1. Dvije su teme koje se ove nedjelje povezuju. To je Misijska nedjelja i spomendan svetoga Bo\u017ejega misionara, pape Ivana Pavla II. koji je na dana\u0161nji dan 1978. slu\u017ebeno nastupio kao nasljednik svetoga Petra u Rimu. Kao sudionik zasjedanja na Drugom Vatikanskom Saboru (1962.-1965.) on je s drugim biskupima naglasio va\u017enost misonarskoga duha. Biskupi su, dakle, prije pola stolje\u0107a rekli \u0161to Crkva vjeruje i \u0161to misli o sebi. Ali i o svijetu koji bje\u017ei od Boga i kojem treba navijestiti Kristovo evan\u0111elje. O tomu je posebice progovorila u dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve \u201eAd Gentes\u201c (1965.) gdje je opisana O\u010deva zamisao spa\u0161avanja ljudi po Isusu Kristu, jedinom Otkupitelju \u010dovjeka. Budu\u0107i da je Crkva \u201epo naravi misionarska\u201c (AG 2), sveti Ivan Pavao II. je koristio znakovite rije\u010di o \u201ehitnosti\u201c, \u201epotrebi\u201c i \u201eva\u017enosti\u201c misijske aktivnosti. U duhu onoga \u0161to je apostol Pavao pisao Korin\u0107anima da ga \u201eljubav Kristova obuzima i poti\u010de\u201c (2 Kor 4, 14). Papa Benedikt XVI. je ut om vidu tuma\u010dio da \u201ekr\u0161\u0107anstvo nije neka nova filozofija ili moralka, ve\u0107 \u017eivot u Kristu\u201c (Deus caritas est, 2005.), i poticao kr\u0161\u0107ane neka se upute \u201eu tu dinamiku ljubavi kako bi prona\u0161li izvor i temelj misijskoga poslanja\u201c.<\/p>\n
Uz \u017eelju Crkve da razmi\u0161lja o dinamici misijskoga poslanja i nesebi\u010dnog darivanja za potrebe misija, valja se danas sjetiti i mre\u017ee misijskih djela koju je ljubav prema misijama stvorila. Ima ih \u010detiri: Djelo za \u0161irenje vjere, Djelo svetog djetinjstva, Djelo svetog Petra apostola i Misijska zajednica sve\u0107enika, redovnika i redovnica kao i svih drugih koji \u017eele pomagati misijama. Ne mogu, naime, svi biti misionari. Ali, svi mo\u017eemo molitvama, simpatijom i materijalnim darovima pomagati misijsko djelo Crkve. Upravo ta mre\u017ea molitelja i darovatelja milijuna ljudi diljem svijeta omogu\u0107uje da Kongregacija za evangelizaciju naroda vodi brigu o brojnim institucijama u misijama. Prema \u201eStatisti\u010dk\u00adom godi\u0161njaku\u201c od prije nekoliko godina (Fides, 2013.) Kongregacija vodi brigu o 280 bogoslovija, 110 malih sjemeni\u0161ta, 42.000 katoli\u010dkih \u0161kola, 1.600 bolnica, 12.000 karitativnih i socijalnih institucija. Bez sabirnih misijskih akcija i materijalne pomo\u0107i cijele Crkve ove institucije ne bi mogle djelovati. Uz na\u0161 dar koji \u0107emo danas pokloniti misijama, mi \u0107emo moliti na\u0161e svete za\u0161titnike kao i za\u0161titnicu misija svetu malu Tereziju da u nama poraste osjetljivost za misijsko djelovanje Crkve. Sveta mala Terezija nije nikada stupila nogom izvan Karmela. Ali, \u017earkom ljubavlju i molitvom na\u0161la je svoje mjesto u srcu Crkve i postala za\u0161titnicom misija. Drago mi je spomenuti da je na\u0161 Teolo\u0161ko-katehetski odjel Sveu\u010dili\u0161ta s pro\u010delnikom prof. Ra\u017eovom uz suradnju s Papinskim sveu\u010dili\u0161tem Urbanijana u Rimu, u svibnju ove godine organizirao me\u0111unarodni simpozij \u201eMisijsko i evangelizacijsko poslanje Crkve u suvremenom multikulturalnom i multikonfesionalnom dru\u0161tvu\u201c. U prigodi srebrnoga jubileja teolo\u0161ko-katehetskoga studija u Zadru nastojalo se odabirom izvrsnih tema i pradava\u010da osvijetliti trajno aktualnu potrebu \u201emisijskog zanosa i radosti evangelizacije\u201c.<\/p>\n
2. Sveti Ivan Pavao II. je u drugoj godini pontifikata (7. prosinca 1990.), objavio encikliku o trajnom misijskom poslanju Crkve, \u201eRedemptoris Missio\u201c. U njoj je naglasio kako \u201eosje\u0107a da je nastupio \u010das da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije i misija. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne mo\u017ee izmaknuti toj najvi\u0161oj du\u017enosti, a ta je: Navijestiti Krista svim narodima svijeta\u201c (br. 3). Dok ve\u010deras spomijemo rije\u010di misijske enciklike, rado se sje\u0107amo susreta s njime. Posebice njegovoga dru\u017eenja s mladima na sportskim stadionima, livadama i velikim trgovima. On je te liturgijske susrete pret\u00advarao u velika slavlja mladosti. Mladi su ga rado slijedili, slu\u0161ali, za njim i\u0161li i izvikivali njegovo ime. A poklicima i aplauzima prekidali njegove govore. Bili su slobodni pri\u0107i mu, zagrliti ga i ne\u0161to mu na uho \u0161apnuti. A on se s njima osje\u0107ao se \u201ekod ku\u0107e\u201c. U Buenos Airesu (1987.) izjavio kako mu \u201esusreti s mladima zna\u010de odmor i radost\u201c: \u201eDo\u0161ao sam da se s vama malo odmorim, draga mlade\u017ei. Do\u0161ao sam da vas \u010dujem, da s vama razgovaram, da s vama molim. \u017delio bih vam ovdje ponoviti ono \u0161to sam rekao na prvi dan svoga pontifikata: Vi ste Papina nada, vi ste nada Crkve\u201c. Zbog toga je rado pozivao mlade na godi\u0161nje susrete, okupljao ih i obra\u0107ao im se. Pisao im je pisma i go\u00advorio tijekom svojih apostolskih putovanja. Nije im tepao ni povla\u0111ivao. Naprotiv, tra\u017eio je \u017ertvu, napor i zalaganje. Mladi su ga slijedili, rado slu\u0161ali i od milja nazivali razli\u010ditim titulama: \u201eSuperstar i Superman\u201c.<\/p>\n
A sve je zapo\u010delo na dana\u0161nji dan 1978. kad se obratio ljudima i rekao: \u201eNe bojte se! Otvorite vrata Kristu i njegovoj spasenjskoj mo\u0107i. Neka mu se otvore granice dr\u017eava, ekonomskih i politi\u010dkih sustava, \u0161iroka podru\u010dja kulture, civilizacije i razvoja. Neka se nitko ne pla\u0161i Krista, jer On jedini zna \u0161to je u srcu \u010dovjeka\u201c. Sveti Ivan Pavao II. svojim je nastupnim govorom osvojio srca ljudi i zacrtao program svoga pontifikata. I najavio kako \u201e\u017eeli svima do\u0107i i sve po\u00adsjetiti: mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmeli\u0107ane i cistercite u samostanima; bolesnika u krevetima i rad\u00adnike po tvornicama. Htio bih vidjeti i sve koji su poni\u017eeni i obe\u00adspravljeni, te zaviriti i iza ku\u0107nih pragova va\u0161ih domova. Posvuda bih htio do\u0107i\u201c. Malo se koji Papa tako umje\u0161no i uspje\u0161no pribli\u017eio suvremenom \u010dovjeku kao on. Od djece i mladih, do starih i bolesnih. Svatko ga je osje\u0107ao blizu. Hrvatski narod ne bi smio zaboraviti njegovu o\u010dinsku brigu koju je pokazao kad nam je bilo najte\u017ee, u vrijeme Domovinskog rata. Nije se, naime, tih dana umarao moliti za mir u na\u0161im krajevima, te \u010diniti sve \u0161to je bilo u njegovoj mo\u0107i kako bi se obustavilo ratna stradanja i obuzdalo ruku koja ubija.<\/p>\n
3. Uobi\u010dajeno je slaviti spomendan sveca uz dan njegove smrti, kada se rodio za nebo. Kongregacija je odabrala dan njegovoga slu\u017ebenog nastupa i u slu\u017ebi Bo\u017eanskog \u010casoslova odredila neka drugo \u010ditanje bude dio njegove nastupne propovijedi u kojoj je pozvao sve neka \u201eotvore vrata Kristu\u201c. Niame, hrabri Wojtyla na dana\u0161nji dan izi\u0161ao je na ulice i po\u0161ao svijetom, s ma\u010dem uperenim protiv idola ovoga vremena. Jer, doslovce je shva\u00adtio Kristovu zapovijed: \u201eIdi i u\u010dvr\u0161\u0107uj bra\u0107u svoju\u201c. A sam se osje\u0107ao poput \u201eglasnika velikoga Kralja, koji je poslan na raskr\u0161\u0107a \u017eivota\u201c. Priklju\u010dimo se ve\u010deras ovom istinskom misionaru i \u201eBo\u017ejem glasniku\u201c. Neka nam njegov godi\u0161nji spomendan bude poticaj da po vjeri \u017eivimo, te ljudima na\u0161ega vremena pru\u017eamo razloge vjere i nade koja je u nama. U\u010dimo od njega da je \u201edobro, slatko i spasonosno evangelizirati i onda kada nam izgleda da \u201esijemo u suzama\u201c (Ps 126, 6). Neka nas u tom zadatku prati zagovor svetoga Ivana Pavla II., \u010diji nutarnji polet i vatru nikakva sila nije mogla ugasiti. Pa ni onaj metak njegovoga ubojice Ali Agce, kojemu je od srca oprostio.<\/p>\n
Molimo, \u010dinimo i radimo da ljudi na\u0161ega vremena osjete i u nama, kao \u0161to smo to do\u017eivjeli kod pape Wojtyle, osobiti \u017ear, revnost i radost na\u0161e vjere i na\u0161ega slu\u017eenja. Neka se njegovim zagovorom i vatrom Duha Svetoga u ovo na\u0161e doba djelotvorno \u201enavije\u0161ta Bo\u017eje Kraljevstvo kako bi Crkva bila \u0161to \u010dvr\u0161\u0107e usidrena u srcu svijeta\u201c. Dok zahvaljujemo svetom Ivanu Pavlu II. ne samo za misijsku vatru koju je zapalio, ve\u0107 i za osobitu ljubav i brigu koju je prema nama o\u010ditovao u te\u0161kim danima Domovinskoga rata, ve\u010deras mu od srca velimo: \u201eHrvatska ti kli\u010de, hvala. Pjesma k nebu nosi glas. Kad te je u suzi zvala, \u010duvao si nju i nas. Srca su nam katedrala. Tvoja Crkva puk je tvoj. Hrvatska ti kli\u010de, hvala. Novu snagu podaj njoj\u201c. Sveti Ivane Pavle II., pomozi nam u na\u0161em misijskom zalaganju i moli za nas. Amen. <\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Katedrala, 22. X. 2017.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"