{"id":2879,"date":"2010-12-20T11:12:30","date_gmt":"2010-12-20T11:12:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2879"},"modified":"2010-12-20T11:12:30","modified_gmt":"2010-12-20T11:12:30","slug":"nadbiskupova-rijec-redovnicama-na-rekolekciji-17-studenoga-2010","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2879","title":{"rendered":"Nadbiskupova rije\u010d  redovnicama na rekolekciji, 17. studenoga 2010."},"content":{"rendered":"<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<h4>Ne\u0161to o posve\u0107enom \u017eivotu<\/h4>\n<p><strong>\u00a0<\/strong>1. Ovim kratkim priop\u0107enjem htio bih zahvaliti skupa s Vama, dragi redovnici i redovnice, na Bo\u017ejem daru posve\u0107enog \u017eivota. Redovni\u0161tvo je usko povezano s povije\u0161\u0107u Europe. Ono je odigralo odlu\u010duju\u0107u ulogu u oblikovanju ovog na\u0161eg kontinenta preko kulture, obi\u010daja, \u0161kolstva i odgoja. Bilo bi zanimljivo prelistati stranicama povijesti i i\u0161\u010ditavati razloge i pojavak pojedinih redovni\u010dkih zajednica. Otkrili bismo tako da je redovni\u0161tvo ve\u0107im dijelom bilo pokazateljem promjenljivih vremena i smjerokazom u nova stolje\u0107a.<\/p>\n<p>Pojava sv. Benedikta s klasi\u010dnim &#8220;ora et labora&#8221; bila je poput socijalnog stabilizatora u doba velikih seoba naroda. Njegova mona\u0161ka tradicija utisnula je svoj pe\u010dat na rano srednjovjekovno agrarno dru\u0161tvo. Prosja\u010dki pokret sv. Franje i sv. Dominika poprima svoj unutarnji i vanjski oblik s nastankom gradova i urbanog civilizacijskog \u017eivota u kasnom Srednjem vijeku pri izlasku iz feudalizma. Dru\u017eba sv. Ignacija iz Loyole dobiva svoj povijesni profil po\u010detkom modernog vijeka u duhovnom srazu s izazovom reformacije i misijskih krajeva. 19. stolje\u0107e obilje\u017eeno je osnivanjem mnogih \u017eenskih grana apostolskog obilje\u017eja s ciljem ubla\u017eavanja vjerskih i socijalnih problema koje je sa sobom donijela industrijalizacija.<\/p>\n<p>U ovom sada\u0161njem vremenu u kojem se nalazi Europa pro\u017eivljavamo neku vrstu &#8220;izgona duhovnih evan\u0111eoskih vrednota&#8221;. \u017divi se kao da Boga nema, a za duhovne stvarnosti nema &#8220;interesa na tr\u017ei\u0161tu&#8221;. \u010cini nam se da se sada pojavljuju novi aeropazi gdje bi redovnici trebali biti &#8220;kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta&#8221;, te svjedo\u010diti poput sv. Pavla na Aeropagu u Ateni. Ti &#8220;novi aeropazi&#8221; su npr. sveu\u010dili\u0161ta, \u0161kole, istra\u017eivala\u010dki centri, novinske ku\u0107e, krugoval, dalekovidnica i mnoge druge kulturne institucije.\u00a0\u00a0<\/p>\n<p>2. Istina, \u010desto izgleda kao da je Europa umorna, da su redovnici zbunjeni, da kr\u0161\u0107anstvo ni\u0161ta novog ne nudi. Onima koji su dr\u017eali da je kr\u0161\u0107anstvo &#8220;zastarjelo&#8221;, umorno i na isteku snaga G. Bernanos je neko\u0107 uzviknuo: &#8220;Evan\u0111elje je mlado, samo vi ste stari!&#8221; Redovita Sinoda biskupa o posve\u0107enom \u017eivotu, na kojoj sam imao \u010dast sudjelovati u ime na\u0161e BK, izrazila je vjeru i nadu u preobra\u017eavaju\u0107u snagu i vitalnost posve\u0107enog \u017eivota. Posve\u0107eni \u017eivot je sastavni dio Crkve i njezinog poslanja u svijetu. On je nu\u017eno vezan uz njezinu povijest. Zato, dok je Crkve, bit \u0107e i posve\u0107enog \u017eivota, jer Crkva je sveta. Brojnost i raznolika orijentiranost pojedinih redova o\u010dituje se:<\/p>\n<p>&#8211;\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 od ti\u0161ine samostanskih \u0107elija do aktivnog apostolskog uranjanja u napu\u010denim \u010det\u00advrtima velikih gradova;<\/p>\n<p>&#8211;\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 od razmatranja i kontemplacije do apostolata i akcije;<\/p>\n<p>&#8211;\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 od povla\u010denja iz svijeta do stvarala\u010dkih nastupa u obavijesnim sred\u00adstvima;<\/p>\n<p>&#8211;\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 od mona\u0161ke stabilnosti do misionarske pokretljivosti i mobilnosti.<\/p>\n<p>Da bi se danas ostvarila vitalnost posve\u0107enog \u017eivota, kao i nova evan\u00adgelizacija, potrebna je prema posino-dalnom dokumentu &#8220;Vita consecrata&#8221; \u010detverostruka vjernost:<\/p>\n<p>1. Vjernost Kristu i Evan\u0111elju\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n<p>2. Vjernost Crkvi i njezinom misijskom \u00a0<\/p>\n<p>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 poslanju<\/p>\n<p>3. Vjernost idealima posve\u0107enog \u017eivota i<\/p>\n<p>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 karizmi osniva\u010da\u00a0\u00a0<\/p>\n<p>4. Vjernost \u010dovjeku svog vremena<\/p>\n<p>Svjesni svega toga, sinodalni su oci svoju poruku svijetu, redov\u00adnicima i ljudima dobre volje obilje\u017eili rado\u0161\u0107u zbog \u010dinjenice postojanja posve\u0107enog \u017eivota. &#8220;Posve\u0107eni \u017eivot u tijeku cijele crkvene povijesti bio je \u017eiva prisutnost dje\u00adlovanja Duha Bo\u017ejega, povla\u0161teni prostor ljubavi prema Bogu i bli\u017enjemu, kao svjedo\u010danstvo bo\u017eanskog nauma da od \u010dovje\u010danstva u\u010dini veliku obitelj djece Bo\u017eje&#8221;. Taj isti Duh, zaklju\u010duju svoju poruku biskupi, &#8220;ne\u0107e prestati upravljati svoju Crkvu novim i drevnim oblicima neiscrpne svetosti&#8221;.<\/p>\n<p>Koja su o\u010dekivanja od redovnika danas? \u0160to mo\u017ee o\u010dekivati od njih Crkva u Hrvata u ovo na\u0161e izazovno vrijeme? Provido-nosno je da se u ovo znakovito vrijeme pravog &#8220;veleprevrata&#8221; Crkva prije \u0161esnaest godine sabrala s \u010detiri strane vjetra da razmotri ulogu posve\u0107enog \u017eivota. Poznato je, naime, da su Bogu posve\u0107ene osobe kao i pojedini redovi u povijesti Crkve \u010desto odigrali ulogu putokaza. Bili su &#8220;kriti\u010dka svijest i savjest&#8221; svojih suvre\u00admenika. Oni su znali u ime Isusovog siroma\u0161tva i osobnog opredjeljenja za prezrene i napu\u0161tene optu\u017eivati bogata\u0161e i &#8220;uznemirivati knezove o\u010dekiva\u00adnjem parusije&#8221;. Nisu se bojali kritizirati \u017eivot kr\u0161\u0107ana kad je on po\u010divao &#8220;na o\u010dijukanju s dr\u017eavnom mo\u0107i&#8221;. Bili su svjesni da se u ime Isusovo ne mogu ni s kim praviti kompromisi.<\/p>\n<p>3. Kad sam bio na jednom skupu redovnika u Dubrovniku predava\u010d je u svom izlaganju postavio znakovito pitanje: &#8216;Znaju li redovnici sanjati budu\u0107nost?&#8217; U kontekstu toga pitanja spomenuo bih kako su neki sinodalni oci govorili o redovnicima kao o &#8216;svojevrsnim sanjarima&#8217; (biskup kapucin Egger) i &#8216;nepopravljivim optimistima&#8217; (pokojni general salezijanaca Vigano). Pogledamo li stvarnosti u o\u010di, suo\u010dit \u0107emo se s \u010dinjenicom koje iznena\u0111uje i boli. U &#8216;kr\u0161\u0107anskom okru\u017eenju&#8217; sve je manje optimizma, a sve vi\u0161e depresije, apati\u010dnosti, bezvoljnosti. Nedostaju &#8216;sanjari i optimisti&#8217;.<\/p>\n<p>O\u010dekivati je da \u0107e i sada u ovom povijesnom kairosu Duh Bo\u017eji &#8220;zgrabiti&#8221; pojedince u svom narodu kako bi i u ovom izazovnom vremenu &#8220;ludovanja&#8221; i &#8220;previranja&#8221; mogli stati uz program Isusovog &#8220;Govora na gori&#8221; i opstati pred silnim stupicama i zavo\u0111enjima modernog svijeta. Budu\u0107i da je Crkva, kao Misti\u010dno Tijelo u jedinstvu i raznolikosti, sazdana\u00a0 na sakramentima, slu\u017ebama i karizmama, o\u010dekivati je da Bogu posve\u0107ene osobe prepoznaju to &#8220;crkveno trojstvo u njezinom jedinstvu&#8221;.<\/p>\n<p>Znakovito je da je prvi Dan Bogu posve\u0107enih osoba proslavljen u jubilarnoj godini 1997.,\u00a0 koja je bila posve\u0107ena Isusu Kristu, sakramentu kr\u0161tenja i krjeposti vjere. Neka vam sveta Sto\u0161ija i drugi zadarski za\u0161titnici, kao i utemeljitelji Va\u0161ih redova, po\u0161tovane \u010dasne sestre, isprose milost da \u017eivite radikalno svoje kr\u0161tenje. Hrvatska, koja je u ratu bila oplja\u010dkana i razorena, te jo\u0161 uvijek lije\u010di svoje rane, treba odva\u017enih graditelja i obnovitelja. Treba ustrajnih molitelja koji \u0107e prositi blagoslov i sre\u0107u ovom narodu. Treba tje\u0161itelja i lije\u010dnika du\u0161a koji \u0107e dobrotom i ljubavlju lije\u010diti nanesene rane.<\/p>\n<p>Neka vas nadahnjuju divni uzori va\u0161ih utemeljitelja koji su pred svetohrani\u0161tem i pod Isusovim kri\u017eem otkrivali kako biti bri\u017eljivi i dobri prema ljudima, posebice prema malenima, siroma\u0161nima i potrebnima. Iskrenom dobrotom i maj\u010dinskim srcem ne prestajte tra\u017eiti Isusa na popri\u0161tima ljudskog jada. I neka vam ne dodija \u010diniti dobro. S pjesmom na usnama i s rado\u0161\u0107u punim srcem zahvaljujte i kli\u010dite: &#8216;Velika nam djela u\u010dini Svesilni, sveto je ime Njegovo&#8217;! I budite vjerne Kristu i Evan\u0111elju, Crkvi i njezinom misijskom poslanju, kao i idealima posve\u0107enog \u017eivota i karizmi svoga osniva\u010da. Bog vas blagoslovio.<\/p>\n<p><em>Mons. \u017delimir Pulji\u0107, <\/em><em><br \/>\n<\/em><em>nadbiskup zadarski<\/em><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em><br \/>\n<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>\u00a0 Ne\u0161to o posve\u0107enom \u017eivotu \u00a01. Ovim kratkim priop\u0107enjem htio bih zahvaliti skupa s Vama, dragi redovnici i redovnice, na <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2879\" title=\"Nadbiskupova rije\u010d  redovnicama na rekolekciji, 17. studenoga 2010.\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2879"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2879"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2879\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2880,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2879\/revisions\/2880"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2879"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2879"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2879"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}