1. Ve\u010deras nam sveti Pavao kratko i jezgrovito iznosi temeljnu istinu kako je u Isus Kristu, po njegovoj kalvarijskoj \u017ertvi sklopljen novi savez izme\u0111u Boga i ljudi. To vi\u0161e nije savez kamenih plo\u010da, ve\u0107 savez srdaca: \u201eBit \u0107u njihov Bog, a oni moj narod\u201c. Kad je na Posljednjoj ve\u010deri Isus izgovorio rije\u010di \u201eovo je \u010da\u0161a moje krvi, novog i vje\u010dnoga saveza\u201c, bilo je jasno kako nastupa novi mesijanski savez u krivi Kristovoj po kojoj se \u010dovje\u010danstvo povezuje s Bogom i Bog s ljudima. Jer, u \u010dinu Golgotske \u017ertve dogodilo se otkupljenje i sklopljen savez. A euharistija, kao nekrvna \u017ertva Novoga Saveza, prigoda je posvijestiti na\u0161e savezni\u0161tvo s Bogom i do\u017eivjeti blizinu koja se iz tog novog saveza ra\u0111a.<\/p>\n
Blagdan Tijelova vra\u0107a nas nezaboravnoj Gospodnjoj ve\u010deri, njegovoj posljednjoj Pashi sa svojim u\u010denicima, koju je -kako pi\u0161u evan\u0111elisti- \u201evru\u0107e \u017eelio s njima blagovati\u201c. Ne\u0161to je, ipak, bilo neuobi\u010dajeno u njegovom blagovanju Pashe. Nakon blagoslova Isus daje u\u010denicima kruh uz rije\u010di: \u201eUzmite i jedite, ovo je tijelo moje\u201c. Jednako tako daje im i \u010da\u0161u i govori: \u201eUzmite i pijte, ovo je krv moja, novoga i vje\u010dnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za mnoge na opro\u0161tenje grijeha\u201c. A nakon toga izri\u010de svoju oporu\u010dnu \u017eelju: \u201eOvo \u010dinite meni na spomen\u201c. <\/p>\n
2. Stoga ve\u010deras na blagdan Presvetog Tijela i krvi Kristove, posebice razmi\u0161ljamo o Euharistiji, toj svetoj Tajni Crkve koju smo po Kristovom nalogu pozvani slaviti. Ve\u0107 dvije tisu\u0107e godina Crkva to s po\u0161tovanjem i zahvalno\u0161\u0107u \u010dini, jer \u201emisno slavlje, sredi\u0161te je kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota\u201c. Apostoli su to shvatili pa su \u201esvaki dan jednodu\u0161no i postojano hrlili u Hram, u ku\u0107ama lomili kruh, te u radosti i prostodu\u0161nosti srca, zajedni\u010dki uzimali hranu, hvale\u0107i Boga i u\u017eivaju\u0107i naklonost svega naroda\u201c (Dj 2, 46-47). Poznate Upute Didache<\/em> preporu\u010duju vjernicima neka se \u201eu dan Gospodnji saberu, lome kruh i slave Euharistiju\u201c. Kruh s neba dao si njima koji svaku slast u sebi ima. Bo\u017ee, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu muke svoje, podaj nam tako \u010dastiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osje\u0107amo u sebi plod otkupljenja tvojega.<\/p>\n Evan\u0111elist Luka u svom izvje\u0161\u0107u opisuje \u010dudo umna\u017eanja kruha. Zanimljiv je iz tog opisa prijedlog u\u010denika Isusu neka otpusti ljudi po\u0107i u sela i zaseoke da se sklone i prehrane. A to zna\u010di neka se odvoje od Isusa radi kojeg su ostavili svoje ku\u0107e i posao te do\u0161li slu\u0161ati ga u pustinji. Kad su uz to apostoli o\u010ditovali strah i bojazan da ne mogu s pet kruhova i dvije ribice nahraniti pet tisu\u0107a ljudi, Isus uzima stvar u svoje ruke. I umna\u017ea kruh s kojim \u0107e uta\u017eiti trenuta\u010dnu glad okupljenog svijeta. No, to \u0107e \u010dudo postati znakom njegove odlu\u010dnosti ostati trajno nazo\u010dan me\u0111u svojima i nikada se ne odvojiti od onih koji ga budu tra\u017eili.<\/p>\n 3. U molitvenom duhu ve\u010deras zahvaljujemo na daru Euharistije koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Zahvaljujemo Isusu \u0161to je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. \u201eO sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, du\u0161a se napunja milo\u0161\u0107u i daje nam se zalog budu\u0107e slave\u201c. Neposredno pred dramu suo\u010denja sa snagama zla i smrti, Isus nam ostavlja simbole vjernosti i ljubavi. To nam je najdra\u017ea i najdragocjenija uspomena. Ona je spomen \u010din koji najavljuje novo doba i novo vrijeme, \u201enovo nebo i novu zemlju\u201c. \u010cudesna preobrazba \u010dovjeka, povijesti i svemira; Bo\u017eanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. I to je ono \u0161to ve\u010deras zahvalno slavimo, ispovijedamo i radosno spominjemo.<\/p>\n Euharistijski Krist je u sredi\u0161tu kr\u0161\u0107anske vjere i \u017eivota kao jedini posrednik izme\u0111u Boga i ljudi. On je na\u0161a hrana i na\u0161a popudbina. To nije neki simbol ili slika, ve\u0107 \u017eivi Bog me\u0111u nama ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas svojim Tijelom lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. \u201eTko jede od ovoga kruha \u017eivjet \u0107e uvijeke\u201c (Iv 6, 51). Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je takva neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjeruju\u0107i kako je svaka misna pretvorba predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovog kona\u010dnog dolaska jednoga dana, mi na kraju svake pretvorbe molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo. Do\u0111i Gospodine Isuse! Amen.<\/p>\n \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n Katedrala, 31. 05. 2018.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"