{"id":23509,"date":"2017-05-28T17:30:49","date_gmt":"2017-05-28T16:30:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=23509"},"modified":"2017-05-28T22:31:28","modified_gmt":"2017-05-28T21:31:28","slug":"zadar-simpozij-o-misijskom-i-evangelizacijskom-poslanju-crkve-dundovic-pazin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=23509","title":{"rendered":"ZADAR: SIMPOZIJ O MISIJSKOM I EVANGELIZACIJSKOM POSLANJU CRKVE – Dundovi\u0107, Pa\u017ein"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Izlaganje \u2018Sveta bra\u0107a \u0106iril i Metod (apostoli slavena) i misijsko djelovanje Crkve me\u0111u Hrvatima\u2019<\/strong> odr\u017eao je mr. don Zdenko Dundovi\u0107<\/strong> na simpoziju o misijskom i evangelizacijskom poslanju Crkve u \u010detvrtak 25. svibnja u sve\u010danoj dvorani Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru. \u201eGlagoljica koju su nam namrijeli u\u010denici sv. \u0106irila i Metoda obilje\u017eila je crkveni i upravni \u017eivot hrvatskih knezova i kraljeva sve do na\u0161ih dana. S tim pismom se ponosimo. Svi trebamo poraditi da se u Hrvatskoj otvori Muzej glagoljice kojeg u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek nema\u201c poru\u010dio je Dundovi\u0107, istaknuv\u0161i da je polo\u017eaj hrvatskog glagolja\u0161tva na razme\u0111i europskog istoka i zapada jedan od najizrazitijih aspekata \u0107irilometodske ba\u0161tine u Hrvata.  Na\u017ealost, u ju\u017enoj Hrvatskoj, odnosno Dalmaciji, koja se ponosi njihovom glagolja\u0161kom ba\u0161tinom koju su nam ostavili, ne postoji ni jedna crkva posve\u0107ena sv. \u0106irilu i Metodu, dok ih Slovenci imaju devetnaest, rekao je Dundovi\u0107.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

\u201e\u0106irilometodska ba\u0161tina u Hrvata sagledava se kroz dva va\u017ena elementa: doprinos Svete bra\u0107e pokr\u0161tavanju Hrvata (\u0161irenje kr\u0161\u0107anske kulture na hrvatskom prostoru) i doprinos pismenoj kulturi, razvoju glagoljice, slavenskog bogoslu\u017eja i pismenosti izra\u017eene na glagoljici i narodnim jezikom. Od svih naroda, jedini smo se mi Hrvati koristili glagoljicom sve do 19 st. God. 1864. zadnji je tekst zapisan u Glavotoku kod tre\u0107oredaca na otoku Krku. Uglata glagoljica je specifi\u010dnost hrvatske pisane rije\u010di. U\u010denici slavenskih apostola, Konstantin, Klement i Naum ostavili su veliki trag propovijedaju\u0107i i u\u010de\u0107i narod misijski i dalmatinski, a to je hrvatski narod\u201c naglasio je Dundovi\u0107. Pokazao je kartu koja pokazuje da je u njihovo vrijeme cijela isto\u010dna obala Jadrana hrvatska, a plovni put kojim su iz Panonije i\u0161li prema Rimu nu\u017eno je vodio preko na\u0161ih krajeva.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

\u201eTako \u0106iril i Metod nisu mogli zaobi\u0107i ove krajeve, \u0161to u geopoliti\u010dkom smislu daje va\u017enost na\u0161oj domovini. U Pismu kralju Tomislavu i splitskom nadbiskupu Ivanu, papa Ivan X. ka\u017ee da se Kraljevstvo Slavena, a to je Hrvatska, spominje me\u0111u prvijencima apostolske i op\u0107e Crkve te da su Hrvati s maj\u010dinim mlijekom primili du\u0161evnu hranu apostolske Crkve. Glagoljsko pismo i slavenska Bo\u017eja slu\u017eba odr\u017eali su se u Hrvatskoj unato\u010d nepovoljnim odlukama splitskih sabora 925. i 1060. g.\u201d rekao je Dundovi\u0107. Istaknuo je da je papa Hadrijan II., zbog doprinosa Svete bra\u0107e, dopustio svetkovanje liturgije na slavenskom ili starocrkvenom jeziku i uporabu tog jezika i pisma u liturgiji.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

Predava\u010d je istaknuo bitne crkvene i politi\u010dke okolnosti u 9. st. kad vladaju veliki prijepori na crkvenoj i politi\u010dkoj razini. Sveta bra\u0107a \u0106iril i Metod su Grci iz Soluna. U Solunu i njegovoj okolici govorilo se slavenskim jezikom, dakle, znali su jako dobro govoriti taj jezik. Uz gr\u010dki jezik koji im je bio materinji, bitan u filozofiji i teologiji, bra\u0107a su u\u010dila i hebrejski i samaritanski. Tako su razbijali predrasudu Grka da je gr\u010dki jezik dovoljan za znanje, rekao je Dundovi\u0107. U nekoliko navrata \u017eivjeli su mona\u0161ki, bili su monasi na brdu  Olimp u Maloj Aziji. Resio ih je duh kr\u0161\u0107anske sno\u0161ljivosti unato\u010d razlikama izme\u0111u Istoka i Zapada u 9. st., kad vlada napetost za prevlast izme\u0111u carigradskog patrijarha i pape. \u201eMisionarsko djelovanje Svete bra\u0107e po\u010delo je u nemirnoj politi\u010dkoj i crkvenoj situaciji na ovim prostorima. Jedini koji tada nisu bili optere\u0107eni podjelom izme\u0111u isto\u010dnog i zapadnog svijeta i Crkve bili su monasi. Oni su \u017eivjeli u samo\u0107i, prou\u010davali su svete oce, Sveto pismo i tradiciju Crkve. Na taj su na\u010din monasi s istoka bili branitelji papinog primata u to vrijeme. Na tom su tragu razmi\u0161ljali sveti \u0106iril i Metod. S druge strane, rimska uljudba nestaje pred navalom germanskih plemena koji prodiru sa sjevera te ih se papa pribojava\u201c rekao je Dundovi\u0107.<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

Opisao je politi\u010dku situaciju kad se polovicom 9. st. bizantskom caru Mihajlu III. obratio knez Rastislav iz Moravske, tra\u017ee\u0107i obranu dr\u017eavnog suvereniteta od strane germana, odnosno frana\u010dke dr\u017eave. Rastislav je bio vrsni vojskovo\u0111a, no nije imao crkvenu pokrajinu kao legitimitet svom kne\u017eevstvu. Interes bizantskog cara Mihajla je bio imati utjecaj Bizanta na Slavene, pa mu je bilo drago da mu se Rastislav obratio. Na taj je na\u010din mislio pro\u0161iriti utjecaj i pobijediti u borbi za prevlast izme\u0111u Carigrada i Rima. \u0106iril i Metod u svom \u017eivotopisu isti\u010du \u201eda u to vrijeme o Slavenima nitko nije brinuo\u201c. Caru su predlo\u017eeni \u0106iril i Metod, da budu vjerovjesnici Slavena. Bili su slobodni od politi\u010dkog i crkvenog utjecaja tog vremena, nisu se mije\u0161ali u svjetovnu vlast nego su htjeli narodu dati vjeru, pismenost i jezik.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

\u201ePrije nego su se uputili u Moravsku, \u0106iril i Metod su sastavili alfabet, da bi mogli narod pou\u010davati svetim pismima i bogo\u0161tovljem. Preveli su na slavenski jezik dijelove Svetog pisma. U Moravsku sti\u017eu 864. g. gdje su u tri godine svog marljivog vjerskog i prosvjetnog rada u\u010dinili \u010dudo. Nastojali su privesti vjeri slavenska plemena. U isto vrijeme nai\u0161li su i na otpor germanskog sve\u0107enstva kojem se nije svidjelo da dva brata Grka, s bizantskog podru\u010dja, imaju takav utjecaj na narod koji stoji izme\u0111u njih i kne\u017eevstva. Germansko sve\u0107enstvo ih tu\u017ei papi u Rim pa papa Nikola I. poziva Svetu bra\u0107u u Rim. Taj papa je bio pod velikim utjecajem germanskog sve\u0107enstva, a njegov nasljednik papa Hadrijan II. nije. Nikola I. je umro, a papa Hadrijan II. je Svetu bra\u0107u lijepo primio, o \u010demu \u0106iril i Metod pjevaju hvalospjeve u \u017eivotopisu. \u0106iril i Metod su prona\u0161li tijelo mu\u010denika Klementa i donijeli ga u Rim. Papa ih je zbog toga sve\u010dano do\u010dekao sa sve\u0107enicima i narodom koji je time bio odu\u0161evljen. To je bio zaokret u odnosu pape prema Svetoj bra\u0107i te papa Hadrijan II. dopu\u0161ta uporabu slavenskog jezika i slavenske liturgije, uporabu crkvenih knjiga na slavenskom jeziku. \u0160tovi\u0161e, u to je vrijeme u svim rimskim crkvama papa naredio da se slavi liturgija na slavenskom jeziku\u201c rekao je Dundovi\u0107<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

U historiografiji ostaje otvoreno da je na nagovor germanskog sve\u0107enstva papa Ivan VIII. pismeno zabranio uporabu slavenske liturgije. Taj papa je bio vrhunski politi\u010dar, gleda interese papinske dr\u017eave i \u017eeli sna\u017eno papinstvo. Iako, u pismu moravskom knezu Svatopluku 880. g. papa Ivan VIII. pi\u0161e \u201cS pravom odobravamo slavensko pismo, koje je prona\u0161ao filozof Konstantin (\u0106iril), a kojim se dostojno slavi Boga te nare\u0111ujemo da se istim jezikom propovijedaju i razgla\u0161uju djela Krista na\u0161ega Gospodina\u201d.<\/p>\n

   \"\"<\/a><\/p>\n

U srednjovjekovnom \u017ditju sv. \u0106irila svjedo\u010di se o misionarskom i navjestiteljskom radu Svete bra\u0107e na obra\u0107enju panonskih Slavena, pa time i Hrvata. O tome postoj spomen u Hrvatskoj kronici (11. st.) i u Sclavorum regnum Popa Dukljanina ili Grgura Barskog (12. st.), gdje se izrijekom spominje obra\u0107enje, odnosno pokr\u0161tenje Hrvata po svetom mu\u017eu \u0106irilu.  Historiofrafiju Svete bra\u0107e \u010dine crkvenoslavenski, gr\u010dki i latinski izvori. Na\u017ealost, ve\u0107ina onoga \u0161to su Sveta bra\u0107a radila, izgorjelo je ili nestalo, rekao je Dundovi\u0107. Na hrvatskom prostoru ostavilo je traga djelovanje njihovih u\u010denika Klimenta, Konstantina i Nauma i to je to vidljivo iz njihovih djela, istaknuo je Dundovi\u0107.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

U izlaganju \u2018Mistago\u0161ka dimenzija nove evangelizacije\u2019<\/strong> izv. prof. dr. Ivica Pa\u017ein<\/strong> govorio je o odnosu nove evangelizacije i mistagogije. O novoj evangelizaciji govorio je kao o djelovanju Crkve u ‘predvorju naroda’ a mistago\u0161ka inicijacija je iskustvo Boga. Podsjetio je na rije\u010di pape Benedikta XVI. 21. prosinca 2009. g. na bo\u017ei\u0107nom primanju kardinalskog kolegija i djelatnika rimske kurije, da je Isus, citiraju\u0107i proroka Izaiju, zazivao nad jeruzalemskim hramom kao ku\u0107om molitve za sve narode (usp. Iz 56,7; Mk 11,17). \u201eTime je mislio na tzv. predvorje pogana koje je htio o\u010distiti od svih vanjskih trgovina i poslova kako bi ono postalo prostorom molitve Bogu svih naroda, premda svi ti narodi nisu mogli biti pripadnici Otajstva kojemu je slu\u017eio unutarnji dio hrama i Bog je za njih ostao ‘nepoznati Bog’ (Dj 17,23).<\/p>\n

     \"\"<\/a><\/p>\n

Mislim, zaklju\u010duje papa Benedikt, ‘takvu vrst predvorja pogana Crkva mora otvoriti i danas. Bio bi to prostor u kojem bi se ljudi, i prije nego bi na\u0161li prilaz otajstvu kojemu slu\u017ei unutarnji \u017eivot Crkve, na neki na\u010din oslonili na Boga, premda ga ne poznaju… kojima je Bog nepoznat, a ipak ne ostaju bez njega te ga mogu dotaknuti, barem kao Nepoznatog\u201c rekao je Pa\u017ein. Ta se papina \u017eelja pretvorila u zna\u010dajan projekt naziva ‘predvorje naroda’. Benedikt XVI. je 2011. g. ovlastio Papinsko vije\u0107e za kulturu, na \u010delu s kardinalom Gianfrancom Ravasiem, da u zajedni\u0161tvu s mjesnim Crkvama, organizira susrete nevjernika, umjetnika, intelektualaca, filozofa i teologa. Odr\u017eano je dvadesetak takvih susreta. Bog je ‘predvorje naroda’ za sve ljude koji svoja \u017eivotna opredjeljenja oblikuju bez Boga. To su ateisti i kr\u0161tenici koji su ‘prakti\u010dni ateisti’ jer su ravnodu\u0161ni, povr\u0161ni, banalni, rekao je Pa\u017ein.<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

\u201ePrema Benediktu XVI., ‘predvorje naroda’ nije samo mjesto razmjene spoznaja i iskustava, a jo\u0161 manje debata Crkve s nevjernicima. Za njega je to, kako je rekao na jednom takvom susretu u Parizu, prilika da poslu\u0161aju Boga kojeg poznaju vjernici, da ga otkriju i da u njemu sve vi\u0161e \u017eive. Predvorje naroda je evangelizacijsko nastojanje Crkve pribli\u017eiti Boga suvremenom \u010dovjeku koji vi\u0161e nije u stanju Boga misliti i oko njega zatvara o\u010di. To je poziv Crkvi probuditi u zaspalom \u010dovjeku iznova pitanje Boga\u201c rekao je predava\u010d.<\/p>\n

   \"\"<\/a><\/p>\n

\u201eNova evangeliazcija nije nova zbog sadr\u017eaja kr\u0161\u0107anske vjere, nego jer je kontekst \u017eivota \u010dovjeka novi i druk\u010diji. \u010covjek danas vi\u0161e dr\u017ei do svog mi\u0161ljenja nego li je spreman krenuti na put prema istini, vi\u0161e je sljedbenik kratkotrajnih teorija i ideologija nego li \u010dezne pripadati nekomu ili ne\u010demu, toliko je zauzet svojim vremenom da mu misao o vje\u010dnosti ve\u0107 krade vrijeme. Nova apologetika vjere, koja \u0107e biti potrebna, jest ona koja ne treba slabi razum. \u0160tovi\u0161e, \u0161to je sna\u017eniji razum koji otkriva istinu \u010dovje\u010danstva, sigurniji je cilj \u010dovjeka\u201c istaknuo je Pa\u017ein. Podsjetio je na rije\u010di Ivana Pavla II. u Fides et ratio: \u201ePutovi kojima mo\u017eemo doku\u010diti istinu su razli\u010diti; ipak, svakim se od tih putova mo\u017ee krenuti ako vode prema posljednjem cilju, objavi Isusa Krista. Samo kr\u0161\u0107anska istina posjeduje spasenje (br. 38)\u201c.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

Zada\u0107a nove evangelizacije je u\u010diniti prvi korak, preuzeti inicijativu bez straha, i\u0107i u susret, tra\u017eiti one koji su daleko i po\u0107i na raskri\u017eja putova da se pozove isklju\u010dene, rekao je predava\u010d, dodav\u0161i da je mjesto susreta kr\u0161\u0107anske zajednice i \u010dovjeka njegov \u017eivot, spremnost \u010duti ga i razgovarati s njim.<\/p>\n

Istaknuo je da je od po\u010detka navje\u0161tanja Crkve mistagogija imala va\u017eno mjesto u evangelizacijskom i katehetskom djelovanju Crkve. Novozavjetni spisi taj pojam ne poznaju, no on je u njima prisutan. Matej prikazuje da nas Krist po svom nauku \u017eeli uvesti u iskustvo Boga kao Oca. Luka ga prikazuje kao bo\u017eanskog putnika koji je si\u0161ao da bi s nama putovao i podsjetio nas na na\u0161u bo\u017eansku bit. Za Ivana je vjera duboko motrenje, ljepota stvaranja i ljudsko srce kao odraz apsolutne Bo\u017eje ljepote. Stoga osim motrenja, u svom evan\u0111elju inzistira na pojmu menein \u2013 ostati u njegovoj ljubavi. Teologija sv. Pavla razra\u0111uje djelovanje Duha Svetoga bez kojeg nije mogu\u0107e spoznati Bo\u017eju bit.<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

\u201ePreobrazba \u010dovjeka u Duhu, prema novozavjetnim spisima, zapo\u010dinje kr\u0161tenjem. Kr\u0161tenje i drugi sakramenti inicijacije temeljno su polazi\u0161te crkvenih otaca i njihovog razumijevanja mistagogije. U tom smislu, katehezom se oni koji \u0107e primiti sakramente pripremaju na otajstva sakramenata, a mistago\u0161kim katehezama se ta otajstva tuma\u010de. U procesu nove evangelizacije, u kontekstu stalnog odgoja u vjeri ve\u0107 kr\u0161tenih, analogno kr\u0161\u0107anskoj inicijaciji, daju se nazivi poput druge ili duhovne inicijacije, s ciljem trajnog obra\u0107enja. \u201eIskustva svagda\u0161njice postaju ‘licem’ iskustva Boga, i onda kad se \u010dini da ta iskustva nemaju povezanosti s vjerom i Bogom. Iskustvo Boga ne shva\u0107am samo kao poseban i izvanredni do\u017eivljaj, nego kao znak egzistencijalnog susreta s Neizrecivim. Nemamo samo mi, kr\u0161teni, pravo na iskustvo Boga. Ono nije samo nama pridr\u017eano. Ono je mogu\u0107e iskustvo svakog \u010dovjeka\u201c poru\u010dio je Pa\u017ein, istaknuv\u0161i rije\u010di umirovljenog pape Benedikta XVI., da \u201eoni koji ne vjeruju, prakti\u010dno \u017eive kao da bi Bog stvarno postojao. Tko se, najprije mo\u017eda i odupiru\u0107i, prepusti tome kao da bi Boga bilo, taj \u0107e sve vi\u0161e shva\u0107ati da je upravo to ‘kao da’ zapravo istinska stvarnost i za\u0161to je potrebno kr\u0161\u0107anstvo kao radosna vijest koja otkupljuje \u010dovjeka\u201c.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Izlaganje \u2018Sveta bra\u0107a \u0106iril i Metod (apostoli slavena) i misijsko djelovanje Crkve me\u0111u Hrvatima\u2019 odr\u017eao je mr. don Zdenko Dundovi\u0107 …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23509"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23509"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23509\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23559,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23509\/revisions\/23559"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23509"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23509"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23509"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}