{"id":25099,"date":"2017-12-04T07:53:18","date_gmt":"2017-12-04T06:53:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=25099"},"modified":"2017-12-04T07:53:18","modified_gmt":"2017-12-04T06:53:18","slug":"zadar-prva-nedjelja-dosasca-propovijed-mons-z-puljica-na-misi-u-katedrali-sv-stosije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=25099","title":{"rendered":"ZADAR, PRVA NEDJELJA DO\u0160A\u0160\u0106A – PROPOVIJED mons. \u017d. Pulji\u0107a na misi u katedrali sv. Sto\u0161ije"},"content":{"rendered":"

Prva nedjelja do\u0161a\u0161a\u0107a \u201eB\u201c \u2013 Bdijte i molite!<\/strong><\/p>\n

Iz 63,16-17. 19; Ps 80; 1. Kor 1, 3-9; Mk 13, 33-37<\/strong><\/p>\n

1. Zapo\u010dinje nova liturgijska godina s \u010detiri nedjelje do\u0161a\u0161\u0107a u vidu priprave za blagdan Bo\u017ei\u0107a. Ove liturgijske godine \u010ditat \u0107emo evan\u0111elje po Marku koji je bio Petrov u\u010denik i ostavio zapisane njegove propovijedi. Evan\u0111elje je pisao u Rimu gdje je Petar djelovao posljednjih godina svoga \u017eivota. Vremenski je Markovo evan\u0111elje napisano prvo, pa se mo\u017ee re\u0107i da je ono i prvi kr\u0161\u0107anski \u201ekatekizam\u201c. Liturgijsko prvo \u010ditanjem uzeto je iz tre\u0107eg dijela Izaijine knjige gdje su zapisane propovijedi proroka me\u0111u povratnicima u Jeruzalemu (530. prije Krista). Naime, zavr\u0161ila je duga no\u0107 babilonskog su\u017eanjstva. Pred povratnicima je te\u0161ko razdoblje duhovne i materijalne obnove.<\/p>\n

Dana\u0161nji odlomak zapravo je pokorni\u010dka molitva nade u trenutku klonu\u0107a. Povratnici priznaju svoju grje\u0161nost i mole da im Bog poka\u017ee svoje milosr\u0111e. Budu\u0107i da Boga do\u017eivljavaju kao Otca, narod u dubokoj vjerni\u010dkoj odanosti moli neka on poput \u201clon\u010dara oblikuje Izraela\u201c i neka opet obnovi svoj savez s njime. U poklonstvenom zanosu oni mole i vapiju \u201eneka razdere nebesa i neka si\u0111e\u201c. Ovaj je vapaj usudio bih se re\u0107i temeljni  pripjevni psalam Do\u0161a\u0161\u0107a (\u201eritornello\u201c) koji smo mi Hrvati prepjevali u pjesmu \u201ePadaj s neba, roso sveta\u201c.<\/p>\n

2. Isusova re\u010denica iz evan\u0111elja \u201ebdijte, dakle, jer ne znate kad \u0107e se doma\u0107in vratiti i da vas ne na\u0111e pozaspale\u201c, slikovito daje do znanja kako je sada\u0161nje vrijeme poput duge no\u0107i, a \u017eivot u njemu sli\u010dan snu. Pa zar i sveti Pavao ne veli svojim Rimljanima \u201eNo\u0107 je poodmakla, a dan blizu; vrijeme je da se oda sna prenemo. Odlo\u017eite, dakle, djela tame, a zaodjenite se oru\u017ejem svjetlosti\u201c (Rim 13, 12). Pavao podrazumijeva kako je zapravo \u201eno\u0107\u201c ovaj zemaljski \u017eivot, a \u201edan\u201c onaj budu\u0107i koji nas \u010deka. \u0160to onda u ovom slu\u010daju zna\u010di Isusov poticaj da se \u201ebdije\u201c? On je na vi\u0161e mjesta to protuma\u010dio kad je govorio kako valja \u201ebdjeti i pozoran biti\u201c, te \u201ebiti spreman, bdjeti i moliti\u201c.<\/p>\n

Kad Isus poti\u010de da budemo pozorni, onda \u017eeli da budemo \u201eusmjereni i upravljeni prema ne\u010demu\u201c, prema vje\u010dnosti za koju smo predodre\u0111eni. I poput vratara ili dvorskoga upravitelja stalno spremni otvoriti gospodaru \u010dim se vrati. Molitva je glavni sadr\u017eaj tog vremenu i\u0161\u010dekivanja i bdijenja. U buci koja nas opsjeda i okru\u017euje sa svih strana, koja nas zavodi i rastresa, potrebno je na\u0107i trenutke \u0161utnje i sabranosti, ugasiti tehniku i druga sredstva kako bismo osjetili nazo\u010dnost Duha koji nas ispunja smislom i zna\u010denjem \u017eivota. To su trenutci koji nam omogu\u0107uju  stati na pragu odakle se pru\u017ea pogled \u201ena drugu stranu\u201c; prema Bo\u017ejem svijetu, o kojem sveti Ivan veli kako oko ljudsko nije vidjelo, ni uho \u010dulo \u0161to je onkraj ovozemnoga horizonta Bog pripravio onima koji ga ljube\u201c.<\/p>\n

3. Potaknuti ovim tekstom spontano se pitamo kada \u0107e Isus opet do\u0107i da ga znamo \u010dekati i vrata mu otvoriti? Zapravo za\u0161to liturgija na po\u010detku do\u0161a\u0161\u0107a o tomu govori. Evo, za\u0161to: Bog, koji je \u010dovjeka stvorio slobodnim, \u017eeli mu dobro. Ne \u017eeli ga izgubiti, pa ga upozorava neka pazi, neka bdije i gleda. Neka ne zatvara o\u010di pred opasnostima koje mu prijete. – Pri\u010da se kako je u no\u0107i, kad se potopio Titanik, slano na sve strane puno radijskih poruka i upozorenja o santi leda koja je plutala oceanom. Na brodu Titaniku u to vrijeme bila sve\u010dana ve\u010dera s plesom. Kapetan nije htio ometati putnike, niti poduzimati neke mjere. Odluku je odga\u0111ao do idu\u0107ega jutra. Ali, bilo je prekasno. Vrlo brzo na\u0161li su se brod i santa leda jedno prema drugome. I do\u0161lo je do najgorega: do sudara, stra\u0161noga jauka i brodoloma. Dogodilo im se kao u dane Noine prije potopa: \u201eJeli su i pili, \u017eenili se i udavali… dok ne do\u0111e potop i sve ih odnese\u201c (Mt 24, 38-39).<\/p>\n

Ima jedna pou\u010dna \u017didovska pri\u010da iz Talmuda koja veli kako je Rabi Jeho\u0161ua ben Levi susreo jednom proroka Iliju i zapitao ga:  \u201eKada \u0107e napokon do\u0107i Mesija?\u201c  \u201ePo\u0111i i pitaj njega\u201c, odgovorio je Prorok. \u201eA gdje \u0107u ga na\u0107i?\u201c  \u201eEno ga na gradskim vratima Jeruzalema\u201c  \u201ePo \u010demu \u0107u ga prepoznati?\u201c  \u201eSjedi me\u0111u siromasima i bolesnicima i povezuje im rane\u201c. Rabi Jeho\u0161ua po\u0111e u Jeruzalem i stvarno na\u0111e Mesiju gdje sjedi na vratima, kako mu je prorok opisao. Po\u0111e k njemu i re\u010de: \u201eMir tebi moj Gospodine i U\u010ditelju\u201c.  \u201eMir i tebi, sine Levijev\u201c odgovori mu. \u201eA kad \u0107e moj Gospodin napokon do\u0107i da nas otkupi?\u201c  \u201eDanas\u201c, glasio je odgovor. Rabi se vratio natrag k proroku Iliji i rekao  mu sav ogor\u010den: \u201eMesija me prevario. Rekao je da \u0107e do\u0107i danas, a jo\u0161 ga nema\u201c. Na to mu prorok Ilija odgovori: \u201eDok ti ne shvati\u0161 \u0161to to zna\u010di \u201edanas\u201c, on ne mo\u017ee do\u0107i\u201c.<\/p>\n

4. Pou\u010dna su, bra\u0107o i sestre, ova liturgijska \u010ditanja. Posebice u vremenu do\u0161a\u0161\u0107a koje nas podsje\u0107a na Izraela i njegovo i\u0161\u010dekivanje Spasitelja. On je do\u0161ao i opet \u0107e do\u0107i u slavi na koncu vjekova. \u201eNepoznato nam je vrijeme dovr\u0161enja zemlje i \u010dovje\u010danstva, pi\u0161u koncilski otci; a ne znamo ni na\u010din preobrazbe svemira. I dok prolazi obli\u010dje svijeta ranjenoga grijehom, Bog sprema novi svijet u kojemu \u0107e vladati pravednost, a bla\u017eenstvo \u0107e ispuniti sve \u017eelje za mirom \u0161to se ra\u0111aju u ljudskom srcu\u2026 Me\u0111utim, ka\u017eu koncilski oci, to i\u0161\u010dekivanjem nove zemlje nipo\u0161to ne smije oslabiti, nego dapa\u010de razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji.<\/p>\n

Vrednote, dakle, ljudskoga dostojanstva, bratskog zajedni\u0161tva i slobode koje budemo po Gospodinovoj zapovijedi i u njegovu Duhu na zemlji razmno\u017eili, na\u0107i \u0107emo poslije opet kada Krist bude predao Ocu vje\u010dno i sveop\u0107e kraljevstvo: \u201ekraljevstvo istine i \u017eivota, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira\u201c. Jer, ono je po njegovu utjelovljenju  na zemlji otajstveno prisutno danas, ju\u010der i sutra; svakoga dana. A kada ponovno do\u0111e Gospodin dovr\u0161it \u0107e se\u201c. (GS 39). A na upit \u201ekada \u0107e to biti kako bismo ga mogli do\u010dekati i spasiti se\u201c, Isu odgovara: \u201eBlago slugama koje gospodar, kada do\u0111e, na\u0111e budne\u201c. Zato, \u201eAko danas glas mu \u010dujete, ne budi\u00adte srca tvrda (Ps 95, 7-8). Amen.<\/p>\n

Katedrala, 3. prosinca 2017.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prva nedjelja do\u0161a\u0161a\u0107a \u201eB\u201c \u2013 Bdijte i molite! Iz 63,16-17. 19; Ps 80; 1. Kor 1, 3-9; Mk 13, 33-37 …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25099"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25099"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25099\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25100,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25099\/revisions\/25100"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25099"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25099"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25099"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}