u017eiran i tome smo svi bili svjedoci. \u201eKad sam ga posjetio u bolnici u Zagrebu, rekao sam mu: ‘Ivane, ti si se kroz svoj \u017eivot naradio. Ti si radio za trojicu i mo\u017ee\u0161 slobodno oti\u0107i Gospodinu, u raj. Jer si svoj trud, napor, elan, sve \u0161to si imao, ispunio si sve \u0161to \u010dovjek mo\u017ee ispuniti u jednom \u017eivotu. Ali molimo za tebe i \u017eelimo da jo\u0161 bude\u0161 s nama. Bio je dirnut. Molili smo Boga da ga jo\u0161 ostavi s nama. Mi ljudi imamo svoje \u017eelje, a Bog zna \u0161to je najbolje\u201c rekao je don Marinko.<\/p>\n

Podsjetio je na rije\u010di sv. Male Terezije koja je umrla u 24. godini \u017eivota u samostanu karmeli\u0107anki. U svom ‘Dnevniku jedne du\u0161e’ je zapisala: ‘Kada umrem, onda \u0107u milijune privu\u0107i k sebi’. \u201eDon Ivan je \u017eelio za sve nas da nas privu\u010de k Bogu. Kao \u0161to je sv. Mala Terezija \u017eivjela me\u0111u samostanskim zidovima, ali je iz povezanosti s Bogom bila povezana s cijelim svijetom, tako je i don Ivan bio povezan s nama za svog zemaljskog \u017eivota. S jedne strane, nama ostaje praznina, a s druge strane, don Ivan je na drugi na\u010din povezan s nama\u201c rekao je don Marinko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Don Ivan je propovijedao na mladoj misi don Marinka 1991. g. i prije dvije godine na proslavi 25 godina misni\u0161tva don Marinka. Tada je rekao: ‘Kad bude\u0161 imao 50 godina misni\u0161tva, sigurno ti ne\u0107u mo\u0107i propovijedati. Bit’ \u0107u gore’. \u201eOti\u0161ao je gore, ali je ostao povezan s nama otajstveno, preko sakramenata. U Isusu Kristu svi smo mi povezani. Vjerujem da je sada rastere\u0107en. Mo\u0107i \u0107emo do\u017eivjeti prisutnost Bo\u017eju i u duhu prisutnost don Ivana, kako je \u017eivio. Don Ivan sada zagovara nas, brine za na\u0161e du\u0161e i na\u0161e spasenje na puno sna\u017eniji, ja\u010di na\u010din, nego kad je bio za \u017eivota, iako mi to te\u0161ko razumijemo. Ali vjera nas u\u010di, Krist nam to govori: ‘Kad budem uzdignut na kri\u017e, sve \u0107u privu\u0107i k sebi’. Kad odem s ovog svijeta, kad uskrsnem, sve \u0107u privu\u0107i k sebi. Don Ivan \u0107e nas jo\u0161 vi\u0161e, sna\u017enije privla\u010diti Bogu nego za svoga zemaljskog \u017eivota\u201c rekao je don Marinko te je pozvao puk da s otvorenim srcem slu\u0161a Rije\u010d koja \u0107e biti progla\u0161ena na misi zadu\u0161nici, jer je \u201edon Ivan  odabrao ta \u010ditanja. Ta su se \u010ditanja i Rije\u010d Bo\u017eja ispunila u njegovom \u017eivotu\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Kada je govorio o don Ivanu na kraju mise, don Marinko je podsjetio da je njegovo sve\u0107eni\u010dko geslo<\/strong> bilo \u201ePrepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i On \u0107e sve voditi (Ps 37,5). Don Ivan je ro\u0111en 24. rujna 1955. g. Njegovi roditelji su Zdenko i Anka ro\u0111. \u0160ango, mla\u0111i brat je Mario i najmla\u0111a sestra Marija.<\/p>\n

\u201eOtac je bio pomorac, svima je nedostajao. Majka je njega i brata uvijek vodila u crkvu\u201c rekao je don Marinko. U tom smislu mo\u017eemo razumjeti i ono \u0161to je don Ivan rekao kada je umro<\/strong> zadarski nadbiskup Ivan<\/strong> Pren\u0111a <\/strong>2010. g., koji je mons. Musta\u0107u povjerio slu\u017ebu generalnog vikara od 2001. g. i to je bio do nadbiskupve smrti. \u201ePrvi na\u0161 susret bio je u rujnu 1970. g. kada sam do\u0161ao u Nadbiskupsko sjemeni\u0161te ‘Zmajevi\u0107’ u prvi razred srednje \u0161kole. Uvijek se sje\u0107am kako me nadbiskup, koji je dugo godina bio ravnatelj Sjemeni\u0161ta, do\u010dekao na vratima Sjemeni\u0161ta. Bio je to dirljivi trenutak. Moja majka je bila uplakana, otac koji je bio pomorac, malo prestra\u0161en. Nadbiskup nas je ohrabrio rije\u010dima kada je mojim roditeljima rekao da \u0107e se on ubudu\u0107e brinuti za mene i da \u0107e mi biti i otac i majka. Kasnije se pokazalo da je to tako uistinu i bilo i da sam u nadbiskupu imao i oca i majku. Toga se susreta pred Sjemeni\u0161tem i nadbiskup uvijek sje\u0107ao, ba\u0161 kao \u0161to je i za mene to bio jedan od najdojmljivijih trenutaka u cijelom mom \u017eivotu.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Autobusni kolodvor je tada bio na Poluotoku. Nadbiskup je nas bogoslove iz Zagreba uvijek tamo do\u010dekivao i ispra\u0107ao kad bismo odlazili na studij. Brinuo se za nas. Kad me netko pita tko je Ivan Pren\u0111a, uvijek ka\u017eem – rektor. Bez obzira \u0161to je bio nadbiskup, imao je nostalgiju prema Sjemeni\u0161tu. Brigu koju je imao prema sjemeni\u0161tarcima sa\u010duvao je i kad smo se zaredili za sve\u0107enike. Znali smo mu re\u0107i da mi sada imamo ve\u0107 50 ili vi\u0161e godina i da smo i mi ostarjeli, ali on nas je i dalje svejedno smatrao svojom djecom. Zajedno smo radili i mislim da su nam neke ideje o \u017eivotu i radu nadbiskupije bile zajedni\u010dke. Imao sam uvijek njegovu potporu\u201c rekao je u prigodi nadbiskupve smrti 2010. g. mons. Musta\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Brat Mario <\/strong>i don Ivan bili su uistinu bratski, u ljubavi i me\u0111usobnoj podr\u0161ci povezani cijeloga \u017eivota, te je kod groba Mario pozdravio brata rije\u010dima: \u201eHvala ti, brate, \u0161to si me tje\u0161io u bolesti i uvijek nam pomogao\u201c. Marijeva supruga Aranka i Mario bdjeli su uz don Ivana pokraj njegove bolesni\u010dke postelje sve dane u Zagrebu, pozvali su sve\u0107enika da mu da bolesni\u010dko pomazanje, dan prije smrti u kolicima su ga odvezli na misu u bolni\u010dku kapelu te su ga poljubili neposredno prije nego je don Ivan umro. Nevjesta Aranka po\u017ertvovno je provodila s njim zadnje dane don Ivanovog \u017eivota, i sama kao medicinska sestra upu\u0107ena u te\u0161ko\u0107e njegovog zdravstvenog stanja. Don Ivan je imao veliku ljubav i za svoje ne\u0107ake, Marijevu djecu. To su Josip koji je pjevao Psalam na misi za strica te Lucija i Katarina Antonela.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Za sve\u0107enika je don Ivan zare\u0111en 29. lipnja 1980. g. u katedrali sv. Sto\u0161ije u Zadru. Mladu misu slavio je u Privlaci 6. srpnja 1980. g. \u201eKao mladomisnik, s neopisivom rado\u0161\u0107u i mladomisni\u010dkim zanosom slu\u017eio je u svojim prvim \u017eupama Pola\u010di, Pristegu i Rado\u0161inovcu. Na po\u010detku rata 1990. g. dobrovoljno preuzima \u017eupe Benkovac, Korlat i Ra\u0161tevi\u0107. U izbjegli\u0161tvu 1992. g. preuzima \u017eupu Uznesenja BDM na Belafu\u017ei u Zadru i \u017eupu sv. \u0160imuna i Jude Tadeja na Bokanjcu. Devet godina slu\u017eio je u \u017eupi Belafu\u017ea, do 2001. g. kada je imenovan generalnim vikarom Zadarske nadbiskupije\u201c rekao je don Marinko u govoru o mons. Musta\u0107u na kraju mise zadu\u0161nice.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dalje je nastavio da je bogoslovija u Zagrebu<\/strong> don Ivanu otvorila \u0161iroke vidike. \u201eOnda u oporuci govori o svojoj egzistencijalnoj krizi iz 1976. g., \u0161to se doga\u0111a u \u017eivotu svakog \u010dovjeka kad imamo potrebu produbiti svoju vjeru. Ne mo\u017eemo ostati na istome. Tada je susreo prof. Tomislava Ivan\u010di\u0107a koji je dr\u017eao duhovne vje\u017ebe sve\u0107enicima na kojima je bio i on kao bogoslov te je \u010duo ono \u0161to ga je toliko dirnulo, a to je uvijek iznova, da ga Gospodin neizmjerno ljubi. Na bogosloviji je nastavio sa svojim iskustvom, pa\u017eljivo je slu\u0161ao prof. Ivan\u010di\u0107a. Kad je mogao, sudjelovao je na nedjeljnim misama u Frankopanskoj ulici. Imali su malu molitvenu zajednicu na bogosloviji u Zagrebu. To iskustvo je prenio, sa seminarima za evangelizaciju s kojima sam se i ja susreo 1980.-ih godina kao srednjo\u0161kolac. On je i meni osobno tako\u0111er pomogao na putu prema sv\u0107eni\u0161tvu\u201c rekao je don Marinko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Don Ivan u oporuci tako\u0111er ka\u017ee<\/strong>: \u201eLjubav prema vjernicima je najbolja pastoralna metoda. Znao sam se ljutiti na neke pojave, znao sam biti zahtjevan, ali moji \u017eupljani znali su da ih neizmjerno volim. Cijeli \u017eivot spremao sam se za nedjeljnu misu. Nikad nisam svetu misu samo odradio\u201c. Na to ga je osobito potaknuo prof. Bonaventura Duda.<\/p>\n

Don Marinko je iz oporuke mons. Musta\u0107a izdvojio i sljede\u0107e: \u201eBog mi je otkrio ideje Ivana Pavla II. s obzirom na \u017eupu. On je govorio da je \u017eupa temeljna stanica Crkve, ali da su do\u0161la vremena da se struktura \u017eupe mijenja. S obzirom na veli\u010dinu \u017eupe, osobito u gradu, ona je zapravo zajednica zajednica. Treba biti blizu stvarnostima u Crkvi iznutra\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Uz podr\u0161ku svim crkvenim pokretima i udrugama, mons. Musta\u0107 bio je \u010dlan I. neokatekumenske zajednice \u017eupe sv. Sto\u0161ije <\/strong>u Zadru. \u201eNa Putu kr\u0161\u0107anske inicijacije iskusio sam ne\u0161to novo, ozbiljno. Da se kr\u0161\u0107anstvo \u017eivi malo po malo, u maloj zajednici. Tako sam iskusio ono \u0161to je govorio sv. Augustin: ‘Vama sam pastir, a s vama sam kr\u0161\u0107anin’. Moram re\u0107i da nikad nisam izostavljao ni\u0161ta od tzv. klasi\u010dnog pastorala. Dapa\u010de, jako sam dr\u017eao do rada s ministrantima, zborovima, djecom, mladima. Zornice su mi bile pravo otkri\u0107e. Pobo\u017enosti uvijek osvje\u017eene novim ljudima. \u017dupna kateheza za sve uzraste\u201c. Naime, upravo je don Ivan u \u017eupi Belafu\u017ea po\u010deo s misama zornicama 1996. g., pa se to pro\u0161irilo dalje diljem Nadbiskupije. Don Ivan je to ‘preuzeo’ od Janjevaca koji su nastanili Kistanje i kojima je tako\u0111er pomogao u njihovom dolasku i zapo\u010dinjanju novog \u017eivota u Zadarskoj nadbiskupiji, nakon odlaska s Kosova.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Don Marinko je rekao i da je don Ivan bio \u201edu\u0161a u organizaciji\u201c velikih nadbiskupijskih susreta za do\u010dek pape Ivana Pavla II. 2003. g. koji je bio okupio vi\u0161e od 120 000 sudionika te Nacionalnog susreta hrvatske katoli\u010dke mlade\u017ei u Zadru 2010. g. koji je okupio najvi\u0161e sudionika dotad, njih 35 000, a priprema je trajala dvije godine. Susret je imao jedinstvenu procesiju s Kri\u017eem od Foruma do Sportskog centra Vi\u0161njik gdje je bilo misno slavlje. Oba susreta zadivila su ljude i izvan granica Zadarske nadbiskupije, diljem Hrvatske i \u0161ire te su pohvaljeni kao osobiti primjer sadr\u017eajno bogate organizacije, o\u010ditovanja dalmatinske i tradicije Crkve te su dirali srca direktnih sudionika i izvanjskih promatra\u010da.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dan poslije don Ivanovog pokopa, godi\u0161njica je smrti nadbiskupa Pren\u0111e<\/strong> koji uz svoju majku Iku, jo\u0161 samo mons. Musta\u0107a spominje u svojoj oporuci. \u201eNadbiskup me primio u sjemeni\u0161te kad sam imao 15 godina i od tada do njegove smrti bili smo jako povezani. Kada me imenovao generalnim vikarom, svako jutro po\u010deli bismo dan molitvom \u010casoslova, nakon \u010dega smo slavili svetu misu. Na kraju dana, oko 22 sata, a nekad i kasnije, tako\u0111er bismo se na\u0161li. Uvijek je tra\u017eio izvje\u0161taj \u0161to se radilo preko dana. Njegova msrt 2010. g. potresla me i iznenadila. Raduje me da je u svojoj oporuci spomenuo dvije osobe. To su njegova majka Ika i ja, gdje zahvaljuje svom generalnom vikaru za vjerno slu\u017eenje i ljubav prema Crkvi. To mi je ne\u0161to najljep\u0161e iz vremena u kojem smo sura\u0111ivali\u201c rekao je mons. Musta\u0107 u razgovoru sa \u0160imom \u0106urkom u ljeto 2018. g., a razgovor je objavljen u prosincu 2018. g. u monografiji izdanoj povodom 50 godina \u017eupe Belafu\u017ea.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Uz don Ivanovu smrt, veliki znak koji su mnogi vjernici prepoznali bio je i blizina u danima ispra\u0107aja te dvojice sve\u0107enika koji su obilje\u017eili prvo desetlje\u0107e 2000.-ih godina u Zadarskoj nadbiskupiji u zajedni\u010dkom radu odgovornog upravljanja Zadarskom Crkvom. \u010citali su uspje\u0161no znakove vremena i znali odgovoriti potrebama aktualnog trenutka, i u organizaciji niza doga\u0111aja na nadbiskupijskoj razini koji su bili velika svjedo\u010danstva zajedni\u0161tva vjernika iz svih krajeva mjesne Crkve.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dva Ivana – Pren\u0111a i Musta\u0107, dva bliska suradnika, nadbiskup i generalni vikar. Umrli su u isti dan \u2013 ponedjeljak. U istim okolnostima \u2013 dan prije po\u010detka Teolo\u0161ko pastoralnog tjedna u Zagrebu u sije\u010dnju. I od iste boli – srca – organa koji daje \u017eivot svima, ne samo sebi, nego i drugima.<\/p>\n

Bili su podudarni za \u017eivota, bliski u poimanju i po\u017ertvovnom \u017eivljenju sve\u0107eni\u0161tva. Njihova duhovna blizina o\u010ditovana je i u istim danima kada ih je Gospodin pozvao u svoja nebeska prostranstva, gledati Boga licem u lice kroz svu vje\u010dnost. I zagovarati nas, putuju\u0107u zemaljsku Crkvu.  <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Zaklju\u010dno, ako bi u kratkome trebalo izdvojiti don Ivanovu poruku i oporuku u najkra\u0107oj formi, smatram da bi to bilo ono \u0161to je \u010desto svojim energi\u010dnim stavom a blagim, \u017eivotvornim licem \u010dije se same o\u010di smiju, govorio: \u201eCrkva je Majka<\/strong>\u201c. To je don Ivan \u017eivio i ljudima navje\u0161tao. Rije\u010dima, a kako tek djelima.<\/p>\n

Crkva jest majka i Crkva je kao na\u0161a, zemaljska majka. Crkva je po svojim sve\u0107enicima i oprostu kojega u Bo\u017eje ime dijeli, okrilje, bri\u017enost, luka koja te uvijek \u010deka. Po sakramentima \u010dovjeka zacjeljuje i osloba\u0111a. Prihva\u0107a. \u0160to god \u010dinio, koliko god se majci iznevjerio, ljubav majke za svoje dijete nikad ne prestaje. Majka te uvijek \u010deka.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

I potpisnica ovoga teksta nikad ne\u0107e zaboraviti kako su mi se ba\u0161 te njegove rije\u010di, ta istina, kad ih je iz dubine du\u0161e rekao don Ivan, tako i trajno urezale, kao da sam ih ba\u0161 od njega prvi put \u010dula. Kao da mi je to don Ivan ‘otkrio’, posvijestio. Imao je dar s bitnim buditi \u010dovjeka. Mogli smo to toliko puta i od drugih \u010duti. Ali kada je don Ivan to govorio, iz toga je izlazilo ‘ono ne\u0161to’ – duboko, strelovito, \u0161to je don Ivanu, Bo\u017ejom milo\u0161\u0107u, bilo dano.<\/p>\n

Uvjerljivost i pro\u017eivljenost koja je \u010dovjeka doticala iskustveno.<\/p>\n

Tu istinu potvr\u0111uju i rije\u010di Laure Pari\u0107 koje je ostavila na jednom facebook zidu u danima njegove smrti: Don Ivan Musta\u0107 krizmanicima je govorio, a zapravo, to je upu\u0107eno svima:<\/p>\n

\u201eMo\u017eete zaboraviti sve \u0161to vam se na vjeronauku govori. Mo\u017eete oti\u0107i iz Crkve.<\/p>\n

Samo jednu stvar zapamtite \u2013 a to je da se uvijek mo\u017eete vratiti!<\/strong>\u201c.<\/p>\n

Jer \u2013 Crkva je Majka! A don Ivan Musta\u0107 bio je njen ljubljeni sin koji je to svijetu, ljudima, svim srcem htio razglasiti. I to je svim svojim sve\u0107eni\u010dkim bi\u0107em plodonosno \u010dinio!<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Foto: I. Grbi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posljednji ispra\u0107aj mons. Ivana Musta\u0107a u \u010detvrtak 24. sije\u010dnja u njegovoj rodnoj Privlaci, mno\u0161tvom ljudi i iskazanim emocijama prisutnih, odraz …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":31510,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/P1247403.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31509"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31509"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31509\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31720,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31509\/revisions\/31720"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31510"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31509"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31509"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31509"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}