Bra\u0107o sve\u0107enici, redovnice i redovnici. Bra\u0107o i sestre u Kristu. Svake godine razmatramo \u0161to se to odigralo u dvorani Posljednje ve\u010dere one no\u0107i bremenite otajstvom. Bili su to sati velikog boja izme\u0111u ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla koja \u0107e se o\u010ditovati u neshvatljivoj mr\u017enji i neprijateljstvu. Ovo je \u201ena\u0161\u201c dan kada iznova otkrivamo kako je na\u0161e zvanje “dar” i “otajstvo”, a mi poslu\u017eitelji tog velikog Otajstva. Liturgija Posvete ulja preporu\u010duje o tomu razmi\u0161ljati, a biskupima nala\u017ee potaknuti prezbitere neka javno obnove svoja sve\u0107eni\u010dka obe\u0107anja, odgovorno dijele svete Tajne, te ostanu vjerni svojoj misiji i poslanju. Poku\u0161ajmo razmi\u0161ljati o tomu kroz nekoliko biblijskih slika.<\/p>\n
Po\u010dnimo s onom zgodom iz evan\u0111elja kad je Isus ulazio u Jerihon, a Zakej \u017eelio vidjeti tko je on pa se popeo na smokvu. Kad Isus do\u0111e na to mjesto, pogleda gore i re\u010de mu: \u201eZakeju, \u017eurno si\u0111i! Danas mi je proboraviti u tvojoj ku\u0107i\u201c. Drugi su bili br\u017ei pa stigli prije njega i zaklonili mu pogled. \u017delja vidjeti Isusa razigrala je njegovu ma\u0161tu, pa se popeo na smokvu. Povorka ljudi u Jerihonu \u010deka da se Prorok zaustavi. A kad je stao, mislili su da \u0107e dr\u017eati govor, u\u010diniti \u010dudo ili pokazati neki znak. On, me\u0111utim, budnim okom bo\u017eanskog motritelja opazi Zakeja. Ovo nas podsje\u0107a na na\u0161e djetinjstvo, na na\u0161e prve du\u0161evne \u010de\u017enje i planove kad smo iz prikrajka oltara do\u017eivljavali Isusov prijateljski pogled, poziv i najavu o njegovom dolasku u moj dom i moj \u017eivot. Susret Isusa i Zakeja dogodio se gotovo slu\u010dajno, jer Zakej je samo iz radoznalosti do\u0161ao i popeo se na smokvu. No, kod Boga ni\u0161ta nije “slu\u010dajno”. Ni moje zvanje, a ni okru\u017eenje. Prije nego sam se rodio, on me poznavao. Kad sam optere\u0107en krivnjom i grijesima, on je tu kako bi me izlije\u010dio; izbrisao moje krivice i oprao grijehe moje. Kad sam iznemogao, slab ili gladan, on me krijepi ja\u010da i hrani. Vidi moj pla\u010d i moje trpljenje. Ra\u0161irenim rukama s kri\u017ea grli me i tje\u0161i: Ne boj se, ja sam pobijedio i grijeh i smrt. Ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. Tko vjeruje u mene imat \u0107e \u017eivot vje\u010dni! Tako Isus stvarno ulazi u moju ku\u0107u, u moj \u017eivot i u moju du\u0161u.<\/p>\n
2. Ja, prezbiter ulazim u njegovu (Bo\u017eju) ku\u0107u<\/p>\n
Uz ovu biblijsku sliku kako Isus ulazi u Zakejevu, odnosno moju ku\u0107u, pogledajmo drugu biblijsku sliku ulaska u Bo\u017eju ku\u0107u. Tamo se govori o nekom farizeju i cariniku koji su do\u0161li pomoliti se u hramu. Njihov pristup molitvi je razli\u010dit. Jedan moli i hvali se, drugi molitvom daje slavu Bogu. Jedan moli Boga neka mu oprosti, a drugi neka Bog oprosti onima koji nisu kao on. Farizej misli kako je bezgrje\u0161an, \u00abbolji su od drugih\u00bb, jer \u00abdaje ono \u0161to se od njega tra\u017ei\u00bb, \u00abposti dva put tjedno\u00bb.. U sredi\u0161tu je on, a ne Bog. Njegov \u00abja\u00bb subjekt je svih glagola. I to ide tako daleko da bi se i sam Bog trebao njemu zahvaljivati \u0161to je tako \u00absavr\u0161en\u00bb, te \u0161to \u00abdrugi nisu kao on\u00bb.<\/p>\n
Nasuprot njemu, evo, carinika koji, svjestan svojih grijeha, slabosti i ograni\u010denja, nema vremena razmi\u0161ljati o tome kakvi su drugi. On za sebe zna kako nije dobar pa zato moli: \u00abBo\u017ee, smiluj se meni grje\u0161niku!\u00bb Mo\u017eda bi se i on imao \u010dime hvaliti. No, nije zbog toga do\u0161ao u hram. Prispodoba je uvijek suvremena i aktualna. Posebice danas kad ljudi o sebi imaju visoko mi\u0161ljenje. \u0160to nam je dakle nau\u010diti od carinika? Potaknut pa\u017enjom \u0161to se Isus navratio u tvoj dom, iznesi mu danas sve \u0161to te mu\u010di i raduje. Njegova blizina tvoja je sigurnost. A biti uz Isusa u nevolji i u radosti, to je ve\u0107 mali djeli\u0107 raja u ovoj dolini suza.<\/p>\n
Istina, kao sve\u0107enik ponekad zaboravim kako se Isus predao u moje ruke i postao moja svojina. S njim mogu raspolagati i po njemu prinositi \u017ertvu Bogu Ocu. I dok tako razmi\u0161lja\u0161 o velikom milosnom trenutku njegove nazo\u010dnosti, javljaju se i neka pitanja:<\/p>\n
– Znati\u017eeljan sam, Isuse, kako si Ti zadovoljan sa mnom? Osje\u0107a\u0161 li da jo\u0161 uvijek tra\u017eim na\u010dina kako Te susresti i s tobom poput Zakeja razgovarati? Istina, svakog dana slavim svetu Misu jer osje\u0107am kako je do\u0161lo spasenje i du\u0161i mojoj. No, reci mi, mu\u010di li te moja \u010desta nevjera, moje nekorektno pona\u0161anje kako prema vjernicima koje si mi povjerio, tako i grubost prema bra\u0107i sve\u0107enicima i nekorektnost prema mojim poglavarima? Izgledam li Ti ponekad poput onog farizeja u hramu, koji se hvali kako je bolji od drugih?<\/p>\n
– Htio bih ovdje iskreno ponoviti rije\u010di carinika: Budi milostiv meni grje\u0161niku. Moja te siroma\u0161na du\u0161a zove i \u010deka. Do\u0111i, Gospodine. Maranatha. Do\u0111i i u\u010dini je sretnom. Umori\u0161e me svjetovne stvari, politika i buka svijetska. \u017deljan sam du\u0161evnog odmora. Molim te do\u0111i, i svrati se kod mene. Donesi mir i spasenje du\u0161i mojoj kao \u0161to si to u\u010dinio Zakeju. Udijeli mi spokoj koji si donio \u017eeni Kananejki i Mariji Magdaleni. Dopusti i meni poput Ivana otpo\u010dinuti malko na tvom srcu. Pomozi meni svom nedostojnome sluzi prepoznavati te u dnevnom lomljenju kruha, kako bi na ovozemaljskom putu i moje \u201esrce gorjelo\u201c kao kod u\u010denika iz Emausa, dok si im je putem tuma\u010dio pisma. <\/p>\n
3. Po euharistiji koju slavimo doga\u0111a se preobrazba svijeta<\/p>\n
Kad je prvi put pri\u010destio svoje apostole na Posljednjoj ve\u010deri Isus je izgovorio \u201eUzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja \u0107e se proliti za vas\u201c. I od toga svetog i sve\u010danog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni na\u010din milost kri\u017ea i otkupljenja. Te\u010de i struji novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. U tom otajstvu preozbrazbe svemira i mi sudjelujemo. Jer, kad su njegove usne izgovorile na\u0161e ime, po\u0161li smo za njim zahvalno poput carinika, govore\u0107i da smo slabi i siroma\u0161ni ljudi. Ali, spremni prepustiti la\u0111u i kormilo njemu, te s pjesmom krenuti kamo god nas po\u0161alje. Isuse, Ti i ja kre\u0107emo danas skupa, lovit’ srca na moru \u017eivota, kako bi se dogodila istinska pretvorba svijeta.<\/p>\n
Bra\u0107o sve\u0107enici! Ponekad nismo ni svjesni velikog Otajstva koje je u na\u0161im rukama. A ono je bit \u017eivota, du\u0161a i srce kr\u0161\u0107anstva i povijesti spasenja. Jer, bez euharistije hramovi su ledeni i pusti. Vjeruju\u0107i kako je svaka misa navje\u0161taj Kristovog ponovnog dolaska, i dasnas \u0107emo od srca moliti: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Do\u0111i Isuse pod na\u0161 krov, u na\u0161u ku\u0107u, srce i du\u0161u. Blagoslovi nas sve\u0107enike koji radimo na terenu ove Zadarske nadbiskupije i posveti nas i u ovoj godini otajstvom Velikog \u010cetvrtka. Amen.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, 29. o\u017eujka 2018.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"