1. Dana\u0161nja nedjelja, kojom zavr\u0161ava liturgijska godina, posve\u0107ena je Kristu Kralju, gospodaru vremena i prostora. Tako svaku godinu pohranjujemo u arhiv povijesti gdje \u0107e biti \u010duvana do sudnjeg dana, kad \u0107e o njoj Krist izre\u0107i svoj sudski pravorijek. Ovim blagdanom, koji je ustanovljen 1925. godine, nagla\u0161ava se cilj liturgije i povijesti, a to je proslava Gospodara vremena, koji je \u201epo\u010detak i svr\u0161etak, alfa i omega\u201c, kako upisujemo na uskrsnoj svije\u0107i u liturgijskom bdijenju. Jer, \u201enjegova su vremena i vjekovi\u201c. Sveti tekstovi iz Biblije daju naslutiti o kakvom se kralju radi. Prorok Ezekijel napr. (Ez 34, 11-17) prikazuje ga kao pastira koji sabire, \u010duva i njeguje svoje stado, povija ranjene, krijepi nemo\u0107ne, tra\u017ei izgubljene, a za svoje ovce spreman je i \u017eivot dati. Ni traga onom poznatom spektaklu koji resi ovozemaljske kraljeve. Krist je kralj, ali njegov je kraljevstvo sasvim druga\u010dije. Ne vlada silom, ve\u0107 ljubavlju. Njegova su posebna briga besku\u0107nici, gladni, napu\u0161teni, potrebni. On nagra\u0111uje sve one koji prime prognane i nahrane gladne, koji pohode utamni\u010dene i utje\u0161e one koji su o\u017ealo\u0161\u0107eni. A njegov kona\u010dni sud sro\u010den je lapidarno i jasno: Poznajem vas jer ste vi mene u njima prepoznali. U\u0111ite stoga u veselje Gospodara svoga.<\/p>\n
Prorok Danijel u ve\u010dera\u0161njem \u010ditanju veli kako je njegova vlast i kraljevstvo vje\u010dno koje nikada pro\u0107i ne\u0107e, pa ga i on i Ivan u Otkrivenju vide kako dolazi s oblacima na kraju svijeta, jer on je Alfa i Omega! U bo\u017ei\u0107nom vremenu dolaze mu pokloniti se kao djetetu trojica kraljeva s istoka. A kad je odrastao, pokazao je mo\u0107 koju nikada nisu imali drugi kraljevi: Lije\u010dio je bolesne, osloba\u0111ao opsjednute, sti\u0161avao oluju na moru i zapovijedao mrtvima neka ustanu. Nije to me\u0111utim koristio kako bi vladao ljudima. Dapa\u010de, naredio je svima koji \u017eele za njim i\u0107i, neka slu\u017ee drugima. A kad ga jednom zbog u\u010dinjenoga \u010duda narod htjede u\u010diniti kraljem, on se sklonio i nestao izme\u0111u njih. Jer, nije do\u0161ao da mu slu\u017ee ve\u0107 da on slu\u017ei. Sam je pred Pilatom priznao kako njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (usp. Iv 18, 36).<\/p>\n
2. U nekoj dalekoj zemlji na istoku, veli jedna pri\u010da, kralj htio vidjeti kakvi su njegovi podanici. Obukao se u prosja\u010dko odijelo pa po\u0161ao vidjeti kako \u0107e se ljudi prema njemu ophoditi. I do\u017eivio je sva\u0161ta. Jedni su ga s pragu grdili i gonili daju\u0107i mu ostarjeli kruh i nazivaju\u0107i ga \u201eskitnicom i neradnikom\u201c. Drugi su izdaleka vikali i psovali, a tre\u0107i su \u010dak i pse pu\u0161tali neka ga popla\u0161e i otjeraju. Na kraju sela siromah je u\u0161ao u jednu ku\u0107u dvoje staraca koji su ga primili i pogostili onim \u0161to su imali: \u0161alicom mlijeka i kri\u0161kom kruha. \u201eProsjak\u201c se vratio u kraljevske odaje, pa slijede\u0107ega dana uputio pozivnicu podanicima neka do\u0111u na kraljevsku gozbu. Ljudi su se osjetili po\u010da\u0161\u0107enima \u0161to ih kralj zove. Obukli su najljep\u0161a odijela i krenuli prema kraljevskom dvorcu. Svakoga je za stolom \u010dekalo ispisano njegovo ime.<\/p>\n
Kada je odsvirala sve\u010dana himna, po\u010deli su poslu\u017enici donositi hranu i dvoriti goste. Iznena\u0111enje je bilo veliko, jer to nije nalikovalo na kraljevsku gozbu, ve\u0107 na sirotinjski ru\u010dak: Poslu\u017enici su servirali stari pljesnjivi kruh, otpatke od patate, trulo vo\u0107e i povr\u0107e. Jedino ispred dvoje staraca, koji su neki dan pogostili onog preru\u0161enog siromaha, bio je serviran obilat kraljevski ru\u010dak. A kada se u dvorani pojavio onaj \u201eprosjak\u201c, okupljeni su bili u \u010dudu i pitali otkud ovaj u kraljevskoj pala\u010di? Kako su ga stra\u017eari propustili? No, pravo iznena\u0111enje je nastalo kad je odlo\u017eio sirotinjsko odijelo i kapu, a uzvanici prepoznali svoga kralja i ostali bez daha. A onda pognute glave \u010duli su samo jednu re\u010denicu: Za ru\u010dak ste dobili upravo ono \u0161to ste neki dan meni u svojim ku\u0107ama ponudili.<\/p>\n
3. Isus je poput ovoga kralja, neprimjetan me\u0111u nama u likovima najpotrebnijih. Stoga susresti siromaha i biti prema njemu velikodu\u0161an, zna\u010di susresti samoga Krista. Ju\u010der je Hrvatski Caritas obilje\u017eio 25 godina svoga rada. Nisam mogao zbog sve\u010danosti svetoga Kr\u0161evana po\u0107i u Zagrebu, pa sam \u010destitao predsjedniku Caritasa, mons. Josipu Mrzljaku, i zahvalio \u0161to je na\u0161 Caritas o\u010ditovao ljubav i pomo\u0107 u brojnim nevoljama diljem Domovine i svijeta. Nesebi\u010dno je lije\u010dio rane siroma\u0161nih i starih, bolesnih, \u017ealosnih i napu\u0161tenih, rubnih i prezrenih, u duhovnim krizama i psihi\u010dkim te\u0161ko\u0107ama, djecu bez roditelja i sa smetnjama, invalide i udovice, osamljene i ovisne, \u017ertve nepravde, prognanike i izbjeglice. I nema kraja toj silnoj procesiji potrebnika o kojima je na\u0161 Caritas vodio brigu, te velikom strpljivo\u0161\u0107u, blago\u0161\u0107u i ustrajno\u0161\u0107u prepoznavao u njima lice \u201esiroma\u0161noga i napu\u0161tenoga Krista\u201c. Jer, On nam je poru\u010dio da \u201e\u0161to god dobra u\u010dinimo jednome od njegove najmanje bra\u0107e, njemu smo u\u010dinili\u201c (vidi, Mt 25, 40).<\/p>\n
U razgovoru s Pilatom ve\u010deras smo \u010duli Isusa kako veli \u201eda njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta\u201c (Iv 18, 34). Ovozemaljskim kraljevima, naime, va\u017eni bogati, mo\u0107i, uspje\u0161ni i jaki ljudi. Kralju Isusu va\u017eni su oni koji dobro \u010dine, poma\u017eu siromasima, hrane gladne, brinu se za bolesne, posje\u0107uju zatvorenike, \u017eive po ljubavi. A kad Sin \u010covje\u010dji do\u0111e u slavi i svi an\u0111eli njegovi s njime, nadamo kako \u0107e nas prepoznati jer smo vr\u0161ili zakon ljubavi. Stoga njemu, kralju ljudskih srdaca, ve\u0107 danas povjeravamo svoju vje\u010dnost i budu\u0107nost. I izri\u010demo pohvalnu pjesmu koju je sro\u010dila hrvatska du\u0161a dok je u zanosu o njemu razmi\u0161ljala: \u201eIsuse Kralju, Isuse slavo, vje\u010dna Ti hvala beskrajna \u010dast. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji tko nam \u0161to mo\u017ee, ti si nam snaga, ljubav i strah\u201c. Slava Ti, kralju, slava ti Bo\u017ee! Amen. <\/p>\n
\u2720 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, 25. studenoga 2018.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"