(\u010citanja: Job 19, 23-27; Ps 27; Rim 5, 5-11; Iv 6, 37-40)<\/em><\/strong><\/p>\n 1. Danas slavimo svetkovinu Svih svetih, a sutradan spomen svih vjernih mrtvih ili Du\u0161ni dan. Danas i sutra mno\u0161tvo ljudi po\u0107i \u0107e na groblja upaliti svije\u0107u, okititi grobove i moliti se za du\u0161e svojih dragih pokojnika. Ovim \u010dinom otimamo ih zaboravu, a ujedno izri\u010demo zahvalnost za dobro koje su u\u010dinili. Sje\u0107amo se onih koji su \u017eivjeli me\u0111u nama, a sada su u vje\u010dnosti. Sje\u0107amo ih se \u017eivom vjerom pisca Jobove knjige koji veli: Znam dobro, moj Izbavitelj \u017eivi i posljednji \u0107e on nad zemljom ustati. A kada se probudim k sebi \u0107e me di\u0107i, pa \u0107u Boga gledati’.<\/p>\n Ovi tmasti oblaci i tmurna jesen podsje\u0107aju nas na umiranje. Umire priroda, dani bivaju kra\u0107i, a okoli\u0161 i atmosfera sve maglovitija. Spomendan svih vjernih mrtvih, Du\u0161ni dan, dobro se uklapa u taj okvir. Ovakvi pak susreti na grobljima name\u0107u po sebi temu budu\u0107ega \u017eivota, smrti i kraja ovozemnog boravka. A mi, na\u017ealost, \u010desto \u017eivimo kao da smrti nema, ili kao da nam do\u0107i ne\u0107e. A ona je ‘sigurna \u010dinjenica’. Nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako jasno, i usudio bih se re\u0107i, pravedno \u0161to ljude \u010dini jednakima, kao smrt. Pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161tu. Ona ne poznaje nacionalne, vjerske, rasne ili neke druge privilegije i razlike. I nije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo. I jo\u0161 vi\u0161e. Svaki na\u0161 trenutak; sve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno.<\/p>\n 2. Svi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti odvijaju se pod sjenom smrti. U tom vidu jedan romanopisac veli da je ‘smrt sigurna \u010dinjenica, jer svi putovi vode do nje, a sve \u0161to \u010dinimo priprava je za nju (\u2026). Uvijek smo joj bli\u017ee, nikad dalje. Pa ako je tako (\u2026) za\u0161to se \u010dudimo kad do\u0111e. Zemaljski \u017eivot je varljiv, veli on, a vje\u010dnost je bolja’ (Me\u0161a Selimovi\u0107, Dervi\u0161 i smrt). Zabrinjava nas, me\u0111utim, \u010dinjenica \u0161to se smrt iselila iz na\u0161ih ku\u0107a, iz na\u0161e svijesti, stanova i okru\u017eenja. Ona kao da ne postoji kraj nas i u nama, ve\u0107 negdje tamo<\/p>\n daleko: u bolnici, stara\u010dkim domovima, sanatorijima.. Izgubili smo ono umije\u0107e opho\u0111enja s njome. Jer, sve do nedavno mrtvac je bio u ku\u0107i, oko njega smo se skupljali, ruke sklapali, molili, plakali, o njemu razgovarali. A onda sve\u010dani ispra\u0107aji, liturgija i pogrebne povorke. Smrt se kao i drugi doga\u0111aji do\u017eivljavala kao slavlje; u radosti i u \u017ealosti. To sve vi\u0161e nestaje. Posebice u urbanim naseljima gdje se pokojnika odmah poslije smrti vozi u mrtva\u010dnicu. A obred sprovoda postao sve kra\u0107i i br\u017ei. Jer, drugi sprovod \u010deka. Sve je isplanirano u sekundu. Smrt je, dakle, sve manje prisutna u na\u0161em \u017eivotu i u obitelji. Ona je zapala u neku vrstu zaborava i previda. Kao da ne postoji. I kao da se nas ne ti\u010de. Ne\u0161to neosobno o \u010demu se ne govori i nerado misli. A zaborav je zapravo samo na\u0161a obrana ili bijeg pred relano\u0161\u0107u smrti, koja, i kad je u\u0161utkana, prisutna je na svakom koraku.<\/p>\n 3. Dana\u0161nji pak dolazak na groblja pokazuje jednu drugu stranu. Na\u0161a lica nisu tu\u017ena i zaplakana kao kad se vra\u0107amo sa sprovoda. Molitvom i po\u010dastima, \u0161to ih iskazujemo svojim dragim pokojnicima, mi ispovijedamo danas da oni nisu nestali zauvijek, nego da su samo promijenili na\u010din \u017eivota. Nisu vi\u0161e u prostoru i vremenu kao mi, nego u vje\u010dnosti kod Boga. Ali, \u017eive! Znam dobro, moj Izbavitelj \u017eivi! (Job). Jer, ljubav je Bo\u017eja razlivena u srcima na\u0161im po Duhu Svetom koji nam je dan (Rim 5, 5), veli sv. Pavao. Zbog toga je ovo dan koji nas -kako lijepo zapisa pjesnik-\u00a0 ‘uko\u010denom vlati na istu stazu ti\u0161ine spaja’. A u toj ti\u0161ini beskraja ‘te\u010de jedna modra rijeka.. Svima nam je preko rijeke’; u vje\u010dnu domovinu za koju Isus re\u010de da ‘uho ljudsko nije \u010dulo, niti oko vidjelo \u0161to je Bog pripravio onima koji ga ljube’. Volja je Oca mojega, \u010duli smo Isusa u evan\u0111elju, da tko god vjeruje u njega ima \u017eivot vje\u010dni; i ja \u0107u ga uskrisiti u posljendji dan’ (Iv 6, 40).<\/p>\n Uzdignuti kri\u017eevi na grobovima na\u0161ih pokojnika govore da su oni \u017eivjeli za takvu vje\u010dnost. A svoj ovozemni \u017eivot istro\u0161ili su u nadi, vjeri i ljubavi. Okrenuti \u010delom prema nebu preko kri\u017ea na grobu s apostolom Pavlom oni nam poru\u010duju: Ne\u0107emo da \u017eivite u neznanju glede nas koji smo usnuli, ili pak da tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda \u0107e Bog i one koji usnu\u0161e u Isusu, privesti zajedno.. (usp. 1 Sol 4, 13). Znam dobro, moj Izbavitelj \u017eivi! Zahvalni Bogu za tu veliku milost vjere kojom \u0107emo ‘kad se probudimo Boga gledati’, u\u010dvr\u0161\u0107ujmo jedni druge u spoznaji da smo ovdje prolaznici i putnici; pa s Augustinom ponavljajmo: ‘Za sebe si nas stvorio, o Bo\u017ee, i nemirno je srce na\u0161e dok u Tebi ne otpo\u010dine’. I priklju\u010dimo se u duhu onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih koje pada nice pred prijestoljem Svevi\u0161njega pjevaju\u0107i: ‘Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast, mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu u vijeke vjekova. Amen!’ (Otkr 7,9)<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107,
\nnadbiskup zadarski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"