Bo\u017eja zamisao o obitelji zorno opisana na prvim stranicama Biblije. Tamo stoji kako je Bog stvorio \u010dovjeka, mu\u0161ko i \u017eensko, te im u srce usadio zakone \u017eivota i ljubavi. A Bo\u017eji Sin, Isus Krist svojim utjelovljenjem i dolaskom u obitelj \u201esjedinio se sa svakim \u010dovjekom\u201c (GS 22) i sa svakom obitelji. Radio je ljudskim rukama, ljubio ljudskim srcem, te velik dio svoga \u017eivota proveo u obitelji, u Nazaretu, gdje je \u201erastao, ja\u010dao i napunjao se mudro\u0161\u0107u i milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom koja je bila u njemu\u201c (Lk 2, 40). Budu\u0107i da povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji, ona je u sredi\u0161tu Bo\u017eje pozornosti.<\/p>\n
Obitelj je gnijezdo \u017eivota <\/u><\/p>\n
Obitelj je zajednica osoba, \u201eintimna zajednica \u017eivota i ljubavi\u201c, kako stoji u Pastoralnoj konstituciji \u201eCrkva u suvremenom svijetu\u201c (GS 48). Ona biva i \u201eprvom \u0161kolom dru\u0161tvenih vrlina\u201c, a njezino po\u010delo, temelj i snaga nalazi se u ljubavi koja je \u201evelikodu\u0161na, dobrostiva, ne zavidi, ne tra\u017ei svoje.. sve pokriva, vjeruje i nada se\u201c kako pi\u0161e apostol Pavao (1 Kor 13, 4 -7). Zato se i veli da je obiteljsko zajedni\u0161tvo i zadatak i poslanje. A budu\u0107nost braka nije unaprijed predodre\u0111ena, niti \u201eu zvijezdama zapisani\u201c, ve\u0107 je predana i uru\u010dena njihovom razumu i srcu, slobodi i odgovornosti. Ali, njihovo je zajedni\u0161tvo je obilje\u017eeno i milosnim stanjem za koje se valja Bogu moliti, te isprositi zagovor, za\u0161titu i blagoslov Svete obitelji, eda bi ostvarili ono \u0161to im je po Bo\u017ejem naumu predvi\u0111eno i dodijeljeno.<\/p>\n
Obitelj je gnijezdo \u017eivota, jer utjelovljenjem Bo\u017ejeg Sina Bog je objavio koliko mu je stalo do \u010dovjeka. A u tom doga\u0111aju spasenja spoznajemo kolika je vrijednost svake ljudske osobe. Zbog toga se Crkva ne umara navije\u0161tati i braniti svetost \u017eivota. Sveti Ivan Pavao II. je pisao je kako se u na\u0161e vrijeme ra\u0111aju neki \u201enovi oblici napada na dostojanstvo ljudskog bi\u0107a\u2026u ime prava pojedina\u010dne slobode.. \u201c (usp. E\u017d 4 ). A kad je poga\u017eeno temeljno pravo na \u017eivot, Crkva osje\u0107a du\u017enost i obvezu \u201edati pravo glasa onomu tko glasa nema\u201c (E\u017d 5). I osje\u0107a se pozvanom navije\u0161tati, slaviti i biti u slu\u017ebi evan\u0111elja \u017eivota. Ona je oduvijek \u0161titila i branila dostojanstvo braka, isticala odgovornost prema \u017eivotu i odlu\u010dno promicala njegovu \u010dast i dostojanstvo. Jer, ljudski je \u017eivot svet i nepovrjediv; od za\u010detka do naravnoga svr\u0161etka. I treba ga braniti, po\u0161tivati i zauzimati se za njegovo dobro na svim podru\u010djima: kako na osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na dru\u0161tvenom, zakono-davnom, politi\u010dkom, gospodarskom, socijalnom i zdravstvenom. I to svim sredstvima \u0161to nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav.<\/p>\n
Obitelj je prva \u0161kola dru\u0161tvenih vrlina<\/u><\/p>\n
Obitelji su, naime, Bo\u017ejim darom i izborom pozvane biti \u201eduhovnim gnijezdom i ognji\u0161tem \u017eivota\u201c, te prvim i najva\u017enijim odgojiteljima djece. Oni ih poti\u010du i poma\u017eu da razvijaju umne sposobnosti, te u procesu odgoja i rasta oplemenjuju svoje osje\u0107aje i osposobljavaju volju za djelovanje. Na intelektualnoj ravni roditelji se trude prenijeti djeci istinu putem znanja i umovanja. Na \u010duvstvenoj ravni odgajaju ih za ljepotu, plemenitost i dobrotu putem ljubavi, pa\u017enje i osobnog pregnu\u0107a, a na voljnoj razini odgajaju ih za akciju i motivaciju. Svakom je roditelju i odgojitelju ozbiljan problem kako na odgojiti um, odu\u0161eviti srce i potaknuti volju djece i mladih. Nema savr\u0161ene metode koju bi se moglo nau\u010diti i primjenjivati. No, to nikako ne zna\u010di da u odgoju treba pustiti \u201evodu niz livadu\u201c i okaniti se \u201e\u0107orava posla\u201c upu\u0107ivanja i poticanja. Dapa\u010de, valja slijediti Pavlov savjet koji je uputio svom u\u010deniku Timoteju: \u201eBudi uporan,<\/em> bilo to zgodno ili nezgodno. U<\/em>vjeravaj, prijeti i zapovijedaj sa svom strpljivo\u0161\u0107u i poukom\u201c (2 Tim 4, 2). To je ispravno pedago\u0161ko pravilo koje vrijedi za sva vremena.<\/p>\n No, najva\u017enije je da roditelji kao odgojitelji koji su zadu\u017eeni pou\u010davati sami se trude biti \u0161to zreliji i savr\u0161eniji. Posebice se o\u010dekuje da se s rado\u0161\u0107u posve\u0107uju poslu koji obavljaju. Uz to bi se trebali odlikovati \u201eizvrsnom moralno\u0161\u0107u\u201c, kao osobe \u201ekoje hodaju putovima Bo\u017ejim\u201c. I ne bi smjeli umarati se poticati druge neka rastu i napreduju, neka se bore za pravdu i po\u0161tenje, a \u017eigo\u0161u la\u017e, grijeh i zlo. Neka se raduju i vesele kad mogu ne\u0161to dobro u\u010diniti i neka to ne \u010dine radi publiciteta i popularnosti. A povjerene zadatke neka obavljaju na najbolji mogu\u0107i na\u010din.<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107,<\/p>\n nadbiskup zadarski<\/p>\n Hotel Medena, Trogir, 16. listopada 2018.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"