Svetkovina Bogojavljenja<\/p>\n
Iz 60, 1-6; Ps 72, 1-2, 7-8, 10-13;<\/p>\n
Ef 3, 2-3, 5-6; Mt 2, 1-12<\/p>\n
1.<\/strong> Bo\u017ei\u0107no liturgijsko vrijeme uskoro zavr\u0161ava. Prije desetak dana smo slavili ro\u0111enje Spasitelja ljudi, a danas obilje\u017eavamo njegovo objavljivanje svijetu. I zato se ova svetkovina naziva Bogojavljenje. Uobi\u010dajeno u ovo bo\u017ei\u0107no vrijeme slu\u0161amo trojicu evan\u0111elista, Mateja, Luku i Ivana od kojih svaki na svoj na\u010din izvje\u0161\u0107uje o doga\u0111ajima vezanim u blagdan Bo\u017ei\u0107a. Matej, napr. koji je porijeklom \u017didov dovodi k Novoro\u0111enomu predstavnike poganskih naroda. Lukakoji je bio lije\u010dnik i porijeklom Grk iz Bitinije, dakle izvan Izraela okuplja oko Novoro\u0111enoga samo one iz Izraela. A Ivan nadilazi nacionalne i regionalne granice, pa s Novoro\u0111enim povezuje nebo i zemlju, transcendentni i imanentni svijet. Sjetimo po\u010detka njegova evan\u0111elja koje se \u010dita na Bo\u017ei\u0107: \u201eU po\u010detku bija\u0161e Rije\u010d. I Rije\u010d bija\u0161e Bog\u2026\u201c<\/p>\n Prvo dana\u0161nje \u010ditanje iz Izaije proroka kao da je preludij ili pak pisani predgovor sve trojici evan\u0111elista. A tekst je pisan sedam stolje\u0107a prije njih. Izaija pi\u0161e pismo prognanicima u Babilonu, sve\u010danim i zanosnim stilom koji budi vjeru i nadu pomije\u0161ano s rado\u0161\u0107u povratka u Jeruzalem. Izaijine rije\u010di zovu iz pepela razoreni grad koji sniva pod ru\u0161evinama: \u201eUstani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja. Zemlju tmina pokriva i mrklina narode, a tebe Gospodin obasjava. I k tvojoj svjetlosti kora\u010daju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje\u201c. Psalmist k tomu opisuje Mesijina vremena pa dodaje kako \u0107e \u201eu danima njegovim cvjetati pravda i mir velik, sve dok bude mjeseca\u201c. <\/p>\n 2. <\/strong>Blagdan Bogojavljenja, dakle, poru\u010duje kako Isus nije do\u0161ao samo \u017didovima nego svim narodima svijeta. I dok su u Betlehemu pastiri predstavljali \u017didove, kraljevi koji dolaze u Betlehem predstavljaju sve narode i kraljevstva svijeta. Prou\u010davaju\u0107i kretanje nebeskih tijela, oni su zapazili novu neobi\u010dnu zvijezdu i stigli su u Jeruzalem. Mislili su kako se u tom velikom i svetom gradu rodio \u010dovjek \u010diju su zvijezdu pratili. Po\u017euri\u0161e stoga u rasko\u0161 kraljevskog dvora i bogatih pala\u010da. Ali, tamo nitko ni\u0161ta nije znao. Jedino im pismoznanci objasni\u0161e kako \u0107e prema proro\u010danstvima izi\u0107i zvijezda velikog kralja, Mesije i Spasitelja, te da \u0107e se on roditi u Betlehemu, malom mjestu u Judeji. Kraljevi tada po\u0111o\u0161e u Betlehem gdje na\u0111o\u0161e Mariju i Dijete Isusa. O\u010dima vjere oni su u njemu prepoznali velikog kralja i poklonili mu se daruju\u0107i mu zlato (kraljevski dar), tamjan koji se pali Bogu u \u010dast i plemenitu mast kojom se ma\u017eu izabranici Bo\u017eji. Duboko mu se pokloni\u0161e, veli Matej, te pou\u010deni an\u0111eoskim savjetom u snu, vrati\u0161e se u svoju zemlju drugim putem.<\/p>\n Matej, dakle, opisuje kraljeve (mudrace) s istoka, Heroda i \u017eidovske sve\u0107enike pismoznance. \u010culi smo kako Herod, \u010duv\u0161i za ro\u0111enje \u201ekralja \u017eidovskoga\u201c, bija\u0161e vrlo zate\u010den, pa saziva vije\u0107e stru\u010dnjaka i u\u010denjaka. Budu\u0107i da mu nije bilo stalo do istine, nego do prijevare, on mudracima predla\u017ee \u201eneka idu, na\u0111u to dijete i vrate se k njemu\u201c. Spreman je u\u010diniti sve samo da mu taj ‘novoro\u0111eni kralj ne pomuti ra\u010dune’. Matej opisuje i skupinu pismoznanaca koji znaju gdje \u0107e se Mesija roditi, a to znaju i drugima objasniti i pokazati. Ali, oni se ne mi\u010du niti tr\u010de u Betlehem kako bi se o\u010dekivalo. Ostaju u svojim mjestima i u svojim stavovima. Tu su i mudri kraljevi s istoka koji vo\u0111eni \u201ezvijezdom na nebu stigo\u0161e i pokloni\u0161e se malenome kralju\u201c. U tom \u010dinu vrhunac je teolo\u0161kog zna\u010denja toga \u010dina. Ovo je prvi spomen poklonstva Isusu u Novom zavjetu. Matej time isti\u010de bo\u017eansku dimenziju djeteta u jaslama. Kraljevi ne idu u Betlehem iz znati\u017eelje, nego iz pobo\u017enosti. Nije im do neke turisti\u010dke \u017eelje da upoznaju i druga mjesta i gradove, nego da izraze svoju odanost, poklonstvo, pobo\u017enost i podlo\u017enost Bogu Svemogu\u0107emu. A poklonstvo i klanjanje najbolji je na\u010din koji jedno stvorenje mo\u017ee u\u010diniti svome Stvoritelju.<\/p>\n 3. <\/strong>Sve ovo \u0161to Matej opisuje zbilo se u povijesnom okviru dok je \u201evladao car August iz Rima, a Kvirnije u ime cara Augusta upravljao Sirijom\u201c (Lk 2, 1-2). Svi putevi vodili su prema Rimu koji je bio glavni grad rimskoga carstva. Rim je uz to bio i centar svijeta. Stoga se i govorilo da svi putevi u Rim vode. Kraljevi s istoka iz dana\u0161njega Matejevoga evan\u0111elja okrenu\u0161e smjerokaz u drugom pravcu: Prema jednom malom nepoznatom mjestu, \u201enajmanjem u kne\u017eevstvima Judinim\u201c. Na tablama gdje dotada velikim slovima \u201episalo Rim\u201c, oni okre\u0107u na drugu stranu i upisuju novo ime: Betlehem! Jer, tamo ih je dovela zvijezda koja je pred njima hodila, te do Jeruzalema i Betlehema dovela. Od toga trenutka po\u010de\u0161e tamnjeti i nestajati \u201ezvijezde drugih bo\u017eanstava\u201c, a ona Kristova po\u010dinje osvajati ljudska srca i zemaljska prostranstva. U duhu onoga Isusova proro\u010danstva \u201ea kad budem uzdignut sve \u0107u k sebi privu\u0107i\u201c (Iv 12:32).<\/p>\n Ovaj blagdan poru\u010duje kako Isus \u017eeli pristupiti svakom \u010dovjeku, bez obzira iz kojeg plemena, puka i naroda bio. Zato se i rodio i \u010dovjekom postao kako bi nam pomogao da se spasimo i na\u0111emo pravi put. Otajstvo Bo\u017ei\u0107a nam pokazuje kako su samo dvije vrste ljudi prepoznale Isusa i radovale se njegovu dolasku. To su bili priprosti, jednostavni i siroma\u0161ni pastiri, te u\u010deni i mudri kraljevi s istoka. Za prepoznati Boga, dakle, treba jednostavno, otvoreno i djetinje srce. A za razumjeti ga potreban je um koji ga prihva\u0107a iskreno mu se klanja. Uo\u010dimo i jo\u0161 jedan detalj kojim Matej zavr\u0161ava dana\u0161nji opis dolaska triju kraljeva. Nakon \u0161to su se poklonili Isusu i prinijeli svoje darove, bili su \u201eupu\u0107eni u snu da se ne vra\u0107aju Herodu, pa su oti\u0161li drugim putem u svoju zemlju\u201c (Mt 2, 12). \u201eOti\u0107i drugim putem\u201c daje nam povoda zaklju\u010diti slikovito kako onaj tko \u201eKrista sretne, ne vra\u0107a se nikada istim putem\u201c. Susret s Kristom radikalno mijenja, ne samo na\u0161 \u017eivot, nego i na\u0161e putove. Jer, takav susret je \u017eivotna prekretnica koja pokazuje drugi smjer na\u0161ega opredjeljenja. Krenimo, dakle, poput kraljeva prema Njemu \u2013jedinom otkupitelju \u010dovjeka- prepoznajmo ga i ostanimo s njime zauvijek. Amen.<\/p>\n \u2720 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n Katedrala, 6. sije\u010dnja 2019.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"