1. Dvije su stvari odredile tijek Franjinog \u017eivota: Glas koji ga je pozvao neka ide popraviti crkvu koja je u ru\u0161evnom stanju, te re\u010denica evan\u0111elja ‘ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina..’ (Mt 10, 9-10). \u00abTo je ono \u0161to tra\u017eim, to je ono \u0161to svim srce \u017eelim\u00bb, bila je reakcija mladog Francesca. Nakon \u0161to je svojim rukama obnovio tri crkvice u asi\u0161koj okolici (sv. Damjana, sv. Petra i Marije od An\u0111ela), shvatio je kako je onaj glas mislio na obnovu Crkve koja je Bo\u017eja gra\u0111evina.<\/p>\n
Zahva\u0107en citiranim evan\u0111eoskim rije\u010dima odla\u017ee sandale, obla\u010di grubu tuniku te kao svoju zaru\u010dnicu izabire sestricu siroma\u0161tinu, \u0161to \u0107e genijalnom piscu Bo\u017eanstvene komedije dati povoda da ga opjeva u XI. poglavlju Raja. Naime, uz sv. Benedikta, Bernarda, Tomu i Dominika, Dante \u0107e osobite rije\u010di divljenja posvetiti ovom Bo\u017ejem trubaduru iz Asiza. A kao dobar vjernik, pjesnik i teolog zaklju\u010dit \u0107e kako je sv. Dominik znanjem i borbom protiv krivovjerja Crkvu u\u010dinio sigurnijom, a sv. Franjo ljubavlju, jednostavno\u0161\u0107u i siroma\u0161tvom vjernijom svome misijskom poslanju.<\/p>\n
2. Kad na kraju dana kod ve\u010dernje molimo \u00abVeli\u010da du\u0161a moja Gospodina\u00bb, ponavljamo Marijinu zahvalnu pjesmu \u0161to je Jahve \u00abpogledao na neznatnost slu\u017ebenice svoje\u00bb. Ova molitva pokazuje Marijinu skromnu du\u0161u i njezino uvjerenje kako \u010dovjek postaje velikim tek kad ga Bog “zagrli”, uzvisi, obogati i ispuni svojim dobrima. I sveti je Franjo nakon obra\u0107enja postao toga svjestan pa \u0107e s rado\u0161\u0107u, uvjerenjem i ljubavlju obu\u0107i grubu tuniku i izabrati kao svoje trajne dru\u017eice skromnost, slu\u017eenje i siroma\u0161tvo. I dok o tomu prebiremo misli u svojoj du\u0161i, pitamo se \u0161to je s tim krijepostima u ovom na\u0161em vremenu silnog napretka? Gdje su nestale krotkost i neznatnost, slu\u017eenje i poniznost? \u010cini se, na\u017ealost, kako su odba\u010dene i nema ih u upotrjebi. A kad ih netko negdje preporu\u010di, gleda ga se u \u010dudu, ako ga se u me\u0111uvremenu ne proglasi \u00ab\u010dudakom\u00bb. I osje\u0107a se \u017eiva potreba vratiti u upotrjebu ove krijeposti. Jer, nedostatak slu\u017eenja i skromnosti ra\u0111a sebi\u010dno\u0161\u0107u koja onda nagriza ljudsko zajedni\u0161tvo. Pretjerano pak blagostanje stvara ovisnike i robove. I ono nije znak napretka i progresa, nego prava zamka suvremenom \u010dovjeku.<\/p>\n
Ima jedna pri\u010da iz apokrifa kako je neki prorok hodao i nosio sa sobom samo \u010de\u0161alj i \u010da\u0161u. A kad je u nekoj prigodi vidio \u010dovjeka kako prstima \u010de\u0161lja bradu, a drugog kako rukama grabi i pije vodu, bacio je i \u010de\u0161alj i \u010da\u0161u. To pokazuje da je prorok imao visoki stupanj nutarnje slobode. I Majka Terezija je ponavljala kako \u00abono \u0161to joj ne slu\u017ei, samo je optere\u0107uje\u00bb. Potrebno je stoga vratiti vrjednote skromnosti i slu\u017eenja u na\u0161 dnevni \u017eivot, staviti ih na visoku cijenu i ne umarati se u tomu odgajati djecu i mlade. Slu\u017eiti drugome i biti skroman ne zna\u010di biti jadnik siromah, nego biti zadovoljan s onim bitnim i osnovnim, te biti sretan kad se drugomu slu\u017ei. A to se onda lako prepoznaje po stilu \u017eivota, a ne po \u017eivotnom standardu, namirnicama i manirama odijevanja.<\/p>\n
3. Blagdan svetoga Frane slavimo u Marijinom mjesecu krunice, u listopadu neposredno pred Gospu Ru\u017earicu. Pozivaju\u0107i vjernike neka mole krunicu i razmatraju Kristovo lice, sveti Ivan Pavao II. je po\u017eelio neka da im na tom putu u\u010diteljicom bude BD Marija. Papa Pio V. ustanovio je ovaj liturgijski spomen kao uspomenu na pobjedu kr\u0161\u0107anske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. Pu\u010dka je pobo\u017enost, naime, pripisala tu pobjedu zagovoru Djevice koju se molilo i zazivalo molitvom krunice. U blagdan svetoga Ru\u017earija uklapaju se i godine na\u0161e molitve iz nedavnog Domovinskog rata kad su na\u0161i branitelji, goloruki i s krunicom oko vrata ustali u obranu slobode i narodnog identiteta. I dogodilo se \u010dudo slobode zahvaljuju\u0107i mo\u0107nom zagovoru Presvete Djevice (kard. Kuhari\u0107). Krunica je ne samo bila draga molitva na\u0161ih roditelja i brojnih svetaca, ve\u0107 je postala i simbolom obrane na\u0161ih ognji\u0161ta i na\u0161ih sveti\u0161ta. Marija je, naime, du\u0161a i srce Crkve, jer ona s Crkvom moli. Ali, moli i za potrebe Crkve. Na vjetrometini vje\u010ditih sukoba s Marijom smo uspijevali prebroditi sve povijesne krize i ku\u0161nje jer su se po domovima na\u0161ih obitelji prebirala zrnca krunice, molilo i hodo\u010dastilo u Gospina sveti\u0161ta.<\/p>\n
Crkva Isusovih u\u010denika zapo\u010dela je svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje ve\u010dere. S Marijom \u0107e zavr\u0161iti i svoj hodo\u010dasni\u010dki put prema eshatonu. Marija je, dakle, uz Isusa u sredi\u0161tu Crkve. Stoga je pozdravljamo rije\u010dima i hvalospjevom njezine ro\u0111akinje Elizabete koja ju je prepoznala kao \u017eenu vjere: ‘Blagoslovljena si me\u0111u \u017eenama jer si povjerovala da \u0107e se ispuniti \u0161to ti je re\u010deno od Gospodina’. Ustani Gospe i pohiti k nama, u na\u0161e obitelji, sela i gradove. Gospo od Ru\u017earja, moli za nas. Amen.<\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Pristeg, 4. listopada 2017.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"