1. Nakon izvje\u0161\u0107a o Isusovom ro\u0111enju, poklonstvu pastira i ju\u010der dolasku trojica mudraca, kraljeva, evo, danas na obali rijeke Jordana gledamo Isusa kako ga nebo objavljuje izraelskom narodu. Izlazi na javnu scenu nakon \u0161to je napustio Nazaret. Nalazimo ga u neobi\u010dnom okru\u017eju kod Ivana Krstiteljem pred kojim se okupilo mno\u0161tvo ljudi, koji \u201ebijahu u i\u0161\u010dekivanju\u201c (Lk 3, 15). Dolazi, naime, Onaj koji \u0107e \u201ekrstiti Duhom Svetim i ognjem\u201c (Lk 3, 16). A, evo, danas i on stoji u redu kao i ostali \u010deka da ga Ivan krsti. I dok uronjen u molitvi izlazi iz vode, nebesa se otvaraju uz rije\u010di: \u201eTi si Sin moj, u tebi mi sva milina!\u201c<\/p>\n
To je trenutak kojeg su stolje\u0107a i\u0161\u010dekivala, a prorok Izaija ovako formulirao: \u201eNeka se razderu nebesa\u201c i si\u0111e onaj koga \u010dekamo (Iz 64, 1). I mi smo u do\u0161a\u0161\u0107u molili i pjevali: \u201ePadaj s neba roso sveta, padaj s rajske visine..\u201c I, evo, danas \u010dusmo potvrdu: Stigao je Mesija, ljubljeni Sin Bo\u017eji. Zbog toga se i veli kako u kr\u0161tenju zapo\u010dinje radosna i uzvi\u0161ena avantura svakoga kr\u0161tenika. A u kr\u0161tenju, koje je \u201esakrament novoga ro\u0111enja\u201c, uo\u010dljive su dvije stvarnosti: Jedna je vidljiva i dostupna na\u0161em vidu, sluhu i opipu, a to su formula obreda i sveta voda. Druga je izvan dosega na\u0161eg iskustva i odnosi se na milost i djelovanje Duha Svetoga. Zbog toga se u teologiji veli da su \u201esakramenti vidljivi znakovi nevidljive milosti i Bo\u017eje ljubavi i prisutnosti\u201c.<\/p>\n
2. Rije\u010d \u201esakrament\u201c dolazi iz latinskoga i zna\u010di \u0161to i gr\u010dka rije\u010d \u201emysterion\u201c \u201esveta tajna\u201c ili \u201eotajstvo\u201c. Ima, naime, u \u017eivotu puno nepoznatih stvari, tajni. Neke od njih ljudi istra\u017eivanjem otkriju, pa ih onda zovu znanstvenim otkri\u0107ima. Ali, uvijek ostaje puno \u201etajnovitih stvari\u201c za koje znamo, vidimo i osje\u0107amo da su tu, prisutne su u nama i me\u0111u ljudima. No, svjesni smo kako ih nikad ne\u0107emo do kraja razotkriti, kao npr. dobrotu ili zlo\u0107u srca, mr\u017enju, ljubav, prijateljstvo i sli\u010dno. To su stvarnosti koje su \u017eivo prisutne, a neistra\u017eive. Nosimo ih u sebi, a izri\u010demo tek u nekim trenutcima: rije\u010dima, \u010dinima, gestama, znakovima, ili simbolima. Prijateljstvo npr. pokazujemo stiskom ruke, pismom, posjetom ili ne\u010dim sli\u010dnim kada \u017eelimo o\u010ditovati svoju naklonost i pa\u017enju. Poklonjeni dar, knjiga ili buket cvije\u0107a napr. nije prijateljstvo ili ljubav. Ono se samo u tom \u010dinu prepoznaje, otkriva, izri\u010de i doga\u0111a. I Bog ima svojih \u201etajna i znakova\u201c preko kojih se ljudima \u010dini vidljivim i prepoznatljivim.<\/p>\n
To nalazimo u prvim izri\u010dajima biblijske vjere. \u201eMojsije, idi reci mome narodu\u201c, govori Jahve, a Mojsije zbunjen veli: \u201eA tko si ti, da im znam priop\u0107iti?\u201c \u201eJa sam onaj koji jesam (Jahve)\u201c. Iako je Bog nedohvatljiv i neizreciv, njegovu \u201eotajstvenu prisutnost\u201c prepoznajemo u njegovim \u010dudesnim djelima spasenja. \u201eVi\u0161e puta i na vi\u0161e na\u010dina Bog neko\u0107 govora\u0161e ocima po prorocima. Kona\u010dno, u ove dane, progovori nama u Sinu\u201d, bilje\u017ei pisac poslanice Hebrejima (1,1-2).<\/p>\n
3. Svetkovina Isusovog kr\u0161tenja, koju danas liturgijski obilje\u017eavamo sje\u0107a nas i na\u0161ega kr\u0161tenja koji je prvi i temeljni sakrament Crkve, ili kako to teolozi znaju re\u0107i: \u201evrata kroz koja se ulazi u Kristovu zajednicu\u201c. On je, naime, rekao: \u201eTko uzvjeruje i pokrsti se, spasit \u0107e se\u201c, a Nikodemu je tuma\u010dio kako se \u010dovjek mora \u201epreporoditi i roditi odozgor, po vodi i Duhu Svetom\u201c. Po kr\u0161tenju se nastavljaju spasenjska Bo\u017eja djela iz pro\u0161losti, kao \u0161to su napr.: spasenje Noe i njegove obitelji pred op\u0107im potopom, spasenje Izraela iz Egipta prelaskom preko Crvenog mora, uvo\u0111enje Izraela u Obe\u0107anu zemlju preko vode rijeke Jordana. Na Mali Uskrs prije tri godine krstio sam u ovoj crkvi troje djece: Kristijana peto dijete obitelji Darije i Josipa Birki\u0107, Emanuela kao \u0161esto dijete u obitelji Zrinke i Vedrana Frakina i Dominika kao sedmo dijete u obitelji Katarine i Denisa Plesli\u0107a. Evo, me, opet me\u0111u vama zbog kr\u0161tenja Marije Rafaele koja je sedmo dijete u obitelji Zrinke i Vedrana Frakin.<\/p>\n
\u010cestitam i radujem se \u0161to \u0107u doskora malu Mariju Rafaelu sakramentom svetoga kr\u0161tenja pridru\u017eiti velikoj obitelji sv. Ivana Krstitelja. Znakom vode Bog pokazuje da izbavlja svoje odabranike od ropstva i propasti i dariva im novi \u017eivot \u201eodozgor\u201c. Kr\u0161tenjem, naime, postajemo sli\u010dni i \u201esuobli\u010deni Kristu\u201c; sli\u010dni u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnu\u0107u. U tom vidu kr\u0161\u0107ani su od davnina kr\u0161tenje sve\u010dano slavili najradije u vazmenoj no\u0107i izme\u0111u Velike subote i Uskrsa, kad Crkva slavi Kristov vazam (pashu). tj. njegov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po smrti i uskrsnu\u0107u. Neka nam kr\u0161tenje male Marije Rafaele bude prigoda zahvaliti Bogu \u0161to smo i mi postali \u201erod izabrani, kraljevsko sve\u0107enstvo da navije\u0161ta silna djela onoga koji nas iz tame pozva u divno svjetlo svoje\u201c. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n
\u2020? \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
\u017dupa sv. Ivana Krstitelja, 7. sije\u010dnja 2018.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"