Draga bra\u0107o sve\u0107enici!<\/p>\n
1. Na svetkovinu Srca Isusova, 11. lipnja 2010. zaklju\u010dena je Sve\u0107eni\u010dka godina koju je proglasio papa Benedikt XVI. povodom 150. obljetnice smrti sv. Ivana Marije Vianneya. Sudjelovao sam na zavr\u0161nim sve\u010danostima u Rimu koje je organizirala Kongregacija za kler. Bilo je doista lijepo toga dana biti na Trgu svetoga Petra u dosada najve\u0107oj koncelebraciji sve\u0107enika, biskupa i kardinala s Petrom na\u0161ih dana. Sve\u0107eni\u010dka godina, me\u0111utim, nije bila neki spektakularni doga\u0111aj. Naprotiv, Papa nas je usmjerio na siroma\u0161nog i poniznog \u017eupnika iz Arsa. I potakao na \u2018radosnu obnovu sve\u0107eni\u010dke duhovnosti i identiteta, te sve\u0107eni\u010dkoga bratstva\u2019, kako bismo postali svjesni velikog milosnog dara koji zare\u0111ena slu\u017eba predstavlja za Crkvu i svijet.<\/p>\n
Sve\u0107enik djeluje \u2018in persona Christi Capitis\u2019 i nikada ne predla\u017ee samoga sebe, vlastitu misao i vlastiti nauk. On ljudima otkriva O\u010devo lice i put koji vodi Kristu. On ne navije\u0161ta samo \u2018rije\u010di\u2019, ve\u0107 Rije\u010d. A istinsko slu\u017eenje Rije\u010di zahtijeva da sve\u0107enik te\u017ei dubokom samoodricanju. Sve dotle da mogne s Pavlom re\u0107i: \u2018\u017eivim, ali ne vi\u0161e ja, nego Krist \u017eivi u meni\u2019. Sve\u0107enik nije \u2018gospodar\u2019, ve\u0107 sluga Rije\u010di. On nije Rije\u010d, ve\u0107 \u2018glas koji vi\u010de u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!\u2019 (Mk 1, 3). Kao \u2018alter Christus\u2019, sve\u0107enik je u slu\u017ebi ljudima, poslu\u017eitelj njihova spasenja, sre\u0107e i istinskog oslobo\u0111enja. Zato je Crkva zahvalna Bogu za neprocjenjivi dar sve\u0107enika u korist svijeta i \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n
2<\/strong>.<\/strong> Ovom godinom htjelo se odati i priznanje sve\u0107enicima za njihov apostolski rad, samozatajno slu\u017eenje, ljubav i za vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao. Zbog toga je i moto godine glasio: Kristova vjernost, sve\u0107enikova vjernost. Istina, u zadnje vrijeme, a posebice tijekom Sve\u0107eni\u010dke godine, mediji su posvetili puno prostora slu\u010dajevima zbog kojih je Crkva stra\u0161no trpjela jer su neki njezini \u2019slu\u017ebenici bili nevjerni i na sablazan svijeta\u2019 (Benedikt XVI.). Usprkos tim senzacionalisti\u010dkim napisima Papa se nije dao zbuniti, nego nam je ponudio uzor velikodu\u0161nog pastira u liku svetog Ivana Marije Vianneya koji je jednakim duhovnim poletom slavio svetu misu na oltaru i slu\u0161ao pokornike u ispovjedaonici. Narod je u njemu uo\u010dio ono \u0161to bi se uvijek moralo prepoznavati kod svakog sve\u0107enika, a to je glas Dobrog Pastira. On je \u010desto ponavljao kako \u2018treba \u017ealiti kad sve\u0107enik misu rutinski slavi\u2019, ili pak \u2018kada je bez duhovnog \u017eivota\u2019. A o uzvi\u0161enosti sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe govorio je: \u2018Kad bi sve\u0107enik shvatio koliko je velik, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, sve\u0107eni\u0161tvo je ljubav Isusova srca\u2019.<\/p>\n Draga bra\u0107o sve\u0107enici! Gospodin nam je povjerio odgovornu zada\u0107u: biti navjestiteljima njegove istine koja spa\u0161ava; biti Kristov glas u svijetu koji \u2018bje\u017ei od Boga\u2019, te govoriti i svjedo\u010diti ono \u0161to smo vidjeli i do\u017eivjeli u susretu s njim. Zato nam je s Pavlom ponavljati da smo imali osobitu milost \u0161to nas je Gospodin u Kristu \u2018izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i neporo\u010dni pred njim\u2019, te nas u \u2018ljubavi predodredio za posinstvo, za sebe, dobrohotno\u0161\u0107u svoje volje\u2019 (Ef 1, 3-5). Nama je, naime, kao i proroku Jeremiji do\u0161la rije\u010d Gospodnja: \u2018Prije nego te oblikovah u maj\u010dinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego \u0161to iz krila maj\u010dina izi\u0111e, ja te posvetih i za proroka svih naroda postavih te\u2019 (Jer 1, 4-5). Zahvaljuju\u0107i tom Bo\u017ejem pozivu i odabranju mi smo ovo \u0161to jesmo: Navjestitelji Radosne vijesti, djelitelji svetih tajna i odgojitelji Bo\u017ejeg naroda Crkve zadarske.<\/p>\n 3.<\/strong> Sve\u0107eni\u010dka godina je zavr\u0161ila. Na\u0161 sve\u0107eni\u010dki rad i slu\u017eenje je pred nama. Potaknuti primjerom Ar\u0161kog \u017eupnika poku\u0161ali smo jo\u0161 bolje upoznati ljepotu i veli\u010dinu sve\u0107eni\u010dkog poziva, te iznova \u2018otkriti\u2019 koliko su sakrament reda i euharistija sudbinski povezani. Nema, naime, sve\u0107enika bez euharistije, kao \u0161to nema euharistije bez sve\u0107enika. Sve\u0107enik \u017eivi od euharistije po kojoj se doga\u0111a \u010dudesna preobrazba \u010dovjeka, povijesti i svemira; bo\u017eanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Ona je \u2018predokus nebeske liturgije koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu kamo kao putnici te\u017eimo..\u2019 (SC 8).<\/p>\n A sve\u0107enik, veli Papa, \u2018nije samo netko tko obavlja slu\u017ebu kao \u0161to to rade drugi u dru\u0161tvu. Ne, on radi ne\u0161to \u0161to nijedno drugo ljudsko bi\u0107e ne mo\u017ee po sebi \u010diniti: u ime Isusovo izgovara rije\u010di odrje\u0161enja od grijeha na\u0161ih pa tako mijenja stanje na\u0161ega \u017eivota. On izgovara rije\u010di zahvale nad darovima kruha i vina, te \u010dinom pretvorbe uprisutnjuje Krista Uskrsnuloga. Zbog toga sve\u0107eni\u0161tvo nije obi\u010dna slu\u017eba, nego sakrament: Bog se slu\u017ei siroma\u0161nim \u010dovjekom kako bi po njemu bio nazo\u010dan me\u0111u ljudima i djelovao u njegovo ime. Ova Bo\u017eja smjelost, kojom sebe povjerava ljudskim bi\u0107ima, te usprkos na\u0161e slabosti, smatra nas sposobnima da djelujemo u njegovo ime \u2013ta je Bo\u017eja smjelost koja se izri\u010de u sve\u0107eni\u0161tvu doista velika. (Benedikt XVI., Homilija na zavr\u0161etku Sve\u0107eni\u010dke godine).<\/p>\n To je ono \u0161to smo ove godine\u00a0 promatrali i htjeli izraziti svoju radost \u0161to nam je Bog tako blizu; kao i zahvalnost \u0161to se povjerava na\u0161oj slabosti, te nas vodi i podr\u017eava u na\u0161em dnevnom \u017eivotu i radu. Veli\u010dinu i otajstvo na\u0161eg zvanja posebice do\u017eivljavamo kada nakon pretvorbe objavljujemo kako se tu na oltaru \u2018doga\u0111a tajna vjere\u2019. U tom kontekstu i na\u0161e sve\u0107eni\u0161tvo je poput euharistije \u2018tajna vjere\u2019. Isti onaj Duh, koji \u010dini da kruh postaje Tijelo Kristovo, djeluje u osobi poslu\u017eitelja u trenutku njegovoga re\u0111enja, pa je izme\u0111u njih i osobita veza. Oba su sakramenta, naime, ro\u0111eni skupa u Bo\u017ejem Srcu na Posljednjoj ve\u010deri.<\/p>\n 4.<\/strong> Draga bra\u0107o sve\u0107enici! Za liturgiju su potrebni misnici koji \u0107e slaviti i dijeliti svete tajne. Potrebni su sve\u0107enici koji \u0107e odgajati narod Bo\u017eji. Crkva i danas \u017eivi od Jahvinog obe\u0107anja da \u0107e nam \u2018dati pastire po srcu svome\u2019 (Jr 3, 15). I svjesna je kako je zvanje Bo\u017eji dar i govor koji zahtjeva i velikodu\u0161an odgovor. Stoga se ne umara pozivati vjernike neka se mole i \u010dine sve kako bi bilo dovoljno sve\u0107eni\u010dkih zvanja. Ona poziva roditelje, a napose majke, neka s rado\u0161\u0107u sura\u0111uju s poticajima Duha Bo\u017ejega i neka budu velikodu\u0161ni u darivanju svoje djece kad ih Gospodin pozove u svoju slu\u017ebu. Crkva se posebice obra\u0107a misnicima koje je Gospodin pozvao u svoj vinograd, i poti\u010de ih neka danomice \u2018prikazuju vlastiti \u017eivot u radosnoj vjernosti Gospodinu\u2019 (\u2018Pastores Dabo Vobis\u2019, 82). Oni su, naime, uz roditelje najva\u017eniji apostoli duhovnih zvanja. Oni su prvi pozvani pomagati mladima \u2018oslu\u0161kivati glasove Duha\u2019 i poticati neka se ne boje otvoriti pozivu Isusa Krista.<\/p>\n Kod ustanovljenja svetog Reda i Euharistije i mi smo, bra\u0107o sve\u0107enici, bili poimence pozvani uklju\u010diti se u bo\u017eanski plan spa\u0161avanja svijeta. I bili \u2018predodre\u0111eni\u2019 hraniti narod kruhom \u017divota. Molimo neka on, \u010diji se pogled zaustavio na \u0160imunu i Andriji, Jakovu i Ivanu dok su ribarili, na Natanaelu dok je bio pod smokvom i na Mateju dok je sjedio u carinarnici, ne prestaje pozivati i danas radnike u \u017eetvu svoju. Onima pak koje \u017eeli pridru\u017eiti svome sve\u0107eni\u0161tvu pomozimo da velikodu\u0161no odgovore njegovim poticajima. I ne zaboravimo kako je u tomu\u00a0 presudna na\u0161a osobna vjernost i na\u0161a ljubav prema Kristu i euharistiji. Dok zahvaljujemo Gospodinu \u0161to nam je otvorio svoje srce, molimo neka nas trajno napaja svojim \u017earom kako bismo i mi bili kadri darivati ljudima na\u0161eg vremena vodu iz tog vrela \u017eivota. I posebice zahvalimo za dar sve\u0107eni\u010dkog otajstva kojim mu slu\u017eimo u Crkvi njegovoj. Amen<\/p>\n Zadar, 21. lipnja 2010.<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107,
\nzadarski nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"