{"id":30419,"date":"2018-12-02T17:46:40","date_gmt":"2018-12-02T16:46:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=30419"},"modified":"2018-12-02T17:46:40","modified_gmt":"2018-12-02T16:46:40","slug":"zadar-jubilej-50-g-zupe-na-belafuzi-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=30419","title":{"rendered":"ZADAR: JUBILEJ 50 G. \u017dUPE NA BELAFU\u017dI &#8211; PROPOVIJED mons. \u017d. PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: center;\"><strong>\u017dupa Marijina Uznesenja na Belafu\u017ei <\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\">&#8211;&nbsp; 50 godina od njezinoga osnutka &nbsp;&#8211;<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">1. \u017dupa Marijina Uznesenja na Belafu\u017ei obilje\u017eava godi\u0161njicu utemeljenja \u017eupe prije posla stolje\u0107a. A u objavljenoj monografiji o sveti\u0161tu Gospe Maslinske u njezinom podnaslovu stoji \u2013 prvih devetsto godina. Pedeseta obljetnica osnutka \u017eupe prigoda je sjetiti se davnih korjena ovoga Gospinoga sveti\u0161ta. Neka nam ovo prisje\u0107anje na devetsto godina nazo\u010dnosti Gospe i pola vijeka djelovanja \u017eupe u ovom dijelu grada Zadra, bude prigoda i povod zahvaliti Bogu i Bla\u017eenoj Djevici Mariji na blagodati \u0161to smo postali sinovima Crkve za koju je Isus po\u017eelio da \u201ebude zajednica bra\u0107e i sestara\u201c (Mt 23, 8), zajednica molitve i euharistije, te zajednica dobara i me\u0111usobne ljubavi. Apostoli su to shvatili pa su \u201esvaki dan postojano hrlili u hram, lomili kruh, te hvalili Boga i u\u017eivali naklonost svega naroda\u201c (Dj 2, 46-47).<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">U tom vidu va\u017ena je \u017eupna zajednica vjernika na \u010delu s pastirom (\u017eupnikom), s teritorijem i \u017eupnom crkvom-maticom gdje primamo sakramente, a ona biva na\u0161im sastajali\u0161tem, obiteljskim domom i duhovnim sveti\u0161tem. Zato je crkvena mudrost ustanovila \u017eupu kako bi bila prikladnim sredstvom spasenja, a vjernici mogli rasti u kreposti i biti njezini svjesni i odgovorni \u010dlanovi. \u017dupna je svijest, me\u0111utim, nje\u017ena biljka, osjetljiva na nepovoljnu klimu. Sporo raste i lako vene, pa joj treba posvetiti posebnu i ustrajnu njegu. Kako sa strane onih koji je vode, \u017eupnika i drugih pastoralnih djelatnika, tako i sa strane svih \u017eupljana, kako bi bilo \u0161to manje &#8216;rubnih&#8217; i &#8216;povremenih&#8217;, a vi\u0161e aktivnih i zauzetih \u017eupljana; \u0161to vi\u0161e graditelja zajedni\u0161tva i \u0161iritelja evan\u0111eoske poruke ljubavi i mira, a \u0161to manje ru\u0161itelja i pristalica civilizacije smrti i razaranja.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">2. Iz povijesti spasenja znamo kako je kroz povijest bilo u izobilju pristalica i \u0161iritelja civilizacije smrti i razaranja; kako na idejnom i teorijskom, tako i na ono prakti\u010dnom izvedbenom planu. Dovoljno je prelistati knjigu koju su napisali dvojica uglednih sveu\u010dili\u0161nih profesora, Donald De Marco i Benjamin Wiker, \u201eArhitekti kulture smrti\u201c. Previ\u0161e je bilo takvih \u201eru\u0161itelja\u201c pa je apostol Petar davno upozoravao svoje neka budu budni, jer \u201eneprijatelj va\u0161, \u0111avao, obilazi kao ri\u010du\u0107i lav gledaju\u0107i koga da pro\u017edere\u201c (1 Pt 5,8). Ti \u0161iritelji i \u201earhitekti kulture smrti\u201c zapravo su provodili eutanaziju kr\u0161\u0107anske kulture i civilizacije i toliko puta kod nas i u svijetu pokazali svoje opake i ru\u0161ila\u010dke namjere. Posebice u pro\u0161lom, dvadesetom stolje\u0107u kad je stasala ova relativno mlada \u017eupa, kako na onom stvarnom fizi\u010dkom polju, tako i na onom moralnom i duhovnom. No, njima usprkos mi okupljeni uz zlatni jubilej osnutka ove \u017eupne zajednice, upiremo danas kao i na po\u010detku osnivanja \u017eupe, svoj pogled prema Onoj za koju stoji u sveti\u0161tu na Tr\u0161kom Vrhu da je po\u010detka boljega svijeta. Upiremo pogled i prema koga je ona rodila, a Otac nebeski poslao da nas spasi i otkupi. Unutarnjom snagom vjere i optimizmom slavimo istu onu Gozbu ljubavi koju je Krist slavio u Dvorani posljednje ve\u010dere.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Istom vjerom i zahvalno\u0161\u0107u \u017eupljani Marijinoga uznesenja ve\u0107 pola stolje\u0107a slave Svete Tajne u ovoj crkvi i od toga \u017eive. A kroz devet stolje\u0107a to isto su \u010dinili u Marijinom sveti\u0161tu i bili sigurni kako ih nije ostavio Bog. Euharistija ih je, dakle, okupljala oko Gospodnjega stola, pa su poput prvih kr\u0161\u0107ana, u zgodno i nezgodno vrijeme, bili \u201epostojani u apostolskom nauku, lomljenju kruha i u molitvama\u201c (Dj 2, 42). I hranili se Rije\u010dju Bo\u017ejom i tijelom Kristovim koje ih je pripremalo za \u017eivot vje\u010dni. U tom vidu mo\u017eda je prikladno re\u0107i dvije rije\u010di op\u0107enito o zna\u010denju \u017eupe kad obilje\u017eavamo zlatni jubilej ove \u017eupne zajednice. Naime, \u017eupa je prva institucija s kojom svako dijete dolazi u dodir. Ono se kroz \u017eupu \u201eutjelovljuje u tijelo Crkve\u201c, koja ga prati \u010ditavoga \u017eivota; kako u radosnim tako i u tu\u017enim zgodama. I na koncu ispra\u0107a ga na vje\u010dni po\u010dinak, pa trajno \u010duva u pam\u0107enju i prati u svojim molitvama.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">3. Iz povijesnog razvoja kao i iz koncilskih dokumenata mogu se nazrijeti i opisati neki glavni elementi \u017eupe. U prvom redu veli se kako je \u017eupa zajednica vjernika koji sa\u010dinjavaju njezin bitni dio ako su ujedinjeni u vjeri, skupa slave Boga i zajedni\u010dki svjedo\u010de evan\u0111elje. Stoga bi se \u017eupu moglo opisati kao \u201ezajednicu vjere, \u017eivota i&nbsp; bogoslu\u017eja\u201c. Uz ovu temeljnu podlogu \u201ezajedni\u010dke vjere, \u017eivota i bogoslu\u017eja\u201c dokumenti isti\u010du potrebu predvodnika, oca i pastira Kristovoga stada kojega \u017eupnikom nazivamo. On je poput otca u obitelji ili poput dirigenta orkestra i \u010dlanova zbora koji sviraju i pjevaju razli\u010dite dionice. Ali, po dirigentskom palicom \u017eupnika imaju zvu\u010dati skladno i harmoni\u010dno. \u017dupa je uz to i teritorij na kojemu vjernici \u017eive i djeluju, gdje se sastaju i Boga slave. A \u017eupska teritorijalnost kondenzira se u \u017eupnoj crkvi koja je sakralna i kultna zgrada, sastajali\u0161te i dom vjerni\u010dke zajednice; njihovo duhovno sredi\u0161te i sveti\u0161te. Zato se u tom prostoru pona\u0161amo druga\u010dije nego na ulici, tvornici i u klubu. No, za takvo pona\u0161anje potreban veliki stupanj svijesti, a uvjerenje o svrsishodnosti \u017eupe kamen je temeljac \u017eupske svijesti.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">\u010covjek, naime, ne mo\u017ee biti besku\u0107nikom. Potrebno mu je gnijezdo za du\u0161u i tijelo, za njega i obitelj. Uz obiteljski i dru\u0161tveni dom potreban mu je i onaj vjerski dom koji na prikladan na\u010din ispunjava njegove vjerni\u010dke potrebe. \u017dupa tako biva njegovim skloni\u0161tem, uto\u010di\u0161tem i duhovnim upori\u0161tem gdje ja\u010da njegova \u017eupna svijest i razvija se duh zajedni\u0161tva. Rekao sam da je crkvena mudrost ustanovila \u017eupu kako bi nam bila oru\u0111e spasenja i pomagala da se na\u0161a \u017eupska svijest formira, stvara i razvija. A kako se i gdje se o\u010dituje, razvija i pokazuje na\u0161a \u017eupska svijest? To je vrlo jednostavno u praksi vidjeti i osjetiti. Kada \u010dlan \u017eupske zajednice ima visoki stupanj svijesti svopje pripadnosti, on podupire zajedni\u010dke akcije na dobro \u017eupe, rado sudjeluje u \u017eupskim vije\u0107ima i drugim katoli\u010dkim pothvatima i akcijama. Brani i zastupa \u010dast i ugled svoje \u017eupe i nikada nije ravnodu\u0161an kad se radi o njezinome dobru. Nije pasivni pripadnik, ve\u0107 aktivni i odgovorni djelatnik u svojoj \u017eupnoj zajednici.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">4. Sociolozi u tom vidu razlikuju \u010detiri kategorije \u017eupljana: Najprije one koji su \u201esvjesni, uvjereni i apostolski raspolo\u017eeni\u201c \u010dlanovi \u017eupne zajednice. Na drugom mjestu su \u201eprosje\u010dni \u017eupljani\u201c koji se istina \u201epoistovje\u0107uju sa \u017eupom, ali bez velikoga zalaganja\u201c. Ovi sa\u010dinjavaju ve\u0107inu vjernika. U tre\u0107u kategoriju sociolozi ubrajaju one \u201enesigurne blagdanske vjernike, \u017eupljane koji \u201erijetko dolaze u crkvu i nisu vezani za svoju \u017eupu\u201c. Na koncu tu je \u010detvrta kategorija \u201eudaljenih ili rubnih kr\u0161\u0107ana\u201c koji uop\u0107e \u201enemaju \u017eupske svijesti, a pogotovu nemaju one crkvene svijesti\u201c. Njih jo\u0161 negdje u podsvijesti dr\u017ei pokoji obi\u010daj ili obzir gledom na \u017eupu i \u017eupnu zajednicu. Tko je pozvan odgajati tu \u017eupsku svijest kod ljudi? Mjesni \u017eupnik je glavni arhitekt \u017eupe i njezine \u017eupske svijesti. On je organizator i promotor konstruktivnih snaga zajednice. Ali, i sami \u017eupljani su graditelji toga zajedni\u010dkoga dobra. Bez njih \u017eupa je samo kula u zraku, utopija.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Gdje i kako se kali, razvija, zalijeva i cvjeta \u017eupska svijest? \u017dupna crkva sa svojim molitvenim i liturgijskim programom najbolja je i najdjelotvornija kova\u010dnica \u017eupske svijesti. Zato i vele u\u010ditelji pastorala kako je u jednoj \u017eupi dovoljna jedna crkva; i nije pastoralno prikladno graditi vi\u0161e crkava. Posebice kada takva gradnja vodi odre\u0111enom separatizmu i odvajanju od centra, od \u017eupne crkve. U jednoj \u017eupi nedjeljna \u017eupska misa vrhunac je \u017eupnoga zajedni\u0161tva. Stoga, vele pastoralisti, nije ni prikladno, ni idealno (ako nema previ\u0161e svijeta) u istoj \u017eupi slaviti euharistija na vi\u0161e mjesta. To, naime, poma\u017ee da \u017eupna svijest slabi, a \u017eelja nam je da raste i oja\u010dava. Visoki stupanj \u017eupne odgovornosti i svijesti posti\u017ee se kad su i laici uklju\u010deni u provo\u0111enja odre\u0111enih \u017eupnih poslova i zadataka. Zato je konkretan timski rad dobar put i pokazatelj za razvoj i u\u010dvr\u0161\u0107enje \u017eupne svijesti. Treba, me\u0111utim, uvijek imati na pameti kako je \u017eupska svijest \u201enje\u017ena biljka koja je vro osjetljiva na nepovoljnu klimu\u201c. Sporo raste i lako vene, pa joj potrebno posvetiti osobitu i ustrajnu njegu: kako sa strane \u017eupnika, kateheta i bli\u017eih suradnika, tako i sa strane svih \u017eupljana.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">5. Isus nije htio Crkvu kao masu, organizaciju, ili neku nadgradnju dru\u0161tva. \u017delio je neka njegovi budu \u201ezajednica bra\u0107e i sestara\u201c (Mt 23, 8), zajednica stola i blagovanja, zajednica dobara i me\u0111usobne ljubavi. Stoga Luka izvje\u0161\u0107uje kako je \u201eu mno\u0161tvu onih, koji su prigrlili vjeru, bilo jedno srce i jedna du\u0161a\u201c, te kako \u201enitko od njih nije zvao svojim ni\u0161ta od onoga \u0161to je imao, nego im sve bija\u0161e zajedni\u010dko\u201c (Dj 4, 32). Valja, me\u0111utim, imati trajno na umu da je takvo zajedni\u0161tvo plod Bo\u017ejega blagoslova i ljudskog napora. Ne dolazi samo od sebe. I nema ga bez molitve i euharistije, kao i na\u0161e \u017earke \u017eelje, volje i spremnosti da nas molitva i euharistija preobrazi, kao \u0161to je preobrazila u\u010denike iz Emausa, pa im je srce gorjelo dok im je tuma\u010dio pisma. Nisu bez razloga na\u0161i biskupi uz Branimirovu godinu, koje \u010detrdeseta obljetnica pada dogodine, oblikovali jednostavno pravilo koje valja usvojiti i provoditi: Hrvatska katoli\u010dka obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Draga bra\u0107o i sestre! Dao Bog da dana\u0161nji i budu\u0107i \u010dlanovi ove \u017eupe Marijinoga Uznesenja sve vi\u0161e budu svjesni va\u017enosti molitve i euharistije po kojima raste \u017eupna svijest i odgovornost koju su primili po kr\u0161tenju. Neka sada\u0161nje obitelji i njihovi potomci ljubomorno \u010duvaju ono \u0161to su naslijedili. Neka prinose kruh i vino, pjevaju i mole, slu\u0161aju i razmatraju o svetim Tajnama koje izgra\u0111uje Crkvu. Neka svim \u010dlanovima \u017eupe ova godi\u0161njica bude prigoda obnoviti svoj krsni savez s Bogom i o\u010ditovati kako i oni, poput njihovih starih, \u017eele \u017eivjeti od vjere i svetih sakramenata. Preporu\u010dimo vjernike ove \u017eupe neka se dnevno mole i dru\u017ee s Isusom i neka se hrane svetim Tijelom njegovim kako bi mogli svjedo\u010diti da je on jedini otkupitelj \u010dovjeka, koji ima odgovore na sva njihova \u017eivotna pitanja. On nosi klju\u010deve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.&nbsp; &nbsp;<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\">\u2720 &nbsp;\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">Belafu\u017ea, 1. prosinca 2018.<\/p>\n<p style=\"text-align: justify;\">&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>\u017dupa Marijina Uznesenja na Belafu\u017ei &#8211;&nbsp; 50 godina od njezinoga osnutka &nbsp;&#8211; 1. \u017dupa Marijina Uznesenja na Belafu\u017ei obilje\u017eava godi\u0161njicu <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=30419\" title=\"ZADAR: JUBILEJ 50 G. \u017dUPE NA BELAFU\u017dI &#8211; PROPOVIJED mons. \u017d. PULJI\u0106A\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":30420,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/P1015078.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30419"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30419"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30419\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30421,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30419\/revisions\/30421"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30420"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30419"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30419"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30419"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}