1. Tri su naslova ove dana\u0161nje svetkovine. Najprije ovo je po\u010detak nove godine, pa se i prvi dan tako i naziva: Nova godina. No, ovaj prvi dan godine posve\u0107en je i dvjema temama o kojima valja razmi\u0161ljati. Nova godina je i svetkovina Marije Bogorodice te me\u0111unarodni svjetski Dan mira, koji je ove godine papa Franjo posvetio \u201emigrantima i izbjeglicama koji su u potrazi za mirom\u201c. Pogledajmo malo temelje i razloge ove velike svetkovine. Za\u0161to je ovaj dan posve\u0107en Mariji Bogorodici? Znamo iz katekizma da su \u010detiri su dogmatske istine o Bla\u017eenoj Djevici Mariji: Prva je da je ona \u201eMajka Bo\u017eja\u201c, Bogorodica. Ova je istina davno progla\u0161ena protiv krivovjerja \u201enestorijanaca\u201c koji su nau\u010davali da je Marija rodila obi\u010dnoga \u010dovjeka, a ne Sina Bo\u017ejega Isusa Krista. Ta je istina progla\u0161ena na saboru u Efezu 431. godine, pa se stoga Mariju naziva Bogorodicom (Theotokos). I, evo, posve\u0107ena joj je ova svetkovina prvoga dana Nove godine. Druge su istine da je \u201ebila i ostala djevica prije poroda, u porodu i poslije poroda\u201c, da je bez grijeha za\u010deta, a to zna\u010di \u201eo\u010duvana od ljage isto\u010dnoga grijeha\u201c, kako je i progla\u0161eno 1854. godine, te da je \u201edu\u0161om i tijelom odmah poslije smrti na nebu uznesena\u201c. Ove dvije posljednje istine obilje\u017eavamo svetkovinom Bezgrje\u0161noga za\u010de\u0107a (8. prosinca) i svetkovinom Marijinoga uznesenja (15. kolovoza).<\/p>\n
Crkva, dakle, ve\u0107 dvije tisu\u0107e godina razmi\u0161lja o tim istinama na\u0161e svete vjere i pohranjuje u srcu sve doga\u0111aje o kojima ove istine zbore. I evo, osmi dan po Bo\u017ei\u0107u, a prvi dan kalendarske godine, spominjemo lik Svete Marije Bogorodice. I kao \u0161to je na\u0161 pobo\u017eni hodo\u010dasnik u marijanskom sveti\u0161tu na Tr\u0161kom Vrhu zapisao da je \u201eMarija po\u010detak boljega svijeta\u201c (mundi melioris origo), tako je, eto, simboli\u010dno i znakovito zapo\u010deti gra\u0111ansku godinu sa slavljem one koja je davno najavljena kao nova Eva, kao po\u010detak novoga svijeta. Neka nas ona, koja je rodila Spasitelja svijeta, prati i zagovara cijele ove godine svojom maj\u010dinskom za\u0161titom i svojim blagoslovom.<\/p>\n
2. No, ovaj prvi dan Nove godine obilje\u017eava se ve\u0107 pola stolje\u0107a kao me\u0111unarodni svjetski Dan mira. Uveo ga je bla\u017eeni Pavao VI. 1968. godine. I, evo, ove 2018. obilje\u017eava se taj dan 51. put. Papa Pavao VI. slavio ga je 11 puta; njegov nasljednik sveti Ivan Pavao II. 27 puta, a papa u miru, Benediktu XVI. proslavio ga je osam puta. Papa Franjo ga obilje\u017eava peti put i posvetio ga je temi \u201emigranata i izbjeglica koji su u potrazi za mirom\u201c. Kad pogledamo teme o kojima su \u010detvorica papa dosada zborili, vidjet \u0107emo da su veoma raznolike. Ali, uvijek aktualne. Spomenimo samo neke kako bi se uo\u010dio \u0161iroki spektar tema i ideja na koje su nas pape poticali i pozivali: Promaknu\u0107e ljudskih prava put je k miru; Odgajati za mir putem pomirenja; \u017deli\u0161 li mir, \u010dini pravdu; \u017deli\u0161 li mir, brani \u017eivot; Mir zavisi i od tebe; Istina je snaga mira; Mir je Bo\u017eji dar; Razvoj je novo ime mira; Iz obitelji se ra\u0111a mir \u010dovje\u010danstva; Ako \u017eeli\u0161 mir, poma\u017ei siromasima; Nema mira bez ljubavi i oprosta; U po\u0161tivanju ljudskih prava tajna je pravoga mira; Vjerska sloboda je put koji vodi k miru. Odgajati mlade za pravdu i mir. Blago mirotvorcima. Bratstvo je osnova i put k miru. Nikad vi\u0161e ropstva, itd.<\/p>\n
Mo\u017eda se ljudi ponekada pitaju kakva je povezanost Crkve i Pape s temom mira?! Nije li to neka vrsta uplitanja Pape u svjetovne stvari, a zna se da su Crkva i svijet dvije odvojene stvarnosti. No, budu\u0107i da \u010dovjek nije ograni\u010den samo na ovozemaljski red, ve\u0107 \u201eposjeduje i svoj vje\u010dni poziv\u201c, Crkva se osje\u0107a pozvanom propovijedati istinu o njemu, te \u201eosvjetljavati sva podru\u010dja ljudskog djelovanja svojim naukom i vjerni\u010dkim svjedo\u010danstvom\u201c, te kao navjestiteljica Rije\u010di Bo\u017eje \u201epozvana je i ovla\u0161tena izricati moralni sud i o stvarima koje se odnose na politi\u010dki poredak, kada to tra\u017ee temeljna prava ljudske osobe ili spas du\u0161a\u201c (GS 76). Takve \u201emoralne prosudbe\u201c ne treba tuma\u010diti kao \u201euplitanja i mije\u0161anjem u svjetovne stvari dr\u017eave\u201c. Dapa\u010de, kad Crkva to ne bi \u010dinila, izdala bi svoje poslanje. To pak ne zna\u010di kako Crkva \u201ename\u0107e svoje stavove i uvjerenja\u201c onima koji druk\u010dije misle i druk\u010dije vjeruju. Ne, ona samo vr\u0161i svoju proro\u010dku ulogu i poziva ljude neka temeljem prirodnog i zdravog razuma i \u0107udorednih zasada razlu\u010duju \u201eprave od krivih\u201c vrjednota i istine od zabluda. Vjerna evan\u0111elju i svome poslanju u svijetu, ona \u201epromi\u010de \u0161to je god istinito, dobro i lijepo u ljudskoj zajednici\u201c (LG 13), te nastoji u\u010dvr\u0161\u0107ivati mir me\u0111u ljudima na slavu Bo\u017eju i spasenje ljudi (Lk 2, 14).<\/p>\n
3. Za vrijeme Drugoga Vatikanskoga sabora biskupi su progovorili o nekim \u201egoru\u0107im problema\u201c s kojima se susre\u0107u vjernici danas. To su \u201epromicanje dostojanstva braka i obitelji\u201c, \u201epromicanje kulturnoga napretka\u201c, \u201eekonomsko-socijalni \u017eivot\u201c, \u201e\u017eivot politi\u010dke zajednice\u201c, te \u201epromicanje mira i izgradnja zajednice naroda\u201c (GS 46-90). \u201eZbog toga mora Crkva, pi\u0161u biskupi, biti prisutna u samoj zajednici naroda da bi pospje\u0161ila i pobudila suradnju me\u0111u ljudima.. Korisno je izme\u0111u spomenutih \u201egoru\u0107ih problema\u201c navesti tri stvari kojima se \u010desto bavi tisak i javno mnijenje, a va\u017eni su za pastoralno-diplomatsku aktivnost Svete Stolice. To su njezino nastojanje u promicanju mira, razoru\u017eanja i razvoja, te promicanju ljudskih prava i kulturnog rada i razvoja. Kad se govori o miru, treba imati u vidu da to nije samo odsutnost rata, ve\u0107 aktivno uklju\u010divanje s brojnim ugovorima i preventivnim \u010dinima da do rata ne do\u0111e. U tom, vidu Sveta Stolica se vrlo aktivno uklju\u010dila i dala podr\u0161ku brojnim ugovorima kao napr.: \u201eO nuklearnom razoru\u017eanju\u201c (1968); \u201eO obustavi nuklearnih eksperime-nata\u201c (1996); \u201eO zabrani \u0161irenja i proizvodnje kemijskoga oru\u017eja\u201c (1993); \u201eO zabrani proizvodnje bilo\u0161koga oru\u017eja\u201c (1972); \u201eO zabrani proizvodnje mina protiv \u010dovjeka\u201c (1997).<\/p>\n
Uz temu mira i razvoja, Sveta Stolica preko svojih slu\u017ebenih predstavnika uklju\u010duje se aktivno i u promicanju ljudskih prava, posebice prava djece. Jer, prema statisti\u010dkim podatcima, u svijetu ima preko milijardu djece koji su \u017ertve siroma\u0161tva, nepismenosti, nasilja i iskori\u0161tavanja. Uz prava djece, Sveta Stolica se vrlo \u017eivo uklju\u010dila u obrani prava \u017eena i obitelji. Bolni su, naime, slu\u010dajevi \u017eena koje trpe nasilje, stradavaju ili pro\u017eivljavaju diskriminaciju i povrede ljudskoga dostojanstva, seksualno zlostavljanje i iskori\u0161tavanje i drugo; te u obrani prava prognanika i izbjeglica kojih je danas u svijetu sve vi\u0161e i vi\u0161e. Mir je stoga krhak, a nepravde izobilne. U mnogim zemljama haraju nesmiljeni ratovi.. kr\u0161e se ljudska prava, izigrava sloboda. Ljude se nepravedno dr\u017ee po zatvorima, a \u010dovje\u010danstvo je gotovo bespomo\u0107no zaustaviti zlouporabe koje stvaraju nerede. Zaboravlja se, me\u0111utim, da neredi i ratovi proizlaze iz \u010dovjekova srca. \u010covjek je taj koji ubija, a ne njegov ma\u010d ili njegova raketa. Kad se govori o srcu, onda se misli na njegovu svijest i savjest, na njegova uvjerenja i stavove. Pravi mir se ra\u0111a iz obra\u0107enoga i novoga srca. <\/p>\n
4. Mir je zaapravo temeljno dobro koje uklju\u010duje promicanje bitnih ljudskih vrijednosti kao \u0161to su pravo na \u017eivot u svim fazama razvoja; pravo na po\u0161tivanje neovisno o rasi, spolu i religiji; pravo na materijalna dobra potrebna za \u017eivot; pravo na rad i pravednu naknadu; kao i pravo na vjersku slobodu i slobodu savjesti. Nije bez razloga papa Franjo u drugoj godini svojega pontifikata (2014.) odredio kao temu \u201eBratstvo kao temelj i put mira\u201c. Mir je, naime, Bo\u017eji dar, ali i \u010dovjekovo djelo. On se odnosi na cjelovitu osobu i njegov odnos s Bogom darovateljem mira. To je, zapravo, onaj nutarnji mir sa samim sobom koji je uskla\u0111en s izvanjskim mirom i su\u017eivotom s bli\u017enjima i s \u010ditavim stvorenim svijetom. Stoga u ovogodi\u0161njoj poruci papa veli: \u201eMir svim ljudima i svim narodima na zemlji! Mir, koji su an\u0111eli navijestili pastirima u bo\u017ei\u0107noj no\u0107i duboka je te\u017enja svakog pojedinca i svih naroda, a osobito onih koji najvi\u0161e trpe zbog njegove odsutnosti\u201c. A onda Papa navodi da je \u201evi\u0161e od 250 milijuna migranata diljem svijeta, od \u010dega 22,5 milijuna \u010dine izbjeglice, zbog \u201eu\u017easnih ratova, sukob\u00e2 i etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja\u201c koji su obilje\u017eili dvadeseto stolje\u0107e. \u201eOblici organiziranog nasilja, dakle, uzrokuju seljenje ljudi koji \u017eude za mirom i boljim \u017eivotom\u201c.<\/p>\n
Uz ozbiljno upozorenje na probleme migranata i izbjeglica, Papa u ovogodi\u0161njoj poruci nudi \u010detiri glagola kao miljokaze za djelovanje. To su: primiti, za\u0161tititi, promicati i integrirati. Primiti u duhu Svetoga Pisma koje nas u\u010di o \u201egostoljublju koje se ne zaboravlja\u201c. Za\u0161tititi zna\u010di prepoznati i braniti nepovredivo dostojanstvo onih koji bje\u017ee od stvarnih opasnosti u potrazi za azilom i sigurno\u0161\u0107u. A Biblija veli kako \u201eBog \u0161titi tu\u0111ince, sirote i udovice podupire\u201c. Tre\u0107i glagol \u201epromicati\u201c podrazumijeva podupirati cjeloviti razvoj migranata i izbjeglica. Jer, \u201eBog ljubi prido\u0161licu i daje mu hranu i odje\u0107u. Stoga, ljubite i vi prido\u0161licu, jer ste i sami bili prido\u0161lice u zemlji egipatskoj\u201c, veli Jahve svom izabranom narodu (Pz 10, 19). I na kraju papa veli kako valja pomo\u0107i da se prognanici i izbjeglice \u010dim prije \u201eintegriraju\u201c, a to zna\u010di omogu\u0107iti im da sudjeluju u \u017eivotu dru\u0161tva. I ovaj \u201emiljokaz\u201c Papa potkrjepljuje mislima svetoga Pavla Efe\u017eanima kako vi\u0161e \u201enisu tu\u0111inci ni prido\u0161lice, nego sugra\u0111ani svetih i uku\u0107ani Bo\u017eji\u201c (Ef 2, 19).<\/p>\n
5. I dok nas svojom porukom pou\u010dava kako se ophoditi prema prognanicima i izbjeglicama, Papa izra\u017eava nadu da \u0107e tijekom 2018. do\u0107i do definiranja i odobravanja dvaju svjetskih sporazuma pri Ujedinjenim narodima: Jedan se odnosi na sigurnu, ure\u0111enu i redovnu migraciju, a drugi na izbjeglice. A da to nije puka utopija, papa Franjo zaziva zagovor jedne izvanredne \u017eene koja se posvetila slu\u017eenju migrantima i postala je njihovom nebeskom za\u0161titnicom. To je sveta Franciska Ksaver Cabrini koja nas u\u010di kako primiti, za\u0161tititi, promicati i integrirati tu na\u0161u bra\u0107u i sestre.<\/p>\n
Ako \u017eelimo imati mir u sebi i oko sebe, valja nam pomagati prognanicima i izbjeglicama. Jer, u po\u0161tivanju ljudskih prava, tajna je pravog mira, pa je \u201ebratstvo dobar i osnovni miljokaz na tom putu\u201d, kako re\u010de papa Franjo. Neka nam Gospodin, po zagovoru svete Franciske Cabrini, udijeli svima iskusiti da je mir Bo\u017eji dar i plod na\u0161ega osobnog anga\u017emana. Stoga, blago mirotvorcima, oni \u0107e se sinovima Bo\u017ejim zvati. Amen.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, Nova godina 2018.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"