{"id":31471,"date":"2019-01-23T21:54:05","date_gmt":"2019-01-23T20:54:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=31471"},"modified":"2019-01-23T22:02:45","modified_gmt":"2019-01-23T21:02:45","slug":"in-memoriam-mons-ivan-mustac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=31471","title":{"rendered":"IN MEMORIAM – MONS. IVAN MUSTA\u0106"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Od velikih ljudi \u010dije je zaslu\u017eno djelovanje u javnosti zavr\u0161eno, treba se dostojno oprostiti. Punte zbrajamo u situacijama smrti. U nutrinama ljudi zauvijek \u0107e ostati \u0161to im neka osoba zna\u010di ili je donijela u njihovom \u017eivotu. Sve\u0107enik Ivan Musta\u0107 mnogima je puno dao. Njegova smrt u zreloj dobi rastu\u017eila je brojne u Zadarskoj nadbiskupiji \u010dijega je \u017eivotnoga i \u017eupnoga puta ili situacije bio dar i dio.<\/p>\n

Don Ivan (vi\u0161e smo ga zvali don Ivica) bio je \u010covjek (s velikim \u010d) i Sve\u0107enik (s velikim slovom s). Toliko prirastao ljudima da smo ga do\u017eivljavali jednim od nas, mnogima je bio poput \u010dlana obitelji. Njegova ljudskost bila je originalna, izvorna, zdrava. Osloba\u0111aju\u0107a i oboga\u0107uju\u0107a, da ti je \u017eivot svojim prolazom kroza nj u\u010dinio dubljim, plemenitijim, ljep\u0161im. Le\u017eernim, prirodnim, neglumljenim. Bliska osoba kojoj se mo\u017ee\u0161 povjeriti i koja te mo\u017ee razumjeti. Njegovo sve\u0107eni\u0161tvo bilo je bez kompleksa, ‘rascjepkano’ u davanju, dolasku do povjerene mu du\u0161e ili one koja je pred njim kao sve\u0107enikom ‘u prolazu’. Bio je spoj ideje i njenog ostvarenja. Vizionar i realist. Slu\u0161aju\u0107i kako zami\u0161lja provedbu nekog zadatka, uo\u010davali bi na koje sve detalje i okolnosti misli i koliko je toga potrebno, naizgled sitnoga, da se odre\u0111eni doga\u0111aj uspje\u0161no provede. Ni\u0161ta nije prepu\u0161tao slu\u010daju i stihiji. O\u017eivotvorio je i bio svjestan one sv. Ignacije Lojolskog: \u201eRadi kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu\u201c.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Pren\u0111a rekao je za don Ivana da je \u201epun ideja kao \u0161ipak\u201c. No  nije se zadr\u017eavao samo na prijedlogu. U paketu je bila i ponuda sebe i na\u010dina kako to ostvariti. Bio je  motor, turbina koja nije ostajala samo na idejama, nego je odmah nudio i rje\u0161enja. Sve je to do\u0161lo do izra\u017eaja u njegovim slu\u017ebama \u017eupnika i generalnog vikara (2001.-2010.). U nizu nadbiskupijskih inicijativa koje je pokretao i vjernike diljem Nadbiskupije u zajedni\u0161tvo okupljao, ‘zape\u010da\u0107ene’ su i  zablistale su kad je bio organizacijski vo\u0111a u pripremema velikih susreta: pape Ivana Pavla II. 2003. g. i Nacionalnog susreta hrvatske katoli\u010dlke mlade\u017ei 2010. g. u Zadru. Sve \u0161to smo na tim veli\u010danstvenim susretima vidjeli, od mnogih susreta u pripremi, rada s volonterima i sudionicima tih programa, iz don Ivanove je pokreta\u010dke riznice, pod odgovornim vodstvom njegovog sita i re\u0161eta vodilo je dojmljivom rezultatu, radosnom i zahvalnom sudjelovanju mnogih i koloritnom, sna\u017enom duhovnom djelu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Vokacijom svoje osobnosti prakti\u010dar, realizator, operativac, takav je bio i u sve\u0107eni\u0161tvu. \u017dele\u0107i naglasiti njegovu osobinu, don Ivana se nazivalo pastoralac. Spajao je u sebi ljudsku, Bogu otvorenu i posve\u0107uju\u0107u, bo\u017eansku dimenziju. Don Ivan je svjedo\u010dio cjelovitost, kompletnost onoga \u0161to treba o\u017eivotvoriti svaki kr\u0161\u0107anin, a tek sve\u0107enik. Rijekom njegovog dinami\u010dnog \u017eivota tekao je navje\u0161taj Evan\u0111elja (kerigma), slu\u017eenje Bogu i ljudima (dijakonija) i zajedni\u0161tvo (koinonia).     <\/p>\n

Kada bi pri\u010dao o djelima koja kao sve\u0107enik za dobro \u017eupljana \u017eeli poduzeti, kada bih slu\u0161ala s kako plemenitim namjerama i kojim mentalnim, duhovnim predanjem ra\u0161\u010dlanjuje, poja\u0161njava \u0161to bi trebalo poduzeti, argumentira uzro\u010dno-posljedi\u010dno, nekoliko puta imala sam mu potrebu re\u0107i da zvu\u010di  ‘naivno’. Nevino. Mjera, dubina i \u0161irina kojom se on davao bila je neusporediva s uobi\u010dajenim poimanjem i poduzimanjem sve\u0107enika, da mi se nekad \u010dinio kao sve\u0107enik ‘romantik’ koji se od ideala sve\u0107eni\u0161tva jednostavno nije mogao udaljiti. Nije znao kako izgleda ne davati se. Ne izgarati. Ne htjeti za slavu Boga i dobro du\u0161e najbolje, po\u017ertvovno \u2013 da na\u0161a radost bude potpuna, kako to i Krist \u017eeli. <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Kada sam ga posjetila u bolnici u Zagrebu 22. prosinca, i na bolesni\u010dkoj postelji on je nadasve bio \u017eupnik koji je razmi\u0161ljao o svom Biogradu, o\u017ealo\u0161\u0107en \u0161to zbog njegove hospitalizacije Biogra\u0111ani nemaju mise svaki dan za svoje pokojne. Bilo mi je neshvatljivo i dirljivo da \u010dovjek koji ne ustaje iz kreveta i \u010dije je zdravstveno stanje, kako je rekao, ‘u pat poziciji’ (nije bilo garancije za uspjeh operacije srca zbog pojave druge te\u0161ko\u0107e u tijelu) misli, ne samo o svojim \u017eupljanima \u2013 nego o pokojnima svojih \u017eupljana. \u201eU Biogradu su navikli i uvijek su imali svaki dan misu za svoje pokojne, a to sad nije mogu\u0107e’. To je bio don Ivan. Sve\u0107enik do kraja. U mislima na \u017eive i mrtve, na snagu misne \u017ertve i nakane, na raj i \u010distili\u0161te.   <\/p>\n

U poruci 5. prosinca mi je napisao: \u201eJa ako i pre\u017eivim, te\u0161ko \u0107u biti \u017eupnik Biograda. Nije mi krivo, znam za\u0161to sam \u017eivio\u201c. To je bio sve\u0107enik Ivan. Ne, dakle, da \u0107e te\u0161ko biti \u017eupnik uop\u0107e, nego \u017eupnik velike \u017eupe kakav je Biograd. Ni tada nije mislio na umirovljenje, nego, ako pre\u017eivi, da \u0107e nastaviti broditi kao \u017eupnik u nekoj manjoj \u017eupi.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Svjedo\u010danstvo \u0160ime \u0106urka<\/strong><\/p>\n

Samo je Bogu i ljudima osobno znano \u0161to je don Ivan za \u017eivota u\u010dinio. Ipak, u ime svih, novinar \u0160ime \u0106urko izvrstan je sugovornik za dati pregled don Ivanove osobnosti. \u0106urko je vjerni\u010dki rastao uz don Ivana, s njim sura\u0111ivao. Upoznao ga je 1992. g. kad je don Ivica do\u0161ao na Belafu\u017eu, a prvi susret imali su na kri\u017enom putu u korizmi. <\/p>\n

\u201eBog je preko don Ivice usmjerio moj \u017eivot prema Crkvi. Preko njega mi je pokazao ljubav koju Bog ima za svakog \u010dovjeka i da preko Crkve Bog daruje ljubav, osobito preko svojih sve\u0107enika, u ovom slu\u010daju, preko don Ivice. Gledaju\u0107i njegov \u017eivot, skoro je nemogu\u0107e ne vjerovati da Bog postoji. Don Ivica je svojim \u017eivotom to svjedo\u010dio. Bio je kao otac. Svi ga poznajemo kao vrlo emotivnog. Nije skrivao emocije i nikad nije bio bez emocija. Sve \u0161to je \u010dinio, \u010dinio je iz ljubavi. Kada nas je ispravljao i s nama se zabavaljao, kad smo i\u0161li po cijelom svijetu po hodo\u010da\u0161\u0107ima.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

I uvijek nas je usmjeravo u Crkvu, nikad prema sebi. Mi smo znali da \u0107e oti\u0107i iz \u017eupe, do\u0107i \u0107e drugi, a on je uvijek govorio:  ‘Slu\u0161aj \u017eupnika i ne\u0107e\u0161 pogrije\u0161iti’. On je nas usmjeravao u Crkvu, a ne prema njemu kao nekoj osobi koja privla\u010di ljude. Postao je blizak mojoj obitelji nakon pogibije mog brata 1996. g. u prometnoj nesre\u0107i. Molio je s nama, bio nam je utjeha. Pozvao nas je na kateheze Neokatekumenskog puta koje su za na\u0161u obitelj bile vrlo va\u017ene. Nije se \u0161tedio. Jednom smo bili u Be\u010du, spavali smo u jednoj \u017eupi, na tvrdom podu, betonu. \u017dupnik ga je zvao da do\u0111e spavati u \u017eupnu ku\u0107u, a on je rekao: ‘Ne. Ja \u0107u ostati s njima’. Tako je s nama sve dijelio, gdje smo bili mi, bio je i on. Nije tra\u017eio nikakve povlastice, bio je tada i generalni vikar. Bio je \u010dovjek iz naroda. Me\u0111utim, nije i\u0161ao niz dlaku. To je njegova karakteristika, da nije povla\u0111ivao. Znao se na\u0161aliti, biti zabavan. Koliko sam od njega viceva \u010duo… Ali kada stvari nisu i\u0161le kako treba, znao je biti o\u0161tar, ispravljati nas\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u0160ime svoj sada\u0161nji \u017eivot zahvaljuje Bogu koji je don Ivana poslao na Belafu\u017eu, da ih je upoznao s Neokatekumenskim putom, dao ljubav prema Crkvi, \u201eprema slabostima koje Crkva ima, prema tome da je Crkva \u017eivi organizam\u201c. Tako je upoznao suprugu i imaju osmero djece. \u201eTo je plod njegove evangelizacije. Don Ivica se silno tro\u0161io na evangelizaciju. \u017divio je ubrzano. Nama je bilo normalno da don Ivica svugdje ide s nama. To je bio on. Ba\u0161 se tro\u0161io i potro\u0161io. Neka mu Bog bude nagrada. Nije \u0161tedio svoj \u017eivot za odmore. Nikad nije rekao: ‘Sad je pet misa, kako \u0107u, ne mo\u017ee vi\u0161e tako’. On je bio ba\u0161 radostan sve\u0107enik. Gledaju\u0107i njega, vidio sam da je sve\u0107eni\u010dki poziv prekrasan poziv. Da onoga tko je pozvan na tu slu\u017ebu to zaista mo\u017ee ispuniti, dati usmjerenje \u017eivota. I da su sve\u0107enici ljudi koji dolaze iz naroda, \u017eive za narod. Mogu re\u0107i da je don Ivica i umro za narod. Mo\u017eda da nije toliko i\u0161ao, da nije toliko ljude pozivao, mo\u017eda bi bio malo zdraviji, mo\u017eda bi \u017eivio jo\u0161 neko vrijeme, ali to ne bi bio on. Ovo je bio on, ovo je don Ivica, njegov brzi na\u010din \u017eivota.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Na hodo\u010da\u0161\u0107ima je uvijek govorio: ‘Ajmo, ajmo, brzo, brzo’. I i\u0161lo se svugdje, i svugdje se stizalo i nikad nigdje nismo zakasnili. Kad njega nije bilo, svugdje smo kasnili. Gledaju\u0107i njega, mogu re\u0107i da Bog ljubi svakog \u010dovjeka i da Bog \u017eeli do\u0107i do svakog \u010dovjeka. Njegova \u017eelja je bila oti\u0107i u misiju. On je sada oti\u0161ao u misiju. Njegova misija nije mo\u017eda ona kako ju je on zami\u0161ljao ovdje, ali on sada ima jednu drugu misiju – to je misija molitve za nas, zagovora. On je \u010dovjek kojem se mo\u017eemo zagovarati. Gledaju\u0107i njegov \u017eivot, mislim da \u0107emo, kako vrijeme bude odmicalo, vidjeti \u0161to je sve Bog preko njega u\u010dinio. Stvarno sam zahvalan s obitelji Crkvi koja nam ga je dala, Bogu koji ga je pozvao i da nas je uvijek usmjeravao prema Crkvi. Govorio nam je koliko je Crkva va\u017ena i koliko Bog preko Crkve kao velike zajednice, u kojoj su pojedinci, ljubi svoj narod\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

 <\/strong>\"\"<\/a><\/p>\n

Don Ivan hodo\u010dasnik, organizator brojnih hodo\u010da\u0161\u0107a <\/strong><\/p>\n

Don Ivana je osobito krasila ljubav prema hodo\u010da\u0161\u0107ima koje je \u010desto organizirao, u \u017eupama i na razini nadbiskupije, kad je bio generalni vikar. Nadbiskupijska hodo\u010da\u0161\u0107a su bila u Lurd, Rim i Svetu Zemlju. I to je odraz njegove dinami\u010dnosti, stalne aktivnosti, bivanja u hodu i pokretu, o \u010demu govori i papa Franjo, da je va\u017eno. \u201eDon Ivica je rekao da su hodo\u010da\u0161\u0107a sna\u017ena duhovna obnova. Hodo\u010da\u0161\u0107e je segment evangelizacije. On nije bio \u010dovjek da se negdje instalira, usidri, da sebi izgradi nekakav ambijent u kojemu ga nitko ne\u0107e dirati. Hodo\u010da\u0161\u0107a prikazuju \u017eivot \u010dovjeka u malom. Na hodo\u010da\u0161\u0107u bude dobrih stvari, nekad bude te\u0161ko, nekad ima jesti \u0161to ho\u0107e\u0161, nekad ni\u0161ta. \u017divot u malom stane u tih nekoliko dana. On nikad nije pitao tko \u0107e i\u0107i na hodo\u010da\u0161\u0107a. Nego bi do\u0161ao i rekao: ‘Ko ne\u0107e i\u0107i?’. Rekao je: ‘Svi idete!’. Mi to nikad nismo do\u017eivljavali kao prisilu. Nama je to bilo: ‘Da, idemo!’. Don Ivica nas zove, idemo u Toronto \u2013 Idemo! Idemo u Sydney \u2013 Idemo! Idemo u Brazil \u2013 Idemo! Da ne govorim po Europi. To\u010dno da i hodo\u010da\u0161\u0107a pokazuju njegov ubrzani na\u010din \u017eivota. \u017delio nam je pokazati \u0161irinu koju Crkva ima, da nismo samo uklopljeni u na\u0161u Zadarsku Crkvu, da vidimo \u0161ire.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Osobito je \u010dastio sv. Ivana Pavla II. i pratio ga. Gdje god je bilo mogu\u0107e, i\u0161li smo na susrete s papom. God 1994. bili smo pobjednici Vjeronau\u010dne olimpijade za Zadarsku nadbiskupiju. \u017dupa nam je za nagradu dala ulaznice za susret s papom Ivanom Pavlom II. na Hipodromu u Zagrebu. Jo\u0161 je bio Domovinski rat. Imali smo ulaznice odmah pokraj pozornice, u hladu. Don Ivica je nama za nagradu dao besplatno putovanje u Zagreb i mjesto blizu pozornice, najbli\u017ee \u0161to smo mogli do\u0107i. Imao je neizrecivi \u017ear, izgarao je za hodo\u010da\u0161\u0107a. On je bio pastir. Mi smo vidjeli da je on pastir koji vodi ra\u010duna o svojim ovcama i mi smo i\u0161li za njim, odnosno, i\u0161li smo za Gospodinom preko njega.  To se nastavilo i kad je oti\u0161ao iz \u017eupe. Pro\u0161le godine bili smo u Rimu kad se obilje\u017eilo 50 godina Neokatekumenskog puta. Bili smo na Hodu za \u017eivot, i na to se rado odazivao. Radovao se svakom novom djetetu, plakao s nama za izgubljenom trudno\u0107om. Bdio je nad nama. Mnogi su se upoznali na hodo\u010da\u0161\u0107ima, mu\u017eevi \u017eene i obrnuto. Duh hodo\u010da\u0161\u0107a treba potpiriti i ne samo mladi, nego svi vjernici rado idu. Hodo\u010da\u0161\u0107a su bitna. To je duhovna obnova. Kao mladi slu\u0161ali smo kateheze o pozivu na hodo\u010da\u0161\u0107ima, treba stvoriti ambijent, imati pokorni\u010dko slavlje, ne\u0161to posjetiti. Nismo imali potrebe i\u0107i na ekskurzije, iako smo i\u0161li. Ali, imali smo hodo\u010da\u0161\u0107a i znali smo da s don Ivicom idemo na kraj svijeta\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Aktivnost mons. Musta\u0107a s crkvenim pokretima <\/strong><\/p>\n

Don Ivan je svoje srce dijelio crkvenim pokretima i udrugama, sve ih je pratio i podr\u017eavao. I to je bio na\u010din i mogu\u0107nost da ljudima pri\u0111e bli\u017ee, osobnije. \u201eJa sam se isto pitao, otkud mu tolika ljubav za nove crkvene stvarnosti. Shvatio sam da je Bog preko novih stvarnosti, preko djelovanja prof. Tomislava Ivan\u010di\u0107a, spasio njegov poziv. Govorio je o tome da je na prvoj, drugoj godini bogoslovije u Zagrebu imao krizu i imao je potrebu i\u0107i na tri mise nedjeljom, izme\u0111u ostalog i kod prof. Ivan\u010di\u0107a. Da mu je to puno pomoglo da sa\u010duva poziv. Kod pokreta je va\u017eno osobno iskustvo, a on ga je imao. Kako je postao sve\u0107enik, taj \u017ear koji je primio, koji je vidio, bogatstvo pokreta, vi\u0161e se nije zaustavljao. Rekao je da je u\u017eivao kad bi nave\u010der u \u017eupi na Belafu\u017ei vidio da sva svjetla gore, da su sve dvorane otvorene, da su ljudi tu, jedna zajednica tamo, druga tamo. Dakle, da \u017eupa \u017eivi. Mislim da je i preko njegovog osobnog iskustva sa seminarima kod prof. Ivan\u010di\u0107a, vidio koju \u0161irinu Crkva ima, pogotovo \u0161to se otvorilo nakon Drugog Vatikanskog sabora. \u017delio je da svatko ima osobno iskustvo Bo\u017eje blizine.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Slu\u017eio je svim pokretima, Marijinoj legiji, Vjeri i svjetlo kojoj se silno radovao. Imao je osobito iskustvo Kursilja, plakao je na Ultrejama Kursilja, slu\u0161aju\u0107i iskustva ljudi. S Neokatekumenskim putom koji je pratio ne samo kao sve\u0107enik, nego i kao brat zajednice, radio je sve \u0161to bra\u0107a zajednice \u010dine po karizmi Puta. Rekao je da je na Neokatekumenskom putu otkrio bogatstvo \u010casoslova, krunice, inicijaciju u molitvu, da je \u010duo kateheze koje nikad nije. On je polazio iz osobnog iskustva i \u017eelio da ljudi imaju iskustvo Boga u svom \u017eivotu. Imao je \u0161iroki pogled. Nakon Domovinskog rata, crkve su bile punije nego sada. Mo\u017eda bi \u010dovjek rekao da nema potrebe za pokretom, ve\u0107 je puno ljudi. Me\u0111utim, on je gledao unaprijed. Dvadeset i vi\u0161e godina kasnije, vidi se da je gledao stvari unaprijed. Nije se zanosio brojkama, iako je volio da ljudi do\u0111u, da bude puno ljudi. No, u dubini je znao da je Kristovo stado malo. Krist je govorio o stadu malome, ne o velikim masama. On je znao da \u0107e do\u0107i vrijeme koje sada \u017eivimo. \u017delio je da \u017eupe u kojima je slu\u017eio i kroz slu\u017ebu generalnog vikara, da Bog preko njega da doprinos da se Crkva pripremi za vrijeme koje dolazi, izrazite sekularizacije. Prije se to jo\u0161 nije moglo primijetiti, no danas je jasno da je don Ivica gledao naprijed\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Pomisao koliko je toga jo\u0161 mogao dati<\/strong><\/p>\n

Poznavaju\u0107i velliki potencijal i \u017ear sve\u0107enika Ivana, ljudski pomislimo da smo osiroma\u0161eni za djela koja je jo\u0161 mogao u\u010diniti. \u201eBog govori, sve ima svoje vrijeme. Don Ivica je puno dao Crkvi, puno je i primio od Crkve. Da nije primio, ne bi imao \u0161to dati. \u017divio je u sebedarju i primao je. \u017divio je od Bo\u017eje ljubavi i zato je mogao davati drugima. Kao \u0161to ne\u0161to za njegovog \u017eivota nismo odmah razumjeli, tako mo\u017eda i ovaj doga\u0111aj sada ne mo\u017eemo  razumjeti. Ali duboko vjerujem da je on na\u0161 zagovornik, da \u0107e on na nebu zagovarati za nas, da \u0107e se preko njega roditi nova zvanja, novi, sveti sve\u0107enici. Da \u0107e on nastaviti svoj rad kao do sada, da ne\u0107e mirovati kod Gospodina, kao \u0161to nije na zemlji mirovao. Po don Ivici, nadbiskupima Oblaku i Pren\u0111i i tolikim sve\u0107enicima, poput mu\u010denika don Eugena \u0160utrina, koji su prolili i svoju krv za Crkvu, Bog \u0107e za Zadarsku Crkvu otvoriti ne\u0161to novo. Bog \u0107e poslati nove sve\u0107enike, nove ljude u svoju njivu. Zemaljska i nebeska Crkva su jedno. Don Ivica je pre\u0161ao u nebeski Jeruzalem gdje svi idemo\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Pokop u rodnoj Privlaci<\/strong><\/p>\n

Don Ivan je \u017eelio biti pokopan u obiteljskoj grobnici u rodnoj Privlaci. \u201eLjudina.  On je nas u\u010dio ljubavi prema Crkvi, ljubavi prema obitelji i ljubavi prema domovini. On je znao odakle dolazi, iz koje obitelji, nikada se nije sramio svoga mjesta, porijekla. \u017divio je sa svojim narodom. I time je potvrdio koliko je jednostavan \u010dovjek. Na taj na\u010din je pokazao da je va\u017eno vidjeti odakle smo. Njegova povijest je Privlaka. Vratio se svojim korijenima. I nas je usmjeravao da gdje god idemo, znamo odakle smo. Da ne tra\u017eimo neki \u0161ou od \u017eivota. Mo\u017eda se nekad \u010dinilo da je on bio sklon nekom spektaklu, to je bilo izvanjsko \u0161to se mo\u017eda nekome nije svi\u0111alo. Pitao sam ga, bi li danas dijelio ulaznice za ko\u0161arka\u0161ke utakmice, kao \u0161to je to radio prije 20 godina na Belafu\u017ei. Rekao je: ‘Danas ne bih. Ali tada sam dijelio, to je bio na\u0161 stil. Mi smo bili po tome prepoznatljivi’. Da \u0107e sprovod biti u Privlaci, kako se pokapaju skoro svi sve\u0107enici u svojim rodnim mjestima, pokazuje da su oni ljudi iz naroda i uz narod\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Znao je do\u0107i do svakoga i tra\u017eio je na\u010din da do\u0111e do svakog \u010dovjeka<\/strong><\/p>\n

\u201eDon Ivica je bio zadovoljan \u010dovjek, ali to nije dovoljno. Mnogi se smiju, a nezadovoljni su. Rekao mi je: ‘Ne patim od frustracije da sam sve\u0107enik, zbog svega \u0161to mi je Bog dao u \u017eivotu’. Mi smo vidjeli da je on zadovoljan, radostan sve\u0107enik, emotivan. Svi imamo potrebu vidjeti takvog sve\u0107enika, kr\u0161\u0107anina uop\u0107e, koji nekad i povisi glas, smije se, ne skriva emocije, ali da uvijek sve \u010dini na slavu Bo\u017eju. Tako je \u017eivio i zavr\u0161io svoj \u017eivot na zemlji. Ne sumnjam da \u0107e zagovor don Ivice pomo\u0107i i na\u0161oj Zadarskoj Crkvi koju je silno ljubio. On je \u010dovjek koji je znao odakle je, \u010diji je sve\u0107enik. Uvijek je bio ponosan na  \u010dinjenicu da dolazi iz Hrvatske. Mi se nismo smjeli pojaviti na hodo\u010da\u0161\u0107u bez zastava, prepoznatljivih majica. On je rekao: ‘Ljudi nas moraju prepoznati, tko smo’. To nema potrebe skrivati. Uvijek je nosio kolar i na taj je na\u010din pokazivao da je sve\u0107enik. Da slu\u017ei Crkvi, da je on sve\u0107enik i kad \u0161eta Kalelargom i kad radi oko ku\u0107e. Bio je radostan. S toliko toga nas je nasmijao, ne samo vicevima. Smije\u0161ne i razne situacije on je izvrsno interpretirao. Plakali smo od smijeha. Ali kad je bila katehizacija, kad smo molili, nije bilo zezancije. Znalo se \u0161to treba \u010diniti\u201c ka\u017ee \u0106urko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Ljubav prema Hrvatskoj i sportu<\/strong><\/p>\n

Don Ivan je bio nacionalno osvje\u0161ten, ponosan na pripadnost hrvatskom narodu. To nije ugro\u017eavalo njegovu katoli\u010dku univerzalnost, otvorenost prema svim ljudima.<\/p>\n

\u201eNjegova ljubav prema na\u0161oj hrvatskoj domovini nije bila zapreka njegovog \u0161irokog pogleda na druge narode. Ne samo na katolike, kr\u0161\u0107ane, nego sve ostale. To nije nimalo umanjivalo njegovo po\u0161tovanje prema drugima. Ali je govorio: ‘Moramo znati tko smo’. Hodao je svijetom ponosan na tu \u010dinjenicu koja ga nije umanjivala u ljubavi prema nikome.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Ljubav prema sportu prenio mu je pokojni profesor Leonardo Bajlo kojeg je upoznao u zadarskom sjemeni\u0161tu. Osobito je volio ko\u0161arku. Svojevremeno je bio pretplatnik ko\u0161arka\u0161kih utakmica. U sportu \u010dovjek osobito mo\u017ee pokazati svoje emocije. I u sportu se mogao izraziti. Nikad nije nikoga vrije\u0111ao. Kada je KK Zadar pobijedio Cibonu 1998. u Zagrebu, kad je Zadar smanjio u seriji na 2:1, to je bilo \u010dudo od pobjede; don Ivica je upalio zvona na crkvi u Belafu\u017ei. To danas sigurno ne bi u\u010dinio, mo\u017eda da smo dobili Francusku u finalu na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Ali, to je bio on. Tko mu mo\u017ee zamjeriti da je upalio da zvone zvona na pobjedu Cibone nad Zadrom. Toliko je bio radostan, neka svi \u010duju da smo pobijedili Cibonu. I u sportu je pokazao svoje osje\u0107aje. Neke je utakmice vrlo emotivno pro\u017eivljavao, sport mu je donio i puno zadovoljstva.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Bio je osobito za KK Zadar, za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Jako su ga poga\u0111ale kritike prema na\u0161im reprezentacijama u dijelu medija koji su izrazito negativisti\u010dki pisali o nogometnoj reprezentaciji. Jer je znao da to nije udar na reprezentaciju, nego da se na taj na\u010din ru\u0161i nacionalni duh koji smo pozvani imati jer smo dio jednog naroda. To ga je poga\u0111alo i \u010dinjenica da nogometna reprezentacija dugo nije igrala utakmice u Dalmaciji, Splitu, svi znamo da to nije dobro. Reprezentacija treba biti dobrodo\u0161la u svakom hrvatskom gradu. Volio je da na\u0161 narod bude jedinstven, da ima snagu koju je imao u Domovinskom ratu. Da na\u0161 narod, ljube\u0107i Boga, ljubi \u010dovjeka. On je to znao. Uvijek nas je usmjeravao na ljubav prema Bogu. Znao je da s time ide i ljubav prema domovini\u201c zaklju\u010duje \u0160ime \u0106urko.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Dragi don Ivane, Hvala za sve \u0161to je Bog po Vama \u010dinio u \u017eivotima ljudi i Crkve!<\/p>\n

Neka je laka zemlja Kristovom ribaru Ivanu, s imenom apostola kojega je Isus osobito ljubio i koji je na njegovo srce svoju glavu naslonio.<\/p>\n

Do susreta u Vje\u010dnosti…<\/p>\n

Ines Grbi\u0107   <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Foto: I. Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od velikih ljudi \u010dije je zaslu\u017eno djelovanje u javnosti zavr\u0161eno, treba se dostojno oprostiti. Punte zbrajamo u situacijama smrti. U …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":31472,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/Musta\u0107-F.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31471"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31471"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31471\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31505,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31471\/revisions\/31505"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31472"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31471"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31471"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31471"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}