{"id":24696,"date":"2017-11-07T16:49:02","date_gmt":"2017-11-07T15:49:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=24696"},"modified":"2017-11-08T12:46:55","modified_gmt":"2017-11-08T11:46:55","slug":"kistanje-prvi-spomendan-bl-serafina-glasnovica-kodica-i-70-godisnjica-njegove-mucenicke-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=24696","title":{"rendered":"KISTANJE: PRVI SPOMENDAN BL. SERAFINA GLASNOVI\u0106A KODI\u0106A I 70. GODI\u0160NJICA NJEGOVE MU\u010cENI\u010cKE SMRTI"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Na prvu godi\u0161njicu progla\u0161enja bla\u017eenim fra Serafina Glasnovi\u0107a Kodi\u0107a, \u017eupa sv. Nikole u Kistanjama koju od Domovinskog rata nastanjuju Janjevci s Kosova, u nedjelju 5. studenog proslavila je prvi spomendan tog bla\u017eenika podrijetlom Janjevca sve\u010danim koncelebriranim slavljem koje je u \u017eupnoj crkvi sv. Nikole u Kistanjama predvodio zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Na po\u010detku mise kojom se proslavila i 70. godi\u0161njica mu\u010deni\u010dkle smrti fra Serafina, nadbiskup je blagoslovio veliku sliku portreta tog bla\u017eenika (1,70 m x 1,40 m) autora akademskog slikara Ivice Jur\u010devi\u0107a iz Tomislavgrada koja je nakon mise no\u0161ena u procesiji puka oko crkve i dvjema glavnim ulicama u sredi\u0161tu Kistanja.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Za vrijeme procesije mons. Pulji\u0107 je nosio relikvijar s mo\u0107ima fra Serafina koje su Janjevci iz Kistanja dobili pro\u0161le godine na slavlju Glasnovi\u0107eve beatifikacije u Skadru, a nakon mise su ga po\u010dastili brojni vjernici. Pokraj slike, dvije djevojke iz Marijanske vinkovske mlade\u017ei nosile su u procesiji dvije velike grane palme kao znak mu\u010deni\u0161tva.<\/p>\n

\"\"<\/a>Spominju\u0107i se bla\u017eenika fra Serafina (1893.-1947.) i don Antuna Muzi\u0107a (1921.-1948.) rodom iz Vrnavokola i jo\u0161 jednog janjeva\u010dkog mu\u010denika, Sluge Bo\u017ejega fra Alojzija Pali\u0107a (1878.-1913.) kojeg su ubili crnogorski vojnici jer se bio suprotstavio nasilnom pokr\u0161tavanju muslimana od strane pravoslavaca, a i sam nije pristao odre\u0107i se sve\u0107eni\u0161tva i prije\u0107i u pravoslavnu Crkvu, kao  mons. Pulji\u0107 je rekao: \u201eRadujemo se \u0161to su na\u0161eg roda. Neka budu sastavni dio na\u0161eg \u017eivota. Sveci nas dobro razumiju, znaju kako je biti u ovoj dolini suza i ka\u017eu ‘Izdr\u017eite’. Fra Serafin i fra Alojzije u zajedni\u0161tvu s vama predstavljaju povijest u malome. \u010cinjenica da imamo bla\u017eenike na\u0161eg roda i plemena govori o vama, dragi Janjevci, koji ste iz Konavala krenuli prema istoku, skrasili se u Janjevu i tamo stolje\u0107ima ostali vjerni svojim korijenima, svojoj vjeri za koju je trebalo puno trpjeti.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Mu\u010denici koje je Crkva priznala znak su priznanja nama kao narodu i vama kao Janjevcima koji se ponosite tim di\u010dnim sinovima. Poticaj su ‘Evo vam uzora, slijedite ih, budite kao i oni vjerni i odani do kraja’, poticaj su i\u0107i stopama va\u0161ih otaca\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107, istaknuv\u0161i da je fra Serafin bio u slu\u017ebi op\u0107eg dobra Crkve i naroda. \u017divio je 54 godine, od toga 32 godine kao sve\u0107enik. \u201eNjegova bli\u017ea ro\u0111akinja, Ivanka Kodi\u0107 iz Janjeva, posvjedo\u010dila je kako je \u010dula od starijih da je fra Serafin bio kamenovan te je podnio mu\u010deni\u010dku smrt poput \u0111akona svetoga Stjepana. I on je poput Stjepana oprostio svojim mu\u010diteljima. Njegovi posmrtni ostaci po\u010divaju u zidinama franjeva\u010dke crkve Navje\u0161tenja BDM u Lje\u0161u gdje je pastoralno djelovao nekoliko godina\u201c rekao je mons. Pulji\u0107, istaknuv\u0161i da se Crkva s pravom di\u010di svojim vrijednim sinovima i iskazuje im du\u017eno po\u0161tovanje,  njihovoj kreposnoj i moralnoj veli\u010dini.<\/p>\n

\"\"<\/a>\u201eMu\u010deni\u0161tvo je uistinu Bo\u017eji dar. Ne samo za one kojima je dodijeljen, nego i za sve koji su s njima povezani krvlju, rodom, jezikom, poznanstvom i crkvenom pripadno\u0161\u0107u, pa im se molimo\u201c potaknuo je nadbiskup, podsjetiv\u0161i da je Isus u svom misijskom govoru apostolima rekao da ih \u0161alje \u2018kao ovce me\u0111u vukove\u2019 i najavio kako \u0107e ih ljudi \u2018zbog njega zamrziti, izvoditi pred sudove i bi\u010devati\u2019. \u201cZato je Isus  zatra\u017eio od njih neka svjedo\u010de i ne boje se onih koji tijelo ubijaju, neka ustraju i pri tomu nikomu ne \u0161kode. Mu\u010denik je spreman patnju i boli hrabro podnijeti radi Kristovog Kraljevstva. A njegovo srce pri tomu ispunjeno je ljubavlju i mirom; bez trunka mr\u017enje i osvete prema progoniteljima\u201d rekao je mons. Pulji\u0107, dodav\u0161i da nas takva svjedo\u010danstva ne mogu ostaviti hladnim. \u201cKad se vodi process za progla\u0161enje bla\u017eenih i svetih, ispituje se upravo to, to je najva\u017enije – je li doti\u010dni koji je podnio mu\u010deni\u010dku smrt, pokazao volju za pra\u0161tanjem. Ako toga ima, da je njegovo srce bilo ispunjeno ljubavlju, bez trunka mr\u017enje i osvete, sigurno \u0107e biti uzdignut na \u010dast oltara\u201d istaknuo je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U propovijedi je nadbiskup govorio i o te\u0161kom stanju komunisti\u010dke diktature u Albaniji kad su se doga\u0111ala uhi\u0107enja i progon sve\u0107enika, ru\u0161ili zvonici, samostane i crkve pretvaralo se u javne prostore, sportske dvorane, magazine, \u0161tale. \u201eEnver Hod\u017ea je 1967. g. najavio kulturnu revoluciju usmjerenu protiv tradicije i vjerskih obi\u010daja te se Albanija sljede\u0107ih godina pretvorila u prostor pakla. Zatvarane su crkve i d\u017eamije, a na vratima su vje\u0161ani programe te revolucije. Zadu\u017eeni skojevci i pioniri obilazili su ku\u0107e da vide imaju li ljudi u svojim domovima kri\u017eeve ili svete slike. O Uskrsu bi kontrolirali ima li jo\u0161 onih koji farbaju jaja a o Bo\u017ei\u0107u pripremaju li kola\u010de. U tome su se slu\u017eili i djecom pojedinih obitelji da im dojavljuje sve \u0161to ih je zanimalo iz vjerskog \u017eivota\u201c rekao je mons. Pulji\u0107, istaknuv\u0161i da je komunisti\u010dka diktatura zanijekala ljudsko dostojanstvo okomiv\u0161i se na religiju i sve koji vjeruju. \u201eBila je to ideologija za koju se slobodno mo\u017ee re\u0107i da je \u0111avolskog nadahnu\u0107a. U igri je bilo istrjebljivanje vjere, osobito u krilu Katoli\u010dke Crkve. Vrhunac toga perverznog sustava u Albaniji zbio se 1976. g., kad je dr\u017eava proglasila da je po ustavu ateisti\u010dka zemlja u kojoj je zabranjeno bilo kakvo vjerni\u010dko udru\u017eivanje\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.\"\"<\/a><\/p>\n

Podsjetio je i na dvojicu albanskih svjedoka mu\u010denika iz toga doba koji su dobili titulu kardinala: don Mihovil Koliqi je proveo u zatvoru 36 godina, od toga 17 godina u samici. Sv. Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom u 92. godini \u017eivota, 27. studenog 1994. g. Na Sinodi biskupa u Europi mons. Pulji\u0107 je sudjelovao s njim u dvorani na zasjedanju i na jednoj ve\u010deri. \u201eBilo ga je divno vidjeti, \u010duti njegovo svjedo\u010danstvo i osjetiti kako nema ni trunke osje\u0107aja \u017ealosti, tuge ili mr\u017enje prema onima koji su ga progonili. Zra\u010dio je optimizmom i vjerom. Bio je zahvalan da je mogao u to vrijeme ostati vjeran Bogu i to je svjedo\u010dio\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Drugi je fra Ernest Troshani koji je navr\u0161io 87 godina, a u zatvoru je proveo 27 godina. Kad je u katedrali u Tirani 21. rujna 2014. g. svjedo\u010dio o svom zatvorskom \u017eivotu, papa Franjo ga je zagrlio i zaplakao vide\u0107i pred sobom \u010dovjeka koji je za Boga propatio. Kardinal Troshani je u Skadru na beatifikaciji 2016. g. za vrijeme liturgije nosio mo\u0107i mu\u010denika koje je Crkva proglasila bla\u017eenima, a on je s njima tamnovao, rekao je nadbiskup Pulji\u0107 koji je sudjelovao na slavlju beatifikacije u Skadru.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Fra Serafina Kodi\u0107a i don Antuna Muzi\u0107a pro\u010delnik Kongregacije za progla\u0161enje svetih i bla\u017eenih ubrojio je me\u0111u 38 albanskih mu\u010denika. Me\u0111u njima su bili dvojica biskupa, 21 sve\u0107enik, sedam franjevaca, tri isusovca, \u010detiri laika i jedan sjemeni\u0161tarac. \u201eLijepo je bilo nazo\u010diti tom znakovitom doga\u0111aju u zemlji u kojoj je puno ljudi stradalo zbog vjere. Sve\u010danost je bila u katedrali koja je u doba komunizma bila pretvorena u sportsku dvoranu gdje su komunisti odr\u017eavali svoje politi\u010dke mitinge i govorili o ‘opasnosti vjere od \u010dega treba ljude osloboditi’. Zbog toga je sve\u010danost progla\u0161enja bla\u017eenih mu\u010denika toga dana \u201emirisala ozra\u010djem slave i uskrsnu\u0107a\u201c, kao nagrada za sve patnje koje su vjernici podnijeli za Isusa Krista. A sve je zapo\u010delo polovicom 20. st.\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107. Propovijed je zaklju\u010dio zazivom litanija za molitveni zagovor hrvatskih svetaca i bla\u017eenika.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eJanjevci su kao narod puno propatili, a njihovi mu\u010denici bla\u017eenici im svijetle kao uzori\u201c rekao je \u017eupnik Kistanja don Ivan Perkovi\u0107 na kraju mise i podsjetio da je po\u010detak molitve za progla\u0161enje bla\u017eenima franjeva\u010dkih Janjevaca Kodi\u0107a i Pali\u0107a po\u010deo upravo u Kistanjama u Zadarskoj nadbiskupiji 2004. g. To je izvanjski obilje\u017eeno i misnim slavljem koje je 7. o\u017eujka 2005. g. u kripti nove \u017eupne crkve sv. Nikole predvodio blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Pren\u0111a. U zajedni\u0161tvu s dvadeset janjeva\u010dkih sve\u0107enika, mons. Pren\u0111a je tada blagoslovio prvu sliku koja prikazuje franjeva\u010dke mu\u010denike s Letni\u010dkom Gospodm, autora Drage Glasnovi\u0107a. Na toj velikoj slici koja se sada nalazi na zidu u \u017eupnoj crkvi sv. Nikole fra Alojzije prima krunicu od Majke Bo\u017eje, a fra Serafin joj poklanja janjeva\u010dku crkvu.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Pjevanje na misnom slavlju predvodio je \u017eupni zbor pod ravnanjem s. Bla\u017eenke Delonge. U no\u0161enju slike fra Serafina u procesiji izmjenjivali su se janjeva\u010dki \u017eupljani te \u010detvero mladih odjeveni u  janjeva\u010dku narodnu no\u0161nju, dvoje iz Janjeva, a dvoje iz Konavala. \u017dupnik Perkovi\u0107 osobito je pozdravio i zahvalio na dolasku don Kre\u0161i \u0106irku, \u017eupniku Obrovca i Medvi\u0111e, koji je sa svojim \u017eupljanima iz Medvi\u0111e misu proslavio umjesto u Medvi\u0111i u Kistanjama, rekav\u0161i da su to prvi hodo\u010dasnici fra Serafinu na njegov prvi spomendan u Kistanjama. Me\u0111u suslaviteljima su bili i dugogodi\u0161nji kistanjski \u017eupnik i \u017eupni vikar mons. Nikola Du\u010dki\u0107 i don Josip Du\u010dki\u0107 kojima je mons. Pulji\u0107 zahvalio i na sve\u010danim misnicama koje su dali izraditi s likovima hrvatskih svetaca i bla\u017eenika.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Relikvije fra Serafina pro\u0161le su godine na dan beatifikacije 5. studenog dobili jo\u0161 i Janjevci u Zagrebu i Janjevu, a Letni\u010dani su dobili relikviju bl. don Antuna Muzi\u0107a. Relikvijar fra Serafina koji je cijelo vrijeme misnog slavlja bio sa strane ispred glavnog oltara izradio je umjetnik Drago Glasnovi\u0107, Janjevac koji \u017eivi u Zagrebu. Relikvijar predstavlja spojeni sklop zvonika \u017eupne crkve u  Kistanjama i Janjevu koje Janjevcima puno zna\u010di te je predvi\u0111eno da se jednog dana u taj relikvijar polo\u017ee i mo\u0107i fra Alojzija Pali\u0107a.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Na misi su sudjelovali i \u010dlanovi rodbine fra Serafina. Mons. Nikola Du\u010dki\u0107 je osobno poznavao obitelj fra Serafina, rekav\u0161i da se sve do demokratskih promjena  1994. g. nije smjelo javno govoriti da je fra Serafin mu\u010deni\u010dki ubijen. Poznavao je i bl. Antuna Muzi\u0107a. Don Nikola je bio kapelan u Letnici gdje je don Antun ro\u0111en. Naime, do 1981. g. Vrnavokolo je bilo pod letni\u010dkom \u017eupom. Don Antun je ro\u0111en 12. svibnja 1921. g., na isti dan kad i mons. Du\u010dki\u0107, stariji je od njega to\u010dno 20 godina. Don Antun je ubijen mlad, s 27 godina. Don Nikola je poznavao majku don Antuna, puno puta je i ru\u010dao kod njih, te bra\u0107u Miku koji je bio crkveni vije\u0107nik i Froku.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Mons. Du\u010dki\u0107 je poznavao i bra\u0107u fra Serafina, Zefu i Kelju. Zefa je imao ku\u0107u tik uz crkvu u Janjevu. Ro\u0111eni su u centru Janjeva. Unuka Zefe, bla\u017eenikovog brata, don Nikolina je snaha. Obitelj fra Serafina je u Janjevu imala vinograde te je don Nikola nekad kao bogoslov i\u0161ao kod njih kupovati vino koje su ina\u010de prodavali.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Don Nikola podsje\u0107a i na ostale janjeva\u010dke mu\u010denike. Fra Stjepan Ge\u010dev je daljnji ro\u0111ak don Nikole, a 1929. su ga ubili Srbi pred \u017eupom u Zjumu iznad Prizrena. Usprotivio se da srbijanski u\u010ditelj prisilno tjera albansku djecu katolike da se mije\u0161aju s pravoslavnima. Fra Lovro Mitrovi\u0107 je 1942. g. ubijen kod De\u010dana, a izgradio je crkvu u Pe\u0107i. Preko puta crkve sv. Petra u \u0110akovici izgradio je i crkvu sv. Antuna koja je sad veliko hodo\u010dasni\u010dko mjesto za albanske katolike.   <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U nedjelju 5. studenog Letni\u010dani nastanjeni u Vo\u0107inu proslavili su prvi spomendan bl. don Antuna Muzi\u0107a i 25. obljetnicu svog dolaska u Vo\u0107in. S njima u Vo\u0107in tada je bio do\u0161ao i don Nikola kojeg su tako\u0111er pozvali da sudjeluje u toj proslavi, no nije mogao zbog slavlja bl. fra Serafina u Kistanjama.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U nedjelju nave\u010der u \u017eupnoj crkvi sv. Nikole koncert duhovnih pjesama odr\u017eale su sestre Pali\u0107 iz Zagreba. U duhovnoj pripravi ususret proslavi spomendana fra Serafina, misno slavlje u petak 3. studenog predvodio je fra Ivan Nimac, \u017eupnik Kru\u0161eva i dekan Novigradskog dekanata, a u subotu 4. studenog fra Mario Lemo, \u017eupni vikar iz Knina.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na prvu godi\u0161njicu progla\u0161enja bla\u017eenim fra Serafina Glasnovi\u0107a Kodi\u0107a, \u017eupa sv. Nikole u Kistanjama koju od Domovinskog rata nastanjuju Janjevci …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24696"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24696"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24696\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24783,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24696\/revisions\/24783"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24696"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24696"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24696"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}