{"id":24271,"date":"2017-09-22T11:31:44","date_gmt":"2017-09-22T10:31:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=24271"},"modified":"2017-09-22T11:31:44","modified_gmt":"2017-09-22T10:31:44","slug":"zadar-dolazak-tijela-sv-leopolda-bogdana-mandica-misno-slavlje-u-katedrali-sv-stosije-propovijed-mons-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=24271","title":{"rendered":"ZADAR: DOLAZAK TIJELA SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDI\u0106A, MISNO SLAVLJE U KATEDRALI SV. STO\u0160IJE – PROPOVIJED mons. \u017dELIMIRA PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"

Sveci nam poma\u017eu odupirati se zavo\u0111enjima i lije\u010diti zadobivene rane<\/strong><\/p>\n

1.<\/strong> Pro\u0161le godine od 13. do 18. travnja 2016. tisu\u0107e vjernika odali su po\u010dast sv. Leopoldu Bogdanu Mandi\u0107u \u010dije je tijelo bilo izlo\u017eeno u Zagrebu. \u010caste\u0107i zemne ostatke svetih Bo\u017ejih ugodnika daje se zapravo slava i \u010dast Bogu koji je izvor i po\u010delo svake svetosti. Njega je papa Franjo bio proglasio suza\u0161titnikom Godine milosr\u0111a. Dopu\u0161tenjem Kongregacije za progla\u0161enje svetih, te mjesnoga biskupa iz Padove njegovo \u0107e sveto tijelo pro\u0107i na\u0161om obalom, po\u010dev\u0161i od crkve Gospe od zdravlja u kojoj je Leopold kao mladi kapucin bio tri godine rektor crkve (1897.-1900.). Samostan i crkva bili su sru\u0161en u Drugom svjetskom ratu. A kad je crkva obnovljena, moj pred\u0161asnik mons. Marijan Oblak nabavio je sve\u010dev relikvijar, te crkvu Gospe od zdravlja prije 39 godina (1978.) proglasio sveti\u0161tem sv. Leopolda.<\/p>\n

Tko je ovaj skromni redovnik koji \u0107e nas ovih dana okupljati u Zadru, Herceg-Novom, Dubrovniku, Splitu i Rijeci? Prafrazirat \u0107u rije\u010di pape Pavla VI. koji je u prigodi progla\u0161enja bla\u017eenim otca Leopolda ovako zborio: \u201eGledaj samo kako je siroma\u0161an, jednostavan, \u010dovje\u010dan; skroman, vedar i sabran; sav u zanosu svoga unutarnjega gledanja nevidljive prisutnosti Bo\u017eje. A ipak je tako prisutan, pristupa\u010dan i spreman na uslugu, pa ima\u0161 dojam da nas poznaje i \u010de\u00adka; kao da su mu poznate na\u0161e brige i kao da \u010dita na\u0161u nutrinu… Pogledaj toga siroma\u0161noga, maloga kapucina pred kojim osje\u0107amo da nas privla\u010di i odu\u0161evljava\u201c (1976.).<\/p>\n

2.<\/strong> \u0160to nam to Gospodin poru\u010duje po svetom Leopoldu u ovoj prigodi dolaska njegovoga tijela?! Govori nam o velikom otajstvu beskrajne Bo\u017eje dobrote, pa nas Isus po njemu iznova poziva: \u201eDo\u0111ite k meni svi vi koji ste umor\u00adni i optere\u0107eni i ja \u0107u vas okrijepiti\u201c (Mt 11, 28). Za\u0161to nas Isus poziva da k njemu idemo i da s njime kroz \u017eivot hodimo? Njega je, naime, Otac nebeski poslao da nas oslobodi i spasi. Jer, \u010dovjek je bio i ostao duboko ranjeno bi\u0107e. Ranjen je u svim svojim unutar\u00adnjim mo\u0107ima: razuma, slobodne volje, srca i savjesti. Nikakvo onda \u010dudo \u0161to nemo\u0107an, izranjen i slab \u010desto se pita \u201etko sam i \u0161to sam, \u0161to \u0107u kuda idem, za \u010dim lutam. Uzalud nebo za odgovor molim, upla\u0161en sobom svoje suze gutam\u201c (T. Ujevi\u0107).<\/p>\n

Iako je \u010dovjek ranjen i izlo\u017een zavo\u0111enjima, po\u017eudama i strastima, ne bismo se smjeli na tomu zaustaviti i svijet s pesimizmom promatrati. Jer, mi smo spa\u0161eni i otkupljeni. Dapa\u010de, zaslugom muke, smrti i uskrsnu\u0107a Isusa Krista postali smo djeca Bo\u017eja. I jo\u0161 se nije o\u010ditovalo \u0161to \u0107emo biti. To je ono \u0161to Gospodin poru\u010duje po svecu milosr\u0111a, svetom Leopoldu. I tra\u017ei da kao odabrana djeca o\u010ditujemo plo\u00addove njegovoga Duha koje je sveti Pavao opisao kao \u201eljubav i strpljivost, blagost i dobrota, krot\u00adkost i uzdr\u017eljivost\u201c (Gal 5, 23). Nasuprot  rasipnosti i idolopoklon\u00adstva, bludnosti i ne\u010disto\u0107e, vra\u010danja i sva\u0111e, sebi\u010dnosti i stran\u010darenja, razdora i pijanki i svih drugih zala (Gal 5, 19-21).<\/p>\n

3.<\/strong> Sveti je Leopold dobro shvatio metodologiju preobrazbe i obra\u0107enja pa je \u010ditavoga \u017eivota po sakramentu svete ispovijedi pomagao ljudima da \u201esvla\u010de staroga \u010dovjeka\u201c, mijenjaju se i \u201eobla\u010de novoga koji \u0107e biti \u201epun ljubavi i strpljivosti, blagosti i dobrote, milosr\u0111a i zahvalnosti\u201c (Kol 3,12-15). Isto tako znao je kako nabrojane krjeposti i vrline \u201ene padaju s neba\u201c, ve\u0107 se za njih valja izboriti. A pred brojnim \u017eivotnim te\u0161ko\u0107ama i du\u0161evnim patnjama znao je uputiti rije\u010d ohrabrenja kako se \u201eothrvati\u201c brojnim zavo\u0111enjima kojima je \u010dovjek u \u017eivotu izlo\u017een. Svetim ga je proglasio Ivan Pavao II. (16. X. 1983.). Dugogodi\u0161nji pontifikat Ivana Pavla II. (1978.-2005.) omogu\u0107io mu je odva\u017eno i \u0161portski uhvatiti se u ko\u0161tac sa suvremenim ideologijama koje su desetlje\u0107ima zavodile \u010dovjeka. I pomagale da \u201egrijeh stekne pravo gra\u0111anstva\u201c, a otpisivanje Boga u\u0111e u \u201eprogram ljudskog umovanja\u201c. Zato je bio vrlo kriti\u010dan prema takvim zastranjenjima, apostolski zagrijan za navje\u0161taj istine, neustra\u0161iv i nepopustljiv prema svim vrstama la\u017enih ideologija i zavo\u0111enja ljudi.<\/p>\n

Neumorno se obra\u0107ao svima i poticao neka ne podlegnu nau\u010davanju iskrivljenih antropologija koje su cvjetale poslije Francuske revolucije, a i danas cvjetaju. To su: Pozitivizam<\/strong>, koji dr\u017ei da u procesu razvoja dru\u0161tva najva\u017eniji su in\u017einjeri, tehni\u010dari, privrednici i u\u010denjaci. Ne obaziru\u0107i se na ljudske vrline ljubavi, dare\u017eljivosti, \u017ertve, milo\u00adsr\u0111a, humora i radosti, oni su podigli kumire eko\u00adnomije i tehnologije i tako \u201epomogli\u201c da se \u010dovjek otu\u0111i i izobli\u010di. Druga je ideologija l<\/strong>iberalizam<\/strong>, koji se temelji na na ekonomiji (uzor kapitalizam), na laicizmu i  politici bur\u017eoaske demokracije. Ovaj sustav ve\u0107 dulje pro\u017eivaljva veliku krizu, pa je Bernanos ustvrdio kako on nije stvorio \u201eboljeg \u010dovjeka\u201c (kako su govorili), ve\u0107 ga u\u010dinio \u201enezasi\u0107enim i raz\u00adjarenim bi\u0107em\u201d. \u201eVidim svijet koji se iz\u00adgra\u0111uje u kojem \u010dovjek ne \u0107e mo\u0107i \u017eivjeti; mo\u0107i \u0107e \u017eivjeti, ali uz uvjet da bude manje \u010dovjek\u201c, veli Bernanos. Liberalizam je \u201euklonio Boga iz javnoga \u017eivota\u201c, a na njegovo mjesto postavio kumire \u201ezlatnoga teleta progresa i u\u017eivanja\u201c. Kao reakcija na individualizam liberalizma u politici, od\u00adgoju i ekonomiji, pojavio se marksisti<\/strong>\u010d<\/strong>ki<\/strong> kolektivizam<\/strong> koji smo imali prigode osjhetiti na valstitoj ko\u017ei. On isti\u010de dru\u00ad\u0161tvene elemente u razvoju pojedinca, a otpisuje trancedentalne temelje kulture i odgoja. Dapa\u010de, religiju smatra opijumom naroda od \u010dega treba osloba\u0111ati \u010dovjeka. Zahvaljuju\u0107i pozitivizmu, liberalizmu i marksizmu koji su \u201evladali ljudskim duhom i kulturom\u201c u zadnja tri stolje\u0107a, dru\u0161tvo je zapalo u krizu kakvoj nije bilo premca u povijesti \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

4.<\/strong> I dok su se spomenute ideologije razvijale od 18. do 20. stolje\u0107a, u na\u0161e vrijeme sve vi\u0161e se \u0161iri \u201erodna<\/strong> teorija<\/strong>\u201c poznata i kao \u201egender<\/strong>–<\/strong>ideologija<\/strong>\u201c. To je svjetonazor koji name\u0107e novo tuma\u010denje \u010dovjeka koji nije spojiv s normalnim ljudskim poimanjem, a pogotovu ne s kr\u0161\u0107an\u00adskom antropologijom. Predstavnici ove nove ideologije ne prihva\u0107aju \u010dinjenicu da se ljudska bi\u0107a ra\u0111aju kao mu\u0161ko i \u017eensko, ve\u0107 tvrde da su njihove razlike \u201edru\u0161tvena konstrukcija\u201c. A umjesto rije\u010di spol, upotrebljavaju rije\u010d \u201erod\u201c. \u010cini se kako trenutno jedino Katoli\u010dka Crkva otvoreno i jasno upozorava na opasnosti koje ova ideologija sa sobom nosi. Ve\u0107 prije 20 godina, na Me\u0111unarodnoj konferenciji u Pekingu (1995.), u kontekst \u201epitanja \u017eenskoga dostojanstva\u201c, poku\u0161alo se \u201eponi\u0161titi razlike izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene\u201c. Tada je sveti Ivan Pavao II. uputio \u201ePismo \u017eenama svijeta\u201c (29. 06. 1995.) u kojem je napisao da su \u201e\u017eenskost i mu\u0161kost komplementarni, ne samo s fizi\u010dke i psihi\u010dke, nego s ontolo\u0161ke to\u010dke gledi\u0161ta\u201c. A njegov nasljednik, Benedikt XVI., poslije sedamnaest godina napisao je kako \u201ed\u017eender ideologija vr\u0161i atentat na oblike obitelji koju \u010dine otac, majka i djeca\u201c (2012.).<\/p>\n

Veliki stru\u010dnjak za rodnu teoriju, Tony Anatrella, francuski specijalist socijalne psihijatrije i savjetnik Papinskog vije\u0107a za obitelj upozorava: \u201eNe bojte se boriti protiv rodne ideologije koja je najve\u0107a ku\u0161nja u ovom stolje\u0107u. Budite proro\u010dka manjina, koja \u0107e u\u010diniti vlastitima rije\u010di svetoga Ivana Pavla II. koji je rekao kako treba \u201estalno ukazivati na zablude ove nove antropolo\u0161ke hereze\u201c. Ova ideologija sve vi\u0161e osvaja jer se name\u0107e putem medija, obrazovnih programa i pravnih propisa izglasavanjem zakona. Sje\u0107amo se kako se to kod nas prije \u010detiri godine poku\u0161alo u\u010diniti preko \u201ezdravstvenog odgoja u \u0161kolama\u201c. Tada se pod \u201efirmom zdravstvenoga odgoja\u201c, protiv kojega nitko pametan ni\u0161ta nema, upakiralo \u010detvrti modul seksualnoga odgoja premre\u017een stavovima rodne ideologije. Javili su se brojni roditelji i civilne udruge koje su to otklonile. Dakle, poku\u0161alo se \u201eprodati rog za svije\u0107u\u201c. Prekju\u010der su u europskom parlamentu usvojili ve\u0107inom glasova Istambulsku konvenciju koja \u017eeli za\u0161titi \u017eene i obitelji od nasilja. Nitko ne bi bio protiv takve konvencije, kad u njoj ne bi bili stavovi i termini \u201erodne ideologije\u201c koju kr\u0161\u0107anin ne mo\u017ee prihvatiti. Ta ideologija, naime, kako je rekao papa Bendikt XVI., \u201evr\u0161i atentat na oblike obitelji koju \u010dine otac, majka i djeca\u201c. A papa Franjo ju je za vrijeme susreta mladih u Poljskoj (12. 08. 2017.) nazvao \u201eideolo\u0161kom kolonizacijom\u201d. Zabrinjava \u010dinjenica da su stranke koje se nadahnjuju kr\u0161\u0107anskim nazorom (u imenu ili stavu) digli ruku za tu Konvenciju. Me\u0111u njima su i predstavnici iz na\u0161e zemlje. \u010cestitamo svim onim parlamentarcima koji su imali hrabrosti \u201coduprijeti se toj suvremenoj kolonizaciji\u201d. \u010cestitamo i slova\u010dkom parlamentu \u0161to nije ratificirao spomenutu konvenciju.<\/p>\n

5.<\/strong> Sveti je Leopold je bio svjestan slabosti ljudskoga duha i njegove podlo\u017enosti zavo\u0111enjima svih vrsta. Povijest nam govori kako su zavodnici imali silnoga uspjeha. I upropastili brojne du\u0161e. No, sveti Leopold nije se zaustavio nad tom \u010dinjenicom, nirti digao ruke za predaju. Neumorno je dizao ruke da blagoslovi, ohrabri i u\u010dvrsti ljude da se ne boje. Vjerovao je, naime, u sakramentalnu milost koja poma\u017ee u ja\u010danju i u\u010dvr\u0161\u0107enju ljudskoga duha da ne podlegne pred zavo\u0111enjima i kolonizacijom. Poticao je i usmjeravao ljude neka rade na sebi, obra\u0107aju se i popravljaju. Jung je negdje zabilje\u017eio \u201eda su paralelno s padom religioznog \u017eivota, neuroze vidljivo se umno\u017eile\u201c. I dodao kako smatra da su \u201ereligije kao ljekoviti sustavi bili velika pomo\u0107 ljudima u lije\u010denju du\u0161evnih patnja\u201c. A pomagale su i poma\u017eu \u010dovjeku \u201eosloboditi se, ne samo od neurednih osje\u0107aja krivnje, straha, srd\u017ebe, bijesa, ljubomore, zavisti i neprijateljstva\u201c, nego od svih zarobljavanja koje sa sobom donose spomenute ideologije. Uz milosti sakramenta svete ispovijedi, koju Gospodin obilno dijeli svima koji se kaju i ispovijedaju, valja uo\u010diti i \u201eosje\u0107aj za\u0161ti\u0107enosti i sigurnosti\u201c koju nam Crkva vjerom i sakramentima pru\u017ea. Naime, u zajedni\u0161tvu s drugima osje\u0107amo se povezanima. I ra\u010dunamo na njihovu pomo\u0107, razumijevanje i potporu. A to stvara \u201eosje\u0107aj pomilovanosti\u201c, sigurnosti i svijesti da smo \u201eno\u0161eni valovima milosti\u201c.<\/p>\n

No\u0161en tim \u201evalovima milosti\u201c sveti je Leopold proveo zadnjih \u010detrdeset godina svoga \u017eivota u Padovi ispovijedaju\u0107i vjernike. S osobitim darom mudrosti i savjeta imao je prikladnu rije\u010d za svakoga. A njegova \u201ezlatna ruka\u201c pola stolje\u0107a je blagoslivljala i odrije\u0161ivala. Kako je lijepo imati prijatelja \u201ezlatne ruke\u201c koji razumije i poma\u017ee djelima i savjetima. A znamo da su Leopolda tra\u017eili radnici i studenti, profesori i intelektualci, vojnici i \u010dasnici, \u010dasne sestre i redovnici, sve\u0107enici i biskupi. U punom smislu rije\u010di uspio je \u201eumre\u017eiti zdravo i jednostavno prihva\u0107anje i razumijevanje s otajstvenom dimenzijom sakramenta ozdravljenja. Neka nam sveti Leopold, za koga je Pavao VI. rekao da je \u201ejednostavan, skroman, vedar i sabran, pristupa\u010dan i spreman na uslugu\u201c, izmoli potrebne milosti i pomogne u na\u0161em hrvanju s opasnim i zavodljivim ideologijama i drugim \u017eivotnim te\u0161ko\u0107ama. Posebice neka nam pomogne usvajati vrline \u201eljubavi i strpljivosti, blagosti i dobrote, krotkosti i poniznosti, milosr\u0111a i zahvalnost\u201c koje sveti Pavao nabraja kao nu\u017enu prtljagu za svakoga kr\u0161\u0107anina. Sveti Leopolde Bogdane Mandi\u0107u, moli za nas i blagoslovi ovaj grad i nadbiskupiju u kojoj si boravio tri godine, kao i na\u0161 narod kojemu si s ponosom pripadao. Amen.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup <\/p>\n

Zadar, 14. rujna 2017.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sveci nam poma\u017eu odupirati se zavo\u0111enjima i lije\u010diti zadobivene rane 1. Pro\u0161le godine od 13. do 18. travnja 2016. tisu\u0107e …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24271"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24271"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24271\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24272,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24271\/revisions\/24272"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24271"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24271"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24271"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}