Ovo je re\u010denica u koju je sv. Pavao sa\u017eeo sav svoj \u017eivot. Nakon \u0161to je susreo Isusa Krista, Isus Krist je postao njegov \u017eivot, smisao njegovog postojanja. Prva Crkva je to dobro prepoznala. I zato je, u skladu s onim pozivom posljednjeg, od Crkve bio pozvan: Prijatelju, pomakni se navi\u0161e! Tim pozivom, o kojemu on sam \u010desto govori, ali kojega nam prenose i Djela apostolska, postao je apostol Isusa Krista. Iako je kako sam ka\u017ee o sebi, bio najmanji me\u0111u apostolima i ne dostojan zvati se apostolom jer je progonio Crkvu Bo\u017eju (usp. 1 Kor 15, 9), bio je od Crkve izdvojen, pozvan da se pomakne bavi\u0161e i poslan u njezino ime donositi evan\u0111elje do kraja zemlje. \u010citamo: \u201eDok su jednom obavljali slu\u017ebu Bo\u017eju i postili, re\u010de Duh Sveti: “De mi odlu\u010dite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.” Onda su postili, molili, polo\u017eili na njih ruke i otpustili ih\u201c (Dj 13, 2-3). Tim je zapo\u010delo novo razdoblje Pavlovog \u017eivota u Kristu. I novi iskorak Crkve u suo\u010davanju sa izazovima svijeta. I \u010dinio je to neumorno, rije\u010dju i svjedo\u010danstvom \u017eivota, koje na neki na\u010din osje\u0107amo i u ulomku iz Poslanice Filipljanima. \u010cinio je to sv. Pavao i po svojim poslanicama koje su postale sastavni dio Svetog pisma, a tim i Bo\u017eja poruka spasenja svim ljudima i svim vremenima. \u010cinio je to i izborom u\u010denika koje je znao prepoznati, izdvojiti i osposobiti da se, kad se dogodi ono \u0161to je \u017eelio, a \u017eelio je oti\u0107i i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje, mo\u017ee nastaviti na svaki na\u010din Krist navje\u0161\u0107ivati.<\/p>\n
Meni je \u017eivjeti Krist, a umrijeti dobitak!, re\u010denica je u koju je mogu\u0107e sa\u017eeti i \u017eivot blagopokojnog dubrova\u010dkog biskupa, neslu\u017ebenog suutemeljitelja dru\u017ebe K\u0107eri milosr\u0111a i va\u0161eg sumje\u0161tanina Josipa Mar\u010deli\u0107a, koji nas je o devedesetoj godi\u0161njici svoje smrti danas okupio u mjestu svoga ro\u0111enja, crkvi svoga kr\u0161tenja i u blizini svojih posmrtnih ostataka koji \u010dekaju uskrsnu\u0107e. Izra\u017eavaju\u0107i preko vas, potomaka i nasljednika, zahvalnost Dubrova\u010dke biskupije onima koji su nam darovali ovoga iznimnog \u010dovjeka i biskupa, a osobito njemu samome za nesebi\u010dno biskupsko slu\u017eenje, \u017eelim i u njegovom \u017eivotu prepoznati milosni dar Duha Svetoga i poziv: Prijatelju, pomakni se navi\u0161e!<\/p>\n
Taj se poziv, preko njegove obitelji, koja se, kako pi\u0161e don Stanko Lasi\u0107 u njegovom \u017eivotopisu, odlikovala radino\u0161\u0107u i po\u0161tenjem i u kojoj je vladao onaj poznati hrvatski osje\u0107aj mjere, reda i odanosti temeljnim vrijednostima me\u0111u kojima je bila vjerska ukorijenjenost preno\u0161ena od koljena na koljeno kao najve\u0107a svetinja, pretvorio ponajprije u poziv biti kr\u0161\u0107anin koji se, nakon osnovne \u0161kole u rodnom Preku, pretvorio u poziv na sve\u0107eni\u0161tvo.<\/p>\n
Vjerojatno je i izbor njegovog nadbiskupa da ga po\u0161alje na postdiplomski studij u Be\u010d bio plod tog poziva, a ne njegovih ambicija, kao i to da je, po zavr\u0161etku studija, imenovan profesorom, a zatim i rektorom Zadarske teologije. U svakom slu\u010daju taj poziv: Prijatelju, pomakni se navi\u0161e!, bila je odluka pape Lava XIII. da ga imenuje naslovnim biskupom Tanskim i upraviteljem Kotorske biskupije. Nakon \u0161to je zare\u0111en za biskupa u Zadru 12. velja\u010de 1893. pod geslom In cruce salus \u2013 U kri\u017eu je spas! i s grbom u kojemu se prepoznaje Kristova la\u0111a \u2013 Crkva \u2013 u oluji koja svoj spas vidi u kri\u017eu obasjanom uskrsnim svijetlom, krenuo je odlu\u010dno u Kotor, ali je i vrlo brzo, ve\u0107 18. svibnja 1894., imenovan Dubrova\u010dkim biskupom.<\/p>\n
<\/p>\n
U Dubrovnik je s istim simbolima do\u0161ao 24. lipnja 1894. i u zauzetom i op\u0107e poznatom radu dozvoljavaju\u0107i, poput sv. Pavla u dana\u0161njem ulomku iz Poslanice Filipljanima, da se u svemu njegovom posvema\u0161njom odva\u017eno\u0161\u0107u Krist veli\u010da.<\/p>\n
Nemogu\u0107e je u jednoj propovijedi sa\u017eeti 34 godine njegovog plodnog i neumornog djelovanja pa \u0107u spomenuti \u010detiri stvari koje ga osobito predstavljaju i pribli\u017eavaju primjeru sv. Pavla.<\/p>\n
Prvo \u0161to ga, na neki na\u010din, \u010dini sli\u010dnim sv. Pavlu su njegove osobne zna\u010dajke. Ka\u017ee don Stanko Lasi\u0107 u navedenom djelu da je biskup Mar\u010deli\u0107 zra\u010dio plemenito\u0161\u0107u, ljubavlju, nesebi\u010dno\u0161\u0107u i u\u010deno\u0161\u0107u. I dodaje ne\u0161to \u0161to je svojstveno sv. Pavlu, ako se s njim uop\u0107e netko mo\u017ee mjeriti, da je ozna\u010dio jedno vrijeme i na nj utjecao, osobito isti\u010du\u0107i da je snaga narodnog jedinstva i zalog njegove opstojnosti.<\/p>\n
Druga stvar koja ga \u010dini sli\u010dnim sv. Pavlu su njegove pastirske poslanice \u2013 ima ih oko pedeset \u2013 u kojima je taj revni i u\u010deni biskup tuma\u010dio evan\u0111elje Isusa Krista kao profesor i zauzeti pastir. Don Stanko Lasi\u0107 isti\u010de da se te poslanice odlikuju jasno\u0107om, kratkim re\u010denicama \u2013 mo\u017eda je po ovome ispred sv. Pavla \u2013 \u010destim usporedbama iz \u017eivota i razumljive svim slojevima, da sve odi\u0161u evan\u0111eoskim duhom, imaju pred sobom stvarne ljude i da su utemeljene na Svetom pismu.<\/p>\n
Tre\u0107a stvar koja ga \u010dini sli\u010dnim sv. Pavlu su njegovi pastirski pohodi. Sv. Pavao je nekoliko puta do\u0161ao do kraja tada poznatog svijeta, a na\u0161 biskup je devet puta do\u0161ao do kraja svake \u017eupe Dubrova\u010dke biskupije, u svakoj je \u017eupi ostajao vi\u0161e dana. I ni\u0161ta ga nije moglo u tom poslu sprije\u010diti kao \u0161to ni sv. Pavla nisu pote\u0161ko\u0107e mogle sprije\u010diti u njegovom misionarskom djelovanju. Obilazio je \u017eupe, crkve, kapele po brdima i poljima. U susretima je bio ljubazan, jednostavan, pristupa\u010dan. I za svakoga je imao lijepu rije\u010d. Njegovi pastirski pohodi bili su zapravo duhovna obnova i misije konkretne \u017eupe.<\/p>\n
I, na kraju, \u010detvrta stvar koja ga \u010dini sli\u010dnim sv. Pavlu, a zahvaljuju\u0107i kojoj i imamo prvu hrvatsku bla\u017eenicu, bl. Mariju Propetog Isusa iz Blata i redovni\u010dku kongregaciju K\u0107eri milosr\u0111a koja je svojim plodnim radom do\u0161la do krajeva svijeta, je njegova sposobnost uo\u010diti poziv drugoga, pratiti taj poziv svojim molitvama i pismima i u onom trenutku kad za to do\u0111e vrijeme odlu\u010dno re\u0107i: Prijatelju, pomakni se navi\u0161e! Iskreno, moram priznati da me osobno impresionira dar koji je imao za uo\u010diti potencijal poziva koji je u sebi nosila bl. Marija Propetog jo\u0161 dok je bila djevoj\u010dica i profinjenost na\u010dina na koji je pratio njezin poziv i pomogao joj da ona sama do\u0111e do odgovora na taj poziv, ponizno priznaju\u0107i da je to njezin, a ne njegov poziv. Izdvojiti \u0107u, za ogledni primjer, nekoliko re\u010denica iz njegovog prvog sa\u010duvanog pisma Mariji Petkovi\u0107 datiranog 19. rujna 1918.: \u201eVi\u0161e puta sam ti piso, sve vi\u0161e o tvojoj dobroj volji, u tomu treba da bude\u0161 sasma slobodna i da se slobodno odlu\u010di\u0161, onda \u0107e\u0161 biti ka\u0161nje mirnija i kod Boga \u0107e\u0161 imati vi\u0161e zasluga, bit \u0107e sve tvoje. Bog nas ljubi, al’ \u010dasti na\u0161u slobodu, \u0161to slobodno odlu\u010dimo to mu je najdra\u017ee. Ka\u017eem ti \u0161to mislim i donekle \u017eelim, ali moja nije kona\u010dna, ti treba da odlu\u010di\u0161.\u201c<\/p>\n
Stoje\u0107i pred vama kao nasljednik biskupa Josipa Mar\u010deli\u0107a i dive\u0107i se njegovoj pastirskoj slu\u017ebi, htio bih i sam biti poput njega. Mo\u017eda se i vama, naravno u va\u0161im zvanjima, javlja sli\u010dan osje\u0107aj. Ali mi ga ne mo\u017eemo imitirati. \u201ePostoje \u2013 ka\u017ee papa Franjo u svojoj najnovijoj apostolskoj pobudnici o svetosti Gaudete et exsultate \u2013 svjedo\u010danstva koja su korisna i poticajna, ali nismo stvoreni zato da imitiramo nekoga drugoga, jer bi nas to \u010dak moglo dovesti do toga da se udaljimo od jedincatog i to\u010dno odre\u0111enog puta koji Gospodin za nas \u010duva.\u201c \u0160to, me\u0111utim, mo\u017eemo, nakon \u0161to smo razmi\u0161ljali o njemu, njegovom \u017eivotu i pozivu: Prijatelju, pomakni se navi\u0161e!, ali i njegovom na\u010dinu da taj poziv otkrije i prenese drugima?<\/p>\n
Mo\u017eemo prepoznati svoj put i na tom putu, poput sv. Pavla, tolikih drugih kroz povijest Crkve, a me\u0111u kojima su i blagopokojni biskup Josip Mar\u010deli\u0107 i bl. Marija Propetog Isusa Petkovi\u0107, dati ono najbolje od sebe u ostvarenju svoga poziva. Neka nas u tom nastojanju prati molitva blagopokojnog biskupa Josipa za kojega i mi molimo, kao i zagovor bl. Marije Propetog Isusa Petkovi\u0107. Amen. <\/p>\n
Mons. Mate Uzini\u0107, biskup dubrova\u010dki<\/p>\n
Preko, 3. studenoga 2018. godine<\/p>\n
[1] Josip Grgur Mar\u010deli\u0107 rodio se u Preku na otoku Ugljanu, 23. o\u017eujka 1847. godine. Bio je biskup u Dubrovniku punih 34 godine, od 1894. do 1928. Tamo je i preminuo 31. kolovoza 1928. godine. Nakon \u0161to je postigao doktorat iz teologije na sveu\u010dili\u0161tu u Be\u010du zadarski nadbiskup Petar Dujam Maupas imenovao ga je profesorom Novoga zavjeta na Centralnom bogoslovnom sjemeni\u0161tu 1873., a malo iza toga i rektorom Bogoslovije. Papa Lav XIII. imenovao ga je dubrova\u010dkim biskupom 1894. Osobito se isticao u borbi za glagoljicu, a pokrenuo je i \u201eList dubrova\u010dke biskupije\u201c (1901.). Uz brojne pastirske pohode po \u017eupama dubrova\u010dke biskupije, pokazivao je osobitu osjetljivost za socijalno ugro\u017eene, te je bio predsjednik \u201eJavne dobrotvornosti\u201c koja je 1906. osnovala pu\u010dku kuhinju i izdr\u017eavala zakloni\u0161te sirota koje su vodile Slu\u017ebenice milosr\u0111a. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata bio je predsjednik Crvenog kri\u017ea. Na njegov poticaj, Marija Petkovi\u0107, koju je bla\u017eenom proglasio sveti Ivan Pavao II. (2003.) postavila na Blagovijest 1919. godine temelje redovni\u010dke zajednice \u201eK\u0107eri Milosr\u0111a sv. Franje\u201c, a na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1920. slu\u017ebeno je utemeljila dru\u017ebu. Zahvalna biskupu Mar\u010deli\u0107u ona ga je nazivala \u201eutemeljiteljem Dru\u017ebe K\u0107eri Milosr\u0111a\u201c.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"